1

Broj: Ppž-3180/2023

                                    

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D. K., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09., 34/11. i 114/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2023., broj: 33. Pp-1025/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbija se žalba okr. D. K. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. D. K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideset eura) / 226,04 HRK (dvjestodvadesetšest kuna i četiri lipe) u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

              1. Pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 6. veljače 2023., broj: 33. Pp-1025/2022-5, proglašen je krivim okr. D. K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. t. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 600,00 eura / 4.520,70 kuna, u koju se lišenje slobode 5. veljače 2023. uračunava kao 39,82 eura / 300,00 kuna, pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 560,18 eura / 4.220,68 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 26,54 eura / 200 kuna.

 

              1.1. Istom presudom, na temelju čl. 32. st. 1. podst. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk na području Republike Hrvatske s obvezom javljanja u policijsku postaju u trajanju od jedne godine, a, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzet jedan cvijet droge Cannabis Marihuana ukupne težine 0,83 grama, koji je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj xxxxxx.

 

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru. Predlaže da se žalba prihvati.

 

              3. Žalba nije osnovana.

 

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik ističe da nije imao nikakvog saznanja da se u njegovom automobilu nalazi droga, da predmetna droga nije njegova, da mu zbog prethodne osuđivanosti ne pada na pamet posjedovati bilo kakve ilegalne supstance, da su policijski službenici uočili mrvilicu u pretincu u vratima suvozača, da se na njihov upit čija je droga nitko od prisutnih nije javio pa da su policijski službenici njega povezali s navedenim predmetom jer je on vlasnik vozila.

 

              6. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.

 

7. Naime, već iz same obrane, koju je okrivljenik iznio, nakon što se u odnosu na optužbu očitovao da je kriv, proizlazi da su se u njegovom ponašanju ispunila sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim. Okrivljenik je iznosio obranu iz koje jasno i nedvojbeno proizlazi da je u potpunosti priznao počinjenje inkriminiranog prekršaja upravo onako kako mu je to optužbom bilo stavljeno na teret i ni jednu odlučnu činjenicu nije osporavao. Dakle, radi se o okrivljenikovom potpunom i cjelovitom priznanju svih bitnih elemenata bića djela prekršaja koji mu je stavljen na teret i za koji je proglašen krivim, zbog čega se nikako ne mogu prihvatiti osnovanim njegovi žalbeni navodi kojima sada osporava da je droga bila njegova, iznoseći činjenice koje nije iznosio u obrani. Svakako treba istaknuti da su okrivljenikovi žalbeni navodi, kojima iznosi nove činjenice koje nije iznosio u prvostupanjskom postupku, neosnovani i s osnove čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

 

8. Stoga, činjenično stanje nije žalbenim navodima dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. U žalbi zbog izrečene zaštitne mjere, okrivljenik ističe da nije bio ni blizu stadiona te da nije posjedovao ulaznicu za predmetni športski događaj. U odnosu na žalbeni navod da se nije nalazio blizu stadiona, okrivljeniku se skreće pozornost da je čl. 4. st. 2. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisano da protupravna ponašanja iz st. 1. tog članka, a među kojima se nalazi i protupravno ponašanje za koje je okrivljenik proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja. Imajući na umu navedenu zakonsku odredbu te s obzirom da u ovom prekršajnom predmetu nije sporno da je okrivljenik išao na gradski stadion Poljud gdje se odigravala nogometna utakmica između HNK Hajduk i HNK Rijeka, jer je to jasno i izrijekom naveo u svojoj obrani, to žalbeni navodi da se okrivljenik nije nalazio blizu stadiona nisu osnovani i nemaju nikakvog utjecaja na pravilnost i osnovanost izrečene zaštitne mjere. Također, na pravilnost i osnovanost odluke prvostupanjskog suda o izricanju zaštitne mjere nemaju utjecaja ni žalbeni navodi kojima okrivljenik ističe da nije posjedovao ulaznicu za predmetni športski događaj. Naime, kao što je to već ranije navedeno, okrivljenik je u svojoj obrani jasno i izrijekom naveo da je išao na gradski stadion Poljud gdje se odigravala nogometna utakmica između HNK Hajduk i HNK Rijeka te nije isticao činjenicu da nije imao ulaznicu za predmetnu utakmicu, a osim toga ovaj žalbeni navod ne može s uspjehom isticati u žalbenom postupku ni s osnove čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona.

 

10. Razmatrajući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima nastupa HNK Hajduk, s obvezom javljanja u policijsku postaju. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Ovo prije svega zbog činjenice da je okrivljenik do sada čak pet puta pravomoćno prekršajno osuđivan, od čega jednom zbog istovrsnog djela za koje je proglašen krivim i u ovom prekršajnom postupku, jednom zbog prekršaja posjedovanja droge te jednom zbog prekršaja iz Zakona o prekršajnima protiv javnog reda i mira. Navedene okolnosti dosadašnje okrivljenikove osuđivanosti svakako opravdavaju izricanje zaštitne mjere, kako je to pravilno i osnovano  zaključio i prvostupanjski sud. Duljina trajanja izrečene mjere (jedna godina), u okviru zakonom propisanog raspona od jedne do dvije godine, dakle u najkraćem zakonom propisanom trajanju, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

11. Zbog navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika ni zbog odluke o izrečenoj zaštitnoj mjeri.

 

12. S obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, jer, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

13. Razmatrajući pobijanu presudu u tom dijelu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju okrivljenikove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 260,00 do 1.990,00 eura ili kazna zatvora do 30 dana pa izrečena kazna predstavlja, prije svega, blažu vrstu propisane kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne te da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, kao i imajući na umu dosadašnju višestruku prekršajnu osuđivanost okrivljenika pa i zbog istovrsnog prekršaja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. travnja 2023.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika, nacionalni športski savez i tužitelja.