1

Poslovni broj Gž-1765/2021-3

Poslovni broj: Gž-1765/2021-3

 

                                  U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

            P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci u vijeću  sastavljenom od sutkinja  Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Zavod, Z., ..., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku M. M., dipl. iur., zaposleniku tužitelja u Područnoj službi u G., ul. ..., G., protiv tuženika H. š., P. O., ...., O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku I. M., dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj P-96/2012-49 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-96/2012-49 od 1. srpnja 2021.

 

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 83.965,43 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi i tijekom na svaki pojedini iznos kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

2. U točki II izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.400,00 kn kao neosnovan.

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Pogrešnim smatra utvrđenje suda prvog stupnja da je S. M. na radnom mjestu sjekača bio u razdoblju od 10. kolovoza 1978. do 28. veljače 2009. Navodi da je S. M.. saslušan kao svjedok iskazao da je i radio i poslove utovara, cijepanja i slaganja drva, kao i poslove šumskog radnika na uzgoju, da je poslove sjekača kod tuženika obavljao dnevno 4-5 sati te da je poslove sjekača radio i za osobne potrebe. Dio iskaza S. M. iz kojeg proizlazi da je poslove sjekača radio 4-5 sati u suprotnosti je sa sadržajem upitnika gdje se navodi da je radio 6-7 sati, što sud nekritički prihvaća, a tuženik upitnim smatra tko i gdje je popunjavao upitnik, da li je razumio pitanja i tko ga je potpisao. Osim toga, navod iz upitnika u suprotnosti je ne samo sa iskazom S. M. već i sa iskazima svih saslušanih svjedoka koji su potvrdili da je radnik dnevno nosio 3litre benzina za rad s motornom pilom, da u rezervoar stane 0,8l benzina, što je dovoljno za pola sata rada, nakon čega se mora prekinuti rad, naliti novi benzin, da putovanje do odredišta traje 1 sat, da se svakodnevno primaju izrađeni drveni sortimenti oko 1 sat, da moraju oštriti lanac motorne pile, da mu treba određeno vrijeme za dolazak do stabla koje obara, da radnik mora utvrditi najbolji pravac obaranja stabla za što mu treba određeno vrijeme, da mora staviti klin u zasjek stabla radi obaranja, da je nakon obaranja dužan uspostaviti šumski red-ručno složiti grane. Iz svega opisanog zaključuje da S. M. nije mogao nikako raditi 6 - 7 sati
efektivno s motornom pilom. Također proizlazi da postoji proturječnost između onog što sud navodi u razlozima presude o vremenu radnika provedenom na radu s motornom pilom i izjava svih saslušanih svjedoka odnosno sadržaja zapisnika.

Navodi da radnik treba određeno radno vrijeme do dolaska do stabla, za određivanje najboljeg pravca obaranja stabla, stavljanje klina u zasjek stabla,  za udaljavanje od stabla, slaganje grana,  za oštrenje lanca pile, punjenje rezervoara gorivom,  dnevnu pauzu, predaju izrađenih drvnih sortimenata, za koje vrijeme radnik ne može koristiti motornu pilu. Stoga tvrdnja da je S. M. radio 6-7 sati dnevno s motornom da je nelogična i neistinita. Ističe da je radnik bio zadužen zaštitnom opremom, svake godine je bio kod medicine rada radi utvrđenja zdravstvene sposobnosti, pa da je postojala bilo kakva naznaka da ne smije raditi, tuženik bi ga premjestio. Također da je radnik priznao da je u slobodno vrijeme za svoje potrebe sjekao drva, pa time nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između rada kod tuženika i profesionalne bolesti. Pritom se poziva na nalaz vještakinje medicine rada iz kojeg proizlazi da radnik kad radi u slobodno vrijeme motornom pilom, kumulira se djelovanje vibracije na poslu i onoga izvan posla, te skraćuje vrijeme potrebno za svakodnevni oporavak perifernih malih krvnih žila i perifernih živaca. Tuženik prigovora i ocjeni iskaza svjedoka. Tako da je sud iskaz svjedoka I. M. ocijenio istinitim i logičnim, a iskaz M. F. i I. E., pristranim iako su svi svjedoci jednako iskazivali. Tako da je I. E. iskazao da se motornom pilom ne može raditi duže od 4 sata s prekidima, odnosno da se tako može raditi jedan dan, dok svi svjedoci potvrđuju da je norma radnika izrađena sukladno pravilima zaštite na radu i da S. M. nije imao prebačaj norme, dok je I. M. iskazao da se na poslovima sjekača može raditi 4 sata, da je norma prilagođena propisnim pravilima zaštite na radu, da sjekač nosi dnevno 3 litre benzina te da se rezervoar goriva od 0,8 l benzina potroši za oko pola sata. Nadalje tuženik navodi kako iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje M. Z. proizlazi je profesionalna bolest postojala već 5. rujna 2005., dakle nije nastala kasnije, niti je posljedica rada kod tuženika poslije 5. rujna 2005., te je vještakinja iskazala da je ona uzrok profesionalne nesposobnosti za rad, a ne neposredne opasnosti od invalidnosti. Stoga da je pogrešan zaključak suda da je rad S. M. kod tuženika nakon 1. lipnja 2005. utjecao na njegovu radnu sposobnost. Također u nalazu S. o. m. r. D. O. od 28. lipnja 2005. kao uzrok invalidnosti navodi se profesionalna vibratorna bolest i profesionalna nagluhost izazvana izloženošću prekomjernoj buci, dakle već tada je postojala profesionalna bolest koja je uzrok profesionalne nesposobnosti za rad, a ne neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti.

