1              Poslovni broj: Gž-2242/2022-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-2242/2022-3

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Ivana Tironija, kao predsjednika vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Daniele Pivčević, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., T., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva M. i P. iz Z., protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva B. i P. iz V., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem 27 P-387/2022-6 od 20. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 12. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem 27 P-387/2022-6 od 20. listopada 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I/ I. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha u predmetu Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-324/18 u cijelosti.“

 

2. Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 15.625,00 kn / 2.073,79 eura[1], dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova ovog postupka odbija kao neosnovan.

 

3. Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke i u dosuđujućem dijelu odluke o trošku pod točkom II. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

4. Na žalbu nije odgovoreno.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Tužitelj neosnovano ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

 

7. Ovaj sud nije našao da je u prvostupanjskom postupku počinjena ni bitna povreda iz članka 71. stavak 1. točka 5. ZPP-a u svezi članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a.

 

8. Prema odredbi članka 71. stavak 1. točka 5. ZPP-a propisano je da sudac ne može obavljati sudačku dužnost, ako je u istom predmetu sudjelovao u postupku pred nižim sudom ili kojim drugim tijelom, a neprimjenjivanje ove odredbe ima za posljedicu nastanak apsolutne bitne procesne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 1. ZPP-a koja postoji u slučaju donošenja sudske odluke po sudu koji je bio nepropisno sastavljen.

 

9. Dakle, izuzeće propisano odredbom članka 71. stavak 1. točka 5. ZPP-a se odnosi samo na suca koji je sudjelovao u donošenju odluke nižeg suda, pa stoga razlozi koje ističe tužitelj ne predstavljaju razloge za isključenje predmetnog prvostupanjskog suca, čime nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju žalitelj ukazuje.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe u predmetu ovoga suda broj Ovr-324/18 iz razloga što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten temeljem predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu protiv drugoovršenika.

 

11. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a nakon što je utvrdio:

 

- da je ovrhovoditelj dana 19. siječnja 2017. ovome sudu podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika pod 1. A. d.o.o. i ovršenika pod 2. M. d.o.o., ovdje tužitelja, a povodom kojeg je prijedloga rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-98/17-8 od 25. kolovoza 2017. određena ovrha na nekretnini ovršenika,

- da je povodom žalbe prvoovršenika i  drugoovršenika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-3357/17-2 od 29. siječnja 2018. ukinuto rješenje o ovrsi broj Ovr-98/17-8 od 25. kolovoza 2017. i predmet vraćen na ponovni postupak,

- da je u ponovnom postupku rješenjem o ovrsi broj Ovr-324/2018-16 od 11. travnja 2018. temeljem ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. godine, solemniziranog po javnoj bilježnici K. M. iz V. pod brojem OV-3161/08 dana 26. rujna 2008. godine, koji je sklopljen između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora, i A. d.o.o. kao dužnika, te M. d.o.o., ovdje tužitelj, kao protivnika osiguranja, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. prema ovršeniku pod 2. M. d.o.o. s osnova glavnice u iznosu od 2.707.595,27 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. do isplate, s osnova redovne kamate u iznosu od 217.673,43 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i s osnova zatezne kamate u iznosu od 1.834.581,51 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, te radi namirenja novčane tražbine s osnova glavnice u iznosu od 403.525,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. listopada 2016. godine do isplate, s osnova redovne kamate u iznosu od 35.460,31 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate i s osnova zatezne kamate u iznosu od 269.878,53 EUR u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, određena ovrha na nekretninama drugoovršenika, ovdje tužitelja, i to čk.br. 282/2 upisana u zk.ul. br. 3286 k.o. K., čk.br.362/5, čk.br.362/264, čk.br.382/6, čk.br.603/3, čk.br. 603/4, čk.br. 686/1 upisano u zk.ul. 3244 k.o. K., čk.br. 314, čk.br. 372/3, čk.br. 387/1, čk.br.389/4, čk.br. 389/15, čk.br. 598/6, čk.br. 599/1 upisano u zk.ul.br. 3293 k.o. K., čk.br. 382/8, čk.br. 719/1, čk.br. 733, čk.br. 734, čk.br. 736, čk.br. 762/1, čk.br.762/2, čk.br. 768, čk.br.771/1, čk.br.771/2 upisano u zk.ul.br. 3184 k.o. V. B., čk.br. 721/1, čk.br. 721/2 upisano u zk.ul.br. 3201 k.o. V. B., čk.br. 764/1, čk.br.764/2 upisano u zk.ul.br. 1036 k.o. V. B., te čk.br.770, čk.br.771/3 upisano u zk.ul.br.2851 k.o. V. B.,

- da je u članku 1. navedenog ugovora ugovoreno kako će banka dužniku u skladu sa svojom poslovnom politikom i načelom sigurnosti novčanih plasmana banke te potrebama dužnika odobravati kredite, izdavati garancije, otvarati akreditive s odloženim polaganjem pokrića i odobravati druge plasmane iz registrirane djelatnosti banke do ukupnog iznosa od 3.500.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja,

- da je člankom 2. ugovoreno da će banka i dužnik za svaki pojedinačni pravni posao sukladno poslovnoj politici i mogućnostima banke sklopiti poseban ugovor kojim će regulirati pojedinosti istoga do ukupnog iznosa iz članka 1.,

-da je M. d.o.o., ovdje tužitelj radi osiguranja tražbine banke dopustila upis simultane hipoteke i to na nekretninama na kojima je pobijanim rješenjem o ovrsi određena ovrha,

- da predmetni ugovor sadrži potvrdu ovršnosti s danom 28. prosinca 2012.,

- da je Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 736/09-1 od 17. studenog 2009. sklopljen između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i A. d.o.o. kao dužnika te općine G. K. kao protivnika osiguranja, odnosno da isti nije sklopio tužitelj, te na temelju tog ugovora nije određena ovrha protiv  drugoovršenika, ovdje tužitelja, već isključivo protiv ovršenika pod 1. A. d.o.o.,

- da je dana 26. studenog 2010. sklopljen Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj ... između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i A. d.o.o. kao korisnika kredita za iznos od 475.000,00 eura, namjena revolving kredit, način korištenja interno zatvaranje dospjelih obveza,

- da je u članku 8. navedenog ugovora ugovorena kamata u visini EURIBOR + 6,75 postotnih poena godišnje, pri čemu je korisnik kredita suglasan da se za vrijeme trajanja ugovora može vršiti promjena ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke,

- da je u članku 12. stavak 9. navedenog ugovora suglasno utvrđeno da se navedeni ugovor smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa, dok je u članku 12. stavak 10. navedeno da je instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem Ugovora broj ES 918/08-1, te služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru,

- da je aneksom broj 1 ugovora o kreditu broj ... određeno da je navedeni kredit dan radi internog zatvaranja dospjelih obveza i ostalih obveza sukladno odluci banke, te da će se sredstvima iz predmetnog plasmana podmiriti ukupan iznos blokade ovrhovoditelja Hrvatske vode po poslovnom računu broj 1100525463 tvrtke A. d.o.o.,

- da je dana 26. studenog 2010. sklopljen Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5301979650 između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i M. d.o.o., ovdje tužitelja, kao jamca platca kojim se M. d.o.o., ovdje tužitelj obvezao na prvi poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze A. d.o.o. iz Ugovora o kreditu broj ... od 26. studenog 2010.,

- da je dana 26. studenog 2010. sklopljen Ugovor o kratkoročnom kreditu broj ... između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i A. d.o.o. kao korisnika kredita za iznos od 2.809.834,45 eura namjene kredita za obrtna sredstva, načina korištenja interno zatvaranje dospjelih obveza,

- da je u članku 8. navedenog ugovora ugovorena kamata u visini EURIBOR + 6,00 postotnih poena godišnje, pri čemu je korisnik kredita suglasan da se za vrijeme trajanja ugovora mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke,

- da je u članku 12. stavak 10. navedenog ugovora suglasno utvrđeno da se navedeni ugovor smatra sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa, dok je u članku 12. stavak 11. navedeno da je instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem Ugovora broj ES 918/08-1 i služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru,

- da je dana 26. studenog 2010. sklopljen Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5001636111 između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i M. d.o.o., ovdje tužitelja, kao jamca platca kojim se M. d.o.o., ovdje tužitelj obvezao na prvi poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze A. d.o.o. iz Ugovora o kreditu broj ... od 26. studenog 2010.,

