Republika Hrvatska

Trgovački sud u

Varaždinu Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu pojedincu, Kseniji Flack-Makitan, u
parničnom postupku tužitelja EUROLINE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB:
45497493732, kojeg zastupa punomoćnica Natalija Perić, odvjetnica iz Odvjetničkog
društva Mamić Perić Reberski Rimac d.o.o., Ivana Lučića 2A, Zagreb, protiv tuženika
ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926,
kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik iz Varaždina, Ankice
Opolski 2, radi isplate iznosa od 43.482,04 eura1 / 327.615,43 kn, povodom protutužbe
radi isplate iznosa od 4.290,44 eura1 / 32.326,32 kn, te povodom prigovora radi
prebijanja, nakon glavne rasprave održane 7. ožujka 2023. u prisutnosti punomoćnice
tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika Marka Hreljca, odvjetnika iz Varaždina, na
ročištu za objavu 7. travnja 2023.,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica
7, OIB: 68289504926 da isplati tužitelju iznos od 43.482,04 eura1 /327.615,43
kn sa zateznom kamatom po stopi koju Erste & Steiermärkische bank d.d.,
Rijeka, plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja, od 24.
srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. a od 1. siječnja 2008. do isplate po stopi
koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za
osam postotnih poena, te troškovima ovog postupka u iznosu od 22.471,57 eura
/ 169.312,04 kn sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev
tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.797,04 eura /
13.539,80 kn odbija."

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450

2

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d.,
Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 koji glasi: "Nalaže se tužitelju
EUROLINE d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB: 45497493732, da isplati
tuženiku iznos od 4.290,44 eura / 32.326,32 kn sa zateznom kamatom po stopi
koju Erste & Steiermärkische bank d.d., Rijeka plaća na devizne štedne uloge
po viđenju u mjestu ispunjenja od 18. lipnja 2002. do isplate."

III. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d.,
Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 prema tužitelju EUROLINE
d.o.o. u stečaju, Zagreb, Kovinska 5, OIB: 45497493732 u iznosu od 41.302,30
eura / 311.192,20 kn.

r i j e š i o j e

Odbacuje se zahtjev tuženika ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin,
Podravska ulica 7, OIB: 68289504926 za osiguranje parničnih troškova u ovome
predmetu u iznosu od 15.897,87 eura /119.782,50 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj Euroline d.o.o. sada u stečaju, podnio je ovome sudu 9. veljače 2004.
tužbu protiv tuženika Zagorje Tehnobeton d.o.o. (sada d.d.) iz Varaždina, radi
isplate iznosa od 311.192,20 kn sa zateznom kamatom i isplate zakonske
zatezne kamate na iznose od 3.167.701,16 kn, 432.568,53 kn, 769.593,07 kn,
1.174.949,28 kn i 1.028.199,73 kn, te troškovima ovog postupka.

2. U tužbi tužitelj navodi da su parnične stranke 18. ožujka 2002. sklopile
kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK o prodaji 11 vozila po ukupnoj cijeni od
796.000,00 eura na paritetu fco Zagreb, ocarinjeno, bez PDV-a, te dalje iznosi
slijedeće činjenice:

-da je čl. 2. ugovora, ugovoreno da će tuženik predmetna vozila naručiti odmah
po uplaćenom avansu od 5% ukupne vrijednosti svih vozila, a isporuka svih
vozila će uslijediti najkasnije u roku od 90 dana od dana uplate avansa,
-čl. 3. ugovoreno je da se avans od 5% uplaćuje odmah po potpisu ugovora, a
ostatak od vrijednosti vozila najkasnije do prije isporuke vozila, kao način
plaćanja ugovorena je isplata na račun tužitelja u protuvrijednosti u kunama
prema prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische Bank d.d. na dan uplate, -
dana 20. ožujka 2002. tuženik je na ime avansa uplatio iznos od 293.805,63 kn,
pa kako 5% od 796.000,00 eura iznosi 39.800,00 eura, a prodajni tečaj Erste &
Steiermärkische Bank d.d. za EUR na dan 20. ožujka 2002. iznosi

3

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

7.460.000,00 kn, tuženik je toga dana temeljem čl. 2. st. 1. ugovora trebao
uplatiti 296.908,00 kn i PDV po stopi od 22% što ukupno iznosi 362.227,76 kn,
pa tužitelj po toj osnovi potražuje 68.422,13 kn sa zakonskom zateznom
kamatom od 20. ožujka 2002. do isplate:

-tužitelj također potražuje zakonsku zateznu kamatu jer smatra da tuženik nije
u ugovorenom roku od 90 dana od uplate avansa uplatio ostatak vrijednosti
vozila čime je prekršio svoju ugovornu obavezu, a uplate su bile 8. srpnja 2002.
iznosa od 3.167.701,13 kn, 10. srpnja 2002. iznosa od 432.568,53 kn, 26. srpnja
2002. iznosa od 769.593,07 kn, 19. srpnja 2002. iznosa od 1.174.949,28 kn, 24.
rujna 2002. iznosa od 1.028.199,73 kn, pa stoga tužitelj potražuje još iznos od
311.192,20 kn,

-da je tužitelj tuženiku isporučio kupljena vozila i to:

1. dana 18. lipnja 2022. MB ACTOS 2640 k-kiper, 2 komada,

2. dana 21. lipnja 2022. MB ACTOS 2640 K-kiper, 1 komad,

3. dana 21. lipnja 2022. MB ACTOS 1843 LS-tegljač, 1 komad,

4. dana 2. srpnja 2022. MB ACTOS 4140 K-kiper, 2 komada,

5. dana 5. srpnja 2022. MB ACTOS 2643 LS-tegljač, 1 komad,

6. dana 17. srpnja 2002. MB ACTOS 3240 B-MIKSER, 2 komada,

7. dana 23. srpnja 2002. MB ACTOS 2635 B-MIKSER, 2 komada.

3. Podneskom od 7. studenog 2005. (list 116-117 spisa) punomoćnica tužitelja
povukla je dio tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate
na iznose od 3.167.701,13 kn, 432.568,53 kn, 769.593,07 kn, 1.174.949,28 kn,
1.028.199,73 kn, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 43.482,04 eura u
protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische
Bank d.d. na dan isplate sa kamatom po stopi koju ta banka plaća na devizne
štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja od dana 24. srpnja 2002. do isplate.
Datum dospjelosti pojasnila je punomoćnica tužitelja na ročištu 28. listopada
2005. (list 104 spisa) navevši da je 24. srpnja 2002. prvi sljedeći dan nakon
predaje posljednjih ugovorenog vozila tuženiku.

4. Vezano na ovo djelomično povlačenje tužbe, valja navesti, da se punomoćnik
tuženika na ročištu održanom 7. veljače 2006. (list 125 spisa) usprotivio ovom
povlačenju tužbe. Dalje, u vezi ovog povučenog dijela tužbe potrebno je navesti
da je sud rješenjem od 24. veljače 2006., poslovni broj P-100/2004-26 utvrdio
da je dio tužbenog zahtjeva povučen radi isplate zakonske zatezne kamate i to:

-na iznos od 3.167.701,16 kn od dana 19. lipnja 2002. do 8. srpnja 2022.,
-na iznos od 432.568,53 kn od dana 19. lipnja 2002. do 10. srpnja 2002.,
-na iznos od 769.593,07 kn od dana 19. lipnja 2002. do 26. srpnja 2002.,
-na iznos od 1.174.949,28 kn od dana 19. lipnja 2002. do 19. srpnja 2002., -na
iznos od 1.028.199,73 kn od dana 19. lipnja 2002. do 24. rujna 2002. Ovo
rješenje je postalo pravomoćno jer parnične stranke nisu protiv istog izjavile
žalbu, a slijedom toga niti Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju od
1. lipnja 2011., poslovni broj Pž-2996/07-5 nije to rješenje ukinuo (list 170-177

4

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

spisa). Stoga je u ponovljenom postupku nebitno da li se tuženik protivi ili ne povlačenju ovog dijela tužbe.

5. S obzirom na stupanje na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute
u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/2022 i 88/2022) prigovori
tuženika koji su se odnosili na postavljeni tužbeni zahtjev u kunama, odnosno
kasnije u valuti EUR u protuvrijednosti u kunama, više nisu svrsishodni jer
službena valuta u Republici Hrvatskoj je od 1. siječnja 2023. EUR, a ne više
kuna, prema čl. 5. navedenog Zakona.

6. Uz navedeno punomoćnik tuženika prigovorio je i naznaci vrijednosti predmeta
spora u ovome postupku jer smatra da je uslijed preinake tužbenog zahtjeva i
vrijednost predmeta spora viša od prvobitno naznačene od 311.192,20 kn, no
ova tvrdnja nije točna jer tužitelj vrijednost predmeta spora naznačenu u tužbi
nije mijenjao, a iz zahtjeva za nadoknadu troška postupka vidljivo je da je trošak
tužitelj zatražio prema upravo u tužbi naznačenoj vrijednosti predmeta spora,
pa u ovome slučaju ne dolazi do primjene čl. 40. Zakona o parničnom postupku
("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001,
117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011,
25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022; dalje u tekstu: ZPP).

7. U odgovoru na tužbu od dana 1. ožujka 2004. (list 12-13 spisa) tuženik navodi
da ništa ne duguje tužitelju jer tuženik nije isplatio iznos koji je predmet ove
tužbe zbog toga što je tužitelj zakasnio s isporukom ugovorenih vozila 35 dana,
pa mu je tuženik zaračunao ugovorene penale po stopi od 0.07 % od ukupne
vrijednosti robe po danu zakašnjenja ali maksimalno do vrijednosti 5 % robe
odnosno, u ukupnom iznosu od 144.314,80 kn u skladu s čl. 2. kupoprodajnog
ugovora, te štetu – izgubljenu dobit koju je zbog zakašnjenja pretrpio tuženik u
iznosu od 166.877,40 kn, te se protivi tvrdnjama o zakašnjenju navodeći da je
tek sa zadnjom uplatom zakasnio 3 dana.

8. Tuženik je postavio i protutužbeni zahtjev (list 35-37 spisa) radi isplate iznosa
od 4.290,44 eura u protuvrijednosti u kunama na dan isplate prema tečaju Erste
& Steiermärkische Bank d.d. sa kamatom koju ta banka plaća na devizne štedne
uloge po viđenju za tu valutu EUR od 18. lipnja 2002. do isplate, a taj iznos
potražuje s osnova ugovorenih penala zbog 35 dana zakašnjenja s isporukom,
što za svaki dan zakašnjenja iznosi 679,78 eura, imajući u vidu ukupno od
971.120,00 eura, te tvrdi da je obračunao tužitelju ugovornu kaznu u iznosu od
19.502,00 eura pa sada potražuje razliku od 4.290,44 eura.

9. Uz protutužbu, tuženik je u podnesku od 27. listopada 2005. (list 107 spisa)
izjavio "da stavlja u prijeboj" iznos od 311.192,20 kn, koji iznos nije dužan platiti
tužitelju jer taj iznos odgovara izračunatim penalima i šteti koja prelazi iznos
penala.

5

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

10. U podnesku od 30. travnja 2004. (list 43 spisa) tužitelj se usprotivio
protutužbenom zahtjevu, navevši da je tuženik odgovoran za zakašnjela i
nepotpuna plaćanja, a time i za kašnjenje s isporukom, te da je obračun
ugovorne kazne paušalan i ničime dokazan.

11.Punomoćnici parničnih stranaka na ročištu održanom 5. travnja 2004. (list 23
spisa) izjavili su da je između njih nesporno da su 18. ožujka 2002. sklopili
kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK, da je ugovorena kupoprodajna cijena u
iznosu od 796.000,00 eura, kako je to navedeno u čl. 1. ugovora i to za 11
kompletnih vozila, a radilo se o vozilima nabrojenim u točki 4. tužbe, zatim da je
nesporno da je 20. ožujka 2002. uplaćen od strane tuženika tužitelju na ime
avansa iznos od 293.805,03 kn i da su nesporni rokovi isporuke koji su
ugovoreni i predmet isporuke kao i navodi iz točke 3. tužbe o rokovima isplate i
iznosa i terminima isporuke iz točke 4. tužbe i dopisa punomoćnice tužitelja
tuženiku od 5. ožujka 2003.

12.Ovaj sud je donio presudu 24. veljače 2006., poslovni broj P-100/04-36, koju je
ukinuo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom od 1. lipnja 2011.,
poslovni broj Pž-2996/07-5.

13.Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci naveo sljedeće: -da
se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu iznosa od 43.482,04 eura (list 116-117
spisa) sa kamatom od 24. srpnja 2002. do isplate (to je prvi sljedeći dan nakon
predaje posljednjeg vozila tuženiku) i taj se iznos prema podnesku tužitelja od
12. listopada 2005. (list 72-74 spisa) odnosi na neplaćenu razliku s osnova
kupoprodajne cijene za isporučena vozila odnosno da je tužitelj tuženiku
isporučio vozila i da mu je prilikom isporuke predao račune kako bi ih tuženik
mogao registrirati. Pri tome je obrazložio koje iznose tuženik duguje tužitelju za
koje vozilo u skladu s ponudom koja čini sastavni dio ugovora (ukupno iznos od
971.120,00 eura kao cijena za sva vozila), zatim je naveo i iznose koje mu je
tuženik od toga platio (927.120,00 eura), uzimajući u obzir prodajne tečajeve
banke na dan plaćanja i utužio je razliku. Dakle, tužbeni zahtjev odnosi se na
razliku između plaćenih iznosa s osnova kupoprodajne cijene do čega je tužitelj
došao preračunavanjem kunskih uplata u EUR primjenom ugovorenog tečaja.
Inače, tuženik je u skladu s Ugovorom bio dužan uplatiti cijelu kupovninu
najkasnije do 23. srpnja 2002. kada mu je isporučeno posljednje vozilo; -da
prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da je tužitelj upravo tuženikovim
nepravovremenim i nepotpunim ispunjenjem ugovorne obveze (isplata avansa
i kupoprodajne cijene) doveden u zakašnjenje. Naime, tužiteljeva je obveza
isporuke vozila bila vezana uz plaćeni avans i nakon što bi tuženik uplatio
ugovoreni avans, tužitelj je bio dužan naručiti vozila i isporučiti ih tuženiku u roku
od 90 dana od dana uplate avansa. Dakle, o ispunjenju tuženikove obveze da
plati avans, ovisio je nastup tužiteljeve obveze naručiti ugovorena vozila; a
tužitelj je tuženiku koji nesporno nije platio kupoprodajnu cijenu u cijelosti, ipak

6

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

isporučio vozila iako mu se tuženik obvezao ukupnu cijenu platiti do prije isporuke, što nije učinio;

-da iz tih okolnosti proizlazi da je za nepotpuno plaćanje avansa i kupovnine
odgovoran tuženik, a uslijed kašnjenja s isplatom avansa, zakasnila je i isporuka
vozila po krajnjem ugovornom roku od 90 dana od dana uplate avansa.
Međutim, budući da je tuženik uplatio puni iznos avansa tek uplatom od 8. srpnja

2002., a posljednje je vozilo isporučeno 23. srpnja 2002., te okolnosti
prvostupanjski sud nije ispitao;

