1

Poslovni broj REF. 20: Pn-137/2021-52

 

 

 

 

 

    Republika Hrvatska                                                                                        

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Daruvaru

Daruvar, S. Radića br. 27

 

Poslovni broj REF. 20: Pn-137/2021-52

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. Č., nositelj Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I. Č., Đ., Š. 27, OIB: …, kojeg zastupa S. G., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda dr. sc. M., G. & G. iz Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., Stalna služba u D., radi naknade štete, nakon održane zaključene glavne i javne rasprave dana 02. ožujka 2023. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 12.  travnja 2023.

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku, R. H., OIB: …, da isplati tužitelju, I. Ć., nositelju Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva I. Ć., Đ., Š. 27, OIB: …, iznos od 101.346,97 eur/763.598,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose, i to:

 

- na iznos od 4.186,91 eur/31.546,25 kn počevši od 22.10.2019.

- na iznos od 9.617,32 eur/72.461,68 kn počevši od 7.10.2019.

- na iznos od 2.557,58 eur/19.270,09 kn počevši od 7.10.2019.

- na iznos od 9.313,31 eur/70.172,16 kn počevši od 3.10.2019.

- na iznos od 208,10 eur/1.567,91 kn počevši od 1.10.2019.

- na iznos od 3.252,79 eur/24.508,11 kn počevši od 26.9.2019.

- na iznos od 3.204,38 eur/24.143,39 kn počevši od 12.9.2019.

- na iznos od 1.249,51 eur/9.414,45 kn počevši od 12.8.2019.

- na iznos od 1.247,49 eur/9.399,21 kn počevši od 12.7.2019.

- na iznos od 13.736,75 eur/103.499,56 kn počevši od 9.10.2019.

- na iznos od 11.495,36 eur/86.611,79 kn počevši od 9.10.2019.

- na iznos od 14.827,48 eur/111.717,63 kn počevši od 15.10.2019.

- na iznos od 12.458,96 eur/93.872,05 kn počevši od 16.10.2019.

- na iznos od 1.746,16 eur/13.156,43 kn počevši od 22.10.2019.

- na iznos od 12.023,87 eur/90.593,87 kn počevši od 16.10.2018.

- na iznos od 220,87 eur/1.664,18 kn počevši od 15.11.2018.

 

sve do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotna poena, a od dana 01.01.2023. po stopi zatezne kamate određene uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 8.211,54 eur/61.869,85 kn u roku od 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđen iznos od 8.211,54 eur/61.869,85 kn do ukupno potraživanog iznosa od 8.619,00 eur/64.940,00 kn, kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj I. Č. nositelj OPG-a I. Č. iz Đ., zastupan po odvjetnici S. G. iz ZOU M., G. & G. iz Z., podnio je kod ovog suda dana 06. kolovoza 2021. tužbu protiv tuženika R. H., radi naknade štete u iznosu od 101.346,97 eur/763.598,76 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

2. U tužbi se navodi, da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe, obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora i to 12. veljače 2021. čime je postupio sukladno članku 186a. Zakona o parničnom postupku, a tužena je dopisom od 03. svibnja 2021. odbila njegov zahtjev za mirno rješenje spora. Tužitelj ističe, da se u predmetnom slučaju radi o šteti koja je nastala u obavljanju službe ili druge djelatnosti državnog tijela i to konkretno Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, a tužena je za štetu nastalu tužitelju kao građaninu, nezakonitim i nepravilnim radom spomenute Agencije odgovorna temeljem čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (NN br. 150/2011, 93/2016, 104/2016 dalje: ZSDU) u svezi čl. 2. st. 1. Zakona o osnivanju agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (NN br. 30/2009 i 56/2013). Tužitelj ističe, da je nositelj poljoprivrednog gospodarstva OPG-a  Ć. I.,  Š. 27, koji je u sustavu potpora od 2015. godine, a vezano za sljedeće potpore: Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda, Proizvodno vezana plaćanja za krave dojilje, Proizvodno vezana plaćanja za ovce i koze, Proizvodno vezana plaćanja za tov junadi, Osnovno plaćanje, Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode, Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima, Preraspodijeljeno plaćanje, Zeleno plaćanje. Iznosi potpora računaju se s obzirom na površinu arkod parcela i broj grla životinja koje korisnik potpora prijavljuje Agenciji putem jedinstvenog zahtjeva za svaku godinu pojedinačno, a novčana  sredstva potpora isplaćuje Agencija kao nadležno tijelo. U razdoblju od listopada 2018. do listopada 2019. tužitelj je zaprimio niz "odluka o povratu", koje se odnose na potpore vezane za proizvodne 2015., 2016. i 2017. godine kojima je naložen povrat neopravdano isplaćenih potpora u iznosima sve kako je pobliže naznačeno u točci I izreke ove odluke, pri čemu se napominje da te odluke nisu sadržavale uputu o pravnom lijeku, za što tužitelj smatra da je u suprotnosti sa Ustavom Republike Hrvatske, pa kako se nije mogao na iste žaliti, uputio je Ministarstvu poljoprivrede 10. prosinca 2019. i 10. studenog 2020. zamolbe za ostvarivanje prava na pravni lijek te je Ministarstvo svojim odlukama 27. veljače 2020. i 13. studenog 2020. usvojilo zamolbe tužitelja i vratilo Agenciji sporne odluke na ponovno odlučivanje. Tužitelj ističe, da se iz po njemu spornih odluka Agencije o povratu ne može utvrditi za što je tužitelj sankcioniran i temelju kojih i kakvih kontrola je Agencija donijela sporne odluke. Tužitelj smatra, da su kontrole površina na koje se Agencija samo tipski i jednoobrazno poziva u spornim odlukama provedene nezakonito i nepravilno. Ističe se da kontrola površina vezano za isplatu poticaja u 2015. nije niti bilo, niti su vršene sve do 2018., a kada je kontrola retroaktivno utvrdila da površine 2015., 2016. i 2017. nisu zadovoljavale uvjete. Agencija u spornim odlukama ne navodi o kojoj se točno kontroli radi, kada je provedena, tko ju je proveo i koje su povrede utvrđene te je time tužitelju dodatno onemogućila ostvarivanje pravne zaštite. Prva kontrola s kojom je tužitelj upoznat je obavljena 20. travnja 2018., a sporne odluke sankcioniraju ga za odobrene potpore u razdoblju 2015., 2016. i 2017. Vezano za spomenutu kontrolu sastavljen je "izvještaj o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu". Kontrola u travnju 2018. utvrđivala je, jesu li dodijeljene arkod parcele zadovoljavale uvjete u 2017. godini  te posljedično  i u 2015. odnosno 2016., te tužitelj smatra da je takvo postupanje Agencije protivno pravu EU, jer je takva vrsta utvrđivanja s tolikim vremenskim odmakom nemoguća. Tužitelj smatra, da je ona i protivna čl. 118. st. 11. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2016., jer da se kontrola na terenu vezano za višestruku sukladnost obavlja u istoj kalendarskoj godini u kojoj su podneseni zahtjevi. Tužitelj ističe da kontrole za 2015. i 2016. godinu nikada nije bilo odnosno ako ih je i bilo, o njima tužitelj nikada nije obaviješten. Propisi koji reguliraju način provedbe kontrola površina na temelju kojih se može sankcionirati primatelje poticaja su: Provedbena uredba Komisije (EU) br. 809/2014 od 17. srpnja 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu integriranog administrativnog i kontrolnog sustava, mjera ruralnog razvoja i višestruke sukladnosti. Tužitelj za proizvodnu 2015. i 2016. nije bio obaviješten o nikakvim nepravilnostima u roku od 3 mjeseca od datuma provjere na licu mjesta, niti je znao da je kontrola na terenu provedena, a Agencija je bila  dužna kontrolu provesti u istoj godini u kojoj je jedinstveni zahtjev podnesen. Agencija je provela kontrolu tek 20. travnja 2018. i to za proizvodnu 2017. te je riječ o kontroli površina koja je provedena godinu dana nakon podnošenja jedinstvenog zahtjeva za 2017. godinu, pa nije postupljeno sukladno već spomenutoj Uredbi (EU), a protivna je i Pravilniku o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018.  točnije čl. 133. st. 9. i st. 10. Budući su  tužitelju po jedinstvenom zahtjevu za 2015. potpore isplaćene 2016., po tužitelju je rok na retroaktivno potraživanje s osnova povrata isplaćenih potpora za koje bi se utvrdilo da su nepravilno isplaćene, protekao krajem 2017., jer je rok za povrat 18 mjeseci nakon što je utvrđeno da je došlo do nepravilnosti. Ista ta pravila primjenjuju se i na isplaćene potpore za 2016. i 2017. godinu. Budući je Agencija sporne odluke o povratu donijela skoro 5 godina nakon isplate predmetnih potpora tužitelju, tužitelj smatra da i ovo predstavlja protuzakonit i nepravilan rad  Agencije. Tužitelj se ujedno poziva na činjenicu da je za njegov OPG od strane T.-I. d.o.o., V., 01. prosinca 2017. izdan certifikat kojim se potvrđuje da isti udovoljava zahtjevima propisanim u Uredbi (EZ) br. 834/2007 i Uredbi (EZ) br. 889/2008 za kukuruz, livadno sijeno, pašnjak, sudansku travu, travno djetelinsku smjesu i ugar i to za razdoblje od 01.12.2017. do 30.11.2018., no suprotno tome Agencija utvrđuje dijametralno suprotno stanje na njegovu OPG-u. Tužitelj smatra, da je do nepravilnog i protuzakonitog postupanja Agencije došlo i u slučaju odredbe čl. 99. st. 2. i st. 3. Uredbe (EU) 1306/13, jer je Agencija tužitelja sankcionirala za daleko veći postotak nego što je bila ovlaštena. Sankcionirala ga je kao da je tužitelj namjerno ne ispunio obveze, a ne za slučaj neispunjavanja obveze zbog nepažnje iako nigdje nije spomenuta, a kamoli dokazana namjera neispunjenja obveza po tužitelju. Tužitelj smatra, da u predmetnom slučaju  Agencija nije koristila  zakonske mogućnosti i primijenila sustav opomene  "sustav ranog upozorenja" prije njegova kažnjavanja. Uslijed nepravilnog i protuzakonitog postupanja Agencije na koje se tužitelj pozvao u tužbi i koje je prethodno izneseno tužitelj ističe da mu je isto uzrokovalo štetu i to u ukupnom iznosu od 763.598,76 kn, jer su mu u tom iznosu uskraćeni poticaji koji su mu po svim pozitivnim propisima pripadali te tužitelj smatra da ima pravo na naknadu štete temeljem utvrđene odgovornosti Agencije prema tuženoj po osnovi članka 14. ZSDU kao i temeljem Zakona o obveznim odnosima  i to čl. 1045., 1046. i 1090. Tužitelj smatra da je doveden u nejednak položaj u odnosu na usporedive vlasnike gospodarstava koji su ostvarili pravo na potporu, koju bi i tužitelj ostvario da nije bilo nepravilnog rada Agencije. Tužitelj stoga predmetnom tužbom potražuje od tužene na ime naknade štete isplatu novčanih iznosa kako je pobliže označeno u točci I izreke ove odluke.

 

3. U odgovoru na tužbu tužena ne osporava da se tužitelj prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora sa kojim je odbijen. Tužena osporava tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi i visini. Osporava da bi Agencija postupala nezakonito i nepravilno kako se navodi u tužbi, te ističe da tužitelj pogrešno tumači propise na koje se poziva. Priznaje da poljoprivrednici moraju predati jedinstveni zahtjev, kako bi ostvarili pravo na potporu, a sukladno čl. 3 do 6. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja, na kojemu prijavljuju površine poljoprivrednog zemljišta koje koriste, a koje je evidentirano u arkod sustavu. Pri tome se arkod parcele ne moraju nužno poklapati s katastarskim česticama, te one mogu obuhvaćati samo dio katastarske čestice, jednu česticu ili više njih. Dakle, jedna arkod parcela obuhvaća sve čestice koje koristi jedan poljoprivrednik, a  koje međusobno graniče, odnosno predstavljaju neprekinutu površinu poljoprivrednog zemljišta. Administrativne provjere provode se u uredima Agencije za plaćanja uz pomoć informatičkog sustava u smislu čl. 28. i 29 provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 809/2014. Agencija za plaćanja provodi kontrolu na terenu na poljoprivrednim gospodarstvima korisnika koji su na temelju analize rizika i reprezentativnosti podnesenih zahtjeva odabrani za provjeru na licu mjesta sukladno članku 34. provedbene Uredbe Komisije (EU) br. 809/2014. Kontrola na terenu  mora obuhvatiti najmanje 5% svih korisnika u pojedinoj mjeri , što znači da se kontrola na terenu kod pojedinog korisnika neće obaviti svake godine. Administrativna kontrola zahtjeva obavlja se prije i nakon isplate. U slučaju novo utvrđenog činjeničnog stanja koje utječe na iznos prethodno dodijeljene potpore potrebno je od korisnika zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava. Postupak povrata detaljno je propisan člankom 54. st. 1.  Uredbe (EU) br. 1306/2013. Tužena ističe da je Agencija za plaćanja dužna štititi financijske interese Europske unije i to na način da ne dopušta neopravdanu isplatu sredstava potpore, a u slučaju da je nepravilnost utvrđena nakon što je potpora već isplaćena, tada je dužna zatražiti povrat neopravdano isplaćenih sredstava. Tužena ističe da su kod tužitelja u nekoliko navrata 2017. i 2018. godine obavljene brze terenske provjere (BTP), te su na temelju njihovih rezultata tužitelju umanjene potpore, nakon što su utvrđene određene nepravilnosti. ARKOD parcele koje su bile predmet BTP-a su: ID 3383973 (pod nazivom K. B.), ID … (pod nazivom H. L.), ID … (pod nazivom M.), ID … (pod nazivom M. P. M.), ID … (pod nazivom R. K. P.), ID … (pod nazivom P. K. K.), ID … (pod nazivom D.), ID … (pod nazivom P.) i ID … (pod nazivom P.). Osim navedenog, Agencija za plaćanja je provela kontrole na terenu: kontrolu za proizvodnu 2017. godinu u periodu od 17. do 20. travnja 2018. godine i od 2. do 4. svibnja 2018. godine, kontrolu za proizvodnu 2018. godinu u periodu od 26. rujna do 7. studenog 2018. godine. Predmetnim su kontrolama na terenu ARKOD parcele ID …, ID …, ID …, ID …, ID …, ID …, ID … u 2017. godine utvrđene kao privremeno nepoljoprivredne površine, dok ih u 2018. godini Korisnik nije ni prijavio na Jedinstvenom zahtjevu pa tako i nisu kontrolirane te ih nema na izvještaju o kontroli na terenu. Na temelju rezultata spomenutih brzih terenskih provjera i kontrola na terenu, Agencija je tužitelju umanjila određene potpore odnosno zatražila povrat neosnovano isplaćene potpore po podnesenim jedinstvenim zahtjevima u odnosu na 2015., 2016. i 2017. godinu, sve kako proizlazi iz odluka o povratu na koje se pozvao tužitelj u tužbi. Naime, zbog utvrđenih nepravilnosti koje se očituju u tome da je tužitelj prijavio veću površinu poljoprivrednog zemljišta od one koju stvarno koristi, od tužitelja je zatražen povrat potpore za 2015., 2016. i 2017. godinu temeljem odredaba delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 640/2014 i Uredbe vijeća (EZ. Euroatom) br. 2988/95, Zakona i Pravilnika. Odluke o povratu, koje su po tužitelju sporne, Ministarstvo poljoprivrede po zamolbi tužitelja, vratilo je Agenciji za plaćanja na ponovno odlučivanje, te još uvijek nije konačno odlučeno pa tuženik smatra da je predmetna tužba preuranjena, jer postupak pred Agencijom za plaćanje još uvijek traje. Naime, Agencija za plaćanje je u ponovljenom postupku donijela dio novih odluka o povratu, a na koje je tužitelj podnio žalbe te je postupak odlučivanja o istima u tijeku, a još uvijek je u tijeku izdavanje dijela novih odluka u ponovljenom postupku, pa je tuženik smatrao da bi postupak u ovom predmetu trebalo prekinuti do konačnog rješavanja svih postupaka. Tuženik ističe da kontrole koje su provođene po Agenciji, provedene su u skladu s člankom 3. st. 1. Uredbe vijeća (EZ, Euroatom) br. 2988/95, te da je u konkretnom slučaju od strane kontrolora nedvojbeno bilo utvrđeno da nesukladnost nije bila prisutna samo u godini kontrole, nego i u ranijim godinama. Primjerice, parcele s prisutnošću drvenastih neprihvatljivih kultura utvrđene u 2018. godini tamo su zasigurno bile i prethodnih godina, jer šumarak ne može narasti u jednoj godini, niti ga stoka može pasti. Također, svi se rezultati dodatno uspoređuju i provjeravaju s raspoloživim arhivskim prostornim podacima kao što su digitalna orto-foto karta iz prijašnjih godina i satelitske snimke S. 2 pa se ne može reći da su utvrđeni nalazi netočni, neprecizni ili arbitrarni. Jedino kontrola višestruke sukladnosti mora se obaviti u istoj kalendarskoj godini u kojoj su dostavljeni zahtjev za potporu, no ne i ostale kontrole na terenu. Tuženik ujedno ističe, da nije moguće uspoređivati kontrolu koju provodi Agencija za plaćanje sa ostalim kontrolama kao što je npr. kontrola kontrolnog tijela T.-I. d.o.o. na koje se poziva tužitelj u tužbi, jer je funkcija tog kontrolnog tijela provjera uvjeta i certifikacija ekološke proizvodnje po propisima za ekološku proizvodnju za razliku od funkcije kontrole Agencije koja kontrolira prihvatljivost površina za potporu u ekološkoj proizvodnji i po propisima IAKS ruralne mjere. Tuženik osporava navod tužitelja  da Agencija nije postupila sukladno članku 99. st. 2. i 3. Uredbe (EU) 1306/2013, odnosno da postotak smanjenja nije trebao biti veći od 5%, jer se navedeni članci na koje se poziva tužitelj primjenjuju u slučaju utvrđenog kršenja zahtjeva višestruke sukladnosti, a isto  predmetnim kontrolama nije utvrđeno niti je tužitelj za zahtjev i za 2017. godinu bio od strane kontrole na terenu odabran za kontrolu pravila višestruke sukladnosti. Što se tiče prigovora tužitelja da Agencija nije iskoristila sustav opomene (ranog upozorenja), tuženik napominje da se radi o propisanoj mogućnosti države članice da uspostavi takav sustav i to samo na ispunjavanje obveza u sklopu pravila višestruke sukladnosti. Tužena nije uvela sustav ranog upozorenja, a da je takav sustav uveden, tužitelj ne bi mogao biti sankcioniran na taj način, jer nije bio predmetom kontrole ispunjavanja obveza u sklopu višestruke sukladnosti niti su mu utvrđene nepravilnosti po pitanju višestruke sukladnosti. Tuženik smatra da u predmetnom slučaju ne postoji odgovornost tuženika, jer tužitelj nije dokazao da bi Agencija za plaćanja postupila nezakonito/nepravilno u smislu da bi postupala suprotno uobičajenom ili propisanom načinu obavljanja djelatnosti ili postupala suprotno zakonu, drugom propisu ili općem aktu, niti da bi pobijane odluke nastale kao posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene materijalnog prava, niti je tužitelj dokazao da bi mu nastala šteta i to upravo zbog nezakonitog/nepravilnog rada Agencija za plaćanja.  Naime, tužitelju ni na koji način nije nastala šteta, već mu je nakon konačnog obračuna potpora naloženo da izvrši povrat preplaćenog iznosa koji nije imao pravo zahtijevati. Tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

 

4. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao financijskog vještaka M. M. te pročitao njen pisani nalaz i mišljenje (list 851-858),  te izvršio uvid u dokumentaciju dostavljenu uz tužbu koja prileži na listovima spisa 28-192, a čine ju: zahtjev za mirno rješenje spora, odluke o povratu iz 2018. i 2019. godine, odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, zamolbe za ostvarivanjem prava na pravni lijek protiv odluka o povratu te odluke Ministarstva poljoprivrede iz 2020., izvještaj o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima za 2017., potvrdnica T.-I. d.o.o., V., u dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu koju čine: izvještaj o kontroli za 2017. i 2018. godinu, fotografije s kontrole na terenu, prilozi o provedenoj brzoj terenskoj provjeri, očitovanje Agencije od 26. travnja 2021. ODO-u povodom zahtjeva za mirno rješenje spora s priloženim odlukama o povratu i žalbama na iste (listovi 296-807), pročitao iskaze saslušanog svjedoka F. Č. i tužitelja I. Č. (list 840-842).

 

5. Temeljem provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim i kao takovog ga odbio.

 

6. Tužitelj u predmetnom slučaju tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika podnosi pozivajući se na odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave – u nastavku ZSDU (odgovornost države za nezakonit/nepravilan rad Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, kao pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska koja ima javne ovlasti, sukladno čl. 2. st. 1. Zakona o osnivanju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju), jer smatra da je pretrpio imovinsku štetu u iznosu od ukupno  101.346,97 eur/763.598,76 kn koji iznos čine novčana sredstva po osnovi poticaja u poljoprivredi, koja novčana sredstva su mu uskraćena Odlukama o povratu koje je donosila Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu  ruralnom razvoju tijekom 2018. i 2019. godine, a za vremensko razdoblje 2017., 2016. i 2015. godine, za koju uskratu tužitelj smatra, da je bila nezakonita odnosno nepravilna, odnosno da su navedene odluke donesene na temelju nezakonito/nepravilno provedenih kontrola (jer iste ili nisu bile provedene ili su bile provedene mimo zakonskih rokova). Među strankama nije bila sporna pasivna legitimiranost tuženika, jer ju tuženik niti nije osporavao, a doista i proizlazi iz članka 14. ZSDU u svezi članka 2. st. 1. Zakona o osnivanju Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju. Također nije bilo sporno da su od strane Agencija za plaćanja u poljoprivredi donesene sljedeće odluke o povratu:

Klasa: …, Urbroj: … od 22. listopada 2019. – povrat u iznosu od 31.546,25 kuna, za Osnovno plaćanje za 2015. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 7. listopada 2019. – povrat u iznosu od 72.461,68 kn za Osnovno plaćanje za 2016. godinu, Klasa: … Urbroj: … od 7. listopada 2019. – povrat u iznosu od 19.270,09 kn za Zeleno plaćanje za 2017. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 3. listopada 2019. – povrat u iznosu od 70.172,16 kn, za Osnovno plaćanje za 2015. godinu, Klasa:…, Urbroj: … od 1. listopada 2019. – povrat u iznosu od 1.567,91 kn, za Očuvanje poljoprivrede na područjima s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2017. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 26. rujna 2019. – povrat u iznosu od 24.508,11 kn, za Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš za 2016. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 12. rujna 2019. – povrat u iznosu od 24.143,39 kn, za Plaćanje za poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš za 2015. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 12. kolovoza 2019. – povrat u iznosu od 9.414,45 kn, za očuvanje poljoprivredne za područja s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2015. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 12. srpnja 2019. – povrat u iznosu od 9.399,21 kn, za očuvanje poljoprivredne za područja s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2016. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 9. listopada 2019. – povrat u iznosu od 103.499,56 kn, Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2015. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 9. listopada 2019. – povrat u iznosu od 86.611,79 kn, Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za 2015. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 15. listopada 2019. – povrat u iznosu od 111.717,63 kn, Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda za 2016. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 16. listopada 2019. – povrat u iznosu od 93.872,05 kn, Plaćanja za prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode za 2016. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 22. listopada 2019. – povrat u iznosu od 13.156,43 kn za Osnovno plaćanje za 2016. godinu, Klasa: …, Urbroj: …od 16. listopada 2018. – povrat u iznosu od 90.593,87 kn za Osnovno plaćanje za 2017. godinu, Klasa: …, Urbroj: … od 15. studenog 2018. – povrat u iznosu od 1.664,18 kn, za očuvanje poljoprivredne za područja s prirodnim ograničenjima u poljoprivredi za 2017. godinu. Nije bilo sporno niti to da je tužitelju od strane nadležnog Ministarstva poljoprivrede omogućeno korištenje pravnog lijeka te su povodom zamolbe tužitelja za ostvarivanje prava na pravni lijek, predmeti koji se odnose na sporne odluke po tužitelju, vraćeni na ponovni postupak Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, smatrajući da se radilo o uloženom prigovoru tužitelja na sporne odluke u smislu čl. 144. st. 5. Zakona o poljoprivredi. Također nije bilo sporno među strankama, o čemu su se  stranke očitovale na glavnoj raspravi održanoj 02. ožujka 2023., da su još uvijek u tijeku postupci u pogledu predmeta koji su vraćeni na ponovno odlučivanje Agenciji, tako što su od strane Agencije dijelom donesene nove odluke protiv kojih je tužitelj pokrenuo žalbeni postupak, a za dio predmeta još Agencija nije donijela nove odluke. Obzirom na navedeno, odnosno činjenicu da je tužitelj koristio pravni lijek protiv spornih odluka te su ti postupci još uvijek u tijeku, nije osnovan njegov navod u tužbi da bi mu bilo povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravni lijek, pa da bi uslijed toga, odnosno i s te osnove trpio predmetnu imovinsku štetu.

7. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio prekid postupka u ovom predmetu do okončanja postupaka povodom korištenih pravnih lijekova u predmetima u kojima je Agencija za plaćanje donijela odluke o povratu, koje su po tužitelju sporne, smatrajući da je predmetna tužba preuranjena. Međutim, tužitelj se na pripremnom ročištu od 09. studenog 2021. očitovao na način da svoj zahtjev temelji na činjenici  da kontrole na koje se pozvao tuženik nisu bile vršene sukladno važećim propisima i u propisanim rokovima i da je zbog te činjenice tužitelj trpio štetu, jer su dakle kontrole rađene nakon propisanih rokova, sa vremenskim odmakom unazad, bez potrebnih izvještaja u kojem iznosu su tužitelju naknadno umanjivani poticaji za slijedeća razdoblja, zbog čega tužitelj nije imao mogućnost kontrole i nadzora je li sve ispravno učinjeno od strane nadležnog tijela, te da je upravo to razlog na kojemu tužitelj temelji odgovornost tuženika za štetu, koju je tužitelj trpio na način da mu je u sljedećim razdobljima uskraćeno u vidu njegova sankcioniranja poticaja u visini novčanih iznosa za koje je Agencija za plaćanja u poljoprivredi donijela odluke o povratu. Obzirom na navedeno, sud je ocijenio da ne postoje zakonski razlozi u smislu čl. 213. Zakona o parničnom postupku za određivanje prekida postupka kako je predlagao tuženik.