- da je protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-324/2018-16 od 11. travnja 2018. drugoovršenik, ovdje tužitelj, podnio žalbu iz razloga da ovrhovoditelj nema aktivnu legitimaciju za provođenje ovršnog postupka (žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), da isprave temeljem kojih je određena ovrha nisu podobne za određivanje ovrhe i ne mogu se smatrati ovršnim ispravama (žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. točka 1. OZ), te iz razloga što je toč. I. izreke rješenja kontradiktorna toč. III. izreke rješenja (žalbeni razlog iz članka 50. stavak 5. OZ-a),

- da je rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-324/18-44 od 3. svibnja 2019. drugoovršenik, ovdje tužitelj, upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-324/2018-16 od 11. travnja 2018. nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv drugoovršenika, odnosno iz razloga propisanog člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a,

- da je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2792/2019-5 od 17. rujna 2021. odbijena žalba drugoovršenika, ovdje tužitelja kao neosnovana izjavljena izvan žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a,

- da iz Ugovora o prijenosu od 01. prosinca 2015. ovjerenom po javnom bilježniku M. M. iz Z. pod brojem OV-16366/15 dana 2. prosinca 2015. proizlazi kako je E.&S. B. d.d. prenijela na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, potraživanja iz Ugovora o kratkoročnom kreditu broj 5001636111 od 26. studenog 2010. godine s pripadajućim Aneksom, te iz Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu 5301979650 od 26. studenog 2010. godine s pripadajućim Aneksima, a koji su ugovori sastavni dijelovi predmetne ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa, sve sa pripadajućim osiguranjima navedenih potraživanja uključujući i založna prava na nekretninama koja su predmetom ovrhe,

-da je stoga ovrhovoditelja, ovdje tuženika, temeljem članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) i članka 81. stavak 1. ZOO-a, te članka 32. stavak 1. OZ-a smatrati ovlaštenim temeljem predmetne ovršne isprave zatražiti i provoditi ovrhu protiv drugoovršenika, ovdje tužitelja,

- da Ugovor o prijenosu od 1. prosinca 2015. ovjeren po javnom bilježniku M. M. iz Z. pod brojem OV-16366/15 dana 2. prosinca 2015. predstavlja valjanu ispravu iz članka 32. stavak 1. OZ-a, odnosno valjanu ovjerovljenu privatnu ispravu kojom je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, dokazao prijenos tražbine s E. & S. B. d.d. na sebe, a radi čijeg je namirenja pokrenuta predmetna ovrha,

- da konkretan iznos tražbine nije određen predmetnom ovršnom ispravom Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008., već je istom određen najveći dopušteni iznos plasmana od 3.500.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja, kao i da će E. & S. B. d.d. i A. d.o.o. za svaki pojedinačni pravni posao sukladno poslovnoj politici i mogućnostima banke sklopiti poseban ugovor kojim će regulirati pojedinosti istoga do ukupnog iznosa od 3.500.000,00 eura, pri čemu je svojim potpisom drugoovršenik, ovdje tužitelj, radi osiguranja tako određene tražbine banke dopustio upis založnog prava,

- da predmetnom ovršnom ispravom Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. nije ugovoreno da je svaki pojedinačni pravni posao kojim se ugovara visina pojedinog plasmana potrebno potpisati i po ovdje tužitelju, već je izričito ugovoreno da takve ugovore sklapaju isključivo E. & S. B. d.d. i A. d.o.o., a što je svojim potpisom predmetne ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. ugovorio i ovdje tužitelj,

- da Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj ... i Ugovor o kratkoročnom kreditu broj ... predstavljaju upravo gore navedene posebne ugovore kojima su ugovorene visine plasmana u iznosu od 2.809.834,45 eura i 475.000,00 eura, dakle konkretizirani su iznosi kredita čiji je najveći iznos određen ovršnom ispravom, a čiji su oni sastavni dio, te kojom je i određeno da će se na okolnost visine pojedinih plasmana sklapati između banke i A. d.o.o. takvi posebni ugovori, pri čemu je u članku 12. stavak 9. oba ova ugovora suglasno utvrđeno da se isti smatraju sastavnim dijelom Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008., dakle predmetne ovršne isprave, i njegovih eventualnih pripadajućih aneksa, dok je u članku 12. stavak 10. oba ugovora navedeno da je instrument osiguranja ugovoren i zasnovan temeljem Ugovora broj ES 918/08-1 i služi kao osiguranje naplate tražbine po ovom ugovoru,

- da su Ugovorom o prijenosu od 1. prosinca 2015., a koji predstavlja valjanu ovjerovljenu privatnu ispravu iz članka 32. stavak 1. OZ-a, prenesene u smislu članka 80. stavak 1. ZOO-a i članka 81. stavak 1. ZOO-a na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, tražbine čije su visine određene Ugovorom o kratkoročnom revolving kreditu broj ... i Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj ..., a koji su sastavni dio predmetne ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008.,

- da Ugovor o kratkoročnom kreditu broj ... i Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj ... od 26. studenog 2010. nisu prividni,

- da je u istima jasno i nedvojbeno naznačena namjena, i to za Ugovor o kratkoročnom kreditu broj ... interno zatvaranje dospjelih obveza, pri čemu se u članku 12. točka 4. tog Ugovora jasno naznačuje koja partija kredita se istim zatvara, te za Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj ... interno zatvaranje dospjelih obveza, a u članku 12. toč. 4. jasno se naznačuje koja partija kredita se istim zatvara, dok je Aneksom broj 01 Ugovora o kreditu ... u članku 3. određeno da je način korištenja kredita interno zatvaranje dospjelih obveza i ostalih obveza sukladno odluci banke, odnosno člankom 4. je određeno da će se sredstvima iz predmetnog plasmana podmiriti ukupan iznos blokade ovrhovoditelja Hrvatske vode po poslovnom računu broj 1100525463 tvrtke A. d.o.o.,

- da za valjanost navedenih ugovora o kreditu nije potreban potpis odgovorne osobe drugoovršenika, ovdje tužitelja, a s obzirom da je predmetnom ovršnom ispravom Ugovorom o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. godine, solemniziranim po javnoj bilježnici K. M. iz V. pod brojem OV-3161/08 dana 26. rujna 2008. u članku 2. ugovoreno da će banka i dužnik za svaki pojedinačni pravni posao sukladno poslovnoj politici i mogućnostima banke, sklopiti poseban ugovor kojim će regulirati pojedinosti istoga do ukupnog iznosa iz članka 1., dakle bez supotpisa odgovorne osobe drugoovršenika, ovdje tužitelja, pri čemu je irelevantno što isti nisu ovjereni ni solemnizirani (tako i u točkama 23. i 26. obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2792/2019-5 od 17. rujna 2021.),

- da je za navedene ugovore o kreditu tužitelj sklopio Ugovore o solidarnom jamstvu (str. 55. –56. spisa), kojima je tužitelj potvrdio da je u cijelosti upoznat sa sadržajem ugovora i svim pravima i obvezama ugovornih strana, te da se obvezuje na prvi poziv tuženika podmiriti sve obveze glavnog dužnika koje proizlaze iz ugovora,

- da u odnosu na isticanu ništetnost ugovornih odredbi Ugovora o kratkoročnom kreditu broj ... i Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu broj ... od 26. studenog 2010. kojima je ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da se ona mijenja u skladu s važećim odlukama banke, tuženik nije predlagao izvođenje bilo kakvih dokaza,

- da eventualna ništetnost ugovornih odredbi u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope ne povlači za sobom ništetnost čitavog ugovora, a s obzirom da je istima jasno određena početna kamatna stopa (EURIBOR + 6,75 i EURIBOR + 6,00%) koja se u slučaju eventualne ništetnosti dijela odredbe o promjenjivosti kamatne stope ima primijeniti na cjelokupno trajanje ugovornog odnosa, te ugovor koji takvu odredbu sadrži bez takve odredbe može opstati i imati pravni učinak, imajući u vidu da su istim jasno određeni predmet, dakle iznos kredita od 475.00,00 eur i 2.809.834,45 eur u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan plaćanja (a kako je tečaj jasno određen predmetnom ovršnom ispravom), te cijena, dakle početne kamatne stope od EURIBOR + 6,75 ili EURIBOR + 6,00%, pa se time eventualno može utjecati samo na visinu obveze ovršenika, ovdje tužitelja, koji žalbeni razlog drugoovršenik, ovdje tužitelj, nije isticao u žalbi protiv pobijanog rješenja o ovrsi, niti je iz navedenog razloga upućen na ovu parnicu, pa o visini tražbine ovrhovoditelja, ovdje tuženika, sud u ovoj parnici nije ovlašten raspravljati,