-da je tuženik istaknuo prigovor radi prebijanja s tužiteljevom tražbinom,
smatrajući kako mu tužitelj duguje iznos od 311.192,20 kn s osnove ugovorne
kazne i izmakle štete, ali i razliku od 4.290,44 eura s osnove ostatka ugovorne
kazne što potražuje protutužbom. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je
promijenio valutu obveze iz kn u EUR, u skladu s ugovorom, tuženik svoj
prigovor radi prebijanja u tom pravcu nije izmijenio, ali je sasvim jasno kako je
prigovor radi prebijanja istaknut u iznosu cijelog tužbenog zahtjeva;
-iz sadržaja tuženikovog prigovora u visini tužbenog zahtjeva, zaključuje se
kako je riječ o prigovoru radi prebijanja, on nije prigovorio da je imao istovrsnu i
dospjelu tražbinu prema tužitelju te da je tužiteljeva tražbina prestala prije
pokretanja parnice, već naprotiv, sasvim je jasno iznosio u više navrata kako
utuženi iznos nije platio i tvrdio je da prema tužitelju ima protutražbinu koju ističe
prigovorom radi prebijanja, pa je u tome dijelu dana uputa ovom sudu kako dalje
postupati;

-dakle, u ponovljenom postupku ovaj sud je dužan donijeti odluku o tužbenom
zahtjevu za isplatu iznosa od 43.482,04 eura sa zatraženim kamatama, o
protutužbenom zahtjevu u iznosu od 4.290,44 eura sa zatraženim kamatama,
te o osnovanosti tuženikovog prigovora radi prebijanja u iznosu tužbenog
zahtjeva.

14.Između parničnih stranaka je sporno da li tuženik duguje tužitelju preostali iznos
cijene za kupljena vozila u iznosu od 43.482,04 eura, te da li s osnova
protutužbenog zahtjeva tužitelj duguje tuženiku iznos od 4.290,44 eura s
osnova ugovorene kazne, a također da li je prigovor radi prebijanja u iznosu od
41.302,30 eura / 311.192,20 kn osnovan.

15.U ovom postupku izvršen je uvid u kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ ZK (list
6-8 spisa), tečajnu listu na 20. ožujka 2002. (list 9 i 46 spisa), izvadak broj 1 o
promjenama i stanju na računu od 20. ožujka 2002. (list 10 spisa), rješenje
ovoga suda od 28. lipnja 2002., poslovni broj Tt-02/0850-3 (list 14-15 spisa),
dopis tuženika tužitelju od 12. kolovoza 2002. (list 16-17 spisa), dopis tuženika
tužitelju od 21. ožujka 2003. (list 18-19 spisa), dopis punomoćnice tužitelja
tuženiku od 5. ožujka 2003. (list 30-32 spisa), tečajnu listu od 20. ožujka 2002.
(list 33 spisa), račun za predujam broj P31-V00-00032/02 od 20. ožujka 2002.
(list 38 i 92 spisa), pregled računa i plaćanja (list 71 spisa), ponudu broj
3068/02/ZK (list 75-91 spisa), račun broj P31-V00-00093/02 (list 93 spisa),

7

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

račun broj P31-V00-00094/02 (list 94 spisa), P31-V00-00097/02 (list 95 spisa),
P31-V00-00095/02 (list 96 spisa), P31-V00-00106/02 (list 97 spisa), P31-
V0000107/02 (list 98 spisa), P31-V00-00110/02 (list 99 spisa), P31-V00-
00117/02 (list 100 spisa), P31-V00-00118/02 (list 101 spisa), P31-V00-
00122/02 (list 102 spisa), P31-V00-00123/02 (list 103 spisa), tečajnu listu od

19. srpnja 2002. (list 109 spisa), tečajnu listu od 26. srpnja 2002. (list 110 spisa),
tečajnu listu od 10. srpnja 2002. (list 111 spisa), tečajnu listu od 6. srpnja 2002.
(list 112 spisa), tečajnu listu od 24. srpnja 2002. (list 114 spisa) i tečajnu listu od

24. rujna 2002. (list 115 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno
vještačenje po sudskom vještaku Kseniji Špoljarić iz Čakovca (list 225-247
spisa), te je ova vještakinja saslušana na ročištu 11. lipnja 2014. (list 265-269
spisa), rješenje Financijske agencije od 26. rujna 2014. (list 271-272 spisa),
isprave dostavljene od tuženika (list 319-402 spisa), te očitovanje vještaka
Ksenije Špoljarić (list 433-434 spisa).

16.Potrebno je navesti da je tražbina tužitelja u cijelosti osporena u postupku
predstečajne nagodbe koji je vođen nad tuženikom, a o čemu se očitovala
punomoćnica tužitelja na ročištu 21. rujna 2022. (list 301 spisa), a što proizlazi
i iz isprava dostavljenih u predstečajnom postupku tuženika: prijavi tražbine
tužitelja u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom prema kojoj je
prijavljeno ukupno 695.450,85 kn i rješenja Ministarstva financija od 9. srpnja
2015. (list 414-416 spisa).

17.Valja navesti da je sud uvidom u rješenje od 28. lipnja 2002., poslovni broj
Tt02/850-3 (list 14-15 spisa), utvrdio da se tuženik iz dioničkog društva
preoblikovao u društvo s ograničenom odgovornošću.

