Poslovni broj Gž-1497/2022-2

             

 

                           

 

 

 

                           Poslovni broj Gž-1497/2022-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja G. S. O. iz E., T., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva N. i P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika M. B. iz P., OIB: …, zastupanog po punomoćnici H. L. H., odvjetnici iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-204/2021-5 od 6. rujna 2022., 12. travnja 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Povrv-204/2021-5 od 6. rujna 2022., te se odbija tužiteljev prigovor mjesne nenadležnosti.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kuna[1], dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom rješenjem, u točki I. izreke Općinski sud u Vinkovcima oglasio se mjesno nenadležnim za postupanje u predmetnoj pravnoj stvari. Točkom II. izreke određeno je da će se, nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

 

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik ne pozivajući se na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se rješenje ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, te predložio odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

4. Žalba je osnovana.

 

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je javni bilježnik M. K. iz Ž., temeljem prijedloga za ovrhu tužitelja (ranije ovrhovoditelja), donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-152/2021 od 2. srpnja 2021., protiv kojeg je tuženik podnio prigovor, povodom kojeg je rješenjem poslovni broj Povrv-204/2021 od 31. kolovoza 2021. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, utvrđuje da je tužitelj u podnesku od 15. rujna 2021.  istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti jer da je člankom 9.2. Općih uvjeta za davanje jamstva ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu ako korisnik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

 

6. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 381. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka.

 

7. Međutim, prema stavu ovoga suda, a kako to žalbenim navodima ističe i tuženik, pogrešno je prvostupanjski sud prihvatio prigovor tužitelja i odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

 

8. Odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14, 110/15 i 14/19; dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s time da se prema stavku 2. istoga članka, smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

 

9. Odredbom članka 55. stavka 1. ZZP-a propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

 

10. Citirani Zakon o zaštiti potrošača usklađen je s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva). Prema članku 3. Direktive, ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.), s time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.). Iz odredbe članka 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor u tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredaba (stavak 1.), kao i da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi onemogućile da potrošač ne izgubi zaštitu koja mu se pruža Direktivom, na temelju odabira prava države koja nije članica kao prava primjenjivog na taj ugovor ako je taj ugovor usko povezan s državnim područjem države članice (stavak 2.).

 

11. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.100,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom, koja tražbina proizlazi iz potrošačkog ugovora o kreditu zaključenog između F. B. p.l.c. i tuženika putem internetske stranice davatelja kredita, a da je tuženik, kao jamca po svom izboru, temeljem članka 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu, odabrao jamstvo S. D., te prihvatio Opće uvjete za davanje jamstva kojima je u članku 9.2. ugovorena mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, ako korisnik ima prebivalište u Republici Hrvatskoj.

 

12. Sukladno iznesenom, osnovani su žalbeni navodi tuženika kojima se tuženik poziva na nepoštenu prorogacijsku klauzulu. Naime, nije sporno da je predmetni ugovor o kreditu, a posljedično tome i adhezijski ugovor o jamstvu kojeg je tuženik zaključio sa prednikom tužitelja, potrošački ugovor, što i sam tužitelj navodi u podnesku od 15. rujna 2021. Opći uvjeti za davanje jamstva, kojima je ugovorena nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu sastavni su dio ugovora o jamstvu, koje je tuženik sklapanjem tog ugovora prihvatio, iz čega nedvojbeno proizlazi da je takva odredba unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor o jamstvu od strane tužitelja i tuženik nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, prema ocjeni ovoga suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u P. (V. – s. županija), radi ostvarivanja svojih prava trebao putovati na sud u Zagreb, u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tuženika i Zagreba od 270 km, bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena.

 

13. Stoga se u smislu članka 49. stavka 1. ZZP radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništavoj ugovornoj odredbi sukladno članku 55. stavku 1. tog Zakona, slijedom čega se, suprotno stavu prvostupanjskog suda, na toj ugovornoj odredbi ne može zasnivati mjesna nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti, te je za suđenje nadležan sud koji je općemjesno nadležan za tuženika, odnosno Općinski sud u Vinkovcima.

 

14. Iz navedenih je razloga, primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

15. Kako je tuženik uspio sa žalbom treba mu priznati naknadu troška za sastav žalbe, primjenom Tbr. 10. točke 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 136/22) u iznosu od 99,54 EUR/750,00 kuna (50% od 199,08 EUR/1.500,00 kuna) dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika valjalo odbiti, budući da je isti zatražen preko iznosa koji bi mu osnovano pripadao.

 

16. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu pozivom na odredbu iz članka 155. stavka 1. ZPP-a.

 

 

U Rijeci, 12. travnja 2023.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.