- da predmetna ovrha protiv drugoovršenika nije određena temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 736/09-1 od 17. studenog 2009. sklopljenog između E. & S. B. d.d., R. kao kreditora i A. d.o.o. kao dužnika te Općine G. K. kao protivnika osiguranja, već je temeljem te ovršne isprave ovrha određena protiv ovršenika pod 1. A. d.o.o., dok je ovrha protiv drugoovršenika, ovdje tužitelja, određena isključivo temeljem Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008.,

- da je naime, u odnosu na drugoovršenika, ovdje tužitelja, kao jedina ovršna isprava u pobijanom rješenju o ovrsi broj Ovr-324/2018-16 od 11. travnja 2018. naznačen Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. (tako i u toč. 27. obrazloženja rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2792/2019-5 od 17. rujna 2021.),

-da navodi tužitelja kako isprava na temelju koje je određena ovrha nije ovršna isprava (žalbeni razlog propisan člankom 50. stavak 1. toč. 1. OZ-a), te da je ovrha određena na nekretninama nužnima za obavljanje djelatnosti drugoovršenika, ovdje tužitelja (povreda odredbe članka 76. OZ-a, žalbeni razlog iz članka 50. stavak 1. toč. 6. OZ-a), predstavljaju žalbene razloge o kojima se temeljem članka 52. stavak 7. OZ-a povodom žalbe protiv rješenja o ovrsi odlučuje u okviru ovršnog postupka, te je o istima, kao i o preostalim razlozima na koje sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 50. stavak 5. OZ-a (članak 50. stavak 1. toč. 1. i toč. 3. OZ-a), odlučeno u rješenju Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr-2792/2019-5 od 17. rujna 2021. (toč. 16. i 33. obrazloženja),

-da istaknuti prigovor zastare ne predstavlja razlog iz kojeg je ovršenik upućen na parnicu (članak 55. stavak 3. OZ-a) budući je ovršenik upućen na parnicu, u konkretnom slučaju isključivo iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. toč. 7. OZ-a.

 

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja ocjenjuje da žalbeni razlog zbog kojeg je tužitelj upućen u parnicu iz članka 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, a da tužitelj nije ovlašten temeljem predmetne ovršne isprave tražiti ovrhu protiv drugoovršenika, ovdje tužitelja, nije osnovan.

 

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008. odnosi na pravne poslove sklopljene u okvirima zaduženja određenim tim Ugovorom, te polazeći od odredbe članka 54. stavak 1. i 6. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“, broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22), isti (čiji su sastavni dijelovi Ugovor o kratkoročnom kreditu broj ... i Ugovor o kratkoročnom revolving kreditu broj ... od 26. studenog 2010. te ugovori o solidarnom jamstvu) predstavlja solemniziranu privatnu ispravu koja ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta i kao takav ovršnu ispravu u smislu članka 23. OZ-a, temeljem koje se može pokrenuti ovršni postupak.

 

14. Glede žalbenih navoda da tuženik nije vjerovnik naznačen u ovršnoj ispravi valja reći kako su E. & S. B. d.d. i B. K. d.o.o. sklopili ugovor o prijenosu tražbina od 1. prosinca 2015., a koji predstavlja valjanu ovjerovljenu privatnu ispravu iz članka 32. stavak 1. OZ-a, kojim su tražbine prenesene u smislu čanka 80. stavak 1. ZOO-a i članka 81. stavak 1. ZOO-a na ovrhovoditelja, ovdje tuženika, tražbine čije su visine određene Ugovorom o kratkoročnom revolving kreditu broj ... i Ugovorom o kratkoročnom kreditu broj ..., a koji su sastavni dio predmetne ovršne isprave Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 918/08-1 od 23. rujna 2008.

 

15. Usporedbom ovršne isprave i Ugovora o prijenosu tražbine od 1. prosinca 2015. kojim se ovrhovoditelj legitimirao kao vjerovnik, proizlazi da je tražbina doista prenijeta na ovrhovoditelja, te je dokazano da se radi o istim tražbinama, pa je utoliko tuženik mogao zahtijevati predmetnu ovrhu.