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe kao neosnovane. Navodi da je S. M. unatoč obvezi isključenja rada s vibrirajućim alatom prema svjedodžbi o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 1. lipnja 2005. te rješenja broj 28315 od 5. rujna 2005., i nadalje nastavio raditi sa motornom pilom koja je po svojim karakteristikama vibrirajući alat do 31. ožujka 2007.S obzirom na izneseno i na osnovu provedenih dokaza i utvrđenih činjenica tijekom postupka sud je pravilno utvrdio da je upravo zbog neprovođenja mjera zaštite na radu nastala profesionalna vibraciona bolest kod radnika S. M. koja bolest je neposredan uzrok nesposobnosti za rad te je odluka suda pravilna i na zakonu utemeljena.

7. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 dalje ZPP) na koju sadržajno ukazuje žalba jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni, kako međusobno, tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

10. Pazeći po službenoj dužnosti na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za obvezivanje tuženika na isplatu iznosa od 83.965,43 kn s osnove isplaćene invalidske imovine osiguraniku S. M. u razdoblju od siječnja 2011. do zaključno siječnja 2019.

12. U postupku je utvrđeno:

- da je osiguranik S. M. bio zaposlenik u H. š. odnosno njegovom pravnom predniku Š. g. G., neprekidno preko 30 godina, na radnom mjestu sjekača i to u vremenskom periodu od 10. kolovoza 1978. do 28. veljače 2009.,

- da je kod radnika S. M. nastupila profesionalna nesposobnost za rad zbog utvrđene vibracione bolesti koja spada u profesionalne bolesti prema listi profesionalnih bolesti na osnovu čega je S. M. priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 28315 i to 50% zbog profesionalne bolesti a 50% zbog bolesti,

- da iz Upitnika u vezi profesionalne bolesti, Zavod, Područna služba u G., od 24. ožujka 2010., a koje podatke u Upitniku je dao osiguranik proizlazi da je S. M. obavljao poslove sa motornom pilom dnevno 6-7 sati,

- da iz dopisa tuženika od 4. srpnja 2008. upućenog M. r. O., dr. D. O., proizlazi da je radnik S. M. radio na poslovima šumskog radnika, sjekača (poslovi sa posebnim uvjetima rada) u šumariji O. u vremenu od 22. rujna 1975. do 23. studenog 1975. i od 10. kolovoza 1978. do 31. ožujka 2007., a nakon 1. travnja 2007. zbog opasnosti nastanka invalidnosti raspoređen je na poslove šumskog radnika za koje se ne zahtijevaju posebni uvjeti,

