Poslovni broj:7 Kž-298/2023-3

 

Poslovni broj:7 Kž-298/2023-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća, te Mirjane Rigljan i Gordane Mihela Grahovac, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. V., zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KO-DO-209/2021 od 20. veljače 2023., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj: K-236/2021 od 15. prosinca 2022., a objavljene 20. prosinca 2022., na sjednici vijeća održanoj 11. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

              Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: K-236/2021 od 15. prosinca 2022., a objavljene 20. prosinca 2022., pod toč. I. izreke, temeljem čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), kazneni nalog Općinskog suda u Šibeniku od 15. srpnja 2021., broj: K-236/2021, stavlja se izvan snage.

 

1.1. Istom presudom pod toč. II., temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 okrivljeni S. V., oslobađa se optužbe da bi počinio kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u vezi sa st. 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude.

 

2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te je predložilo da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

5. Prije sjednice vijeća u smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

7. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da je u konkretnom slučaju od strane prvostupanjskog suda izostala pravilna ocjena dokaza, odnosno da je sud temeljem izvedenih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje te time i pogrešno odlučio da okrivljenika oslobodi od optužbe. Naime, žalitelj ističe da je prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio iz razloga što nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi isti počinio djelo za koje se tereti, a žalitelj, suprotno stavu suda smatra da upravo iz izvedenih dokaza, ali samo njihovom pravilnom ocjenom, je moguće utvrditi i da je dokazano da je okrivljenik počinio djelo za koje se tereti. Tako žalitelj u navedenoj žalbi analizira personalne dokaze koji su provedeni u ovom postupku, te, između ostalog, navodi da je izostalo utvrđenje prvostupanjskog suda iz kojeg bi razloga svjedok-žrtva A. E. V. uopće neosnovano teretila osobu okrivljenika imajući u vidu okolnosti u kojima su svi oni međusobno živjeli. Što se tiče ocjene personalnog iskaza svjedoka M. V. žalitelj ukazuje na okolnost da ista pretežiti dio inkriminiranog djela nije bila na katu kuće gdje se isti i događao nego u prizemlju, pa smatra potrebnim, uz detaljnu analizu njenog iskaza, navesti da ista ne može biti vjerodostojan svjedok, odnosno ne može se na njenom iskazu, između ostalog, temeljiti odluka. Također, prigovarajući zaključku prvostupanjskog suda posebno se osvrće na iskaz svjedokinje B. Š. L., djelatnice Centra za socijalnu skrb, za koju žalitelj tvrdi da nije potvrdila iskaz oštećenice u onom dijelu da bi oštećenica nju nazvala, odnosno rekla joj za upućenu joj prijetnju. Međutim, žalitelj smatra da iz njezinog iskaza proizlazi da bi joj oštećenica rekla da se počinje bojati, da je došlo do sukoba između nje i okrivljenika, te ju pitala što će napraviti, te da je to sve dostatno uz analizu prethodnih radnji koje su se događale, svoju vjeru pokloniti iskazu upravo oštećenice, a što sud nije utvrdio.

 

7.1. Protivno stavu državnog odvjetnika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi argumentirano, sveobuhvatno i valjano ocijenjeni svi izvedeni dokazi na temelju kojih je činjenično stanje pravilno utvrđeno uz ispravan zaključak kako nije dokazano da je okrivljenik počinio inkriminirano kazneno djelo.

 

7.2. Naime, u ovom postupku nesporno je utvrđeno da je oštećena A. E. V. živjela na prvom katu obiteljske kuće u Š. u ulici … zajedno sa tadašnjim suprugom, sinom okrivljenika, te dvoje djece, a da su okrivljenik i njegova supruga M. V. stanovali u prizemlju iste kuće. Isto tako je nesporno da su odnosi između oštećenice s jedne strane, te ostalih članova obitelji s druge strane, već nekoliko godina narušeni, da je u međuvremenu brak između oštećenice i sina okrivljenika razveden, te da je kritične zgode došlo do verbalnog sukoba kojom prilikom se oštećenica nalazila na katu obiteljske kuće u dnevnom boravku i da joj se okrivljenik obratio. Ono što je sporno je da li je okrivljenik te prigode prijetio oštećenici upravo riječima koje su precizirane u izreci ove presude.

 

7.3. Okrivljenik poriče da bi kritične zgode prijetio oštećenici, u svojoj obrani opisuje događanja između njega i oštećenice, opisuje uopće događanja u njihovoj obitelji i ne spori da su odnosi bili jako narušeni, često je dolazilo do sukoba i svađa, te svih mogućih poremećenih odnosa, kako između starijih tako i u odnosu na najmlađe članove obitelji, tj. unučad.

