1              10. Gž R-63/2023-2

 

                   

  Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru 

    Zadar, Borelli 9                                                                                     

10. Gž R-63/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Zadru, po sucu Željku Đerđu, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz L. O., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetnik iz B., …, protiv tuženice  R. H. – M. o., Z., …, OIB: …, zastupane po O. d. o. u K., …, radi isplate, odlučujući o žalbi  tužitelja M. B. protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-1946/2021 od 9. lipnja 2022. u dijelu odluke o troškovima postupka, dana 7. travnja 2023.

 

  r i j e š i o     j e

 

I.              Uvažava se žalba tužitelja M. B., djelomično preinačuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-1946/2021 od 9. lipnja 2022., u dijelu odluke o troškovima postupka, tako da se nalaže tuženici R. H. da tužitelju M. B., uz dosuđeni iznos troškova postupka u visini od 625,00 kn (82,95 Eur), nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 41,48 Eur (312,50 kn), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 124,43 Eur (937,50 kn), u roku od 15 dana.

 

II.              Nalaže se tuženici R. H. da tužitelju M. B. nadoknadi trošak sastava žalbe u iznosu od 74,66 Eur (562,50 kn) u roku od 15 dana, dok se zahtjev tuženice R. H. za naknadu troškova odgovora na žalbu odbija kao neosnovan.

 

                                                                          Obrazloženje

 

1.              Uvodno označenom presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja suđeno je:

 

„Nalaže se tuženiku R. H.- za M. o. da tužitelju isplati neto iznos 330,00 kuna (slovima: tristotinetrideset kuna) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope H. n. b. koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi H. n. b. izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, računajući tu kamatu: 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.08.2016. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.09.2016. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.10.2016. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.11.2016. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.12.2016. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.01.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.02.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.03.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.04.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.05.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.06.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.07.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.08.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.09.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.10.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.11.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.12.2017. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.01.2018. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.02.2018. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.03.2018. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.04.2018. godine 

- na iznos od 15,00 kuna od 15.05.2018. godine pa sve do isplate  kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi H. n. b. izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

 

2.              Protiv citirane presude na temelju priznanja, u dijelu troškova postupka, žalbu je izjavio tužitelj M. B. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava ukazujući da je odluka u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka nerazumljiva i proturječna sama sebi i obrazloženju presude, jer iako sud navodi da je primijenio odredbu Tbr. 7. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22. - dalje Tarife), isti zaključuje da postupak nije proveden i da žalitelju pripada samo pravo na naknadu troška sastava tužbe, a što je kontradiktorno navedenoj odredbi. Smatra da mu je pravilnom primjenom Tbr. 7. točke 8. Tarife sud morao priznati trošak od 50 bodova, uvećano za trošak PDV, kao i trošak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje postupka, koji postupak je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe, a za što mu pripada naknada u visini od 25 bodova uvećano za trošak PDV. Predlaže presudu na temelju priznanja u pobijanom dijelu preinačiti i dosuditi mu dodatni pripadajući trošak uvećan za trošak sastava žalbe, podredno istu u pobijenom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3.              U odgovoru na žalbu tuženica R. H. ukazuje da je pravilno prvostupanjski sud priznao trošak u visini od 625,00 kn jer cjelokupni postupak sa glavnom raspravom nije proveden, pa tužitelju ne pripada puna naknada prema Tbr. 7. točke 8. Tarife. Navodi da je zakonski zastupnik tuženice 19. srpnja 2021. sastavio prijedlog izvansudske nagodbe i istu poslao punomoćniku tužitelja, ali je ovaj nije primio jer je bio na godišnjem odmoru, a po naknadnoj dostavi isti je obavijestio zakonskog zastupnika tuženice da je već podnio tužbu, nakon čega je sastavljena nova nagodba koju tužitelj nije prihvatio iz razloga što je smatrao da mu pripadaju i troškovi prvostupanjskog postupka. Smatra da je zbog činjenice da je zakonski zastupnik tuženice, već odlukom o mirnom rješenju spora priznao zahtjev, da tužitelj ne pripada pravo na troškove koji su nastali podnošenjem tužbe i vođenjem parničnog postupka. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.

 

4.              Žalba je osnovana.

 

5.              Nije prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11., u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćen tekst, 25/13., 89/14. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje ZPP), na koju ukazuje tužitelj M. B. u žalbi, jer izreke presude u pobijanom dijelu nije u suprotnosti sa obrazloženjem, a u obrazloženju je prvostupanjski sud dao razloge na kojima temelji svoju odluku o troškovima postupka, pa se odluka prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu može ispitati.

 

6.              Nije prvostupanjski sud počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14., u svezi članka 381. ZPP, na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. ZPP.

