1              Poslovni broj: Kžzd-3/2023-4

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja za mladež Milenke Slivar kao predsjednice vijeća te Antonije Bagarić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sandre Galjar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženice I. A., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84 /2021. – dalje u tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženice I. A. protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-67/2022-7 od 30. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2023.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Žalba optuženice I. A. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci, po sucu za mladež kao sucu pojedincu, proglasio je krivom opt. I. A., zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (KZ/11.) i osudio ju na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11. izrečena je uvjetna osuda kojom je određeno da se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje ZKP) optuženica je dužna naknaditi troškove kaznenog postupka s naslova paušala u iznosu od 1.000,00 kn/132,72 eura, dok je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-a oslobođena obveze da naknadi ostale troškove kaznenog postupka.

 

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijela optuženica po braniteljici S. M.-M., odvjetnici iz C., zbog svih žalbenih razloga, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Sadržajno se podnesena žalba svodi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja pod okriljem bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP-a, jer žaliteljica ističe kako je tijekom postupka na raspravi bila bez branitelja i njegove stručne pomoći pa zbog neznanja i neupućenosti nije predlagala nikakve dokaze u svoju obranu niti je stavljala primjedbe na posredno izvedene dokaze, što je rezultiralo nepravično provedenim postupkom i osudom optuženice.

 

7. Drugostupanjski sud prije svega ističe da je kod razmatranja je li povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, potrebno dati ocjenu poštivanja prava i davanja mogućnosti obrani u cjelokupno provedenom postupku. Ta ocjena osobito uključuje odgovore na pitanja je li optuženiku omogućeno da se brani i jesu li dokazi na kojima se temelji osuda kvalitetni i izvedeni na način koji osigurava pravično suđenje.

 

8. U ovome kaznenom postupku optuženica se tereti za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ/11., za koje nije obvezna obrana, prilikom prvog ispitivanja pred policijskim istražiteljem, sukladno odredbi čl. 208.a ZKP-a izričito se odrekla prava na branitelja, što je vlastoručno potpisala, kao i izjavu da je prije ispitivanja primila i razumjela pouku o pravima. Optuženica je na raspravi ponovno poučena o pravu na branitelja te je izričito navela da ne želi angažirati branitelja, propisno je upozorena o svojim pravima, a na zapisniku sa rasprave konstatirano je da je razumjela sva dana upozorenja te je, izjavivši da se ne smatra krivom, obranu iznijela na kraju dokaznog postupka.

 

9. Suprotno žalbenim navodima, optuženica je aktivno sudjelovala u postupku na raspravi, suglasila se sa izvođenjem predloženih dokaza i reproduciranjem snimki ispitivanja svoje maloljetne djece kao svjedoka i to oštećenika K. mlljt. Č. i svjedokinje G. mlljt. Č. na dokaznom ročištu pred sucem istrage te je na zapisniku konstatirano da je nakon reprodukcije snimke iskaza mlljt. K. plakala. Na kraju dokaznog postupka detaljno je i okolnosno iznijela svoju obranu, u kojoj je djelomično priznala počinjenje djela, izjavila je da nema dokaznih prijedloga i nakon završnih govora državnog odvjetnika i opunomoćenice oštećenika, na kraju je izjavila da nema ništa za dodati.

 

 

 

 

 

10. Drugostupanjski sud stoga smatra da pravo obrane u ovome postupku, u kome je optuženica, iako bez branitelja u predmetu u kome obrana nije obvezna, aktivno sudjelovala, iznoseći svoju obranu i suglasivši se s izvođenjem predloženih dokaza, ni na koji način nije povrijeđeno niti je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje, na što se aludira u podnesenoj žalbi. Prvostupanjski sud je ovaj kazneni postupak proveo savjesno i zakonito, a kvaliteta izvedenih dokaza i način njihovog izvođenja ne dovodi u sumnju vjerodostojnost dokaza na kojima se temelji osuda optuženice. S tim u vezi valja reći da žaliteljica u podnesenoj žalbi ne iznosi ništa novo što nije bilo predmetom ocjene i analize prvostupanjskog suda, koji je izvedene dokaze doveo u međusobnu vezu i sveobuhvatno ih analizirao, nakon čega je iznio argumentirane i uvjerljive razloge o kaznenoj odgovornosti optuženice, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

11. Tako je prvostupanjski sud opravdano ocijenio vjerodostojnim iskaze djece optuženice  mlljt. oštećenika i svjedoka K. i G. Č., koji su suglasno, okolnosno i nadasve uvjerljivo opisali kako je mlljt. K. od svoje pete do jedanaeste godine života bio izložen kontinuiranom fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane optuženice, koja ga je kao majka svakodnevno vrijeđala govoreći mu razne pogrdne riječi, psovala ga i omalovažavala, tjerala ga da s odraslim članovima obitelji sakuplja staro željezo i često ga fizički napadala na način da ga je šamarala, udarala šibom i gađala raznim stvarima, zbog čega su ne samo K., već i G. izdvojeni iz obitelji i smješteni u odgovarajuće ustanove.

 

12. Navedeni iskazi oštećenika i svjedokinje potvrđeni su materijalnom dokumentacijom u spisu, odnosno izvješćima CZSS  i medicinskom dokumentacijom od 1. siječnja 2021. za oštećenika mlljt. K. pa je u svemu pravilan i prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda da opisano postupanje optuženice predstavlja zlouporabu roditeljskog prava hotimičnim nanošenjem znatne fizičke i psihičke boli i neugode vlastitom maloljetnom djetetu, čime su u njenom postupanju ostvarena bitna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11., za koje je optuženica zakonito proglašena krivom.

 

13. Budući podnesena žalba sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 478. ZKP-a), drugostupanjski sud je bio dužan ispitati primjerenost i opravdanost izrečene kazne i uvjetne osude. Ocjena je ovoga vijeća da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti pod kojima je počinjeno kazneno djelo i koje su od značaja za vrstu i mjeru kazne, cijeneći kao olakotno dosadašnju neosuđivanost optuženice, dok joj je kao znatna otegotna okolnost cjenjena kriminalna količina za koju se tereti, duljina inkriminiranog razdoblja i upornost optuženice u fizičkom i psihičkom zlostavljanju vlastitog maloljetnog djeteta te intenzitet iskazanog nasilja prema njemu.

 

14. Imajući, dakle, u vidu težinu i pogibeljnost počinjenog kaznenog djela, kao i osobna svojstva i stupanj krivnje optuženice, ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da će se u konkretnom slučaju i bez izvršenja kazne zatvora u trajanju od jedne godine, odnosno izricanjem uvjetne osude sa duljim rokom provjeravanja od dvije godine ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

 

 

15. Iz navedenih razloga žalba optuženice odbijena je kao neosnovana te je, na temelju čl. 482. ZKP-a, presuđeno kao u izreci.

 

Bjelovar, 12. travnja 2023.