- 1 -              Revd 295/2023-2

Broj: Revd 295/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv tuženika Stečajne mase iza Torpedo d.d. u stečaju Rijeka, kojeg zastupa osporavatelj, stečajni vjerovnik Radovan Smokvina iz Ičića, Poljanska cesta 48, a kojeg zastupa punomoćnica Roberta Gottwald, odvjetnica u Zagrebu, Taborska 17, radi utvrđenja postojanja novčane tražbine, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2896/2022-2 od 23. rujna 2022., kojim su ukinute presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-509/2021-83 od 6. svibnja 2022. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 11. travnja 2023.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2896/2022-2 od 23. rujna 2022., kojim su ukinuti presuda i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-509/2021-83 od 6. svibnja 2022. i odbačena tužba radi utvrđenja da postoji tužiteljičina novčana tražbina prema tuženiku u iznosu od 3.634.623,65 kn kao tražbina trećeg višeg isplatnog reda.

2. Odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.1. Prijedlog je podnesen u odnosu na pitanja:

1. Je li prijava tražbine vjerovnika u stečaju koja je osporena u stečajnom postupku čini dio činjeničnog supstrata tužbe tog vjerovnika podnesene radi utvrđenja tako osporene tražbine?

2. U situaciji kada je tužitelj izmijenio samo dio svog činjeničnog supstrata kojim se ne mijenja identitet tužbenog zahtjeva, dok je preostali dio činjenica kojim se može utvrditi identitet spora ostao neizmijenjen, radi li se o situaciji iz čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP) dakle radi li se o promjeni i dopuni navoda iz tužbe zbog kojih tužbeni zahtjev nije promijenjen, a kako to obrazlaže tužitelj i smatra prvostupanjski sud, ili se radi o situaciji iz čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku, to jest da je došlo do objektivne preinake tužbe kao posljedice izmijenjene činjenične osnove, a kako to smatra drugostupanjski sud?

3.2. Obrazlažući razlog važnosti za oba pitanja tužiteljica navodi da o istim pitanjima revizijski sud još nije izrazio shvaćanje, a prema mišljenju tužiteljice odgovor na ta pitanja važan je za razvoj prava kroz sudsku praksu budući da se radi o pitanjima koja se odnose na specifične tužbe proizašle iz stečajnih postupaka koje po svom činjeničnom sadržaju nisu identične „klasičnim“ tužbama, jer njihov osnovu čini i prijava tražbine u stečajnom postupku.

4. Po ocjeni ovog suda naznačena pitanja nisu važna za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu čl. 385.a st.1. ZPP, jer su pitanja isključivo činjenične naravi i ovise o okolnostima svakog pojedinog slučaja.

5. Stoga je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. travnja 2023.