- 1 -              Rev 521/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 521/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. T., vlasnika obrta H., K. L., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik u K. L., protiv tuženika A. B. d.o.o., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik I. Č., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3268/2018-2 od 10. studenoga 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1301/2016 od 12. travnja 2018., u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3268/2018-2 od 10. studenoga 2020., u točki II. izreke, te se predmet u tome dijelu vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

              II. O troškovima revizijskog suda odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja točki I. izreke održan je na snazi platni nalog u dijelu u kojem je nalaženo tuženiku u roku od 8 dana, isplatiti tužitelju iznos od 224.820,63 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose i troškove ovršnog postupka u iznosu od 5.481,00 kn, dok je ukinut dio platnog naloga kojim se nalaže tuženiku da plati tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 609,00 kn te predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 552,00 kn i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. U točki II. izreke ukinut je platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 25.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 16.300,00 kn.

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              ''I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1301/2016 od 12. travnja 2018., u točki I. izreke kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. P. iz K. S., broj: Ovrv-132/15-1, od 3. prosinca 2015., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 56.319,15 kn, sa zateznom kamatom od 1. siječnja 2014. do 31. srpnja 2015., po stopi određenoj člankom 12.a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi Hrvatske narodne banke koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za osam postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te platiti nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.370,25 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 3. prosinca 2015. do konačne isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj Povrv-1301/2016 od 12. travnja 2018., u točki I. izreke kojom se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. P. iz K. S., broj: Ovrv-132/15-1, od 3. prosinca 2015., u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 168.501,48 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.110,25 kn, s pripadajućim zateznim kamatama te u točki III. izreke i sudi:

 

              1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika T. P. iz K. S., broj: Ovrv-132/15-1, od 3. prosinca 2015., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana plati tužitelju iznos od 168.501,48 kn (stošezdesetosam-tisućapetstojednu kunu i četrdesetosam lipa) s pripadajućim zateznim kamatama i troškove ovršnog postupka u iznosu od 4.110,25 kn (četiritisućestodeset kuna i dvadesetpet lipa) s pripadajućim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              2. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 23.361,54 kn (dvadesettritisućetristošezdesetjednu kunu i pedesetčetiri lipe)''.

 

              3. Rješenjem ovog suda broj Revd-3929/2021-2 od 6. listopada 2021., tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br Pž-3268/2018-2 od 10. studenoga 2020., zbog pitanja:

 

              Ima li drugostupanjski sud ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP-a)?

 

4. Protiv navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

5. Predlaže reviziju prihvatiti i vrati predmet na ponovno suđenje sudu I. stupnja.

 

6. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

 

7. Revizija je osnovana.

 

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu za isporučenu robu tuženiku-drvne proizvode prema računima dostavljenim spis na temelju kojih tužitelj potražuje utuženi iznos.

 

9. Prema shvaćanju ovoga suda riječ je o pravnom pitanju u kojem je  drugostupanjska presuda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem koje je ovaj revizijski sud iznio u svoj odluci br. Rev-814/2018-2 od 21. travnja 2020., Revr-1076/2015-2 od 05. travnja,2016., Revt-340/2014-2 od 20. ožujka,2018. i dr.

 

10. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije provodio raspravu, pa nije došlo do primjene odredbe čl. 373.b ZPP-a već je taj sud primijenio odredbu čl. 373.a ZPP-a, neovisno o tome što se isti nije na navedenu odredbu pozvao.

 

11. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke bile u poslovnom odnosu kupoprodaje iz čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO), na temelju koje tužitelj potražuje utuženi iznos, te je utvrdio (provedenim vještačenjem i uvidom u priloženu dokumentaciju) da je tužitelj dokazao da je tuženiku isporučio robu navedenu u računima i otpremnicama u iznosu od 224.820,63 kn.

 

12. 1. Drugostupanjski sud je utvrdio da je tuženik osporavao potraživanje tužitelja po računima u cijelosti, kako je to naveo još u prigovoru na rješenje o ovrsi (list 12. spisa), kao i u podnesku od 12. ožujka 2018., kojim se očitovao na nalaz vještaka (list 40. spisa), navodeći da tužitelj nije dokazao, niti da to proizlazi iz nalaza vještaka da je pod tim računima tužitelj tuženiku i isporučio robu. Prema shvaćanju toga suda u situaciji kada tuženik osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, on osporava i osnovu i visinu, a pogotovo kada jasno osporava da mu je tužitelj isporučio robu, te smatra da je tužitelj bio dužan dokazati da je tuženiku isporučio robu koji potražuje po spornim računima u ovom predmetu, te je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjev tužitelja smatrajući da računi, konto kartice ili otvorene stavke predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'' broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ), na temelju koje se može donijeti rješenje o ovrsi, ali kao jednostrano ispostavljene isprave nisu dokaz na temelju kojih bi sud mogao utvrditi osnovanost potraživanja u parničnom postupku, te smatra da je u ovom slučaju tužitelj bio dužan pružiti druge dokaze iz kojih bi sve moglo utvrditi da je tuženiku doista isporučio robu za koju potražuje utuženi iznos 224.820,63 kn. Drugostupanjski sud smatra da osim otvorenih stavki i računa (list 4. do 9. spisa) tužitelj nije dostavio nikakve druge dokaze iz kojih bi se utvrdilo da je tuženiku doista i isporučio robu, nego je samo predložio vještačenje na okolnost stanja duga te je vještak na temelju stanja u spisu i dokumentacije koju je pribavio od stranaka i navoda stranaka u svom nalazu (list 37. do 38. spisa) utvrdio da dug tuženika prema tužitelju iznosi 224.820,63 kn.

 

12. 2. Cijeneći da iz nalaza vještaka ne proizlazi, jer se vještak time nije bavio, je li tužitelj doista tuženiku i isporučio robu po spornim računima već je obračun napravio kao da je nesporno da je po utuženim računima roba isporučena, drugostupanjski sud smatra da ni nalaz vještaka o stanju duga po tim računima, bez dokaza da je doista roba navedena u računima i isporučena ne dokazuje osnovu ni visinu utuženog potraživanja od 224.820,63 kn, kako je to pogrešno iz nalaza vještaka zaključio prvostupanjski sud, nego se može uzeti kao dokazana činjenica da je dug tuženika prema tužitelju iznosio samo 56.319,15 kn na dan 31. prosinca 2013., koliko je tuženik i priznao tijekom postupka u očitovanju na nalaz vještaka (list 40. spisa).

 

13. S obzirom na navedeno drugostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da je tuženiku isporučio robu navedenu u utuženim računima, iako je na njemu bio teret dokaza, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, (osim u dijelu od 56.319,15 kn koji je sam tuženik priznao), te odbija tužiteljev zahtjev za preostali iznos od 168.501,48 kn, s pripadajućim zateznim kamatama, slijedom čega je, u tom dijelu, sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev zajedno sa srazmjernim dijelom troškova ovršnog postupka.

 

14. Prema navedenom, drugostupanjski sud je utvrđivao činjenično stanje koje je različito od onoga koje je utvrdio prvostupanjski sud jer je zaključio da tužitelj nije dokazao da je tuženiku isporučio i robu u vrijednosti 168.501,48 kn za, koji iznos preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja, na koji način je primijenio odredbu čl. 221.a ZPP-a o teretu dokazivanja, te radi toga djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbio zahtjev tužitelja.

 

15. Postupajući na navedeni način drugostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., čl. 221.a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

 

16. Prema odredbi čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe; 1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili 2) da ih je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

17. Iz navedene odredbe, ali i svrhe te odredbe prema kojoj drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu drugačije utvrdio neku činjenicu, proizlazi da drugostupanjski sud nema ovlaštenje prvostupanjskog suda da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnosti utvrdi, o postojanju te činjenice odluči primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a). Identično shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1076/15-2 od 5. travnja 2016., Rev-814/2018-2 od 21. travnja 2020, Revt-340/2014-2 od 20. ožujka 2018. i dr.

 

18. U konkretnoj situaciji kada je prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka te ostale priložene dokumentacije utvrdio da je tužitelj dokazao isporučenu robu u iznosu od 224.820,63 kune, drugostupanjski sud nije mogao, bez provođenja rasprave i izvođenja dokaza, zaključiti da tužitelj nije dokazao da isporučenu robu tuženiku u navedenoj vrijednosti, dakle isti nije mogao primijeniti pravila o teretu dokazivanja jer je bitnu činjenicu utvrdio različito od prvostupanjskog suda.

 

19. Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP, a koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke.

 

20. Slijedom navedenog, budući je ostvaren revizijski razlog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presuda i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

21. U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude.

 

22. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 11. travnja 2023.