18.Uvidom u kupoprodajni ugovor broj 3068/02/ZK (list 6-8 spisa) sud je utvrdio da
su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 18. ožujka 2002. ovaj
ugovor radi prodaje 11 vozila, prema ponudi sa tehničkom specifikacijom broj
3068/02/ZK, koja je sastavni dio ovog ugovora, ugovorena je cijena od

796.000,00 eura, bez PDV-a (čl. 1.), ugovoreno je plaćanje avansa od 5 %
ukupne vrijednosti svih vozila, a ukoliko prodavatelj ne izvrši isporuku robe u
ugovorenom roku, dužan je kupcu platiti kaznu za zakašnjenje u visini od 0,07
% od ukupne vrijednosti robe po danu zakašnjenja do maksimalno 5 % od
vrijednosti robe, a plaćanje se vrši na račun tužitelja u kunama u protuvrijednosti
za valutu EUR po prodajnom tečaju Erste & Steiermärkische Bank d.d. Zagreb.

19.Prema ponudi broj 3068/02/ZK od 16. ožujka 2002. sud je utvrdio da su
predmetom te ponude bila sva vozila koja su navedena u tužbenom zahtjevu s
ugovorenom cijenom u valuti EUR za svako pojedinačno vozilo, te cijena koja
je obračunata u računima predanim u spis za ta vozila kojima je tuženik pozvan
na plaćanje cijene u kunama i to:

-MB ACTOS 2640 k-kiper, 2 komada i MB ACTOS 2640 K-kiper i 1 komad sa

cijenom od 207.000,00 eura, prema računima broj P31-V00-00093/02 i

8

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

P31V00-00094/02 (list 93-94 spisa) u iznosu od ukupno 1.240.813,20 kn na dan
izdavanja tih računa 18. lipnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00095/02 (list
96 spisa), 619.985,70 kn na dan izdavanja računa 20. lipnja 2002.,
-MB ACTOS 1843 LS-tegljač, 1 komad sa cijenom od 60.000,00 eura, prema
računu broj P31-V00-0009702 (list 95 spisa) u iznosu od 542.411,27 kn na dan
izdavanja računa 20. lipnja 2002.,

-MB ACTOS 4140 K-kiper, 2 komada sa cijenom od 207.000,00 eura prema
računu broj P31-V00-00106/02 od 2. srpnja 2002. u iznosu od 746.286,20 kn
na dan izdavanja računa 20. lipnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00107/02
cijenu u iznosu od 746.286,20 kn na dan izdavanja računa 2. srpnja 2002. (list
98 spisa),

-MB ACTOS 2643 LS-tegljač, 1 komad sa cijenom od 59.000,00 eura, prema
računu broj P31-V00-00110/02 (list 99 spisa) na iznos od 530.492,60 kn na dan
izdavanja 5. srpnja 2002.,

-MB ACTOS 3240 B-MIKSER, 2 komada sa cijenom od 160.000,00 eura, prema
računu broj P31-V00-V00117/02 (list 100 spisa) na iznos od 723.216,00 kn na
dan izdavanja računa 17. srpnja 2002. i prema računu broj P31-V00-00118/02
u iznosu od 723.216,00 kn na dan izdavanja računa 17. srpnja 2002., -MB
ACTOS 2635 B-MIKSER, 2 komada sa cijenom od 144.000,00 eura, prema
računu broj P31-V00-00122/02 iznosi 652.651,20 kn na dan izdavanja računa
23. srpnja 2002. (list 102 spisa) i prema računu broj P31-V00-0123/02 u iznosu
od 652.651,20 kn (list 103 spisa) na dan izdavanja računa 23. srpnja 2002., što
ukupno iznosi ugovorenu cijenu od 796.000,00 eura bez obračunatog PDV-a.

20.Kako je naprijed navedeno nesporno je među parničnim strankama (list 23
spisa) da je uplaćeno na ime predujma 293.805,03 kn i to prema računu za
predujam tužitelja broj P31Č-V00-00032/02 (list 92 spisa) od 20. ožujka 2022.,
koji iznos je plaćen tužitelju prema izvatku sa žiro-računa tuženika (list 10 spisa)
i to 20. ožujka 2002.

21.Daljnja cijena za svako kupljeno vozilo obračunata je od strane tužitelja prema
naprijed navedenim računima, te je tužitelj u svim računima koji su predmet
ovog spora obračuna o tuženiku i PDV po stopi od 22 % a sada još po tim
računima potražuje razliku koja na ukupnu ugovorenu cijenu vozila od
796.000,00 eura i to u iznosu od 175.120,00 eura, te bi prema tome ukupna
cijena iznosila 971.120,00 eura. Prikaz ovih preračuna tužitelj detaljno
obrazlaže u podnesku od 12. listopada 2005. (list 74 spisa), a također i prikaz
uplata od strane tuženika kako slijedi:

-dana 20. ožujka 2002. iznos od 293.805,63 kn, što odgovara iznosu od

39.384,13 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 8. srpnja 2002. iznos od 3.167.701,13 kn, što odgovara iznosu od

429.227,79 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 10. srpnja 2002. iznos od 432.568,53 kn, što odgovara iznosu od

58.455,20 eura prema ugovorenom tečaju,

9

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

-dana 26. srpnja 2002. iznos od 769.593,07 kn što odgovara iznosu od

103.301,08 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 19. srpnja 2002. iznos od 1.174.949,28 kn što odgovara iznosu od

158.135,84 eura prema ugovorenom tečaju,

-dana 24. rujna 2002. iznos od 1.028.199,73 kn što odgovara iznosu od
139.133,92 eura prema ugovorenom tečaju što ukupno iznosi 927.637,96 eura,
te se preračunom do ukupne cijene od 971.120,00 eura dobiva razlika od
43.482,04 eura.

