1

 

    Poslovni broj: 7 Us I-1364/2022-6

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

    Poslovni broj: 7 Us I-1364/2022-6

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Berislavu Babiću, prema nacrtu sudske savjetnice Marijane Čuljak, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužiteljice B. M., odvjetnice iz O., OIB: …, protiv tuženika Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, O., OIB: …, kojeg zastupa službena osoba M. Ć. P., radi spomeničke rente, 11. travnja 2023.

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništavanje rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/II-612-02/22-01/4, URBROJ: 2158-19/05-22-2 od 24. listopada 2022.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-612-02/22-01/4, URBROJ: 2158-19/05-22-2 od 24. listopada 2022. odbio žalbu tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada O., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-410-02/22-01/234, URBROJ: 2158-1-05-02/11-22-1 od 20. lipnja 2022. kao neosnovanu.

2. Tužiteljica u tužbi navodi da odvjetnička djelatnosti nije gospodarska djelatnost te upućuje na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I/23/1999 od 20. travnja 2000. u kojoj je Ustavni sud zauzeo stajalište da se pružanje pravne pomoći putem odvjetništva ne može smatrati kao gospodarska djelatnost i ne može biti podvrgnuto zakonima ponude i potražnje te da specifična pravila struke položaj odvjetništva čine bitno drugačijim od položaja gospodarskih djelatnosti na tržištu. Napominje kako javnopravno tijelo nije utvrdilo da je odvjetnička djelatnost uopće gospodarska djelatnost. Ističe da je Općim poreznim zakonom ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20.; dalje: OPZ) kao gospodarska djelatnost određena svaka razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda te pojašnjava da pružanje pravne pomoći putem odvjetništva jednostavno nije djelatnost koja se obavlja na tržištu niti podliježe zakonima tržišta. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1-36/2005 od 12. veljače 2005. u kojoj je zauzeto stajalište da odvjetnik nije osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost jer se prema članku 1. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 152/11. - službeni pročišćeni tekst, 111/12., 125/11., 68/13., 110/15., 40/19.) osobe koje se bave slobodnim zanimanjima smatraju trgovcima samo ako je to tim propisima tako određeno, dok Zakonom o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94., 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.) nije određeno da se odvjetnici smatraju trgovcima. Ističe da odvjetnička djelatnost nije gospodarska djelatnost u smislu Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" broj 69/1999., 151/2003., 157/2003., 100/2004., 87/2009., 88/2010., 61/2011., 25/2012., 136/2012., 157/2013., 152/2014., 98/2015., 102/2015., 44/2017., 90/2018., 32/2020., 62/2020., 117/2021.) kao niti u smislu bilo kojeg zakona. Nadalje, napominje da odvjetnici nisu članovi Hrvatske gospodarske komore. Pojašnjava da odvjetništvu u odnosu na gospodarske djelatnosti nije glavni cilj postizanje ekonomskih već određenih društvenih učinaka. Posebno napominje da je prvostupanjsko tijelo donoseći rješenja o utvrđivanju obveze spomeničke rente samo preslikalo ranija rješenja koja su se odnosila na korištenje poslovnog prostora u vlasništvu Grada O. i Republike Hrvatske. Ističe da je u studenome 2019. otkazala poslovni prostor u vlasništvu Republike Hrvatske i preselila ured u privatni stan koji se nalazi u privatnom vlasništvu fizičke osobe s kojom ima zaključen ugovor o zakupu. Navodi kako ima zapisnik o primopredaji nekretnine od 10. prosinca 2019. tako da tri godine ne koristi poslovni prostor za koje joj je izdano rješenje o spomeničkoj renti nego je novi ugovor o zakupu zaključila s fizičkom osobom koja nije obveznik plaćanja spomeničke rente, a iz ugovora je vidljivo da cijena najma uključuje i režijske troškove. Ističe da je u zemljišnim knjigama upisan stan te da koristi jednu sobu i plaća režije te napominje da se fizički vlasnici nekretnine ne terete spomeničkom rentom. Zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja predlaže ukinuti rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je rješenje doneseno na temelju dokaza u spisu sukladno Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te Odluci o spomeničkoj renti Grada Osijeka ("Službeni glasnik Grada Osijeka" broj 4/04., 6/11., 7/12., 12/15. i 2/17.) pa tuženik u cijelosti osporava navode i poziva se na obrazloženje svoga rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu 3. travnja 2023. održao raspravu na koju su pristupili  tužiteljica i službena osoba tuženika.

6. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavka 3. i članka 31. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sporno je da li je tužiteljica koja obavlja odvjetničku djelatnost u zakupljenom prostoru-stanu čiji su vlasnici fizičke osobe, obveznica plaćanja spomeničke rente.

8. Iz spisa proizlazi da se rješenjem Grada O., Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, promet i mjesnu samoupravu KLASA: UP/I-410-02/22-01/234, URBROJ: 2158-1-05-02/11-22-1 od 20. lipnja 2022. utvrđuje da je M. B., odvjetnica iz O. obveznik plaćanja spomeničke rente u 2022. za obavljanje gospodarske djelatnosti u poslovnom prostoru u O., koji se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline korisne površine 25,65 m², mjesečno u iznosu od 61,56 kn, odnosno u ukupnom iznosu od 738,72 kn za 2022. godinu. Nadalje, iz rješenja Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine od 18. studenoga 2009. proizlazi kako se navedena zgrada u O. u kojoj tužiteljica ima sjedište nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline grada O. koja ima svojstvo kulturnog dobra.

8.1. Uvidom u ugovor o zakupu poslovnog prostora (stana) zaključen 27. siječnja 2022. između D. G. iz O. kao zakupodavca i B. M., odvjetnice iz O. kao zakupnika utvrđeno je da je predmet zakupa poslovni prostor u E. a. koji u naravi čini jedna soba površine 25,65 m² (soba 1) te zajednički nužnik površine 1,28 m², a nalazi se u sklopu stana na I. katu, ulaz I., koji se sastoji od šest soba u površini 183,06 m². Navedena prostorija koja se zakupniku daje u najam opremljena je s osnovnom uredskom imovinom.

9. Članak 114. stavak 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara propisuje da fizičke i pravne osobe koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline, obveznici su spomeničke rente. Stavkom 4. određeno je da se spomenička renta plaća mjesečno od 0,13 do 0,53 eura po četvornome metru korisne površine poslovnog prostora koji se nalazi u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno-povijesne cjeline.

10. Nadalje, članak 114.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara određuje u stavku 1. da spomeničku rentu plaćaju fizičke i pravne osobe koje obavljaju sljedeće djelatnosti prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti: 46.35 Trgovina na veliko duhanskim proizvodima, 46.45 Trgovina na veliko parfemima i kozmetikom, 47.26 Trgovina na malo duhanskim proizvodima u specijaliziranim prodavaonicama, 61. Telekomunikacije (osim održavanja komunikacijske mreže i prijenosa radijskog i televizijskog programa), 64.1 Novčarsko posredovanje, 66.1 Pomoćne djelatnosti kod financijskih usluga, osim osiguranja i mirovinskih fondova, 92.00 Djelatnosti kockanja i klađenja. Stavkom 2. određeno je da se spomenička renta plaća po stopi od 0,05%. Osnovica za obračun spomeničke rente je ukupni prihod ostvaren obavljanjem navedenih djelatnosti.

11. Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ne određuje pojam gospodarske djelatnosti. Iz naprijed navedenih odredbi proizlazi da se za pojedine djelatnosti navedene u članku 114.a Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara plaća spomenička renta po drugoj stopi, prema tome se za sve ostale djelatnosti određene Odlukom o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. ("Narodne novine" broj 58/07.) za spomeničku rentu plaća stopa iz članka 114. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

12. Zbog navedenog, za odvjetničku djelatnost koja se prema Odluci o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007. – NKD 2007. svrstava pod 69.10 Pravne djelatnosti obveza plaćanja spomeničke rente proizlazi iz članka 114. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Sud ne nalazi razloge zbog kojih bi odvjetnička djelatnost za razliku od svih ostalih djelatnosti bila izuzeta obveze plaćanja spomeničke rente.

