- 1 -              Rev 2702/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2702/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. K.–D. Z. d.o.o., Z., OIB ..., koga zastupa punomoćnik Š. M., odvjetnik u Š., protiv tuženika A. L. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Č., odvjetnik u Š., radi predaje u posjed, i po protutužbi tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-145/2019-2 od 18. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1974/12 od 9. svibnja 2014., u sjednici od 11. travnja 2023.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za predaju u posjed nekretnina pobliže opisanih u izreci presude, a odbijen je protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora kao i zahtjev za utvrđenje da je tuženik iste nekretnine stekao dosjelošću, odnosno građenjem.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga navedenih u čl. 385. st. 1. ZPP. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači nižestupanjske presude na način da da tužbeni zahtjev odbije, a protutužbeni zahtjev prihvati sve uz naknadu troška postupka, odnosno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava njenu osnovanost i predlaže reviziju odbiti.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Predmet spora po tužbi je zahtjev vlasnika za predaju u posjed nekretnine, dok je po protutužbi predmet spora zahtjev za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora i zahtjev za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću, odnosno građenjem.

 

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

8. Suprotno tvrdnji revidenta nije ni prvostupanjskom ni drugostupanjskom presudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer nižestupanjske presude imaju dostatne razloge o odlučnim činjenicama i nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogle ispitati. Drugostupanjski sud koristio je ovlaštenje iz tadašnje odredbe čl. 375. st. 5. ZPP te se u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava pozvao na razloge prvostupanjske presude. Stoga i drugostupanjska presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o žalbenim navodima od odlučnog značenja.

 

9. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

10. I materijalno pravo u pobijanoj presudi pravilno je primijenjeno.

 

11. U odnosu na protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora od 22. srpnja 2004.

 

12. Protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora sklopljenog između Š. K. d.d. S., kao prodavatelja, i Š. K. - D. Z. d.o.o., kao kupca tuženik temelji na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je ugovor sklopljen u vrijeme važenja Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju RH od 17. srpnja 1991. („Narodne novine“, broj 36/91 - dalje: Uredba) i Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini (Narodne novine“, broj 46/00 - dalje: Odluka) i to protivno odredbama navedenih propisa. Smatra da se nekretnina koja je predmet ugovora nije mogla izuzeti od zabrane jer nije bila stečena naplatnim pravnim poslom već eksproprijacijom.

 

13.1. Navedenom Uredbom u čl. 1. i 2. zabranjeno je raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, davanje u zakup i privremenu uporabu, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine, a zabrana iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske (st. 2. ).

 

13.2. Navedenom Odlukom u toč. I. određeno je da se izuzimaju od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj. U toč. II. navedene Odluke određeno je da se ovlašćuje ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. te Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva ... i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

 

13.3. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

 

13.4. Kako proizlazi iz stanja spisa nadležno ministarstvo donijelo je odluku - suglasnost o ispunjenju uvjeta za izuzimanje od zabrane raspolaganja nekretninama, pa sud više nije u mogućnosti raspravljati (izvoditi dokaze) ni odlučivati o tom pitanju.

 

14. Budući da je sporni ugovor sklopljen uz suglasnost Ministarstva ... Republike Hrvatske Klasa 940-01705-01769, Urbroj:514-04-02-0174-09-11 od 8. siječnja 2009., on nije ništav u smislu odredbe čl. 3. Uredbe, kako su to pravilno primjenjujući materijalno pravo ocijenili nižestupanjski sudovi.

 

15. Predmet ni jednog od protutužbenih zahtjeva nije brisanje uknjižbe izvršene na temelju ugovora od 22. srpnja 2004. pa opširni revizijski navodi vezani na eventualno nepravilno postupanje zemljišnoknjižnog suda pri uknjižbi kao neodlučni nisu ocjenjivani.

 

16. Tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u dijelovima presude kojima je odlučeno o tužbenom zahtjevu te protutužbenim zahtjevima za utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu (toč. 2.2. i 2.3. izreke prvostupanjske presude) tuženik nije naveo ni obrazložio razloge, pa ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP ni u tom dijelu nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

17. Slijedom navedenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

 

Zagreb, 11. travnja 2023.