- da iz Izvješća sa nalazom i mišljenjem liječnika od 6. srpnja 2005. proizlazi da postoji uska veza između radnih uvjeta i posljedičnog oštećenja zdravlja (buka, hladnoća, vlaga, vibracija alata, fizička naprezanja), da iz Mišljenja o radnoj sposobnosti od 28. lipnja 2005. proizlazi da je kod osiguranika tužitelja došlo do razvoja ireverzibilnog oboljenja, vibracijskog sindroma sa oštećenjem perifernih krvnih žila, razvojem perifernih polineuropatskih promjena živaca, te oštećenja koštano zglobnog sustava, šaka, stopala i kralježnice, a sve kao posljedica višegodišnje izloženosti vibraciji tijekom rada sa motornom pilom na svom poslu, profesionalnog obostranog oštećenja sluha koje po F.-S. iznosi 36% i uvjetovano višegodišnjim radom u štetnoj buci, pa se bolest potvrđuje profesionalnom i radnika je potrebno rasporediti na uzgoj i pošumljavanje,

- da iz nalaza i mišljenja od 20. svibnja 2008. proizlazi da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja osiguranika S. M. u odnosu na stanje iz 2005.,

- da iz Izvješća sa nalazom i mišljenjem liječnika od 25. rujna 2008. proizlazi da je kod osiguranika S. M. od 5. rujna 2005., utvrđena profesionalna vibratorna bolest i neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, a što je potvrđeno 20. kolovoza 2007. i 1. travnja 2007.,

-da iz Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 1. lipnja 2005. proizlazi da je S. M. ograničeno sposoban i da ga se mora isključiti od rada sa vibrirajućim alatom,

-da je vještakinja M. Z. u svom nalazu i mišljenju navela da je radnik sjekač S. M., osim što je radio sa motornom pilom i od toga bio izložen buci i vibracijama, radio i na poslovima svrstanim pod točku 16. čl. 3. Pravilnika o poslovima sa posebnim uvjetima rada, a radi se o poslovima u tijeku pretežnog dijela punog radnog vremena koji zahtijevaju teško fizičko naprezanje i poslovi koji se obavljaju u nefiziološkom ili prisilnom položaju, a za koje poslove su propisane kontraindikacije među kojima je i bolest lokomotornog sustava sa smanjenom funkcijom kralježnice, deformiteti grudnog koša, zdjelice, ekstremiteta uz smanjenu funkciju,

- da vještakinja navodi da je već pri vještačenju invalidnosti za koju je izdano rješenje 5. rujna 2005. radnik imao cervikalni i lumbosakralni sindrom te bolno sijevanje u laktovima i ramenima (što je naveo i liječnik u izviještaju pri slanju na vještačenje), te da je već u tom vremenu imao zapreke za obavljanje ovih poslova uz zapreku za rad sa vibrirajućim alatima, pa uzimajući u obzir bolesti od kojih je tužitelj bolovao u vrijeme utvrđenja profesionalne vibratorne bolesti i profesionalnog oštećenja sluha 2005., vještakinja je mišljenja da su tijela vještačenja pri ocjeni invalidnosti 2001. pogriješila jer radnik S. M. ni tada nije mogao obavljati više od 50% poslova uobičajenih za sjekača motornom pilom, odnosno već tada je imao elemente za ocjenu profesionalne nesposobnosti za rad,

-da je vještakinja u dopuni nalaza navela da profesionalna bolest, odnosno vibraciona bolest može nastupiti i unatoč primjeni pravila zaštite na radu u slučaju ako radnik pripada u skupinu preosjetljivih radnika, ako se radnik ne pridržava propisanih pravila za rad na siguran način i ako radnik i u slobodno vrijeme radi sa motornom pilom,

-da je prema izračunu dijela invalidske mirovine osiguranika S. M. od 10. svibnja 2011. vidljivo da razmjerni iznos invalidske mirovine s osnove profesionalne bolesti iznosi 5.951,96 kn,

-da je prema izračunu invalidske mirovine za osiguranika S. M. od 14. studenog 2013. te izračunu razmjernog iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. listopada 2013. vidljivo da je osiguraniku S. M. isplaćena mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. listopada 2013. u iznosu od 72.357,64 kn,

- da je prema izračunu razmjernog iznosa invalidske mirovine za S. M. od 9. rujna 2015., a za razdoblje od 1. studenog 2013. do 31. prosinca 2013. vidljivo da je osiguraniku S. M. isplaćena mirovina za razdoblje od 1. studenog 2013. do 31. prosinca 2013. u iznosu od 4.371,44 kn, a u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 30. lipnja 2015. ukupno 39.342,96 kn,

 

- da je prema obračunu isplaćene mirovine za osiguranika S. M. od 31. siječnja 2019. vidljivo da mu je isplaćena mirovina u razdoblju od 1. ožujka 2017. do 31. siječnja 2019. u iznosu od 52.747,87 kn.

