- 1 -              Rev 219/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 219/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Njemačke, F. n. M., kojeg zastupa punomoćnik I. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. m. d.o.o. z. i. d., Z., OIB: ..., (prije S. D. d.d., S., OIB: ...), radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-  4/2020-2 od 20. veljače 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1407/07 od 18. prosinca 2009., u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

              I. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja te se u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 36.813,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama preinačuju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 4/2020-2 od 20. veljače 2020. i presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1407/07 od 18. prosinca 2009. i sudi:

              Nalaže se tuženiku tužitelju isplatiti 36.813,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. siječnja 2004. do 31. prosinca 2005. po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja plaćale na devizne štedne uloge po viđenju u eur, od 1. siječnja 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi i daljnji trošak postupka u iznosu od 9.470,22 eur / 71.353,38 kn u roku od 15 dana.

 

              II. U preostalom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 36.248,63 eur (do iznosa od 73.161,63 eur) revizija se odbija kao neosnovana.

 

              III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i sastava revizije u iznosu od 2.056,79 eur /15.496,88 kn u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 118.619,71 eur u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama (toč. I. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 73.161,63 eur u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 229.590,38 kn  / 30.471,88 eur (toč. III. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju isplati i daljnji trošak na revizijskih postupaka koji su prethodili drugostupanjskoj presudi u iznosu od 23.750,00 kn / 3.152,17 eur (toč. II. izreke).

 

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-2362/2021-2 od 15. lipnja 2021., dopustio je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:

„Predstavlja li potraživanje izvođača prema naručitelju koje se temelji na Ugovoru o djelu koji je sklopljen na neodređeno vrijeme za trajno obavljanje poslova, ugovoreno kao trajna mjesečna naknada, povremeno potraživanje u smislu odredbe čl. 372. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01)?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je protiv navedene presude u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev u iznosu od 73.161,63 eur podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, a podredno ju ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

 

5. Na reviziju nije odgovoreno.

 

6. Revizija je djelomično osnovana.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mjesečnih iznosa honorara od po 3.000,00 Dem po ugovoru o djelu za razdoblje od 1. rujna 1994. do 15. siječnja 2004., te iznosa od po 1.000,00 Dem na ime najamnine za razdoblje od 15. studenoga 1994. do 31. kolovoza 2002.

 

8. Prvostupanjski sud je prihvatio činjenične tvrdnje tužitelja, osim u dijelu koji se odnosi na obvezu plaćanja honorara nakon kolovoza 2002., u odnosu na koju obvezu je zaključio da ista ne postoji jer su stranke s krajem kolovoza 2002. raskinule ugovor o djelu. Stoga je zahtjev za isplatu honorara za razdoblje od 1. rujna 2002. do 15. siječnja 2004. u iznosu od 49.500,00 Dem ili 25.308,95 eur ocijenio neosnovanim. Prihvativši istaknuti prigovor zastare prvostupanjski sud ocijenio je neosnovanim i zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 38.852,68 eur.

 

9. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda u pogledu nastupanja zastare.

 

10. Naznačenim pitanjem tužitelj otvara pitanje pravilnosti primjene materijalnog prava iz čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) u odnosu na potraživanje koje se odnosi na isplatu honorara po ugovoru o djelu. Smatra da su nižestupanjski sudovi pogrešno zaključili da to potraživanje predstavlja povremeno potraživanje i da se na zastarijevanje istog primjenjuje zastarni rok iz čl. 372. ZOO-a.

 

11. Osnovana je tvrdnja revidenta da isplata honorara po ugovoru o djelu, iako je isplata ugovorena u mjesečnim iznosima, ne predstavlja povremeno davanje koje dospijeva godišnje ili u određenim vremenskim razmacima, a koje potraživanje ima u vidu odredba čl. 372. st. 1. ZOO/91. Stoga do zastarijevanja tih potraživanja ne dolazi istekom trogodišnjeg roka propisanog navedenom odredbom, već po proteku općeg zastarnog roka iz čl. 371. ZOO (tako i ovaj sud u Rev-199/2005-2 od 4. studenoga 2005.).

 

12. Tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 1. prosinca 2000. pa suprotno zaključivanju nižestupanjskih sudova, potraživanje na ime isplate honorara od po 3.000,00 Dem za razdoblje od 1. prosinca 1995. do 30 studenoga 1997., dakle, za ukupno 72.000,00 Dem, odnosno 36.813,00 eur, nije zastarjelo.

 

13. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a djelomično preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvatiti i u daljnjem iznosu 36.813,00 eur s pripadajućim zateznim kamatama (čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

 

14. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).

 

15. Revizija u ovoj pravnoj stvari, s obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopuštena, dopuštena je samo u odnosu na potraživanje isplate honorara od po 3.000,00 Dem za razdoblje od 1. prosinca 1995. do 30. studenoga 1997., dakle, za ukupno 72.000,00 Dem, odnosno 36.813,00 eur. Preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen je iz razloga koji nisu obuhvaćeni dopuštenim pitanjem (zastarijevanje tražbine najamnine, i nepostojanja ugovornog odnosa) pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 1. ZPP-a nije našao da bi i u tom dijelu revizija bila osnovana.

 

16. Stoga je u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen i u daljnjem iznosu od 36.248,63 eur reviziju tužitelja valjalo na temelju odredbe 393. st. 2. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

 

17. S obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u postupku valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka. Tužitelj je preinačenjem nižestupanjskih presuda uspio u sporu i u daljnjem omjeru od 20% te mu je od ukupno priznatog troška postupka u ukupnom iznosu od 356.766,91 kn, dosuđeno i daljnjih 20% ili 71.353,38 kn / 9.470,22 eur. Tužitelj je u približno polovini uspio s revizijom te mu je priznat razmjerni dio troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) u ukupnom iznosu od 2.056,79 eur /15.496,88 kn.

 

18. Tečaj konverzije 7,5345 kn za 1 eur.

 

Zagreb, 11. travnja 2023.

 

                                                                                                                       Predsjednik vijeća:

                                                                                                                   Ivan Vučemil, v.r.