22.Činjenica uplata ovih kunskih iznosa je nesporna, no kako su datumi plaćanja
po svim predmetnim računima osim onom za predujam, plaćani na neki drugi
datum od datuma izdavanja računa zbog razlike u prodajnom tečaju došlo je do
razlike između ugovorene cijene i cijene iz predmetnih računa po kojima je
tuženik izvršio plaćanja tužitelju.

23.U spis su priložene tečajna lista na dan 20. ožujka 2002. (list 9 spisa), tečajna
lista od 20. ožujka 2002. (list 33 spisa), tečajna lista od 19. srpnja 2002. (list 109
spisa), tečajna lista od 26. srpnja 2002. (list 110 spisa), tečajna lista od 10.
srpnja 2002. (list 111 spisa), tečajna lista od 6. srpnja 2002. (list 112 spisa), te
je preračunom sud također utvrdio da je tužitelj točno preračunao cijenu iz kuna
u ugovorenu valutu EUR na dane plaćanja koji su nesporni od strane tuženika,
s time da jedino za plaćanje izvršeno 8. srpnja 2002. nije priložena u spis
tečajna lista, ali je punomoćnica tužitelja u podnesku od dana 12. svibnja 2005.
(list 74 spisa) navela da je prodajni tečaj iznosio 7,38000 kn za EUR, što tuženik
nije osporio.

24.Uvidom u dopis tuženika tužitelju od 12. kolovoza 2002. (list 16 spisa) sud je
utvrdio da je tuženik zatražio priznavanje i isplatu ugovorne kazne, te štete za
koju tvrdi da mu je nastala uslijed kašnjenja s isporukom 35 dana, pa potražuje
19.502,00 eura s tog osnova.

25.Punomoćnica tužitelja dopisom od dana 5. ožujka 2003. (list 30-32 spisa) navodi
datume isporuke i da su neka vozila isporučena u roku, a neka sa zakašnjenjem
od otprilike mjesec dana, upozorava tuženika na preostali dug od 311.192,20
kn i vrši preračun ugovorne kazne.

26. U ovom predmetu provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po
sudskom vještaku Kseniji Špoljarić iz Čakovca (list 226-247 spisa), te je vještak
utvrdio sljedeće u nalazu i mišljenju:

-da nakon što je proučila svu dokumentaciju u spisu utvrđuje da tužiteljeva
tražbina s osnova neplaćenog dijela cijene po kupoprodajnom ugovoru broj
3068/02/ZK od 18. ožujka 2002. iznosi 43.482,01 eura, dakle za 0,03 eura od
postavljenog tužbenog zahtjeva,

10

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

-u pogledu utuženih ugovorenih penala da tuženik zahtijeva isplatu odnosno
prijeboj tražbine za iznos od 176.064,05 kn, protuvrijednost od 23.792,44 eura
s osnove zaračunatih penala radi kašnjenja u isporuci vozila,

-da je čl. 2. Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK od 18. ožujka 2002.
ugovoreno da se prodavatelj obvezuje izvršiti narudžbu vozila odmah po
uplaćenom avansu od strane kupca, dok će isporuka svih kompletnih vozila
uslijediti za najkasnije do 90 dana od uplate avansa, te da ako ne izvrši isporuku
robe u ugovorenom roku dužan je kupcu platiti kaznu za zakašnjenje u visini od
0.07% od ukupne vrijednosti robe po danu zakašnjenja do maksimalno 5% od
vrijednosti robe,

-da je tuženik dio od ukupno ugovorenog avansa u iznosu od 58.556,00 eura
uplatio u skladu s čl. 4. Kupoprodajnog ugovora po potpisu ugovora 20. ožujka
2002. u iznosu od 39.384,13 eura, a dio u iznosu od 9.171,87 eura uplaćen je

8. srpnja 2002.,

-da je tužitelj tuženiku sva predmetna vozila po navedenom ugovoru isporučio

u razdoblju od 18. lipnja 2002. do 23. srpnja 2002.

27.U svezi ove uplate avansa, na temelju utvrđenih činjenica i čl. 2. i čl. 3.
Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK sud je utvrdio da je tužitelju rok za
isporuku vozila počeo teći danom uplate ukupnog avansa odnosno 8. srpnja
2002., jer drugačije nisu niti parnične stranke ugovorile. Stoga sud utvrđuje da
je ova tražbina tuženika s osnova ugovorenih penala neosnovana, s obzirom na
to da je isporuka vozila u ovom slučaju morala uslijediti najkasnije do 8.
listopada 2002., a tužitelj je tuženiku sva vozila isporučio zaključno sa 23. srpnja
2002., što je vještak konkretno i utvrdio, pa dakle nije bilo kašnjenja u isporuci
ugovorenih vozila.

28.U pogledu štete u vidu izgubljene dobiti vještak je u nalazu i mišljenju naveo da
spisu ne prileži dokumentacija koju tuženik navodi kao dokaz pretrpljene štete
s osnova izgubljene dobiti.