 

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da je osiguranik S. M. 1. lipnja 2005. bio ograničeno poslovno sposoban i da je morao biti isključen od rada sa vibrirajućim alatom jer je postojala neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, međutim, radnik je radio na poslovima šumskog radnika sjekača do 31. ožujka 2007., unatoč obvezi isključenja sa rada sa vibrirajućim alatom od 1. lipnja 2005., iz čega proizlazi da rad nije organiziran sukladno čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96 i 114/03) kojima je propisano da posebna pravila zaštite na radu sadrže uvjete glede dobi života, spola, stručne spreme i osposobljenosti, zdravstvenog stanja, duševne i tjelesne sposobnosti, koje moraju ispunjavati zaposlenici pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada. Posebna pravila sadrže i način na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radni postupci, a posebno glede trajanja posla, jednoličnog rada i rada po učinku.

14. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je osiguranik S. M. radio sa zaštitnom opremom i antivibracijskom motornom pilom koja ublažava vibracije, no da je protivno čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu u šumarstvu, radnik dnevno obavljao poslove sa motornom pilom 6-7 sati, odnosno dulje od propisanih 4 sata rada dnevno motornom pilom.

15. Slijedom navedenog, utvrđuje da je upravo profesionalna bolest bila neposredni uzrok nesposobnosti za rad, pa pozivom na odredbu iz čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju udovoljava tužbenom zahtjevu.

16. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja. Prije svega treba reći da tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete. Tužitelj je osiguraniku S. M. priznao pravo na invalidsku mirovinu rješenjem, počevši od 17. veljače 2009., što znači u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/98, s naknadnim izmjenama i dopunama – dalje ZMO/98).

17. Međutim, u odnosu na štetu koja je nastala nakon 1. siječnja 2014. mjerodavan je Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13, s naknadnim izmjenama i dopunama – dalje ZMO/13).

18. Oba navedena Zakona utvrđuju pravo Zavoda zahtijevati naknadu štete koju predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja od poslodavca, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

19. Naime, prema odredbi čl. 160. st. 1. ZMO/98 Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja.

20. Prema odredbi čl. 161. st. 3. ZMO/98 za štetu iz st. 1. ovog članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu.

21. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZMO/13 Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja su isplaćena na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

22. Prema odredbi čl. 162. ZMO/13 Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe (st. 1.). Za štetu iz st. 1. ovog članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana (st. 3.).

23. Prvostupanjski sud je utvrdio kako tuženik nije postupio sukladno odredbi čl. 10. st. 2. i 3. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 16/08, 75/09, 143/12 , 71/14), a kojim odredbama je propisano da posebna pravila zaštite na radu sadrže uvjete glede dobi, života, spola, stručne spreme i osposobljenosti, zdravstvenog stanja, duševnih i tjelesnih sposobnosti koje moraju ispunjavati radnici pri obavljanju poslova s posebnim uvjetima rada, a posebna pravila sadrže i način na koji se moraju izvoditi određeni poslovi ili radni postupci, a posebno glede trajanja posla, jednoličnog rada i rada po učinku. Radi se o odlučnim činjenicama, radi utvrđenja kojih je proveden dokazni postupak iz kojih proizlazi takav zaključak.

24. Naime, iz rješenja Zavoda od 5. rujna 2005. (list 76. spisa) proizlazi da kod osiguranika S. M. postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti, a što je utvrđeno iz nalaza ovlaštenog vještaka od 1. rujna 2005., odnosno da kod osiguranika ne postoji invalidnost iz čl. 34. ZMO ali kod njega od 1. rujna 2005. postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti iz čl. 36. ZMO, ako nastavi raditi na poslovima izloženim nepovoljnim klimatskim uvjetima, buci, te radu s vibracijskim strojevima, te je nužno radniku omogućiti drugi odgovarajući posao gdje nema spomenutih faktora radnog mjesta, a u svrhu prevencije nastanka invalidnosti. Također iz dopisa tuženika od 4. srpnja 2008., a koji je uputio M. r. O. proizlazi da je S. M. radio na poslovima šumskog radnika sjekača u razdobljima od 22. rujna 1975. do 22. studenog 1975. i od 10. kolovoza 1975. do 31. ožujka 2007., a od 1. travnja 2007. zbog neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti raspoređen je na poslove šumskog radnika.  Također iz općih podataka o osiguraniku s opisom poslova koje je obavljao za 2005., 2006. i 2007. godinu proizlazi da se radilo o poslovima na uzgoju, popravku vlaka, pošumljavanju, čišćenju grana i povremenom kresanju grana sa malom motornom pilom.

25. S obzirom na navedeno proizlazi da je pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tuženik kao poslodavac odgovoran što je radnik i nakon 1. srpnja 2005. kada mu je utvrđena neposredna opasnost od invaliditeta i kontraindiciran rad vibrirajućim alatima radio na poslovima sa motornom pilom. Na taj način poslodavac je propustio poduzeti potrebne mjere zaštite na radu, jer nije osigurao odgovarajuće uvjete rada.

26. Glede žalbenih navoda tuženika, valja reći kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je kod osiguranika S. M. rješenjem od 5. rujna 2005. utvrđena neposredna opasnost od nastanka invaliditeta, budući da kod njega od 1. rujna 2005. postoji neposredna opasnost od invalidnosti dok je rješenjem od 28. ožujka 2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. veljače 2009. a koje činjenice tuženik u ovom postupku ne može osporavati. To iz razloga što je o navedenom pitanju odlučeno u upravnom postupku te valjanost i zakonitost tih odluka tuženik ne može osporavati u parničnom postupku, niti se mogu provjeravati činjenice na kojima se temelji odluka o neposrednoj opasnosti od invalidnosti, odnosno invaliditetu osiguranika donesena u upravnom postupku. To pogotovo u situaciji kada tuženik tijekom ovog parničnog postupka niti ne tvrdi da nije sudjelovao u navedenim postupcima, a prema rješenju od 5. rujna 2005. proizlazi da je isto između ostalog dostavljeno i tuženiku.

 

27. S obzirom na navedeno, nalaz i mišljenje vještakinje medicine rada iz kojeg proizlazi da je invaliditet nastupio kod osiguranika još 5. rujna 2005. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Nije osnovan  ni žalbeni navod tuženika da bi invaliditet S. M. bio u uzročnoj vezi sa činjenicom da je isti u slobodno vrijeme radio s motornom pilom, jer to nije utvrđeno. Naime, provedenim dokazima je utvrđeno da je S. M. za svoje potrebe kod kuće malo radio sa motornom pilom, što proizlazi iz iskaza samog S. M., ali isto tako i iskaza I. E., koji je potvrdio da je S. M. izvan radnog vremena radio motornom pilom za svoje potrebe 15-20 m3 drva. Međutim te činjenice nisu dovoljne  za zaključak da postoji uzročna veza između rada S. M. u slobodno vrijeme sa motornom pilom i invaliditeta. Stoga je tuženik bio dužan dokazati uzročnu vezu između invalidnosti i rada motornom pilom u slobodno vrijeme, a što nije dokazao.

 

              28. Tuženik u žalbi neosnovano osporava i utvrđenje suda prvog stupnja da je osiguranik S. M. prije 5. rujna 2006. radio motornom pilom duže od 4 sata, a imajući u vidu da je S. M. iskazao da su sjekači radili u paru, da je on radio posao sjekača jer nije volio sjeći grane i da su oba sjekača u paru zaduživali pilu, a ovaj potonji dio iskaza S. M. potvrdio je i I. E. koji je iskazao da zadnjih 20 godina oba sjekača duže pile. Iz navedenog proizlazi da je postojala mogućnost da osiguranik S. M. radi pilom duže od 4 sata. Međutim ta činjenica nije odlučna iz razloga što je utvrđeno da je uzrok invalidnosti to što je S. M. i nakon 1. srpnja 2005. koristio u radu vibrirajući alat.

29. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, ovaj sud u cijelosti prihvaća obrazloženje suda prvog stupnja. Naime, tužitelj je svoje potraživanje u ovom postupku dokazao obračunom invalidske mirovine i izračunom razmjernog dijela invalidske mirovine osiguranika čime je tužitelj dokazao visinu zahtjeva.

              30. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 12. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan, v.r.