8. Sud je u predmetnom postupku proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. M. iz M.-a d.o.o. Sudska vještakinja dostavila je pisani nalaz i mišljenje te je i neposredno saslušana na glavnoj raspravi održanoj 02. ožujka 2023. nakon čega stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje. Na osnovi provedenog financijskog vještačenja (list 851-857 i list 907), utvrđeno je da je tužitelju za razdoblje od 2015. do 2017. isplaćeno potpora u iznosu od 439.834,38 eur/3.313.932,13 kn, a od toga iznosa su traženi povrati od tužitelja temeljem odluka o povratu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u ukupnom iznosu od 101.346,97 eur/763.598,76 kn s osnova više isplaćenih potpora. Spomenute odluke o povratu koje su navedene u pisanom nalazu i mišljenju prema iskazu saslušanog vještaka naplaćene su od strane tužene te je pojašnjeno, da je prijeboj između dviju stranaka ujedno i plaćanje vršeno jedne strane prema drugoj. Dakle, tužena je od tužitelja naplatila iznose po odlukama o povratu koje su navedene u nalazu i mišljenju umanjivanjem potpora. Iz iskaza saslušanog svjedoka F. Č. proizlazi da je tužena naplatila potraživanja po odlukama o povratu koje su bile predmetom vještačenja tako što su  tužitelju umanjeni poticaji u sljedećem razdoblju nakon donesenih odluka. Sukladno članku 1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). U predmetnom slučaju tužitelj tvrdi da je pretrpio štetu u vidu izmakle koristi (sprečavanje njezina povećanja), jer su mu umanjeni poticaji nakon 2018., po osnovi odluka o povratu tužene, te dakle nije ostvario financijska sredstva za koje smatra da je opravdano mogao očekivati da će ih ostvariti, po osnovi poticaja. Iznos izmakle koristi predstavlja novčani iznos  kojega utužuje tužitelj, a koji odgovara u ukupnom zbroju iznosima obuhvaćenim odlukama o povratu na koje se tužitelj pozvao u tužbi, a za koje je utvrđeno da su naknadno prebijanjem, odnosno umanjivanjem poticaja u razdoblju koje slijedi nakon 2018. po tuženoj naplaćeni. Svjedok F. Č. otac tužitelja, a koji po osnovi izravne punomoći od tužitelja, u njegovo ime, koji je inače nositelj OPG-a, podnosi zahtjeve prema Agenciji za plaćanje u poljoprivredi,  je iskazao, da je tužitelj I. Č. svu zemlju koristio upravo onako kako je i prijavljeno u Agenciji. Nadalje iz njegova iskaza proizlazi da su prve kontrole bile u 2017. te u 2018. Prilikom vršenja kontrola od strane Agencije on je vezano za iste bio prethodno na telefon kontaktiran, obično dan prije, te je i izašao na teren zajedno s osobama koje su došle iz Agencije u kontrole. Te osobe su vršile kontrolu na terenu i mjerenja, a nakon što su izvršili kontrolu na terenu, njemu su predavale papir iz kojega se vidjelo kada su započeli i kada su završili s kontrolom te im je on i potpisao da je bio prisutan, a na upit ima li kakvih primjedbi, nije stavljao primjedbe, jer je vidio da su vršili mjerenja i fotografirali, a nitko tom prilikom nije komentirao da nešto ne bi bilo u skladu s onim što je prijavljeno. Tužitelj je izjavio da on osobno nije bio prisutan niti jednoj brzoj terenskoj kontroli koja je rađena od strane Agencije već je bio prisutan njegov otac F.