29.Punomoćnik tuženika je 11. listopada 2022. (list 308-314 spisa) dostavio
opsežnu dokumentaciju radi provođenja dopunskog vještačenja radi izračuna
izgubljene dobiti zbog nemogućnosti izvođenja radova uslijed kašnjenja u
isporuci naručenih kamiona. U tom podnesku je naveo da zbog proteka
vremena od 20 godina tuženik više ne raspolaže ugovorima o građenju iz kojih
bi bilo vidljivo koje je sve poslove tuženik ugovorio u to vrijeme, ali raspolaže
ispisom svih ugovora prema nositelju posla na kojem je vidljiv datum početka i
završetka radova na gradilištu, o kojem se gradilištu odnosno projektu radi i
vrijednosti ugovorenih građevinskih radova, pa se na temelju toga može
zaključiti da je tuženik imao ugovorene poslove na temelju petnaestak ugovora
o građenju na kojima je trebalo angažirati 11 kupljenih kamiona od čega 5
kipera, 4 miksera i 2 tegljača, što je vidljivo iz specifikacije sadržane u dopisu
tužitelja od 5. ožujka 2002. Punomoćnik tuženika je u tom podnesku dostavio

11

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

obračune plaća za period od lipnja do kolovoza 2002. za sve svoje vozače kamiona koji su tada bili zaposleni.

30.Nakon što je ova dokumentacija dostavljena vještaku Kseniji Špoljarić ista je u
podnesku od 24. studenog 2022. (list 433-434 spisa) navela da se ukazuje na
manjkavost dostupnih parametara za izračun izgubljene dobiti jer od
parametara za izračun dostupan je parametar sati kada mješalice nisu radile, a
parametar koji se odnosi na dobit po satu mješalice nije dostupan, dok visinu
obične štete koja je nastupila jer su radnici tuženika radili manje plaćene
poslove ili uopće nisu radili, a isplaćena im je plaća, nije u mogućnosti utvrditi
na temelju obračunskih listi vozača kamiona.

31.U iskazu je vještak Ksenija Špoljarić (list 267-268 spisa) pojasnila detaljnije
nemogućnost izračuna izgubljene dobiti zbog toga što mješalice nisu radile, te
je detaljno navela koja dokumentacija joj je potrebna za provedbu dopunskog
vještačenja predloženog od tuženika.

32.Nalaz i mišljenje ovog vještaka, te njegov iskaz sud prihvaća jer je sačinjen

detaljno na temelju isprava u spisu.

33.Sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje dopunskog vještačenja rješenjem
donesenim na ročištu 7. ožujka 2023., poslovni broj P-421/2013-42 jer
provođenje ovog dokaza s obzirom na očitovanje vještaka u svezi podobnosti
dostavljenih isprava od tuženika i činjenicu da tužitelj nije zakasnio s isporukom
predmetnih vozila tuženika više nije svrsishodno.

34.U svezi primjedbi koje je punomoćnik tuženika istaknuo u podnesku od 11.
listopada 2022. (list 308 spisa) da je punomoćnici tužitelja punomoć izdala
stečajna upraviteljica bez suglasnosti skupštine vjerovnika, pozivajući se na čl.
230. st. 2. toč. 4. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015, 472017 i
36/2022, dalje SZ), valja navesti da je stečajni upravitelj zakonski zastupnik
tužitelja nad kojim se vodi ili se vodio stečajni postupak, te je isti ovlašten izdati
punomoć odvjetniku za zastupanje tužitelja u ovom postupku. Nadalje, u ovom
parničnom postupku sud nema ovlast da preispituje da li je suglasnost skupštine
u smislu čl. 230. st. 2. toč. 4. SZ trebala biti dana ili ne i je li dana.

35.Valja navesti i to da je punomoćnik tuženika zatražio podneskom od 1. prosinca
2022. u ovom postupku da se obveže tužitelja na osiguranje parničnih troškova
u iznosu od 15.897,87 eura / 119.782,50 kn, koji prijedlog obrazlaže time da se
prema završnom izvješću i završnom računu stečajne upraviteljice Marije Vujčić
Turkulin od 4. listopada 2022. ne spominje ova parnica, iz čega je jasno da
tužitelj nije rezervirao nikakva sredstva za ovu parnicu, što znači da ukoliko
tuženik uspije u ovoj parnici da troškove neće moći naplatiti od tužitelja.

12

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

36.Za ovaj zahtjev tuženika kojim traži osiguranje parničnih troškova, valja navesti
da je isti nedopušten u parničnom postupku, jer su čl. 169. do 171. ZPP, a
kojima je osiguranje parničnih troškova bilo regulirano, prestali važiti još prije
podnošenja ovog zahtjeva, pa je isti valjalo odbaciti, kako je to sud učinio
rješenjem donesenim na ročištu 7. ožujka 2023., poslovni broj P-421/2013-42.

37.Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti
dugovani iznos cijene za isporučena predmetna vozila u skladu s čl. 2.
Kupoprodajnog ugovora broj 3068/02/ZK u iznosu od 43.482,04 eura /
327.615,43 kn sa zateznom kamatom zbog zakašnjenja tuženika sa
ispunjenjem novčane obveze tužitelju od 24. srpnja 2002. do isplate (to je prvi
sljedeći dan nakon predaje posljednjeg vozila tužitelju), u skladu s čl. 277. i 395.
Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991,
111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i 88/2001) i čl. 29. st. 2. Zakona
o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011,
78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022 i 156/2022, dalje ZOO). Razlika od 0,03
eura koja se nalazi u odnosu na iznos obračunat od vještaka s osnova preostale
dugovane cijene, nije relevantan s obzirom da je tijekom postupka rađen
preračun tužbenog zahtjeva iz kuna u valutu eur, prema tečajnim listama banke.

