1

Poslovni broj: Gž-123/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-123/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. d.o.o. (OIB:…) iz K., zastupanog po punomoćnici V. K., dipl. iur. kod tužitelja, protiv tuženice V. P. (OIB:…), vlasnice obrta P. K. iz K., zastupane po punomoćniku G. R., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Povrv-126/2017-24 od 19. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se kao neosnovana žalba tuženice - i potvrđuje se u pobijanom dijelu presuda Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Povrv-126/2017-24 od 19. prosinca 2022.

 

II.              Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova žalbenog dijela postupka.

             

             

Obrazloženje

 

1.              Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

             

-u st. I., da se održava djelomično na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-518/14 od 07. veljače 2014. javnog bilježnika R. P. iz K. koji glasi da se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 165.937,96 kuna, odnosno 22.023,75 eura sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na pojedine dijelove tog iznosa teče kako je pobliže naznačeno u izreci odluke;

 

              -u st. II., da se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 1.260,04 kune odnosno 167,24 eura prema obračunu kamata na zatvorene stavke broj 01700005499-5;

 

              -u st. III., da se djelomično ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-518/14 od 07. veljače 2014. javnog bilježnika R. P. iz K. prema kojem se nalaže tuženici da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 895,17 kuna odnosno 118,81 euro po računu broj 258098 sa rokom dospijeća 07. siječanj 2014., u roku od osam dana;

 

              -u st. IV., da se nalaže tuženici da tužitelju nadoknadi parnični trošak isplatom iznosa od 4.319,00 kuna odnosno 573,23 eura, u roku od osam dana.

 

2.              Protiv te odluke pravovremenu i dopuštenu žalbu putem svojeg punomoćnika podnosi tuženica iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Prvenstveno se ističe da tužitelj nije dokazao da li je tuženica bila korisnica usluge s osnova trgovačkog ugovora ili pak kao fizička osoba, a to sve u kontekstu istaknutog prigovora zastare i obračuna potrošnje plina kao temelja izračuna tražbine. Isto tako da je ostao nerazjašnjen prigovor aktivne legitimacije jer da se kao tužitelj javlja K. d.o.o., a za isto razdoblje da je distributer plina bio K. P. d.o.o. Što se tiče samog Sporazuma da je tuženica isti zaključila kao pravno neuka stranka kao i da je u trenutku potpisivanja Sporazuma bila ovisna o tužitelju na način da je cjelokupna proizvodnja bila ovisna o isporuci plina te da je kao takva bila izložena prijetnjama i ucjeni prestanka isporuke plina uslijed čega bi bila prinuđena prestati sa proizvodnjom. Nadalje, tuženica ističe da nije osporavala primitak računa ali je osporavala iznose zaduženja. Sud konstatira da je tužitelju povjereno pružanje komunalnih usluga odvoza i zbrinjavanja otpada ne navodeći iz čega proizlazi tako nešto, a to nije navedeno ni osnove odnosa naplate vode i plina. Sud utvrđuje da je tuženica obveznik plaćanja plina pri tome ne navodeći da li kao fizička ili pravna osoba, a u spisu nema energetske suglasnosti "koja mora biti izdana pravnim korisnicima plina". Osnovanost tražbine tužitelja isključivo se bazira na njegovoj dokumentaciji pa i obračun kamate i uračunavanja plaćanja koje je tužitelj očito obračunavao kako mu se htjelo, a sud takve obračune prihvaća bez ikakve provjere. Sud "lamentira" o tijeku zastare pa i zastare dijela potraživanja bez utvrđenja da li se radi o pravnoj ili fizičkoj osobi te otklanja zastaru i za kamatu zbog potpisa Sporazuma kao priznanja duga.

 

2.1.              Žalbeni je prijedlog tuženice da se preinači pobijana presuda "i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti protiv tuženice V. P. uz obvezu naknade zatraženih parničnih troškova tuženice kao i trošak sastava žalbe", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu "ali drugom sucu, na ponovnu odluku".

 

3.              Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje ZPP).

 

4.              Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

 

5.              Žalba tuženice nije osnovana.

 

6.              Prije svega, valja navesti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju opisno upućuje žaliteljica jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te sadrži jasne i neproturječne razloge. Isto tako sud prvog stupnja nije počinio ni ostale bitne povrede parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 354. st. 2. ZPP-a temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7.              Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa od 165.937,96 kuna, odnosno 22.023,75 eura koji iznos se odnosi za izvršene usluge opskrbe plinom, vodne usluge te odvoz komunalnog otpada kao i zatezne kamate temeljem izvatka iz poslovnih knjiga (stranica 228 do 282 spisa).

 

8.              Između stranaka nije sporno da je tuženica bila vlasnica obrta P. K. u K., na adresi te da je sjedište izdvojenog pogona bilo registrirano na adresi K.. Datum prestanka rada obrta je 30. studeni 2013.

 

8.1.              Nije sporno da je na nekretnini upisanoj u zk. ul. 4168 k.o. P. upisani dolaze tuženica u 1/2 dijela i njezin bivši suprug N. P. u 1/2 dijela.

 

8.2.              Konačno nesporno je i da je tuženica primala kao vlasnica obrta račune za pruženu izvršenu uslugu odvožnje komunalnog otpada, opskrbe plinom kao i vodom.

 

9.              Tuženica nije podmirivala račune prema dospijeću ni za jednu od izvršenih usluga te je sa tužiteljem zaključila Sporazum o podmirenju duga 10. siječnja 2013. (stranica 219 spisa) prema kojem proizlazi da je prema poslovnim knjigama tužitelja na dan 10. siječanj 2013. utvrđeno postojanje dugovanja tuženice u ukupnom iznosu od 183.485,03 kuna i to dugovanje po računima u iznosu od 143.981,37 kuna te dugovanje za kamate na zatvorene stavke u iznosu od 39.503,66 kuna. Tuženica je navedeni dug u cijelosti priznala te se odrekla prigovora zastare potpisom samog Sporazuma.

 

9.1.              Tuženica nije postupala po navedenom Sporazumu te je stoga tužitelj podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku radi namirenja dužne tražbine. Tijekom vođenja postupka tuženica je isplatila potraživanje s osnova vodnih usluga osim iznosa od 1.260,04 kuna koji iznos se odnosi na razliku zakonskih zateznih kamata od datuma dospijeća računa do 31. prosinca 2016. te od 01. svibnja 2017. do dana plaćanja odnosno do 17. kolovoza 2017.

 

10.              Prvostupanjski sud je temeljem provedenog dokaznog postupka (saslušanjem stranaka, svjedoka te uvidom u isprave) utvrdio slijedeće činjenično stanje:

             

-da prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja i s osnova računa izdanih tuženici tužitelj od tuženice potražuje dugovanje s osnova ispostavljenih računa za usluge opskrbe plinom, vodne usluge te usluge odvoza komunalnog otpada;

 

              -da je tuženica nadoknadila u većem dijelu iznose što se tiče vodnih usluga a da je s obzirom da su iznosi plaćeni sa zakašnjenjem prema izračunu tužitelja ostao iznos od 1.260,04 kuna koji se odnosi na zakonske zatezne kamate koje su obračunate od datuma dospijeća računa do 31. prosinca 2016. te od 01. svibnja 2017. do dana plaćanja po tuženici;

 

              -da je tužitelj tuženicu zadužio za posude veličine 240 l odnosno posudu od 1100 l za njezin poslovni prostor a sukladno cjeniku usluga tužitelja te da je tužitelj pravna osoba kojoj je povjereno pružanje komunalnih usluga odvoda i zbrinjavanja otpada u gradu K. a da tuženica nije osporila priložene račune te da temeljem isprava odnosno temeljem Odluke o komunalnom redu Grada te Odluke o obvezatnom korištenju komunalne usluge u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada u gradu Koprivnici tuženica je tužitelju po tom osnovu dužna isplatiti iznos od 31.464,14 kuna sve prema priloženim računima;

 

              -da je tuženica u razdoblju od veljače 2012. do studenog 2013. bila evidentirana kao korisnik usluge opskrbe plinom te da je s osnova navedene opskrbe tužitelju dužna isplatiti iznos od 86.346,21 kuna i to za poslovni prostor na adresi u K.;

 

