-1-              

                            Broj: Ppž-12385/2021

 

                                 

 

Broj: Ppž-12385/2021

 

 

                                    U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

                                                 P R E S U D A

                                                                                                 

                                                                                              I

 

                                                                              R J E Š E NJ E

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sutkinja – Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluke i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.K., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točka 1. i 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20. 114/22., dalje u tekstu: ZNPOG/22.), odlučujući o žalbi okrivljenog D.K., podnesenoj putem branitelja V.R., odvjetnika u Z., protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj: Pp-2550/2021. od 22. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

r i j e š i o    j e

 

Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog D.K. osnovanom, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.   

 

                p r e s u d i o  j e

 

I.              U povodu žalbe okrivljenog D.K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni na način da se izriče da je okrivljeni D.K., djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u točki 1. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. ZNPOG/22. pa  mu se, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), utvrđuje novčana kazna od 264,00 eur-a  (dvjesto šezdeset četiri eura)[1] / 1.989,11 kuna (tisuću devetsto osamdeset devet kuna i jedanaest lipa), a djelom za koje je proglašen krivim, činjenično opisanim u točki 2. izreke pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. ZNPOG/22. pa  mu se, na temelju tog zakonskog propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, utvrđuje novčana kazna od 264,00 eur-a  (dvjesto šezdeset četiri eura) / 1.989,11 kuna (tisuću devetsto osamdeset devet kuna i jedanaest lipa) te se okrivljenom Dominiku Kaurinoviću izriče ukupna novčana kazna od 528,00 eur-a  (petsto dvadeset osam eura) / 3.978,22 kuna (  tri tisuće devetsto sedamdeset osam kuna i dvadeset dvije lipe), koju je dužan platiti u roku od 30 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se žalba okrivljenog D.K. u preostalom dijelu kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

 

III.                Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljeni D.K. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eur-a (trideset eura) / 226,00 kuna (dvjesto dvadeset šest kuna), u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

              1.              Prvostupanjskom presudom okrivljeni D.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točka 1. i točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18., 42/20., dalje u tekstu: ZNPOG/18.), činjenično opisanih u izreci iste. Na temelju navedenih propisa i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. ZNPOG/18. utvrđena ublažena novčana kazna od 2.000,00 kuna, a za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. ZNPOG/18. utvrđena mu je također ublažena novčana kazna od 2.000,00 kuna. Okrivljeniku je, na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna od 4.000,00 kuna.

 

1.1.              Istom presudom od okrivljenog D.K. je, na temelju članka 70. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana i članka 76.a Prekršajnog zakona, oduzeto: plinski pištolj marke „Blow F06“ kal.9 mm, tvornički broj B06Y2-20120036, sivo crne boje, 15 komada streljiva 9 mm „S&B, P.A. Bianc“ i kutija zelene boje sa 31 komad streljiva.

 

1.2.              Također, prvostupanjskom je presudom okrivljeni D.K. obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 400,00 kuna.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljeni D.K. je, putem branitelja, podnio žalbu iz čijeg sadržaja je vidljivo da ju podnosi zbog odluke o kazni i odluke o oduzimanju predmeta. Okrivljenik navodi da sud prilikom odluke o kazni nije uzeo u obzir sve olakotne okolnosti i to mlađu dob okrivljenika, njegovu nezrelost, nezaposlenost  kao i činjenicu da je on pokušao u dva navrata prijaviti predmetni plinski pištolj  te da je prijava izostala zbog razloga koji nisu na njegovoj strani. Okrivljenik predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se izrečena kazna snizi, a oduzeti predmeti vrate.

 

              3.              Žalba je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

 

U odnosu na rješenje.

 

4.              Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu sa člankom 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ( dalje u tekstu: Sud) smatra da je okrivljenik u pravu kada prvostupanjsku presudu pobija u dijelu odluke o oduzimanju predmeta.

 

4.1.              Naime, unatoč tome što je odredbom članka 70. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za prekršaj koji je predmet ovog postupka, propisano obligatorno izricanje mjere oduzimanja predmeta te unatoč tome što Prekršajni zakon u odredbi članka 76.a stavka 5. dopušta mogućnost da se zakonom propiše obvezno oduzimanje predmeta, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija). Konvencija je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

4.2.              Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

4.3.              Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

4.4.              Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

4.5.              Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 3. Zakona o oružju.

 

4.6.              S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okrivljenog D.K. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu članka 50. stavka 2. Ustava i članka 1. stavka 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

4.7.              Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti žalbu okrivljenika zbog odluke o oduzimanju predmeta i prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti te vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja, o privremeno oduzetim predmetima prekršaja odlučiti posebnim rješenjem, u kojem će dati jasno i konkretno obrazloženje.

 

4.8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 206. stavka 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu.

 

5.              Žaleći se zbog odluke o kazni, okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti. MeĐutim, od strane ovog Suda nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj Sud, u skladu sa gore navedenom odredbom, pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Nadalje, u konkretnom slučaju ovaj Sud je, prilikom odlučivanja, uzimao u obzir i činjenicu da se ZNPOG/18., nakon počinjenja prekršaja izmijenio, odnosno sa 1. siječnja 2023., kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 114/22.). U skladu sa odredbom članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, kojom se propisuje da ako se propis nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, izmijeni jedanput ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja, ovaj Sud je trebao razmotriti koji zakon je blaži za okrivljenika te je utvrđeno da je ZNPOG/22. blaži zakon.

 

6.1.              Okrivljeniku je pobijanom presudom, na temelju ZNPOG/18., i uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, za oba prekršaja utvrđena ublažena novčana kazna u visini 2.000,00 kuna, što je protuvrijednost od 265,45 eura[2]. Pri tome je prvostupanjski sud olakotnim cijenio osobne prilike okrivljenika, izraženo žaljenje uz obećanje da se prekršaj neće ponoviti, dok je otegotnim cijenio okrivljenikovu raniju prekršajnu kažnjavanost. Za oba prekršaja ZNPOG/18. propisuje novčanu kaznu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna ili kaznu zatvora u trajanju do 60 dana. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju utvrđene novčane kazne nisu previsoke, te da je prvostupanjski sud okrivljeniku utvrdio novčane kazne koje su ispod propisanog posebnog minimuma, a da za to nije imao nikakve zakonske osnove u smislu članka 37. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, priznanje prekršaja i žaljenje za počinjenim ne predstavlja naročito olakotnu okolnost koja bi opravdala izricanje blaže kazne od propisane. U odnosu na činjenicu neosuđivanosti navodi se da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje građane na poštivanje pravnog poretka te se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po ocjeni ovog Suda, niti navedena okolnost ne može smatrati naročito olakotnom okolnosti za ublažavanje novčane kazne. Osim toga, okrivljenik je do sada kažnjavan, doduše za prekršaje iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a ne za prekršaje prema Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana, ali činjenica dosadašnje kažnjavanosti postoji. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe materijalnog prekršajnog prava u korist okrivljenika, a budući da je u konkretnom slučaju žalba podnesena samo od strane okrivljenika, ovaj Sud takvu pogrešku nije mogao ispraviti na način da okrivljeniku utvrdi veće kazne jer bi tako išao na štetu okrivljeniku, a što ne smije.

 

6.2.              Međutim, ZNPOG/22. za iste prekršaje propisuje blažu novčanu kaznu tj. propisuje novčanu kaznu od 660,00 do 5300,00 eura, što je protuvrijednost od 4.972,77 do 39.932,85 kuna. Zbog toga je ovaj Sud, preinačio pobijanu presudu, primjenjujući ZNPOG/22., i primjenjujući članak 37. Prekršajnog zakona, budući da je i prvostupanjski sud primijenio odredbe o ublažavanju kazne, te je utvrdio novčane kazne u visini od 264,00 eur-a / 1.989,11 kuna za svaki prekršaja, kako to proizlazi iz točke I. ove presude, te izričući ukupnu novčanu kaznu od 528,00 eur-a  / 3.978,22 kuna.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eur-a ) pa iznos od 30,00 eur-a predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog Suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

              8.              Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ovog rješenja i presude.

 

             Zagreb, 12. travnja 2023.

 

 

 

              Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.