- 1 -              Poslovni broj: Usž-114/23-2

Poslovni broj: Usž-114/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. H. GmbH iz R. Nj., M., kojeg zastupa opunomoćenik T. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi proširenja zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije žiga na Republiku Hrvatsku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2410/21-8 od 9. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2410/21-8 od 9. rujna 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2410/21-8 od 9. rujna 2022. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: 910-08/20-010/0089, urbroj: 559-04/2-21-004/JP, broj međunarodne registracije: 150 5420 od 5. srpnja 2021. te zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu pobijajući je u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ponavlja tužbene navode. Tužitelj navodi da se međunarodna registracija žiga .... traži za figurativni žig H. C., odnosno za žig figurativno prikazan u specifičnoj kombinaciji slike i slova, pri čemu su slova napisana u specifičnoj kombinaciji malih i velikih slova. Zaštita se traži za proizvode i usluge unutar razreda 9 i 38 Međunarodne klasifikacije. Navodi da, iako je naziv međunarodne registracije riječ H. C., taj naziv nema bilo kakvo direktno i očito značenje za proizvode ili usluge za koje se traži zaštita. Naziv ne omogućuje potencijalnim potrošačima da odmah i jasno identificiraju vrstu proizvoda i usluga te njihove specifične karakteristike. Navodi da nije uobičajeno tako označavati proizvode u razredima 9 i 38 na engleskom jeziku. Smatra da figurativni element nije uzet u obzir kao dodatni element razlikovnosti. Osim toga navodi da nije uzeta u obzir niti činjenica da većina stanovnika Republike Hrvatske ipak ne govori engleskim jezikom, a značajan dio se ne koristi računalima ili pametnim telefonima. Smatra da predmetni žig ima elemente distinktivnosti i da je lako prepoznatljiv u odnosu na podrijetlo i u odnosu na proizvode i usluge za koje se traži zaštita, a osobito stoga što se, osim što se radi o kombinaciji riječi koja nema konkretno značenje, pridalo značenje razdvajanjem naziva na dva dijela te njihovom analizom. Dodaje da se traži zaštita i u figurativnom obliku što je dodatni element razlikovnosti, a koji je zanemaren. U slučaju konkretnog žiga ne radi se o isključivom opisu proizvoda i usluga, dakle zadovoljava bar minimalni stupanj razlikovnosti, osobito stoga što je figurativni s jasno definiranim proizvodima i uslugama te bi trebao biti priznat u opsegu u kojem se traži zaštita. Razlikovni karakter ovog figurativnog znaka određuje se u svijetlu pretpostavljenih očekivanja prosječnog potrošača koji je prosječno dobro informiran i koji s prosječnom pažnjom i oprezom pristupa nabavci tih proizvoda i usluga, ali također i u svijetlu pretpostavljenih očekivanja specijalizirane grupe potrošača koja je dobro informirana i koja s povećanom pažnjom i oprezom pristupa nabavci tih proizvoda i usluga. Prosječni potrošači u Republici Hrvatskoj većinom ne govore engleski i ne mogu razumjeti pojam H. C. i to indirektno povezati s proizvodima u razredima 9 i 38, a specijalizirana grupa potrošača također neće biti dovedena u zabludu jer se ne radi o pojmu koji bi njima trebao biti jasan. H. c. njima ne znači ništa, niti ga razumiju i ne mogu ga ni direktno niti indirektno povezati s proizvodima u razredima 9 i 38. Ističe i da je predmetni žig priznat u mnogobrojnim državama koje nabraja. Iz sadržaja žalbe proizlazi da predlaže da Visoki upravni sud uvaži žalbu i poništi prvostupanjsku presudu.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode. Vezano za navode tužitelja da je predmetni žig priznat u drugim državama tuženik napominje da je žig teritorijalno pravo pa odluke drugih nacionalnih ureda ne mogu predstavljati odlučujući čimbenik priznanja zaštite žiga u Republici Hrvatskoj niti mogu biti obvezujuće pri donošenju odluke tim veše što mogu biti rezultat stečene razlikovnosti znaka, drugih okolnosti ili normativnih određenja u predmetnim zemljama. Razlozi zbog kojih je tuženik donio osporavano rješenja detaljno su obrazloženi. Predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu kao neosnovanu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i obrazloženje presude, razvidno je da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uz činjenice koje je sam utvrdio, uzeo u obzir i činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijanog rješenja.

7.              Iz spisa proizlazi da je tužitelj podnio zahtjev za proširenje zaštite žiga na Republiku Hrvatsku koja proistječe iz međunarodne registracije žiga H. C. broj 150 5420 u odnosu na sve proizvode i usluge iz razreda 9 i 38 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga. Rješenjem tuženika od 5. srpnja 2021. odbijen je zahtjev tužitelja za proširenje zaštite koja proistječe iz međunarodne registracije žiga na Republiku Hrvatsku.