 

16. Dakle, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj je predložio ovrhu na temelju isprave koja je ovršna isprava u smislu odredbe članka 23. stavak 1. OZ-a, te je osim toga dostavio i dokaz iz članka 32. stavak 1. OZ-a da je na njega prešla tražbina iz ovršne isprave.

 

17. Inače, prema odredbi članka 32. stavak 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

 

18. Odredbom članka 2. toč. 13. OZ-a je propisano da izrazi „javno ovjerovljena isprava“ ili „ovjerovljena isprava“ označavaju ispravu na kojoj je potpis neke osobe ovjerovio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

 

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je ispunjena pretpostavka određivanja ovrhe u smislu odredbe članka 32. stavak 1. OZ-a, jer je ovrhovoditelj uz ovršnu ispravu, priložio dopunsku ispravu odgovarajuće dokazne snage kojom je dokazao prijenos tražbine.

 

20. Vjerovnik je mogao ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu jer se ne radi o tražbini čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga (članak 80. stavak 1. ZOO-a), time da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (članak 84. stavak 1. ZOO-a). Promjenom vjerovnika ne mijenja se sadržaj obveznog odnosa.

 

21. Nadalje, tužba radi proglašenja ovrhe nedopuštenom predviđena je (propisana) kao put pravne zaštite samo u okviru i svezi pravnih lijekova, i to (opet) samo kad ovršni sud u ovršnom postupku rješenjem odluči da upućuje na parnicu: između ostalog i kada u postupku povodom izjavljene žalbe protiv rješenja o ovrsi i dok ovrha traje na put parnice uputi ovršenika.

 

22. Prema odredbi članka 52. stavka 3. OZ-a tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu i na činjenicama i predloženim dokazima koje je naveo u žalbi.

 

23. Inače bi pravilo o upućivanju na parnicu koju treba pokrenuti u određenom (prekluzivnom) roku gubilo svaki smisao.

 

24. Prvostupanjski sud je kod odlučivanja navedeno imao u vidu odnosno o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučivao je u okviru razloga iz kojeg je tužitelj (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Preciznije, ovršenik je bio upućen na parnicu isključivo iz žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. toč. 7. OZ-a, dok nije bio upućen na parnicu iz žalbenog razloga propisanog članka 50. stavak 1. toč. 11. OZ-a (da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a kako to pogrešno ističe žalitelj).

 

25. Međutim, prvostupanjski sud je u smislu odredbe članka 327. stavak 1. ZOO-a ovlašten po prigovoru ugovorne strane kao zainteresirane osobe ili po službenoj dužnosti, a u okviru činjeničnih navoda tužbe, procijeniti valjanost spornog pravnog posla, što znači i u ovršnom postupku koji se vodi na temelju ovršnih isprava koje nisu bile predmetom sudske kontrole, kao što je slučaj u predmetnoj ovrsi.

 

26. Pritom se valjanost spornog pravnog posla razmatra kao prethodno pitanje o čijem rješenju ovisi odluka suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva (istovjetno pravnom shvaćanju iz rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.).

 

27. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predmetna ovršna isprava valjana, jer je ugovorena obveza moguća, dopuštena i određena (članak 270-272. ZOO-a).

 

28. Kod ocjene ništetnosti pojedinih odredbi općih uvjeta ugovora (članak 296. ZOO-a), prvostupanjski sud smatra nepoštenom odnosno djelomično ništetnom samo onu odredbu kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope na način da se ona mijenja u skladu s važećim odlukama banke, ali ispravno cijeni da tek potpuna ništetnost odredaba o kamatama dovodi do ništetnosti cijelog ugovora, dok se ugovor može održati na snazi bez djelomično ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Navedeno bi moglo biti od utjecaja samo na visinu tražbine, a iz tog razloga tužitelj nije upućen na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

 

29. Odluka o troškovima postupka utemeljena je na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pri čemu je sud prvog stupnja tuženiku trošak obistinio sukladno procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka, te u visini nagrade propisane Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22).

 

30. Kako dakle, prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, te kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanja ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

 

31. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

 

U Splitu 12. travnja 2023.