9. Sukladno čl. 140. i 141. Zakona o poljoprivredi Agencija za plaćanja ovlaštena je provoditi administrativnu kontrolu i kontrolu na terenu radi provjere ispunjavanja uvjeta prihvatljivosti za potporu u smislu čl. 74 Uredbe (EU) br. 1306/2013.   Nije bilo sporno da Agencija nije provela kontrole na terenu 2015. i 2016. godine. Međutim, Agencija je provela kontrolu na terenu 2017. i 2018. godine, što proizlazi iz izvještaja o kontroli na terenu (list 296-465), a isto potvrđuje iskazom i svjedok F. Č. (list 841). Provedene kontrole nisu bile nezakonite, jer za iste Agencija za plaćanje ima zakonsko ovlaštenje sukladno već navedenoj odredbi čl. 140 i 141. Zakona o poljoprivredi u smislu čl. 74 Uredbe (EU) br. 1306/2013. Budući je Agencija temeljem provedene kontrole na terenu  za 2017., o čemu je sačinjen i izvještaj o kontroli na terenu zahtjeva za izravnim plaćanjima, pojedinim mjerama ruralnog razvoja i ispunjavanja uvjeta višestruke sukladnosti za 2017. godinu, utvrdila nepravilnosti u korištenju poljoprivrednih površina, te je tom prilikom utvrđena nesukladnost koja je bila prisutna i u ranijim godinama, Agencija za plaćanja je sukladno čl. 3. Uredbe vijeća EZ (br. 2988/95) primijenila retroaktivno umanjenje poticaja u odnosu na parcele za koje je utvrđena nepoljoprivredna površina sve prema jedinstvenom zahtjevu tužitelja za prethodne godine, i to za 2015. i 2016. godinu, sve sukladno roku zastare za pokretanje postupka kada je počinjena nepravilnost iz čl. 1. st. 1. već spomenute Uredbe vijeća EZ (br. 2988/95). Tužitelj smatra, da se nezakonito postupanje Agencije ogleda u tome da je Agencija na temelju kontrole na terenu iz 2017. i 2018. retroaktivno umanjivala poticaje tužitelju i za prethodne godine, za 2015. i 2016., a da isto nije bilo dopušteno, jer po ocijeni tužitelja nije moguće kontrolom na terenu u 2017. i 2018. utvrditi nepoljoprivrednu površinu i za prethodne godine (2015. i 2016.). Tužitelj je prvotno na utvrđenje tih okolnosti predlagao u tužbi poljoprivredno vještačenje, no na glavnoj raspravi održanoj 02. ožujka 2023. tužitelj je odustao od predloženog poljoprivrednog vještačenja. Iz obrazloženja Odluka o povratu Agencije za plaćanja koje su donesene u ponovnom postupku u predmetima koji su bili vraćeni od nadležnog Ministarstva poljoprivrede povodom prigovora tužitelja proizlazi, da se je prilikom terenskih kontrola u 2017. i 2018.  godini utvrdilo da se na dijelu prijavljenih površina kao poljoprivredno zemljište, dakle kao zemljište na kojima se provodi poljoprivredna aktivnost, ne provodi poljoprivredna aktivnost, odnosno da je isto zaraslo, prevladava šikara, grmlje i drveće (listovi 494-560). Opće poznata je činjenica, da je za  rast grmlja i drveća potrebno više  godina, pa stoga sud smatra neutemeljenom tvrdnju tužitelja da nije bilo objektivno moguće na temelju kontrole u 2017. i 2018. utvrditi je li neka poljoprivredna površina korištena radi poljoprivredne aktivnosti u prethodne dvije do tri godine, osobito ako su te površine zatečene zarasle (pod grmljem i drvećem). Dakle, kako je Agencija za plaćanje poduzimala aktivnosti u skladu sa svojim ovlaštenjima čiji je izvor u Zakonu i drugim provedbenim propisima te Europskim uredbama na koje se tužena i pozvala u odgovoru na tužbu, sud cijeni da tužitelj nije dokazao da bi Agencija za plaćanje u odnosu na njega postupala nezakonito, niti  je dokazao da bi postupanja Agencije bilo nepravilno, budući se tužitelj nije pozvao niti ponudio bilo koji dokaz u smislu da bi postupanje Agencije kakvo je bilo u predmetnom slučaju u odnosu na njega, bilo izvan uobičajenog postupanja, odnosno da bi u predmetnom slučaju Agencija u odnosu na tužitelja postupala različito, nego u odnosu na ostale poljoprivrednike koji ostvaruju pravo na poticaje po istim kriterijima kao i tužitelj, u kojem slučaju bi se tužitelj mogao osnovano tada pozivati na povredu načela jednakosti u postupanju, na koju povredu se poziva u svojoj tužbi. Budući da tužitelj nije dokazao da bi Agencija postupala nezakonito/nepravilno (provela kontrole na koje nije ovlaštena ili ih je provela u odnosu na tužitelja različito u odnosu na ostale poljoprivrednike koji ostvaruju pravo na poticaje po istim kriterijima kao i tužitelj), pa slijedom toga niti da bi mu uslijed istoga nastupila šteta, koju potražuje predmetnom tužbom (izmakla korist), sud je zahtjev tužitelja u cijelosti odbio, ocijenivši  ga neosnovanim. Ukoliko bi se u žalbenim postupcima koje tužitelj vodi protiv odluka Agencije za plaćanje o povratu ispostavilo da je Agencija temeljem provedenih kontrola pogrešno utvrdila/ocijenila postojanje nepravilnosti na strani  tužitelja, tada tužitelju pripada pravo na isplatu uskraćenih mu poticaja, međutim isto nije predmet ovog postupka niti može biti, jer će se o tome odlučiti u pokrenutim žalbenim postupcima (u upravnim postupcima), te upravo zbog ovoga niti nije bio osnovan prijedlog tuženika da se određuje prekid postupka do okončanja postupaka povodom uloženih prigovora tužitelja na odluke Agencije za plaćanja o povratu, čemu se protivio i tužitelj u podnesku od 09.11.2021. (stranica 813-814).

10. Budući da tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužan naknaditi tuženiku njegov opravdani parnični trošak, sve u smislu čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 163. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  tuženik je imao opravdan parnični trošak na ime zastupanja po Općinskom državnom odvjetništvu i to: za sastav odgovora na tužbu 1.014,00 eur/7.640,00 kn, za sastav još 3 obrazložena podneska (26.01.2022., 28.10.2022. i 10.02.2023.) sa 1.014,00 eur/7.640,00 kn po podnesku, za zastupanje na 4 raspravna ročišta sa 1.014,00 eur / 7.640,00 kn. Nagrada za pristup na ročište za objavu i uručenje presude može iznositi maksimalno 50 bodova po Tbr. 9. st. 3. pa tako u predmetnom slučaju ona iznosi 99,54 eur/750,00 kn, a ne kako je zatraženo 507,00 eur/3.820,00 kn. Dakle, opravdan parnični trošak tuženika iznosi ukupno 8.211,54 eur/61.869,85 kn, te je taj trošak tužitelj dužan naknaditi tuženoj, sve kako je i riješeno u izreci ove odluke.

 

11. Imajući u vidu sve naprijed izloženo odlučeno je kao u  izreci ove odluke.

 

 

U D., 12. travnja 2023.

 

 

  S U T K I N J A

 

                                                                                                                     Dajana Gabud Jandoš

 

 

 

 

 

P O U K A : Protiv ove presude  nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u  tri primjerka.

 

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnica S. G. iz Z.
2. ODO B. Stalna služba D.

 

 

 

 

________________________________

¹Fiksni tečaj konverzije 7,53450