REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 28 Pž-1225/2023-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u
pravnoj stvari tužitelja PREMIUM CARS LEASING s.r.o. iz Republike Češke,
Pribram, Namesti T. G. Masaryka 3, OIB 04782145468, protiv tuženika TRIGLAV
OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Antuna Heinza 4, OIB 29743547503, kojeg zastupa
punomoćnica Gracijela Katić Pavlak, odvjetnica u Rijeci, Splitska 2, radi isplate,
odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Pazinu
poslovni broj P-428/2020-32 od 9. prosinca 2022., 7. travnja 2023.

r i j e š i o j e

I. Djelomično se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje
Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-428/2020-32 od 9. prosinca 2022. u točki
II. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka
u iznosu od 82,95 EUR / 625,00 kn.

II. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P-428/2020-32 od 9. prosinca 2022. u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen
zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.250,00 kn i rješava:

Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku daljnji trošak
parničnog postupka u iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku trošak
drugostupanjskog postupka u iznosu od 29,58 EUR / 222,92 kn, dok se preostali
tuženikov zahtjev za naknadom tog postupka u iznosu od 28,06 EUR / 211,45 kn
odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom rješenja označenim u izreci ovog rješenja prvostupanjski
je sud odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 1.875,00 kn
/ 248,85 EUR kao neosnovan. Tako je prvostupanjski sud riješio sukladno odredbi
članka 4. točke 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine” broj 118/18) jer
obveza plaćanja sudske pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom
završetku postupka (razmjerno uspjehu u parnici). ______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 28 Pž-1225/2023-2 2

2. Protiv točke II. izreke rješenja žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog
pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka.
Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da mu nije priznat trošak u iznosu od 1.875,00 kn
zatražen za sastav odgovora na tužbu uz obrazloženje da obveza plaćanja pristojbe
na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka. Sud je u pravu
da obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje pravomoćnim okončanjem
postupka, ali je odlučio pogrešno o zatraženom trošku jer je tuženik zahtijevao
dosudu troška sastava podneska kojim je dao odgovor na tužbu, a ne pristojbe za
odgovor na tužbu. Žalitelj se poziva na odredbu Tbr. 8. točke 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj: 142/12, 103/14, 118/14,
107/15 i 37/22) te ističe da tuženiku pripada nagrada od 100 bodova pa uz primjenu
Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife zatraženi trošak od sveukupno 1.875,00 kn je opravdan.
Žalitelj stoga predlaže drugostupanjskom sudu da preinači točku II. pobijanog
rješenja na način da naloži tužitelju naknadu troška postupka u iznosu od 1.875,00
kn. Tuženik potražuje i trošak sastava žalbe s pristojbom za žalbu u ukupnom iznosu
od 57,65 EUR / 434,37 kn.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.

Ispitavši pobijanu točku II. izreke prvostupanjskog rješenja temeljem odredbe
članka 365. stavka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08,
57/11, 25/13, 70/19 i 80/22) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po
službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354.
stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu
primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci
o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio
materijalno pravo. Međutim, pravilnom primjenom materijalnog prava prvostupanjsku
odluku je valjalo djelomično potvrditi i djelomično preinačiti.

4. Iz spisa proizlazi da je tuženik (pravodobnim) podneskom od 7. studenoga

2022. podnio sudu zahtjev za naknadom parničnog troška i to, između ostalog, za
sastav odgovora na tužbu (s porezom na dodanu vrijednost) u ukupnom iznosu od

1.875,00 kn. Dakle, a kako to tuženik pravilno ističe u žalbi, on svojim zahtjevom za
naknadom parničnog troška nije potraživao trošak sudske pristojbe za odgovor na
tužbu, već trošak sastava odgovora na tužbu. Upravo zbog toga, prvostupanjski je
sud odlučujući o tom zahtjevu tuženika pogrešno primijenio materijalno pravo iz
članka 4. Zakona o sudskim pristojbama, na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

5. Nadalje, s obzirom na vrijednost predmeta spora (90.000,00 kn), parnični
trošak za svaki pojedinu parničnu radnju u odnosu na koju stranka može ostvarivati
„puni” iznos naknade troška u smislu Tbr 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika iznosi 1.000,00 kn, što uvećano za trošak poreza na
dodanu vrijednost ukupno iznosi 1.250,00 kn (a ne 1.500,00 kn uvećan za porez na
dodanu vrijednost odnosno ukupno 1.875,00 kn, kako je to u svom zahtjevu za
naknadom troška sa str. 111. spisa naveo tuženik). Upravo zbog navedenog, tuženik

Poslovni broj: 28 Pž-1225/2023-2 3

na ime sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika osnovano potražuje trošak u iznosu od 1.000,00
kn (što s porezom na dodanu vrijednost od 25 %) ukupno iznosi 1.250,00 kn. Naime,
budući da je tuženik odgovor na tužbu podnio 23. srpnja 2020. (str. 43.-44. spisa),
odnosno prije 5. studenoga 2022. kada je stupila na snagu Izmjena Tarife o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine” broj 126/22)
kojom je izmijenjen Tbr. 50 te Tarife prema kojem je vrijednost boda povećana s
iznosa od 10,00 kn na 15,00 kn, to tuženik za sastav odgovora na tužbu osnovano
potražuje trošak prema vrijednosti boda od 10,00 kn odnosno u iznosu od 1.000,00
kn (uvećan za porez na dodanu vrijednost).

Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud 28. listopada 2022.
donio deklaratorno rješenje o povlačenju tužbe (premda je trebao donijeti
presumirano rješenje o povlačenju tužbe), tužitelj je sukladno odredbi članka 158.
stavka 1. u vezi članka 155. stavka 2. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi
tuženiku parnični trošak na ime sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn,
a što uvećano za porez na dodanu vrijednost prema Tbr. 42. Tarife o nagradama i
naknadi troška za rad odvjetnika ukupno iznosi 1.250,00 kn; upravo zbog
navedenog, tuženik neosnovano potražuje preostali trošak sastava odgovora na
tužbu s porezom na dodanu vrijednost u iznosu od 625,00 kn.

Stoga je tuženikovu žalbu kojom pobija točku II. izreke prvostupanjskog
rješenja valjalo djelomično odbiti kao neosnovanu i djelomično uvažiti te taj dio
prvostupanjskog rješenja djelomično potvrditi i djelomično preinačiti, a primjenom
odredbi članka 380. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.

6. S obzirom na to da je tuženik uspio u žalbenom postupku, to tuženik
osnovano potražuje trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točki 5. Tarife o nagradama
i naknadi troška za rad odvjetnika i to u zatraženom iznosu od 234,37 kn (u koji je
iznos uključen porez na dodanu vrijednost). Osim ovih troškova drugostupanjskog
postupka tuženik osnovano potražuje i trošak sudske pristojbe za žalbu protiv
rješenja o troškovima postupka u iznosu od 100,00 kn (a ne u iznosu od 200,00 kn
što u svom zahtjevu za naknadom tog troška potražuje tuženik) sukladno Tbr. 3. točki

3. u vezi Tbr. 1. točke 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novine” broj 53/19 i
92/21). Međutim, budući da je njegov uspjeh u žalbenom postupku 66,67%, to tužitelj
osnovano potražuje trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 222,92 kn (29,58
EUR). Sukladno odredbama članka 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene
valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine” broj 57/22 i 88/22) iznos obveze
iskazan je (i) u valuti EUR uz primjenu fiksnog tečaja 1,00 EUR = 7,53450 HRK.

Zagreb, 7. travnja 2023.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak