Poslovni broj Gž-1710/2021-2

 

 

 

                                                                                                  Poslovni broj Gž-1710/2021-2

                                         

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. V., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. K., odvjetniku iz V., protiv tuženika Ž. K. iz V., OIB ..., zastupanog po punomoćnici M. A., odvjetnici iz V., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-52/2021-5 od 02. lipnja 2021., 11. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Povrv-52/2021-5 od 02. lipnja 2021. za iznos glavnog potraživanja od 90,89 EUR/684,80 kn[1] .

 

II              Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Povrv-52/2021-5 od 02. lipnja 2021. za iznos glavnog potraživanja od 155,40 EUR/1.171,20 kn (preko iznosa od 90,89 EUR/684,80 kn do iznosa od 246,33 EUR/1.856,00 kn) i za iznos troškova parničnog postupka i sudi:

 

              „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika J. K. iz V., poslovni broj Ovrv-1932/2018 od 13. srpnja 2018. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 155,40 EUR/1.171,20 kn sa zateznom kamatom koja teče

 

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 20. srpnja 2017.

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 20. kolovoza 2017.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 20. rujna 2017.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 20. listopada 2017.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 20. studenog 2017.,

-    na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 30. prosinca 2017.,

-    na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 31. siječnja 2018.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 28. veljače 2018.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 28. ožujka 2018.,

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 30. travnja 2018.,

-          na iznos od 12,95EUR/97,60 kn počev od 31. svibnja 2018. i

-          na iznos od 12,95 EUR/97,60 kn počev od 30. lipnja 2018.

 

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 77,53 EUR/584,18 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

 

III              Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove sastava žalbe u iznosu od 32,67 EUR/246,09 kn, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika J. K. iz V. broj Ovrv-1932/2018 od 13. srpnja 2018. godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 246,33 EUR/1.856,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose kako je to navedeno u izreci iste presude. Nastavno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 145,16 EUR/1.093,75 kn.

 

              2. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

 

              3. U žalbi, u bitnome, navodi da je tužbeni zahtjev trebalo usvojiti u cijelosti, a posebno u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu fiksnih troškova u smislu odredbe članka 45. stavak 3. Zakona o tržištu toplinske energije (“Narodne novine” broj 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15;dalje: ZTTE), u vezi s odredbom članka 18. stavak 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (“Narodne novine” broj 35/14 i 129/15; dalje: Opći uvjeti).             

 

4. Predlaže da se pobijana presuda preinači uz naknadu troškova sastava žalbe.

 

              5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

6. Pazeći u ovom sporu male vrijednosti po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da nije počinjena niti jedna od tih povreda zakona.

 

              7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 246,33 EUR/1.856,00 kn sa zateznom kamatom, od čega iznos od 90,89 EUR/684,80 kn tužitelj potražuje na ime naknade za potrošnju toplinske energije za listopad i studeni 2017., dok u preostalom dijelu tužitelj traži isplatu nepodmirenih dospjelih iznosa naknade za tzv. fiksne troškove toplinske energije u razdoblju od lipnja 2017. do svibnja 2018. (u iznosu od 12,95 EUR/97,60 kn mjesečno).

             

8. Nije sporno da tužitelj isporučuje toplinsku energiju zgradi u V., ...u kojoj se nalazi predmetni stan kojeg je tuženik korisnik, kao ni da tuženik za stan kojeg koristi u spornom razdoblju nije koristio uslugu tužitelja glede isporuke toplinske energije.

 

              9. Sporno jest je li tuženik i neovisno o tome dužan podmiriti utuženo potraživanje.

 

              10. Sud prvog stupnja je iz iskaza svjedoka Š. D. (ovlaštenog predstavnika stanara predmetne zgrade u vrijeme kada je tuženik postao korisnikom stana), iskaza tuženika te uvidom u obavijest predstavnika stanara I. G. od 09. studenog 2017. (list 13 spisa) utvrdio da na dan kada je tuženik postao korisnik predmetnog stana (3. studenog 2016.), a i naknadno, predmetni stan nije bio priključen na sustav toplinske energije budući da radijatori i cijevi koje se nalaze u stanu nisu bile u funkciji, odnosno da je dotok toplinske energije bio onemogućen iz tehničkih razloga (ni jedan ventil na vertikali nije imao „ručicu“) te da su i radijatori i cijevi u stanu bili hladni.

 

              10. Uvidom u zapisnik o provedbi naloga o obustavi od 29. studenog 2017. sud prvog stupnja je utvrdio, što nije ni sporno, da je toga dana tužitelj po svojim djelatnicima izvršio blindiranje i plombiranje dva komada glavnih ventila na jedinstvenom priključku stana na zajedničku vertikalu grijanja.

 

              11. Iz navedenih razloga, budući da tuženiku i prije navedenog blindiranja nije bio osiguran dotok toplinske energije, odnosno nije mu nikada ni omogućeno korištenje toplinske energije, sud prvog stupnja je zaključio da tuženik nije nikada stekao status krajnjeg kupca te da shodno tome ne može biti obveznik plaćanja kako troškova isporuke toplinske energije, tako niti fiksnih troškova te je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev ukidanjem platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi.

