1                                         Poslovni broj: UsI-341/22-9

 

   

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja K. B. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica L. A. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. & p. d.o.o. Z., protiv tuženika Višeg stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije Republike Hrvatske, Z., OIB: …, radi lakše povrede dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana, 11. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I Poništava se presuda Višeg stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije Republike Hrvatske, KLASA: 003-11/21-01/1, URBROJ: 507-21-2 od 1. prosinca 2021.

II Poništava se presuda Stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije KLASA: 936-01/21-07/15, URBROJ: 507-21-5 od 28. rujna 2021.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od  1.244.28 EUR / 9.375,00 (tisućudvjestočetrdesetčetri eura i dvadesetosam centa / devettisućatristosedamdesetpet kuna), u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora se odbija.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanom presudom tuženika KLASA: 003-11/21-01/1, URBROJ: 507-21-2 od 1. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv presude Stegovnog suda Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije KLASA: 936-01/21-07/15, URBROJ: 507-21-5 od 28. rujna 2021. kojim je tužitelj proglašen krivim za počinjenje stegovnog djela lakše povrede dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije iz članka 4. stavka 2. točke 5., a kažnjivog po članku 5. stavku 2. Pravilnika o stegovnom postupanju Hrvatske komore ovlaštenog inženjera geodezije, te mu je izrečena stegovna mjera opomena, jer nije obavijestio navedenu Komoru da je 3. svibnja 2019. zaposleniku D. Š., stručnom suradniku u trgovačkom društvu G. d.o.o. prestao radni odnos.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavane presude i u tužbi ističe da je sporno tko je bio u obvezi izvijestiti Komoru o toj činjenici, jer je sukladno Statutu Komore, koji je bio na snazi u trenutku kada je počinjeno stegovno djelo koje se tužitelju stavlja na teret bila propisana obveza članova Komore da o svim promjenama obavijeste Komoru u roku od petnaest dana, ali je istovremeno tada bio na snazi i Pravilnik o uvjetima za upis u Evidenciju stručnih suradnika ovlaštenih inženjera geodezije, a kojim je propisana obveza stručnog suradnika da o prestanku radnog odnosa obavijesti Komoru.

3. Smatra spornim i činjenicu što je postupak vođen protiv njega osobno, a ne protiv njega kao odgovorne osobe društva G. d.o.o., koje ima zaposleno ukupno pet inženjera geodezije, pa je nejasno zašto bi postupak bio vođen samo protiv tužitelja.

4. Tužitelj ističe i prigovor zastare stegovnog progona, jer smatra da se u ovom slučaju primjenjuje zastarni rok od dvije godine iz članka 7. Pravilnika koji se računa od trenutka kada je stegovno djelo počinjeno, tj. od 18. svibnja 2019., odnosno petnaest dana od prestanka radnog odnosa stručnog suradnika, jer je radni odnos stručnog suradnika prestao 3. svibnja 2019., a pod pretpostavkom da je obveza obavještavanja Komore doista bila na strani tužitelja.

5. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje tuženika.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je tužitelj jedini osnivač i zakonski zastupnik društva G. d.o.o. u kojem je stručni suradnik D. Š., ing. geod. Bio zaposlen do 3. svibnja 2019., te je iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 9. rujna 2020. razvidno da je Odjel za nadzor i geodetsku inspekciju Državne geodetske uprave utvrdio da se D. Š. u evidenciji Komore vodi kao suradnik ovlaštenog inženjera geodezije, iako isti više nije zaposlen u društvu G. d.o.o., a o čemu tužitelj u zakonski propisanom roku nije obavijestio Komoru, iako je to bio dužan učiniti, pa su donesene presude zakonite i utemeljene na potpuno i pravilno utvrđenom činjeničnom stanju.

7.  Tuženik smatra da se zastara računa od prestanka protupravnog stanja, tj. od obavijesti tužitelja predanoj Komori, odnosno od 29. prosinca 2020., jer je za svo to vrijeme trajala predmetna obveza tužitelja kao protupravno obilježje stegovnog djela.