 

7.              Prvostupanjski sud je odluku o troškovima postupka pozivajući se na odredbu članka 154. i članka 155. ZPP te Tbr. 7. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarife), te je tužitelju M. B. priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 250,00 kn uz PDV od 25%, te trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 kn uz PDV od 25%, odnosno sveukupni trošak u visini od 625.00 kn, obrazlažući da je, nakon podnošenja tužbe, tuženica R. H. podneskom od 3. siječnja 2021. priznala tužbeni zahtjev, te je donesena presuda na temelju priznanja, a time nije cijeli postupak, odnosno glavna rasprava, provedena pa da time tužitelju M. B. pripada pravo samo na trošak sastava tužbe.

 

8.              Pravilno se u žalbi ukazuje da je ovakav stav i primjena Tbr. 7/8 Tarife pogrešna, odnosno da je presuda zbog odluke u pobijanom dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova postupka donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava odnosno odredbe članka 155. ZPP i Tbr. 7/8 Tarife.

 

9.              Naime, u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz spisa, a nije niti sporno među strankama, zahtjev za mirno rješenje spora prema odredbi članka 186.a stavak 1. ZPP, a što je procesna pretpostavka za podnošenje tužbe protiv R. H., uredno podnesen dana 10. ožujka 2021., kao i da je rok od tri mjeseca iz članka 186.a stavak 5. ZPP istekao dana 9. lipnja 2021., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena dana 16. lipnja 2021., dakle nakon proteka roka od 3 mjeseca nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

 

10.               Kako to proizlazi iz spisa, a ne bi trebalo biti niti sporno među strankama, tuženici R. H. je tužba na odgovor dostavljena dana 10. prosinca 2021., a tuženica R. H. je svoj odgovor na tužbu sudu dostavila 22. prosinca 2021. u kojem navodi kako je sa tužiteljem u tijeku dogovor oko zaključenja izvansudske nagodbe, te se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu.

 

11.              Dakle, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da postupak u ovoj pravnoj stvari nije započeo i nije vođen jer se tuženica R. H. u odgovoru na tužbu protivila tužbi i tužbenom zahtjevu, a time i upustila u spor, a također treba reći da ni u zakonskom roku od 3 mjeseca,  prema odredbi članka 186.a stavak 5. ZPP nije sa tužiteljem M. B. sklopila izvansudsku nagodbu vezano za spor, odnosno predmet ovog postupka, pa je stoga u pravu tužitelj M. B. kada u žalbi tvrdi da mu je u ovom postupku trebalo dosuditi trošak sukladno odredbi Tbr. 7/8 Tarife, odnosno 50 bodova ili 500,00 kn uvećano za trošak PDV, odnosno 625,00 kn (82,95 Eur), a što uvećano za trošak sastava prijedloga za mirno rješenje spora 312,50 kn (41,48 Eur), daje ukupan trošak tužitelju M. B. od 937,50 kn (124,43 Eur).

 

12.              Dakle, pravilnom primjenom odredbe članka 155. ZPP i odredbe Tbr. 33 i Tbr. 7/8 Tarife tužitelju M. B. je u konkretnom slučaju trebalo dosuditi trošak u ukupnom iznosu od 937,50 kn (124,43 Eur).

 

13.              S obzirom na sve naprijed navedeno, uvažavajući žalbu tužitelja M. B., te pravilnom primjenom materijalnog prava, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP, obzirom da se radi o odluci o troškovima postupka, trebalo je djelomično preinačiti presudu na temelju priznanja u dijelu odluke o troškovima postupka na način da se tuženici R. H. naloži da uz već dosuđeni iznos troška postupka u iznosu od 625,00 kn (82,95 Eur) tužitelju M. B. nadoknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 41,48 Eur (312,50 kn), odnosno sveukupni trošak postupka u iznosu od 124,43 Eur (937,50 kn), u roku od 15 dana, odnosno riješiti kao u točki I. izreke.

 

14.              Odlučujući sukladno odredbi članka 166. ZPP o troškovima nastalim u svezi pravnog lijeka, ovaj sud je, nakon što je prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja M. B. istom priznao trošak sastava žalbe u visini od 59,73 Eur (450,00 kn), sukladno Tbr. 10/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14.,107/15., 37/22. i 126/22.) = 30 bodova x 15,00 kn/bod=450,00 kn (59,73 Eur), kao i trošak PDV u iznosu od 16,66 Eur (125,50 kn), odnosno sveukupni trošak sastava žalbe u iznosu od 74,66 Eur (562,50 kn), a koji iznos je tuženica R. H. dužna nadoknaditi tužitelju M. B. u roku od 15 dana.

 

15.               Odlučujući o zahtjevu tuženice R. H. za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, ovaj sud nije našao da je ta procesna radnja bila potrebna niti na bilo koji način utjecala na konačni uspjeh ove stranke u sporu, pa time niti da je trošak bio potreban i opravdan, te je stoga zahtjev tuženice R. H. sud odbio kao neosnovan.

 

16.              U preostalom a nepobijanom dijelu, presuda na temelju priznanja u dosuđenom dijelu glavnice i kamate, kao i dosuđenom dijelu troškova postupka od 625,00 kn, ostaje nepromijenjena.

 

Zadar, 7. travnja 2023.