 

              12.  Po stavu ovog suda, kraj utvrđenja da tuženiku nije nikada omogućen dotok toplinske energije u stan kojeg koristi, pravilan je zaključak suda prvog stupnja tuženik nije u obvezi podmiriti utuženu naknadu za potrošnju toplinske energije budući da usluga za koju tužitelj potražuje naknadu nije izvršena.

 

              13. Stoga je u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 90,89 EUR/684,80 kn na ime naknade za potrošnju toplinske energije koja tuženiku nije isporučena, žalba tužitelja odbijena i presuda suda prvog stupnja je potvrđena pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

14. Međutim, i neovisno o tome što nije koristio usluge tužitelja za stan kojeg koristi, tuženik je s obzirom na utvrđenje da je između tužitelja kao kupca toplinske energije i ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade u kojoj se nalazi stan kojeg koristi tuženik sklopljen Ugovor o potrošnji toplinske energije, u obvezi plaćanja utužene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije odnosno tzv. fiksnog troška u smislu odredbe članka 45. stavak 9. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj , 80/2013, 14/2014, 102/2014, 115/2014, 95/2015, 102/2015; dalje: ZTTE) kojom je propisano da je krajnji kupac iz st. 1. istoga članka, dakle krajnji kupac koji se izdvojio iz sustava, dužan plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, koja odredba se prema stavu ovog suda ima analogno primijeniti i na razdoblje prije nego što se tuženik izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade (29. studenog 2017).

 

              15. Naime, odredbom čl. 2. stavka 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine", broj 99/14, 27/15 i 124/15) dano je značenje izrazu „ukupni troškovi toplinske energije„ tako da je rečeno da se ovi „sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije“.

 

              16. Iz prethodno citiranih odredbi proizlazi da je tuženik dužan podmiriti sve ostale troškove osim troškova toplinske energije - koju energiju za grijanje stana ili vode niti ne koristi, odnosno da je dužan podmiriti tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa (ne)grijanjem njegova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se time što tuženik nije koristio usluge tužitelja za stan kojeg koristi u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora. Naime, od grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade, i tuženik ima koristi, grijanjem zajedničkih dijelova ili instalacija zgrade topliji je i njegov stan (kao što je topliji i grijanjem drugih stanova u zgradi, ne nužno samo onih sa kojima graniči zajedničkim zidovima) - s time da valja imati na umu da se grijanjem drugih dijelova zgrade ili drugih stanova kao i održavanjem cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, pridonosi očuvanju i zgrade kao cjeline.

 

              17. Stoga je u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 155,40 EUR/1.171,20 kn na ime tzv. fiksnih troškova presuda suda prvog stupnja preinačena pozivom na odredbu članka 373. stavak 3. ZPP-a.

 

              18. Budući da su stranke u parnici uspjele djelomično (tužitelj je uspio sa 63%, dok uspjeh tuženika iznosi 37%), trebalo je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a utvrditi troškove postupka tužitelja kao stranke koja je u parnici uspjela u većoj mjeri. Tužitelju su sukladno odredbi Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu uvećani za iznos javnobilježničke nagrade što ukupno iznosi 59,72 EUR/450,00 kn. Nastavno, tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištima 20. studenog 2018., 6. prosinca 2018. i 27. svibnja 2021. u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kn za svako od tih ročišta (Tbr. 9. točka 1. Tarife), troškovi sastava podneska od 13. studenog 2018. u iznosu od 33,18 EUR/250,00 kn (Tbr. 8. točka 1. Tarife), troškovi zastupanja na ročištu od 13. prosinca 2018. za objavu presude u iznosu od 16,60 EUR/125,00 kn (Tbr. 9. točka 3. Tarife) i  troškovi sastava žalbe od 24. prosinca 2018. u iznosu od 41,48 EUR/312,50 kn, što uvećano za iznos PDV-a u smislu Tbr. 42. Tarife ukupno iznosi 238,48 EUR/1.796,87 kn. Kada se primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a od postotka uspjeha tužitelja oduzme postotak uspjeha tuženika, tužitelju su sukladno takvom omjeru uspjeha u sporu od 26% od ukupno utvrđenih troškova postupka u iznosu od 298,21 EUR/2.246,87 kn priznati troškovi postupka u iznosu od 77,53 EUR/584,18 kn. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova je odbijen jer iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije pristupio na ročište za objavu presude od 2. lipnja 2021., a također spisu ne prileži ni dokaz da bi sudske pristojbe čiju naknadu tužitelj traži bile i podmirene.

 

              19. Tužitelj je sa žalbom uspio u omjeru od 63% pa su mu primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 42. Tarife sukladno takvu uspjehu dosuđeni i troškovi sastava žalbe u iznosu od 32,67 EUR/246,09 kn, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

 

              20. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Rijeci 11. travnja 2023.

 

                                                       

                                                                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                              Brankica Malnar, v.r.