              -da je tuženica podnijela tužitelju 10. listopada 2013. reklamaciju u kojoj predlaže da joj se „iskopča plin“ te da "će nastojati podmiriti dug uz uvjet da se otpišu kamate";

 

-da je prihvaćen zahtjev tuženice te da joj je izvršena obustava isporuke plina s danom 20. studenim 2013., dok je njezin zahtjev za otpisom kamata odbijen kao neosnovan;

 

              -da su računi koje je tuženica dobivala s osnova isporuke plina odnose na brojilo 5032743 na koje račune tuženica nije prigovarala vezano za visinu istih te je prije pokretanja ovršnog postupka sklopila i Sporazum 10. siječnja 2013. radi otplate duga;

 

              -da nije nastupila zastara potraživanja pozivom na odredbu čl. 240. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje ZOO) prema kojem proizlazi da se zastara prekida kada dužnik prizna dug a da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovnika nego i na posredan način, kao što je davanje otplate, plaćanje kamate, davanje osiguranja te da je nesporno da je potpisan i Sporazum o podmirenju duga kao i da je tuženica djelomično podmirila potraživanje koja se tiču tražbine iz ovog postupka u odnosu na distribuciju vode;

 

              -da se radi o zastarnom roku od tri godine iz čl. 228. ZOO-a te da s obzirom na iznijeto nije nastupila zastara.

 

11.              Navedena utvrđenja i zaključke suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud i isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženice. Naime, u situaciji kada nije sporno da je tuženica bila suvlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. 4168 k.o. P. te vlasnica obrta P. K. koje je sjedište imao u K. odnosno izdvojeni pogon u ulici te da je kao takva bila korisnica javnih usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada odnosno evidentirana kao korisnik usluge opskrbe plinom, a da predmetne usluge nije platila premda je dobila račune koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu i na koje tuženica nije prigovorila – postoji obveza isplate istih.

 

12.              U odnosu na žalbene navode tuženice valja reći da za ugovorene obveze obrta odgovara obrtnik kao fizička osoba. Vrhovni sud RH je rješenjem od 31. ožujka 2017. kojim je odlučivao o sukobu nadležnosti riješio da je za postupanje u ovom predmetu nadležan Općinski sud u Koprivnici. Stoga žalbeni navodi žaliteljice koji su usmjereni na (ne)nadležnost prvostupanjskog suda nisu osnovan, odnosno o istima je već odlučeno. Isto tako potpuno su nejasni njezini navodi da je predmetni Sporazum potpisala "kao pravno neuka stranka" i da je bila u "odnosu ovisnosti prema tužitelju" jer nesporno proizlazi da je usluge koristila (znala je da ih koristi), da usluge nije platila pa je očito potpisivanjem Sporazuma htjela dobiti na vremenu za isplatu dužnog iznosa.

 

12.1.              Treba reći da je tuženica unatoč potpisanom Sporazumu i obvezi koje je prema istom preuzela nije isplatila niti jedan iznos iz tako potpisanog Sporazuma. Stoga tužitelj i nije imao druge mogućnosti nego pokrenuti postupkom radi naplate dužne tražbine.

 

13.              U odnosu na pitanje zastare valja primijeniti odredbu čl. 228. ZOO-a koja propisuje rok zastare za tri godine. U odnosu na odvoz komunalnog otpada tužitelj potražuje iznose s rokom dospijeća od 03. rujna 2011. pa nadalje dok u odnosu na isporuku plina potražuje za razdoblje od veljače 2013. do studenog 2013. Prijedlog javnom bilježniku podnesen je 07. veljače 2014. dok je navedeni Sporazum između stranaka nesporno sklopljen 10. siječnja 2013. Stoga u svakom slučaju nije došlo do zastare potraživanja tužitelja.

 

14.              Na utuženi iznos tužitelju su pravilno priznate i zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate (čl. 183. st. 1. u vezi sa čl. 29. ZOO-a).

 

15.              Slijedom svega iznijetog valjalo je odbiti žalbu tuženice te time potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odlučiti kao u izreci ove odluke (po čl. 368. st. 1. ZPP-a). Kako je odbijena žalba tuženice valjalo je odbiti i njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog dijela postupka (po čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. ZPP-a).              

             

 

U Puli - Pola 11. travnja 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Alenka Paus, v.r.