8.              Ocjenjujući znak H. C. prvostupanjski sud je prihvatio stajalište tuženika da tužitelj nije uspio osporiti nerazlikovni karakter prijavljenog znaka u smislu članka 9. stavka 1. Zakona o žigu („Narodne  novine“ 14/19.), a niti je dokazao stečenu razlikovnost na teritoriju Republike Hrvatske za znak u obliku koji je prijavljen. Znakovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje zatražena registracija, isključeni su iz registracije jer ne mogu ostvarivati osnovnu funkciju žiga, tj. identificirati izvor, odnosno podrijetlo konkretnog proizvoda ili usluge, i time omogućiti potrošačima koji nabavljaju taj proizvod ili koriste predmetnu uslugu da ponavljaju svoja iskustva s predmetnim proizvodom, odnosno uslugom. Zbog toga, ti znakovi nisu prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga u gospodarskom prometu. Dakle, prvostupanjski sud ocjenjuje da znak H. C. nema razlikovni karakter u odnosu na prijavljene proizvode i usluge iz razreda 9 i 38 Međunarodne klasifikacije proizvoda i usluga. Navedeni verbalni elementi zajedno upućuju na to da su prijavljeni proizvodi i usluge namijenjeni za povezivanje unutar kućanstva. Figurativni element u obliku oblačića s jednostavnim prikazom kuće koji podsjeća na ikonu, dodatno naglašava poruku koju prenosi verbalni element i ne odvraća pažnju potrošača od njegovog značenja. S obzirom na ukupni dojam koji predmetni znak ostavlja, uzevši u obzir značenje njegovih verbalnih elemenata te jednostavne figurativne elemente koji samo dodatno naglašavaju poruku koju prenosi verbalni element, potrošači će ga percipirati kao podatak da su predmetni proizvodi i usluge namijenjeni povezivanju unutar kućanstva.

9.              Prvostupanjski sud je utvrdio i da tužitelj nije dokazao da je znak prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio ne proizlazi u kojoj mjeri, intenzitetu i opsegu se navedeni žig koristi na teritoriju Republike Hrvatske.

10.              Visoki upravni sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni Suda, tužiteljevim žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu i utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

11.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, 9. stavke 1. i 2. Zakona o žigu te pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika.

12.              Odredbom članka 9. stavka 1. točke 2. Zakona o žigu propisano je da se neće registrirati žigovi koji nemaju nikakav razlikovni karakter. Odredbom članka 9. stavka 2. propisano je da se razlozi iz stavka 1. točaka 2., 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju ako je, prije datuma prijave za registraciju, žig slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija.

13.              Ovaj Sud prihvaća utvrđenja tuženika i prvostupanjskog suda da navedeni verbalni elementi zajedno upućuju na to da su prijavljeni proizvodi i usluge namijenjeni za povezivanje unutar kućanstva. Znak je sastavljen od engleskih riječi „home" (dom, kuća) i "connect" (spojiti, povezati..). U današnjem trendu povezivanja kućanskih uređaja i aparata s mobilnim i računalnim uređajima u svrhu kontrole i upravljanja, potrošači ovakav izraz neće moći percipirati kao žig određenog poduzeća. Slijedom navedenog, pravilno je tuženik, pozivom na odredbu članka 9. stavka 2. Zakona po žigu odbio zahtjev tužitelja za proširenje registracije žiga.

14.              Tužbene navode tužitelja, koje ponavlja i u žalbi, otklonio je prvostupanjski sud uz obrazloženje koje prihvaća ovaj Sud u cijelosti. Prigovor tužitelja da većina potrošača u Republici Hrvatskoj ne govori engleski jezik pravilno je otklonjen uz obrazloženje da se ocjenjivanje razlikovnosti znaka provodi u odnosu na percepciju prosječnog hrvatskog potrošača i specijaliziranog potrošača, odnosno potrošača koji prosječnom pažnjom i oprezom pristupaju nabavci proizvoda i usluga i u specijaliziranih potrošača koji s povećanom pažnjom i oprezom pristupaju nabavci istih. U današnje vrijeme s obzirom na globalnu raširenost engleskog jezika u svijetu ne može se zanemariti njegov utjecaj i na hrvatske potrošače, koji su putem raznih medija i reklama navikli na korištenje engleskog jezika te ga prihvaćaju kao uobičajeni jezik promidžbe za različite proizvode i usluge na tržištu Republike Hrvatske.

15.              Neosnovano tužitelj ističe da figurativni element nije uzet u obzir kao dodatni element razlikovnosti. Naime, iz obrazloženja presude proizlazi da se figurativni element znaka sastoji od prikaza jednostavnog govornog oblačića s jednostavnim prikazom kuće unutar njega. Navedeni element u obliku oblačića podsjeća na ikonu koja se koristi u mnogim područjima svakodnevnog života kao za simbol za komunikaciju elektroničkim putem, dok prikaz kuće samo predstavlja slikovni prikaz riječi ,,Home“ i time dodatno naglašava verbalni element znaka. Opisani figurativni element nema dovoljno specifičan distinktivan karakter, niti dovodi do dovoljnog vizualnog odmaka nerazlikovnog verbalnog elementa gledajući znak u cijelosti. Predmetni znak kao kombinacija navedenih figurativnih i verbalnih elemenata, koji pojedinačno nemaju razlikovni karakter, ne rezultira razlikovnim znakom u cijelosti. Ovaj Sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da će, s obzirom na ukupni dojam koji predmetni znak ostavlja, kao i značenje njegovih verbalnih elemenata te jednostavne figurativne elemente koji dodatno naglašavaju poruku koju prenosi verbalni element, potrošači navedeni znak percipirati kao podatak da su predmetni proizvodi i usluge namijenjeni povezivanju unutar kućanstva.

16.              Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar.

17.              Okolnost da je predmetni žig priznat u drugim državama koje tužitelj navodi u žalbi, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Ostali prigovori tužitelja istaknuti u žalbi su neosnovani i bez utjecaja na drukčije rješavanje predmetne upravne stvari, pogotovo budući da je riječ o prigovorima koje je tužitelj isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud iscrpno očitovao, a s čijim zaključcima se slaže i ovaj Sud.

18.              Pravilna je i odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora donesena na  temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti.

19.              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 73. stavka 1. ZUS-a, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 12. travnja 2023.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.