 

7.4. Također nije sporno da je s obzirom na narušene odnose između oštećenice s jedne strane i okrivljenika kao i ostalih članova njegove obitelji s druge strane doista moguće zaključiti da su ostali članovi obitelji u svom iskazu više na strani okrivljenika, ali pravilno prvostupanjski sud analizira iskaz svjedoka B. Š. L. i pravilno ocjenjuje da je ista u ovom postupku nezainteresirana. Naime, ista je zaposlenica Centra za socijalnu skrb Š. i kao voditelj mjere stručne podrške koja se izriče roditeljima je upoznala A. E. V. prije otprilike dvije godine, govori o tome da je mjera bila produžavana, da je tijekom provođenja te mjere u više navrata bila u kući na adresi M. 26 gdje je i živjela A. E. V., a mjeru je izrekao stručni tim Centra i izrečena je prema oštećenici i prema njenom suprugu u prevladavanju poteškoća u odgoju djece. S tim u vezi oštećenica je svjedokinju često nazivala, kontaktirala, pitala kako da se ponaša, zvala je kada bi bio bilo kakav nesporazum između nje i supruga, a isto tako i vezano za odnos djeda i bake. Što se tiče ovdje inkriminiranog događaja svjedokinja navodi da je ona odmah po događaju razgovarala sa oštećenicom koja joj je ispričala da je došlo do sukoba između nje i okrivljenika i kao da joj je rekla kako se boji zbog mogućeg iseljenja, gledala je uznemireno, isto kao i kod ostalih verbalnih sukoba, ali ne na način da je životno ugrožena te ističe da joj oštećenica nije spominjala da joj je okrivljenik uputio bilo kakvu prijetnju.

 

7.5. Analizirajući provedene dokaze, a posebno iskaz svjedokinje B. Š. L., ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pravilno prvostupanjski sud njezin iskaz dovodi u vezu sa iskazom oštećenice, koja je u svom iskazu navela da o upućenoj prijetnji nije pričala ni prijateljici, ali da je ispričala gospođi iz Centra. Međutim, svjedokinja B. Š. L. nije potvrdila navode oštećenice, te je pravilno prvostupanjski sud, vodeći računa o ukupnosti poremećenih odnosa u cijeloj obitelji koji traje dulje vrijeme, zaključio da iz iskaza prisutnih nije bilo moguće sa potpunom izvjesnošću utvrditi da je doista okrivljenik kritične zgode uputio riječi prijetnje oštećenici. Naime, teško je za povjerovati da oštećenica ne bi svjedokinji – djelatnici Centra prenijela i predmetne prijetnje da su iste doista bile u takvom vidu i izrečene.

 

7.6. Dakle, u kontekstu provedenog dokaznog postupka, analize iskaza saslušanih svjedoka te obrane okrivljenika, kao i navoda istaknutih u žalbi, te dovođenjem u vezu svih tih dokaza kako međusobno tako i analizirajući svaki dokaz pojedinačno, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i donio valjane zaključke koji zaključci u kontekstu cjelokupnih radnji i postupanja okrivljenika su takve naravi da ih ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća, budući da analiza izvedenih dokaza tvori valjanu podlogu za konačne zaključke koji su iznijeti u pobijanoj presudi. Ono što žalitelj zamjera činjeničnim utvrđenjima sadržanim u presudi prvostupanjskog suda se ustvari svodi na neprihvaćanje zaključaka te presude i u subjektivnom stavu prema tim zaključcima. Kako je prvostupanjski sud u svojoj odluci iznio, a to je već ukazano od strane ovog drugostupanjskog suda posve dostatne te životno i logički utemeljene razloge, valja zaključiti da je pravilno utvrdio sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu odgovornosti okrivljenika, ovdje konkretno neodgovornosti, za inkriminirano mu kazneno djelo.

 

7.7. Za sva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao valjano i argumentirano obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja na isto upućuje žalitelja.

 

7.8. Imajući na umu sve naprijed navedeno, kod takvog stanja stvari, te uzimajući u obzir stanje dokazne građe sa kojom je raspolagao prvostupanjski sud nakon iscrpno provedenog postupka, pravilno je zaključeno da nije dokazano da bi s potpunom izvjesnošću okrivljenik počinio kazneno djelo prijetnje na način kako ga se tereti, te je pravilno prvostupanjski sud okrivljenika oslobodio po čl. 453. toč. 3. ZKP/08.

 

8. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

 

U Zagrebu 11. travnja 2023.

 

 

 

                                                                                                                  PREDSJEDNICA VIJEĆA:

 

  Sonja Brešković Balent, v. r.