Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2598/22-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. Z. iz S. G., kojeg zastupa J. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & partneri d.o.o. Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreznog nadzora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3805/21-6 od 14. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3805/21-6 od 14. ožujka 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3805/21-6 od 14. ožujka 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-02/21-01/4, urbroj: 513-04-21-3 od 15. listopada 2021. te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3805/21-6 od 14. ožujka 2022. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodu izvršenja poreznog rješenja od 12. listopada 2020. do pravomoćnog dovršetka upravnog spora.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu kojom pobija presudu u cijelosti zbog bitne povrede odredbi postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je porezno tijelo tijekom postupka poreznog nadzora počinilo niz postupovnih i materijalnopravnih povreda Općeg poreznog zakona na koje je tužitelj ukazivao u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja. Dodaje da je poreznom tijelu dostavio svu traženu dokumentaciju koju je trebalo uzeti u obzir prilikom utvrđivanja porezne obveze tužitelja. Navedena okolnost bitna je za donošenje zakonite i pravilne odluke jer je upravo utvrđenje o nedostavljanju poslovnih knjiga od strane tužitelja i neuredno vođenje poslovnih knjiga pravna osnova za primjenu metode procjene porezne osnovice. Dodaje i da je prvostupanjski sud odbio prijedlog tužitelja za provođenje financijskog vještačenja na okolnost pravilnosti obračuna poreza na dodanu vrijednost sadržanog u poreznom rješenju paušalno, obrazlažući da je izvođenje tog dokaza nepotrebno. Prvostupanjski sud nije ni saslušao svjedoke predložene od strane tužitelja na okolnost da je poslovna dokumentacija uredno vođena i predana tuženiku tijekom poreznog nadzora. Napominje da je tužitelj ne posluje s gotovinom nego isključivo preko transakcijskog računa te nema nikakve izvanknjigovodstvene dokumentacije te da je poreznom tijelu dostavljena sva poslovna dokumentacija tužitelja i omogućen uvid u kompletno poslovanje. Dodaje da čak i da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu predmetne metode procjene, sloboda poreznog tijela na odabir metode procjene ne može se izjednačiti s proizvoljnom primjenom zakona, pogotovo kada bi se primjenom primjerenije metode tužitelju odredila manje teška porezna obveza. Predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu, otkloni nedostatke i sam riješi predmetnu stvar. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik odgovor na žalbu nije podnio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
6. Tijekom upravnog spora sud je proveo raspravu i time u smislu članka 6. stavka 1. ZUS-a strankama omogućio da se izjasne o zahtjevima i navodima druge stranke, kao i o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetne stvari.
7. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 12. listopada 2020. Navedenim poreznim rješenjem tužitelju su za 2017. i 2018. utvrđene obveze po osnovu poreza na dodanu vrijednost, poreza i prireza na dohodak od nesamostalnog rada te obveze po osnovu obveznih doprinosa, kao i kamate u iznosima navedenim u poreznom rješenju. Ostalim točkama izreke rješenja tužitelju je naloženo da plati utvrđene iznose obveza s kamatama, da obračuna i plati daljnje kamate, da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje poreznih obveza, uz upozorenje da ukoliko ne plati utvrđene obveze da će se naplata izvršiti ovrhom.
8. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, poreza i prireza na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja o čemu je sastavljen zapisnik od 25. svibnja 2020. u kojem su utvrđene nepravilnosti, a na koji zapisnik je tužitelj uložio prigovor koji porezno tijelo nije prihvatilo te 12. listopada 2020. donijelo porezno rješenje. Tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da tužitelj poreznom tijelu obrasce PDV-a nije podnio u predviđenom roku ili ih uopće nije dostavio. Provjerom ispravnosti obračuna PDV-a izvršen je uvid u promet po transakcijskom računu tužitelja koji prikazuje oporezive transakcije za pojedino razdoblje te je utvrđeno da se radi o prometu u drugačijim iznosima nego što je tužitelj iskazao. Nadzorom je utvrđeno da Knjiga URA, Knjiga IRA ni Knjiga primitaka i izdataka nisu uredno vođene, da tužitelj u utvrđenim rokovima nije podnosio obrasce PDV-a ili ih nije ni podnio. Dakle, utvrđeno je da tužitelj ne vodi uredno svoje knjigovodstvo i da ne iskazuje pravilno poreznu osnovicu i obračunava PDV-a te da se na temelju dostavljenih podataka ne može pravilno utvrditi porezna obveza. Stoga je porezno tijelo utvrdilo da su se stekli uvjeti da se porezna osnovica i obveza PDV-a utvrdi metodom procijene slijedom čega je u tijeku nadzora obračunat PDV-a. Provjerom pravilnosti obračunavanja i plaćanja poreza i prireza na dohodak te doprinosa za obvezna osiguranja utvrđeno je da tužitelj nije uredno obračunao, uplatio porez i prirez na dohodak te doprinose za obvezna osiguranja, za pojedine zaposlenike i porezna razdoblja, sve kako je detaljno navedeno u zapisniku.
9. Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe članaka 67., 69. i 92. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 115/16., 106/18.; dalje: OPZ), odredbe Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 3/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18.); odredbe članka 61. stavka 1. i članka 66. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 115/2016.,) te odredbe Zakona o doprinosima („Narodne novine“ 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14., 143/14., 115/16.).
11. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim tužbene navode tužitelja uz obrazloženje s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
12. Prvostupanjski sud je prihvatio u cijelosti činjenično utvrđenje poreznih tijela slijedom čega su tužitelju utvrđene porezne obveze poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak te doprinosa pravilne i na zakonu osnovane.
13. Pravilno je porezno tijelo utvrdilo da su nastupile pretpostavke za primjenu odredbe članka 92. OPZ-a kojom je propisano ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Odredbama članka 92. stavaka 3. i 4. OPZ-a propisane su metode za utvrđivanje porezne osnovice procjenom, a stavkom 5. istog članka propisano je da porezno tijelo po slobodnoj ocjeni odlučuje koje će mjerilo ili više njih iz stavka 3. i 4. ovoga članka koristiti za procjenu porezne osnovice. S obzirom da je pravilno utvrđeno da tužitelj nije uredno vodio poslovne knjige, osnovano je porezno tijelo utvrdilo poreznu osnovicu procjenom raspoložive uredne poslovne dokumentacije u skladu s citiranim odredbama OPZ-a.
14. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja, s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud.
15. Pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazne prijedloge tužitelja, ocjenjujući da provođenje daljnjeg dokaznog postupka, s obzirom da je činjenično stanje već utvrđeno u dostatnoj mjeri, nije potrebno za donošenje pravilne i zakonite odluke. Stoga, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te odgovorio na sve tužbene prigovore, čime je postupio sukladno pravilima propisanim u odredbi članka 60. stavka 4. ZUS-a.
16. Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, odnosno prihvatio obrazloženja poreznih tijela, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.
17. Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.
18. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
19. S obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.
U Zagrebu 12. travnja 2023.
Predsjednik vijeća
Ante Galić, v.r.