8. Ističe da je člankom 85. Zakona o geodetskoj djelatnosti propisano da se u stegovnom postupku protiv ovlaštenog inženjera geodezije na pitanja materijalno-pravne i procesno-pravne naravi koja nisu uređena spomenutim zakonom, statutom ili drugim općim aktom Komore, na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva, pa se primjenjuje i članak 81. stavak 3. Kaznenog zakona, kojim je propisano da ukoliko je prvostupanjska presuda donesena prije zastare, zastara kaznenog progona se produljuje za još dvije godine, a niti Pravilnikom, niti Zakonom nije uređeno pitanje isticanja prigovora zastare nakon donošenja prvostupanjske presude stegovnog tijela.

9. Smatra da je prigovor zastare tužitelj trebao istaknuti do zaključenja glavne rasprave, a ne tek u žalbi i sada u tužbi, pa ga treba odbaciti kao nedopušten prigovor. Ističe da čak i u slučaju da se ima primijeniti članak 7. Pravilnika o stegovnom postupku Komore, stegovni postupak započinje dostavom stegovne prijave na očitovanje prijavljenom, a ista je tužitelju dostavljena unutar roka od dvije godine, točnije 29. prosinca 2020., te je i sama stegovna prijava podnesena 16. studenoga 2020., što je unutar roka od dvije godine.

10. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

11. U podnesku tužitelj se na odgovor tuženika očitovao ponavljajući navode iz tužbe, te posebno ističući da je pitanje zastare stegovnog progona u predmetnom slučaju uređeno člankom 7. Pravilnika o stegovnom postupanju Komore, te da je stegovni prijestup u cijelosti konzumiran istekom roka od petnaest dana od prestanka radnog odnosa stručnog suradnika, jer se stegovni prijestup u konkretnom slučaju sastoji od jedne radnje propuštanja koja nastupa istekom roka od petnaest dana, te se ne radi o prolongiranom stegovnom prijestupu, te da je zastara nastupila 18. svibnja 2021., a prvostupanjska presuda je donesena 28. rujna 2021., dakle nakon nastupa zastare stegovnog prijestupa.

12. Tužitelj detaljno objašnjava supsidijarnu primjenu članka 476. stavka 1. točke 2. i članka 469. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku, ističući da je drugostupanjski sud po službenoj dužnosti propustio utvrditi nastup zastare stegovnog progona u predmetnom slučaju, pa predmetnu drugostupanjsku presudu treba poništiti, te je u tom smislu irelevantan trenutak iznošenja prigovora zastare stegovnog progona od strane tužitelja, jer se tužitelj na zastaru može pozivati sve do pravomoćnosti presude.

13. Navodi da su ranijom odredbom članka 113. stavka 1. Statuta iz 2009. bili propisani slučajevi u kojima dolazi do prekida zastare stegovnog progona i to u trenutku podnošenja prijave Komori i odlukom stegovnog tužitelja o pokretanju stegovnog postupka, ali je navedena odredba brisana donošenjem novog Statuta, pa se na prekid zastare kaznenog progona sukladno članku 85. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti iz 2018. primjenjuju pravila kazneno-pravnog odnosno prekršajno-pravnog zakonodavstva, te je tuženik trebao donijeti presudu kojom se optužba odbija, sukladno članku 30. Pravilnika o stegovnom postupanju Komore. 

14. Tuženik je pred ročište dostavio sudu podnesak u kojem ponavlja i opširnije obrazlaže već ranije iznesene tvrdnje u odgovoru na tužbu.

15. Tužbeni zahtjev je osnovan.

                       16. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21.), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu, te je na raspravi tužitelj zatražio trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 14.062,50 kn / 1.866,41 eur za tužbu, podnesak i pristup na ročište.

