1                                     Broj.10.P-2985/2019-12

 

 

             

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek                   Broj.10.P-2985/2019-12

 

 

 

U  I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Lidiji Šmit, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. A. F. iz R. G., G. C., OIB, zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. B. iz O., OIB, zastupanog po punomoćniku D. R., odvjetniku iz O. društva R. & partneri iz O., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 23. veljače 2023., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja D. P., odvjetnika iz O. i zamjenika punomoćnika tuženika M. G., odvjetnice iz O., nakon donošenja i objave dana 6. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

I/              Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I/              Nalaže se tuženiku i to D. B. iz O., OIB: platiti tužitelju, i to B. A. F. s prebivalištem u G. C., R. G., OIB:, ukupan iznos od 53.589,08 kuna / 7.112,50 eura, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (N.N. 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na svaki od dužnih iznosa, po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima, i to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“,

 

kao  n e o s n o v a n.

 

II/              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.488,50 eura/18.749,60 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

III/              U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška, tuženik se odbija.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.               Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž-591/2019-2, od 3. lipnja 2019., odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeka u broj P-244/2017, od 31. siječnja 2019., u t. III/izreke kojom je odbijen tuženik s protutužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi ništetnim Ugovor o zajmu broj BD/2011-06-13 od 13. lipnja 2011., kao neosnovan i t. IV/izreke  kojom je odbijen kao neosnovan eventualni kumulirani protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tražio da se poništi prednje spomenuti Ugovor o zajmu, dok je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-591/2019-2, od 3. lipnja 2019., ukinuta I-stupanjska presuda u točki I/izreke presude, kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 53.589,08 kuna, i to iznos od 37.219,72 kune na ime glavnice s pripadajućim kamatama počevši od 10. srpnja 2018., do isplate, te iznos od 16.396,36 kuna na ime neplaćene kamate do 10. srpnja 2018., i odluci o parničnom trošku sadržanom u točki V/izreke, kojom je naloženo tuženiku naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.180,00 kuna, s pripadajućim kamatama. Dok je I-stupanjska presuda u točki II/izreke te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI/izreke, kao ne pobijana ostala neizmijenjena.

 

2.              U ponovljenom postupku tužitelj je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, pobliže opisanog pod I/izreke presude, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, predlažući da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan, obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je kao zajmodavac stvarnom zajmoprimcu prenio iznos od 60.100,00 kuna.

 

3.               Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je proveo dokaze uvidom u: preslik Ugovora o zajmu broj BD/2011-06-13, od 13. srpnja 2011., zaključen između G. A. A., kao zajmodavca i D. B., kao zajmoprimca, na iznos od 60.100,00 kuna, uz kamatu od 5,95% godišnje i trošak zajma u iznosu od 3.792,80 kuna, kojim Ugovorom se zajmoprimac obvezuje zajmodavcu vratiti navedeni iznos u roku od 24 mjeseca, u iznosu od 2.662,20 kn mjesečno, počevši od 13. lipnja 2011.; Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji od 30. svibnja 2012., između G. A. A. kao cedenta i B. A. F., kao cesionara, kojim je G. A. A. prenio potraživanje prema tuženiku iz navedenog Ugovora o zajmu na ovdje tužitelja; izvadak iz otvorenih stavki tužitelja na ime tuženika na dan 30. siječnja 2017., u ukupnom iznosu od 73.564,97 kn i to na ime glavnice iznos od 45.294,65 kn i neplaćenih kamata u iznosu od 28.270,32 kn; preslik podneska Županijskog suda u Zagrebu, Odjel za Uskok, Kaznenog odjela I stupnja, poslovni broj 15.K-US-55/14, Općinskom sudu u Osijeku na broj P-355/16-10, u kojem se navodi da je pred Županijskim sudom u Zagrebu u tijeku kazneni postupak protiv I-optuženog M. R. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1.KZ/11 i dr., kazneni postupak nakon potvrđivanja optužnice rješenjem suda broj 14.Kov-US-3/14, vodi se pod brojem 15.K-US-55/14; preslik Izjave D. B. vezane za Ugovor broj BD/2011-06-13, od 13. lipnja 2011., kojom D. B. izjavljuje da je osobni automobil Chevrolet Cruse 1.6.i LS, reg. oznake OS-IS, godina proizvodnje 2010., njegovo privatno vlasništvo koje daje kao garanciju trgovačkom društvu P. otprema d.o.o. R., u svrhu podizanja zajma sukladno arbitrarnom sporazumu o arbitrarnom vlasništvu od dana 13. lipnja 2011., te se obvezuje da isti neće prodati, otuđiti, ustupiti niti darovati trećoj osobi za vrijeme trajanja Ugovora broj BD/2011-06-13, od 13. lipnja 2011., u slučaju nemogućnosti redovite otplate zajma koji na temelju članka 7. arbitrarnog sporazuma o arbitrarnom prijenosu vlasništva izjavljuje da P. otprema d.o.o. R., može preuzeti osobno vozilo u svrhu naplate duga, također izjavljuje da nije u nuždi, niti u teškoj financijskoj situaciji, da nema teških imovinskih neprilika niti smanjenu sposobnost rasuđivanja, te da prihvaća sve uvjete iz Ugovora o zajmu koja je detaljno proučio, a Izjava je vlastoručno potpisana po ovdje tuženom; preslik potvrde RH MUP, PU Osječko-baranjska, II Policijska postaja Osijek od 13. ožujka 2014., kojom se potvrđuje da je II PP Osijek zaprimila dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 30. svibnja 2012., kojim su izvješteni da je dana 22. svibnja 2012., u prostorije Državnog odvjetništva pristupio D. B. i njegova majka M. B., te da su predali prethodno sačinjenu kaznenu izjavu protiv nepoznatog počinitelja kaznenog djela iz članka 217. stavak 2. točka 1. KZ-a, počinjenog na štetu D. B., a potvrdom se dokazuje da je podnositelj zahtjeva D. B. oštećen u smislu otuđenja osobnog vozila kao i ostalog navedenog u kaznenoj prijavi; preslike uplatnica na ime plaćenih rata zajma; preslik Izjave s prijevodom G. A. A. od 30. svibnja 2012., o činjenicama o njegovom zajmu g. D. B., u kojoj se između ostalog navodi da je isplatio iznos zajma od 60.100,00 kuna, u ruke ovdje tuženiku u gotovini, a što je tuženik potvrdio potpisom isplatnice i Ugovora, a zajam je garantiran sa strane kreditnog posrednika gospodina B., poduzeća  P. otprema d.o.o. i osobno sa strane njegovog ovlaštenog posrednika odnosno vlasnika; pismo namjere/ponuda P. otprema d.o.o. iz R., od 2. lipnja 2011., G. A. A. u kojem se navodi da D. B. traži zajam od minimalno 37.000,00 kn, odnosno idealno 60.100,00 kn i kao garanciju nudi automobil Chevrolet Cruse 1.6, godina 2010.; izjavu o jamstvu kreditnog posrednika P. otprema d.o.o. iz R., na hrvatskom i engleskom jeziku; dopis RH MUP, PU Osječko-baranjska, Sektor upravnih i inspekcijskih poslova, Služba za upravne poslove od 15. prosinca 2017., kojim izvještavaju sud da D. B. ima registrirano osobno vozilo marke Chevrolet Cruse, reg oznake OS-IS, u razdoblju od 20. listopada 2010., do 25. studenog 2013., kada je isto odjavljeno radi isteka važenja prometne dozvole više od jedne godine, a navedeno vozilo se nalazi u potražnoj evidenciji MUP-a RH, od 10. svibnja 2012.; dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 20. prosinca 2017.; dopis Županijskog suda u Zagrebu, Odjel za Uskok, Kazneni odjel I stupnja, poslovni broj 15.K-US-55/14, od 20. prosinca 2017., u kojem se navodi da u optužnici kao okrivljenik nisu navedeni prednik tužitelja G. A. A. niti tužitelj B. A. F.; preslik kaznene prijave ODO u Osijeku od 18. svibnja 2012., protiv nepoznatog počinitelja radi kaznenog djela protiv imovine – teška krađa, u kojoj se navodi da je tuženiku dana 10. svibnja 2012., na parkiralištu u Osijeku, u naselju Sjenjak, ukradeno motorno vozilo reg. oznake OS-IS; preslik obavijesti o postupanju povodom kaznene prijave Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 3. prosinca 2012., kojom se izvještava punomoćnik tuženika da nepoznati počinitelj kaznenog djela još nije pronađen; dopis Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, od 29. siječnja 2018., u kojem se navodi da Državno odvjetništvo od PU Osječko-baranjske, II PP Osijek nije zaprimilo dokumentaciju o identitetu nepoznatog počinitelja kaznenog djela na štetu D. B.; proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Financije j.d.o.o. i izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka od 17. srpnja 2018.; saslušao vještaka na ročištu od 25. listopada 2018.; saslušao svjedoka M. B. i tuženika u svojstvu stranke.

 

4.              Nakon što je Županijski sud u Zagrebu, Odjel za Uskok kaznenog odjela I stupnja, broj 15.K-US-55/14, podneskom zaprimljenim 27. prosinca 2017., izvijestio je ovaj sud da u optužnici da u kaznenom postupku protiv I-tuženog M. R. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1. i dr. KZ/97, činjeničnim opisom optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-139/12 od 14. siječnja 2013., nije obuhvaćen Ugovor o zajmu broj BD/2011-06-13, zaključen 13. lipnja 2011., između zajmodavca G. A. A. i zajmoprimca D. B. na iznos od 60.100,00 kn, te da u navedenoj optužnici B. A. F. kao ni prednik tužitelja G. A. A. nisu navedeni kao okrivljenici.

 

5.              Iz iskaza svjedoka M. B., majke tuženika, slijedi da joj je poznato da je tuženik podigao zajam u štedno kreditnoj zadruzi u O., te da mu je na ime zajma isplaćen iznos od 25.000,00 kn. Svjedokinja je naknadno vidjela da u Ugovoru piše oko 60.000,00 kn, a na upit sinu što to znači isti mu je rekao da su mu objasnili da je to nekakvo jamstvo i da to ne utječe na ono što treba vratiti. Tuženik je od tog zajma vratio negdje preko 30.000,00 kn, a u nekoliko navrata su platili 2.600,00 kn za što nisu dobili potvrdu uz objašnjenje da će dobiti potvrdu, ali u toj štedno kreditnoj zadruzi je svaki put bio neki drugi djelatnik koji je rekao da oni to uredno vode i da su evidentirali te uplate, te tuženik i svjedokinja nisu ništa sumnjali. Ponekad su znale dolaziti neke osobe iz štedno kreditne zadruge kojima su davali po 1.000,00 kn ili 1.500,00 kn na ime otplate tog zajma, a za koje uplate također nisu dobili potvrdu. Tuženik je kao zalog dao svoj novi osobni automobil koji su platili 120.000,00 kn, budući su to tražili u štedno kreditnoj zadruzi, jer u suprotnom neće moći dobiti taj zajam. Svjedokinja ne zna kome je točno tuženik predao osobni automobil, ali zna da ga je vozio na procjenu. Negdje 2012., tuženik je na parkiralištu ostavio svoj automobil u kojem je bilo još 5.000,00 eura i dva mobitela i još neka dokumentacija i putovnica, a prijatelj koji je bio s tuženikom na kavi upozorio je tuženika da netko šeta oko automobila na što tuženik nije obraćao pažnju, no međutim, nakon 10 do 15 minuta vidio je da je automobil ukraden. Netko je mobitelom zvao tuženika i rekao da su uzeli automobil u svezi tog zajma jer ga tuženik nije vratio, te da tuženik može doći u neko mjesto kod Zagreba gdje se automobil nalazi. Nakon toga svjedokinja je imala i pozive iz Beograda od neke gospođe koja je tražila 50.000,00 kn, te da ih automobil čeka u Zadru na nekom parkiralištu i da se jave nekom odvjetniku u Zadru, a tih poziva je bilo u 4 ili 5 navrata. Svjedokinja i tuženik su otišli to prijaviti u II Policijsku postaju, no kako oni nisu napisali prijavu, otišli su u Državno odvjetništvo prijaviti tu krađu, no međutim do danas taj automobil nije pronađen. Automobil prilikom podizanja zajma nije predan tužitelju, već je ostao kod tuženika, a tužitelju su bili predani samo rezervni ključevi i prometna dozvola.

 

6.              Iz iskaza tuženika D. B. slijedi da mu je 2011., hitno trebao novac u iznosu od 30.000,00 kn, budući je imao građevinski tvrtku i radio neki objekt u Tenji, a ishodovanje kredita od banke bi dugo trajalo, tuženik se obratio štedno kreditnoj zadruzi u Osijeku na Trgu Slobode, koja se slijedeći dan preselila na Trg A. Starčevića, gdje su mu rekli da ne može dobiti navedeni iznos već iznos od 25.000,00 kn, ali da treba dati neki zalog, što je tuženik i učinio i dao u zalog svoj osobni automobil koji je zajedno s djelatnikom te zadruge iz  Zagreba odveo na procjenu, a budući je taj djelatnik uvijek znao gdje se njegov automobil nalazi, tuženik pretpostavlja da je prilikom procjene ugrađen neki uređaj za praćenje. Nakon procjene su se vratili u štedno kreditnu zadrugu gdje su mu rekli da mora predati ključ od njegovog osobnog automobila i prometnu dozvolu čemu se je tuženik protivio, no u zadruzi su mu rekli da bez toga ne može dobiti novac, pa je tuženik predao rezervne ključeve od osobnog automobila i knjižicu vozila i nakon toga mu je isplaćen iznos od 25.000,00 kn na ruke od strane tog djelatnika iz Zagreba. Ugovor koji je potpisao na iznos od 60.000,00 kn nije pročitao, budući mu ga nisu dali na uvid, a djelatnik zadruge mu je rekao da je sve u redu, iako mu nitko nije branio da pročita ugovor, a tek nakon ovjere ugovora kod javnog bilježnika je vidio da piše iznos od 60.000,00 kn, nakon čega je pitao djelatnika iz Zagreba zašto je naveden taj iznos kad je dobio samo 25.000,00 kn, isti mu je odgovorio da se ne mora brinuti jer je to samo nekakvo jamstvo štedno kreditnoj zadruzi. Prilikom isplate novca nije dobio potvrdu da mu je isplaćeno samo tih 25.000,00 kn, a nakon isplate su otišli kod javnog bilježnika ovjeriti ugovor. Tuženik je redovito plaćao rate kredita i vratio ukupno 36.000,00 kn za što ima potvrde, a pored toga još je i njegova majka davala novce za rate kao i tuženik tom djelatniku iz Zagreba, no međutim za to nema potvrde. Osobni automobil koji je bio jamstvo ostao je kod tuženika i nakon što je otplatio tih 36.000,00 kn. Negdje u ljeto ili pred ljeto mu je otuđen osobni automobil s parkirališta ispred caffe bara Tango na Sjenjaku u Osijeku, a što je tuženik prijavio policiji i Državnom odvjetništvu. Neka gospođa iz Beograda ga je zvala više puta da plati iznos od 50.000,00 kn na ime tog zajma odnosno da je dao 36.000,00 kn, ali da mora dati još 50.000,00 kn da bi dobio automobil nazad, a što je tuženik prijavio policiji. Također ga je zvao i neki odvjetnik iz Zadra iz Odvjetničkog društva Majić koji mu je rekao da ostavi novac kod njega u iznosu od 50.000,00 kn u koverti i da će nakon toga dobiti automobil nazad, a što je također tuženik prijavio policiji i Državnom odvjetništvu gdje im je dao na uvid taj telefon s kojeg je dobivao pozive i poruke. Nakon što je tuženik zvao taj broj iz Beograda dobio je poruku da se taj broj više ne koristi, a na telefonski broj iz Zadra javila mu se djelatnica odvjetnika koja je rekla da je odvjetnik Majić nedostupan. Svoj osobni automobil tuženik nikada nije dobio nazad i još uvijek ga traži. Onog trenutka kad mu je ukrade automobil i kada je trčao za automobilom prilikom tog otuđenja, nazvao ga je djelatnik iz Zagreba s kojim je i zaključio taj ugovor u štedno kreditnoj zadruzi i rekao mu da mora platiti još 40.000,00 kn i da će mu nakon toga vratiti automobil, te da ne prijavljuje policiji da mu je auto otuđen. Nakon što je to prijavio policiji i kada su pokušali dobiti taj broj dobivali su poruku s tog broja da se taj broj više ne koristi. Nakon što su iz policije zvali brojeve tuženikova dva telefona koja su ostala u automobilu na njih se nitko nije javljao, a nakon toga su ugašeni. Tuženik je vidio da na ugovoru na piše ime štedno kreditne zadruge, no u zadruzi su mu rekli da je osoba koja je navedena u ugovoru kao zajmodavac zapravo osoba koja financira štedno kreditnu zadrugu, a prilikom ovjere ugovora kod javnog bilježnika nitko od strane tužitelja nije ovjerio potpis na istom, već je ovjeren samo potpis tuženika. Osobe koje su ga zvale i tražile novce su govorile da potražuje novce na ime tog zajma, a prijeteće poruke koje su mu slali bile su prijetnje da će mu stradati obitelj, da će mu slomiti noge i tome slično ako ne plati te novce, te su stalno slali poruke da nije platio zajam. Kad je platio zadnju ratu zajma u štedno kreditnoj zadruzi  rekli su mu u zadruzi da je sada zajam otplaćen, ali mu ne mogu vratiti ključeve i knjižicu vozila, te da dođe slijedeći dan ili za dva dana, no međutim, tuženiku su slijedeći dan otuđili auto, a štedno kreditna zadruga je nakon dva, tri dana bila zatvorena odnosno više nije bila na tom mjestu, budući je inspektor Kos iz policije ili netko od djelatnika policije išao tamo, a išao je i tuženik, no međutim u Osijeku više nije bilo te štedno kreditne zadruge.