38.U svezi protutužbenog zahtjeva tuženika koji se odnosi na isplatu iznosa od
4.290,44 eura / 32.326,32 kn, valja navesti da sud nije utvrdio postojanje
pretpostavki propisanih čl. 275. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne
novine" broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996, 91/1996, 112/1999 i
88/2001) za naplatu ugovorne kazne, jer sud nije utvrdio da je na strani tužitelja
do kašnjenja s ispunjenjem ugovorne obveze, pa stoga niti do primjene čl. 2.
predmetnog ugovora. Naime, tužiteljeva je obveza isporuke vozila bila vezana
uz plaćeni avans i nakon što bi tuženik uplatio ugovoreni avans, tužitelj je bio
dužan naručiti vozila i isporučiti ih u roku od 90 dana od dana uplate avansa, pa
je ostatak kupoprodajne cijene tuženik trebao platiti najkasnije do prije isporuke
vozila, što očigledno nije učinjeno. Stoga je sud odbio kao neosnovan
protutužbeni zahtjev tuženika.

39.Glede prigovora radi prebijanja istaknutog u visini od 41.302,30 eura /
311.192,20 kn koji se odnosi na ugovornu kaznu i naknadu štete, sud je utvrdio
također da za plaćanje ugovorne kazne u smislu čl. 275. Zakona o obveznim
odnosima ("Narodne novine" broj 53/1991, 73/1991, 111/1993, 3/1994, 7/1996,
91/1996, 112/1999 i 88/2001) nisu ispunjeni ugovoreni i zakonski uvjeti jer
tužitelj nije zakasnio s ispunjenjem ugovorne obveze, kao što je to u prednjem
odlomku obrazloženo, a isto se odnosi i na potraživanje s osnova naknade
štete.

40.Stoga je sud utvrdio da ne postoji tražbina istaknuta prigovorom radi prebijanja

u iznosu od 41.302,30 eura / 311.192,20 kn, u skladu s čl. 333. st. 3. ZPP.

13

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

41.Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, te je sud
obvezao tuženika na naknadu troškova ovog postupka tužitelju jer je tužitelj u
cijelosti uspio u ovoj parnici. Sud je obvezao tuženika na naknadu tužitelju
sljedećih troškova postupka u iznosu od 22.471,57 eura / 169.312,04 kn:

-sastav tužbe od 6. veljače 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 5. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 5. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 16. travnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-sastav podneska od 29. travnja 2004. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 4. svibnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 5. svibnja 2005. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 1. lipnja 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 30. rujna 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 30. rujna 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 10. listopada 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. listopada 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00

kn,

-sastav podneska od 4. studenog 2005. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 7. veljače 2006. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav žalbe od 15. veljače 2007. u iznosu od 829,52 eura / 6.250,00 kn,

-zastupanje na ročištu 28. veljače 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 10. lipnja 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 11. lipnja 2014. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 1. ožujka 2016. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-sastav podneska od 14. listopada 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00 kn,

-zastupanje na ročištu 25. listopada 2022. u iznosu od 663,61 eura / 5.000,00

kn,

-zastupanje na ročištu 10. studenog 2022. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00

kn,

14

Poslovni broj: 5 P-37/2023-44

-sastav podneska od 7. prosinca 2022. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kn,

-zastupanje na ročištu 7. ožujka 2023. u iznosu od 995,42 eura / 7.500,00 kn, -

sudska pristojba na tužbu u iznosu od 459,48 eura / 3.461,92 kn,

-sudska pristojba na presudu u iznosu od 459,48 eura / 3.461,92 kn,

-sudska pristojba na žalbu u iznosu od 574,34 eura / 4.327,40 kn,

-sudska pristojba na odgovor na protutužbu u iznosu od 39,82 eura / 330,00 kn.
Troškove odvjetnika sud je odredio u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014,
118/2014, 107/2015, 37/2022 i 126/2022), a sudska pristojba određena je
temeljem Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018, dalje
u tekstu: ZOSP).

42. Sud je odbio dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova ovog postupka u iznosu
od 1.797,04 eura / 13.539,80 kn koji trošak se sastoji od:

-zastupanje na ročištu 16. travnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,
jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

-zastupanje na ročištu 4. svibnja 2004. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00 kn,

jer se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima,

-zastupanje na ročištu 5. svibnja 2005. u iznosu od 331,80 eura / 2.500,00

kn,1/2 jer je isto odgođeno radi pokušaja nagodbe između parničnih stranaka,

-putni troškovi Zagreb – Varaždin – Zagreb (154 km x 2,03 + 46 kn cestarine =
358,26 kn x 9) u iznosu od 428,37 eura / 3.227,58 kn, jer punomoćnica tuženika
ima pravo na naknadu troškova kao odvjetnik u sjedištu suda,

-zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kn,
jer taj trošak nije nužan za vođenje ovog postupka, s obzirom na to da ovaj sud
koristi e-Oglasnu ploču putem koje je moguće preuzeti ovu presudu, bez
uzrokovanja dodatnih troškova postupka.

U Varaždinu, 7. travnja 2023.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan