1

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-240/2023-2

Poslovni broj: 37 Gž Ovr-240/2023-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice-protuovršenice Z. b. d.d., OIB: ..., Z., (nastavno: ovrhovoditeljica), koju zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. u Z., protiv ovršenice-protuovrhovoditeljice G. M. P., OIB: ..., iz S., (nastavno: ovršenica), koju zastupa punomoćnik E. S., odvjetnik u S., radi protuovrhe, povodom žalbe ovršenice podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 2. veljače 2023. poslovni broj: Ovr-2198/2020 (ranije Ovr-550/2014), 12. travnja 2023.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenice i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2198/2020 (ranije Ovr-550/2014) od 2. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbio je kao neosnovan prijedlog za protuovrhu podnesen prvostupanjskom sudu 21. studenog 2019. te uređeni prijedlog za protuovrhu podnesen 4. lipnja 2021.

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobija ovršenica zbog bitne povrede odredaba ovršnog (parničnog) postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja radi donošenja nove odluke imajući u vidu sve iznesene žalbene razloge.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud uvodno utvrđuje da je 10. ožujka 2020. pod posl.brojem Ovr-550/2014 udovoljio prijedlogu ovršenice i donio rješenje o ovrsi koje je po žalbi ovrhovoditelja ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Gž Ovr-630/2020-2 od 5. listopada 2020., te da su sukladno uputi tog suda, prijedlog za protuovrhu od 10. ožujka 2020. kao i uređeni prijedlog za protuovrhu od 4. lipnja 2021. dostavljeni ovrhovoditelju na očitovanje i održana dva ročišta.

5.1. Polazeći od odredbe članka 58. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 57/96, 29/99, 42/00 – Odluka USRH, 173/03, 194/03 - ispravak, 151/04 – dalje u tekstu: OZ) koji se u ovom postupku primjenjuje obzirom na vrijeme kad je ovršni postupak započeo, a kojom je propisano da je nakon što je ovrha već provedena, ovršenik može u istom ovršnom postupku zatražiti od suda da naloži ovrhovoditelju da mu vrati ono što je ovrhom dobio i to 1.) ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način utvrđeno da je bez učinka; ili 2.) ako je tijekom ovršnoga postupka namirio ovrhovoditelju tražbinu mimo suda tako da je ovrhovoditelj dvostruko namiren, prvostupanjski sud utvrđuje da ovršna isprava, što je u ovom slučaju pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi broj: Ovrv-2361/05 od 5. travnja 2005., i dalje egzistira te da ovršenica nije namirila tražbinu ovrhovoditelju mimo suda zbog čega ovrhovoditelj nije namiren dva puta i zbog čega nastavno zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 58. stavkom 1. OZ za određivanje protuovrhe. Činjenične navode prijedloga da je ovrhovoditelj sklopio trostrani ugovor o ustupu i prijenosu tražbine od 9. listopada 2017. solemniziran po javnom bilježniku te da je predmetna ovršna tražbina na koncu prenesena na trgovačko društvo S. e. d.o.o. Z., a da je pljenidba s računa ovršenice i dalje vršena na račun ovrhovoditelja, prvostupanjski sud ne smatra razlozima za protuovrhu. Niti rješenje o obustavi postupka posl.broj: Ovr-550/2014 od 13. svibnja 2019. prvostupanjski sud ne nalazi činjenicom odlučnom za protuovrhu budući time nije ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena van snage niti je na drugi način utvrđeno da je bez pravnog učinka.

6. Ovršenica u žalbi ne konkretizira, a niti sadržajem žalbe ukazuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, a ispitivanjem pobijanog rješenja i stanje spisa predmeta koje je prethodilo donošenju istog utvrđeno da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba ovršnog (parničnog) postupka na koje se u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) koji uporište za svoju primjenu u ovršnim postupcima nalazi u članku 19. stavku 1. OZ.

7. Referirajući se na razloge prvostupanjskog suda zbog kojih je njezin prijedlog za protuovrhu odbio kao neosnovan, ovršenica ukazuje na slijedeće činjenice:

- da bi ovršna isprava bila podobna za ovrhu u njoj moraju biti, između ostalog, naznačeni ovlašteni vjerovnik i pasivni dužnik,

- da rješenje o ovrsi broj: Ovr-2361/05 od 5. travnja 2005. glasi na Z. b. kao ovrhovoditelja,

- da iz pravomoćnog rješenja posl.broj: Ovr-550/2014 od 13. svibnja 2019. proizlazi da su ukinute sve ovršne radnje provedene temeljem ovršne isprave, rješenje o ovrsi posl.broj: Ovrv-2361/05 od 5. travnja 2005., dok se u obrazloženju kao razlog ukidanja navodi da u ovršnoj ispravi naznačeni ovrhovoditelj više nije aktivno legitimiran, te da je tijekom postupka došlo do ustupa tražbine koja se prisilno ostvaruje sa vjerovnika-ovrhovoditelja na novog vjerovnika S. e. d.o.o. zbog čega ovrhovoditelj Z. b. nije ovlaštena tražiti ovrhu protiv ovršenice,

te iz tih činjenica zaključuje da ovrhovoditelj Z. b. d.d. nema aktivnu legitimaciju  jer je trostranim ugovorom tražbinu prenijela na S. e. d.o.o. koji je pravomoćnom odlukom suda odbijen sa zahtjevom za stupanje u poziciju ranijeg ovrhovoditelja, a osim toga tražbina opisana ovršnom ispravom je zastarjela pa utoliko novi vjerovnik nije u mogućnosti osnovano podnijeti prijedlog za ovrhu, a o čemu sve sud nije vodio računa, kao ni o posljedicama svoje odluke. Zaključno smatra da je na temelju iznesenih činjenica sud morao prihvatiti prijedlog za protuovrhu  te je odbivši prijedlog sudio protivno načelu pravičnosti, i posljedično povrijedio ovršeničino pravo na pristup sudu što se ogleda u nemogućnosti povratiti novčana sredstva koja su iz njezine imovine prešla na treću osobu bez osnova, "kako u ovom postupku, tako i postupku radi povrata stečenog bez osnove".

8. Obzirom na iznesene žalbene navode valja naglasiti da su u tijeku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice određene povodom prijedloga za promjenu sredstva ovrhe rješenjem o ovrsi Ovr-550/2014 od 21. ožujka 2014. (rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl.broj: Ovrv-2361/05 od 5. travnja 2005. ovrha je bila je određena na pokretninama), ovrhovoditeljica Z. b. d.d.,  A. D. s.r.o. iz Republike Češke i S. e. d.o.o. Z. zaključili 9. listopada 2017. trostrani ugovor o prijenosu predmetne ovršne tražbine na temelju koje je tražbina Z. b. prema ovršenici kao dužnici G. M. P. prenesena novom vjerovniku S. e. d.o.o. Do donošenja rješenja o obustavi ovršnog postupka posl.broj: Ovr-550/2014-19 od 13. svibnja 2019. provodila se ovrha na novčanim sredstvima ovršenice i to do 28. veljače 2019. s kojim danom je naplaćeno cjelokupno potraživanje (glavnica, troškovi, kamate).  

9. Za ocjenu da li je ovrhovoditeljica zbog ustupa ovršne tražbine stekla u ovrsi naplaćenu tražbinu bez pravne osnove odlučne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje u tekstu: ZOO) kojim je uređen institut ustupa tražbine (cesija). Prema članku 80. stavku 1. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a prema članku 81. stavku 1. istog Zakona s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Člankom 82. stavkom 1. ZOO propisano je da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, dok je stavkom 2. istog članka propisano da je ispunjenje ustupitelju prije obavijesti o ustupanju pravovaljano i oslobađa dužnika obveze, ali samo ako nije znao za ustupanje, inače obveza ostaje i on ju je dužan ispuniti.

9.1. Imajući u vidu da se u svezi ustupljene tražbine provodila prisilna ovrha na novčanim sredstvima ovršenice putem FINA-e na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi, te da je povodom žalbe nakon proteka roka ovršenice ovrha obustavljena upravo zbog činjenice da je tijekom postupka ovrhovoditeljica ustupila ovršnu tražbinu, i to rješenjem od 13. svibnja 2019., dakle nakon što je cjelokupna tražbina prisilno naplaćena prijenosom novčanih sredstava na račun ovrhovoditeljice, to se po ocjeni ovog suda, treba smatrati da je ovršenica namirila tražbinu ovrhovoditeljici, a koje ispunjenje je u smislu naprijed citirane odredbe članka 82. stavka 2. ZOO  pravovaljano te je stoga oslobađa obveze ispunjenja te tražbine primatelju ustupljene tražbine S. e.d.o.o. Z.. Na taj način ovršenica je ispunila svoju novčanu obvezu svojem vjerovniku pa iz tog razloga njezina imovina nije prešla u imovinu njezinog vjerovnika bez pravne osnove.

10. Uz naprijed izneseno ovaj sud prihvaća prosudbu prvostupanjskog suda da nisu ostvarene pretpostavke za protuovrhu propisane člankom 58. stavkom 1. OZ jer protivno navodima žalbe rješenjem o obustavi ovrhe od 13. svibnja 2019., a kako je to i navedeno u izreci tog rješenja, nije ukinuto rješenje o ovrsi koje je uzgred doneseno još 5. travnja 2005., dok je ugovor o ustupu tražbine zaključen 9. listopada 2017.

11. Iz naprijed navedenih razloga nema osnove za tvrdnje ovršenice da je pobijana odluka protivna načelu pravičnosti, a niti zbog ocjene o neispunjenju zakonskih pretpostavki za predloženu protuovrhu, ovršenici nije povrijeđeno pravo na pristup sudu.

12. Slijedom iznesenog ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, odbivši prijedlog za protuovrhu pravilno primijenio materijalno pravo zbog čega je valjalo primjenom članka 380. točka 2. ZPP u vezi članka 19. stavka 1. OZ odbiti žalbu ovršenice kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

U Varaždinu 12. travnja 2023.