              17. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski

spis predmeta i u spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

18. Prema podacima spisa predmeta, tužitelj je osnivač i zakonski zastupnik društva G. d.o.o., koji je propustio obavijestiti Komoru o prestanku radnog odnosa stručnog suradnika D. Š. s danom 3. svibnja 2019., a što je  učinio 29. prosinca 2020., zbog čega je protiv tužitelja stegovni tužitelj 9. ožujka 2021. podnio optužnicu u kojoj mu se stavlja na teret da je time počinio lakšu povredu dužnosti i ugleda ovlaštenog inženjera geodezije iz članka 4. stavka 2. točke 5. Pravilnika o stegovnom postupanju Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije od 11. prosinca 2018., kažnjivu po članku 5. stavku 2. navedenog Pravilnika, te je u odnosu na tužitelja zbog navedenog djela 28. rujna 2021. donesena presuda Stegovnog suda da je kriv što je postupio suprotno odredbama članka 13. stavka 1. točke 1. i točke 3. Statuta Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije (Narodne novine, broj: 109/18) i odredbi članka 2. Kodeksa strukovne etike u obavljanju stručnih geodetskih poslova ovlaštenih inženjera geodezije (Narodne novine, broj: 3/19), a zbog čega mu je izrečena opomena i naložena obveza plaćanja troškova postupka u iznosu od 2.000,00 kn u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe sukladno članku 52. stavku 7. navedenog Pravilnika. 

19. Drugostupanjskom presudom Višeg stegovnog suda od 1. prosinca 2021. žalba tužitelja je odbijena, s obrazloženjem da je u odnosu na isticanje prigovora zastare nakon donošenja prvostupanjske presude, temeljem članka 85. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti (Narodne novine, broj: 25/18) trebalo supsidijarno primijeniti članak 81. stavak 3. Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18) o produljenju zastare kaznenog progona za još dvije godine kada je prvostupanjska presuda donesena prije proteka rokova iz stavka 1. navedenog  članka, te se navodi je zastara počela teći od dana prestanka protupravnog stanja, tj. podnošenja dužne obavijesti Komori 29. prosinca 2020.

20. Odredbom članka 85. Zakona o obavljanju geodetske djelatnosti propisano je da se u stegovnom postupku protiv ovlaštenog inženjera geodezije na pitanja materijalnopravne i procesnopravne naravi koja nisu uređena ovim Zakonom, statutom ili drugim općim aktom Komore na odgovarajući način primjenjuju odredbe kaznenog materijalnog i procesnog zakonodavstva.

21. Odredbom članka 81. stavka 3. Kaznenog zakona propisano je da ako je prije proteka rokova iz stavka 1. ovoga članka donesena prvostupanjska presuda, zastara kaznenog progona produljuje se za dvije godine.

22. Prema ocjeni suda, osporavanom presudom povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, a obzirom da je prvostupanjska presuda od 28. rujna 2021. donesena nakon proteka zastarnog roka od dvije godine od počinjenja stegovnog djela tužitelja koji je kao ovlaštena osoba društva G. d.o.o. propustio obavijestiti Komoru o prestanku radnog odnosa stručnog suradnika koji je bio zaposlen u društvu tužitelja do 3. svibnja 2019. u roku od petnaest dana od nastanka navedene promjene.

23. Naime, prema mišljenju suda, tužitelj pravilno ističe da se stegovni prijestup u konkretnom slučaju sastoji od jedne radnje propuštanja koja nastupa istekom roka od petnaest dana od dana nastanka promjene o kojoj je u navedenom zakonskom roku trebalo obavijestiti Komoru, te se ne radi o produljenom stegovnom prijestupu, pa je zastara nastupila 18. svibnja 2021., a prvostupanjska presuda je donesena 28. rujna 2021., dakle nakon nastupa dvogodišnje zastare za navedeni stegovni prijestup sukladno članku 7. Pravilnika o stegovnom postupanju Hrvatske komore ovlaštenih inženjera geodezije od 11. prosinca 2018., a iz kojeg razloga nisu ispunjeni niti uvjeti iz članka 81. stavka 3. Kaznenog zakona o produljenju zastare kaznenog progona za još dvije godine.

              24. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno tumačenju članka 79. Zakona o upravnim sporovima iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-2279/2018 od 9. travnja 2019., ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora za sastav tužbe, sukladno Tbr. 23/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) u iznosu od 497,71 eura/3.750,00 kn i za pristup na ročište, u iznosu 497,71 eur/3.750,00 kn, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (25%) iznosi ukupno 1.244,28 eur/9.375,00 kn, dok trošak za podnesak od 21. ožujka 2023., sud nije ocijenio opravdanim, obzirom da u podnesku nisu iznesene nove tvrdnje i činjenice koje nisu mogle biti iznesene u tužbi. Dvojno iskazivanje novčane vrijednosti u eurima određeno je prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

25. Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. travnja 2023.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.