13. Konkretno, tužiteljica je upisana u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore te je sjedište odvjetničkog ureda u O.. Za navedeni odvjetnički ured tužiteljica ima sklopljen ugovor o zakupu poslovnog prostora – jedne sobe površine 25,65 m² (soba 1) te zajednički nužnik površine 1,28 m², a nalazi se u sklopu stana na prvom katu. Za određivanje namjene prostora relevantan je način korištenja, tako soba u sklopu stana koja se koristi kao uredski prostor predstavlja poslovni prostor što proizlazi i iz ugovora o zakupu. Pri tome nije od utjecaja činjenica što vlasnica stana nije obveznica plaćanja poreza na dohodak ili poreza na dobit jer je tužiteljica koja koristi poslovni prostor u sklopu stana kao odvjetnik obveznica plaćanja poreza na dohodak ili poreza na dobit što je razlog zbog kojeg je obveznik plaćanja spomeničke rente.

14. Tužiteljica prije svega osporava da obavlja gospodarsku djelatnost. Isticanje tužiteljice kako odvjetništvo nije gospodarska djelatnost neosnovano je jer se zakonska odredba koja to propisuje ne treba tumačiti pretjerano formalistički prema terminu gospodarska djelatnost u smislu Zakona o odvjetništvu ili Zakona o trgovačkim društvima prije svega jer se radi o terminu koji nije svojstven Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Prema stajalištu ovog Suda ključni kriteriji za prosudbu o obvezi plaćanja spomeničke rente iz odredbe članka 114. stavka 1. navedenog Zakona su propisi o porezu na dohodak ili dobit, tako su obveznici plaćanja navedenih poreza obveznici plaćanja spomeničke rente. Također, iz obrazloženja rješenja prvostupanjskog tijela proizlazi kako je i javnopravno tijelo stava da je tužiteljica obveznik plaćanja spomeničke rente zbog činjenice da je obveznica poreza na dohodak ili poreza na dobit.

15. Kako se u konkretnom slučaju radi o odvjetničkoj djelatnosti koja se obavlja u prostoru koji se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline te se njome stječe dohodak ili dobit, odvjetnica je obveznica plaćanja spomeničke rente. Navedeno jer se odvjetnička djelatnost u smislu članka 114. stavka 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara smatra gospodarskom djelatnošću o čemu je Visoki upravni sud Republike Hrvatske, kroz praksu, već izrazio svoje stajalište. S obzirom na to da je nesporno kako obavljanje odvjetničke djelatnosti podliježe navedenim propisima poreza na dohodak ili poreza na dobit, tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost pravnog shvaćanja na kojem se temelji praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Također, navedeno pravno shvaćanje je sukladno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazanom u odluci broj U-II-365/11 od 1. ožujka 2011., a prema odredbi članka 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02.), odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatne su i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

16. Vezano uz stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u Rješenju broj U-I-1085/1997, U-I-23/1999, U-I-824/1999 od 20. travnja 2000. na koje su tužiteljica poziva da se pružanje pravne pomoći putem odvjetništva ne može smatrati kao gospodarska djelatnost nije od utjecaja jer se radi o tumačenju Zakona o odvjetništvu,  dok je za spomeničku rentu relevantan Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara te OPZ. Također iz istog razloga nije od utjecaja niti odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr1-36/2005 od 12. veljače 2005. u kojoj je zauzeto stajalište da odvjetnik nije osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost na koju se također tužiteljica poziva.

17. Slijedom iznijetoga, sud je sukladno odredbi članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

 

U Osijeku 11. travnja 2023.

 

                                                                                                              Sudac

                                                                                                                              Berislav Babić v. r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno članku 66. stavak 5. ZUS-a.

 

 

 

DNA:

1.Tužiteljici

2.Tuženiku