 

7.              Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke Financije j.d.o.o. iz Bilja, slijedi da ukupan neplaćeni iznos tuženika po osnovi Ugovora o zajmu na dan 10. srpnja 2018., na ime neplaćene glavnice iznosi 37.219,72 kn, a na ime neplaćene zatezne kamate do 10. srpnja 2018., iznosi 16.369,36 kn, odnosno ukupan dug na dan 10. srpnja 2018., iznosi 53.589,08 kn u koji iznos su uključene i zatezne kamate, a na iznos neplaćene glavnice od 37.219,72 kn i dalje teku zatezne kamate od 10. srpnja 2018., pa do plaćanja iste. Tuženik je na ime otplate zajma uplatio ukupno 26.676,00 kn od 13. lipnja 2011., do 9. svibnja 2012.

 

8.              Podneskom od 8. kolovoza 2018., tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka i nije imao primjedbi na isti, no u odnosu na navode vještaka u točki 3. zaključka nalaza i mišljenje od 14. srpnja 2018., tužitelj ističe da su isti u potpunosti nejasni, nerazumljivi i u konačnici krajnje nepotrebni jer je zadatak vještaka bio utvrditi ukupno stanje dugovanje tuženika temeljem predmetnog Ugovora o zajmu, dok nekakvo dodatno očitovanje vještaka na konkretni parnični postupak nije potrebno, a niti je vještak pozvan da iznosi svoja mišljenja o ovosudnom predmetu, niti je to zadatak vještaka. Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka specificirao tužbeni zahtjev na način da predlaže sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku platiti tužitelju ukupan iznos od 53.589,08 kn zajedno s pripadajućim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

 

9.              Tuženik se u cijelosti protivio nalazu i mišljenju vještaka, budući je vještak izračunao stanje duga počevši od pretpostavke da je tuženik pozajmio iznos od 60.100,00 kn, uz ugovoreni rok zajma 24 mjeseca i kamatnu stopu od 5,95%, te je ugovoreni iznos mjesečnih rata po 2.662,20 kn, pa s obzirom na netočnost navedenih polaznih pretpostavki posljedično niti izračun stanja duga tuženika prema tužitelju nije pravilan, jer je tužitelj pozajmio iznos od 25.000,00 kn, a ne iznos od 60.100,00 kn. Prema nalazu i mišljenju vještaka zaključno s 9. svibnja 2012., tuženik je otplatio ukupan iznos od 27.468,00 kn, što znači da je čitav pozajmljeni iznos vraćen, a navodni zajmodavac G. A. A. nije mogao Ugovorom o cesiji od 30. svibnja 2012., prenositi potraživanje na ovdje tužitelja B. A. F., jer nikakvo potraživanje nije ni postojalo. Nadalje, vještak nije uzeo u obzir i vrijednost automobila marke Chervolet Cruse 1.6. LS godina proizvodnje 2010., reg. oznake OS-IS, kojeg je tuženik bio vlasnik, a koji je tuženiku otuđen dana 10. svibnja 2012., na ime povrata predmetnog duga i to sve iako je dug po osnovi zajma u to vrijeme već bio otplaćen u cijelosti. Slijedom navedenog izračun vještaka u kome se utvrđuje postojanje dugovanja u visini od 37.217,72 kn, te zakonski zateznih kamata tekućih do 10. srpnja 2018., u iznosu od 16.369,36 kn kao i daljnjih zakonskih zateznih kamata tekućih od 10. srpnja 2018., do isplate nisu pravilni. Tuženik se priklanja napomenama vještaka koje vještak iznosi na kraju nalaza i mišljenja u kojima vještak ukazuje na nelogičnosti u sklapanju pravnih poslova na kojima tužitelj temelji svoj navodi dug, jer iste napomene vještaka također ukazuju na nezakonitost navedenih poslova i neosnovanost tužiteljevog potraživanja. Tuženik se protivi uređenom tužbenom zahtjevu od 8. kolovoza 2018., osim iz navedenih razloga i iz razloga jer je u iznosu do 53.589,08 kn koje tužitelj potražuje vještakinja uračunala i zatezne kamate do dana 10. srpnja 2018., pa tužitelj zbog anatocizma ne može na taj cjelokupan iznos potraživati zakonske zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate. Tuženik nema primjedbi na nalaz i miljenje vještaka u odnosu na metodologiju izračuna, već s obzirom na samu pretpostavku da je tuženik pozajmio iznos od 60.100,00 kn.

 

10.              Saslušan na ročištu od 25. listopada 2018., na postavljena pitanja punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika vještak navodi da bi iznos koji se prenosi Ugovorom o cesiji trebao biti definiran u Ugovoru i da je taj zaključak donijela iz razloga ako jedna osoba ustupa drugoj osobi svoje potraživanje važno je naglasiti koliko to potraživanje iznosi, kako bi strana koja prima to potraživanje znala što je preuzela odnosno sa čime raspolaže. Ukoliko to nije definirano tužitelj ni sam nema podatak o tome koliko mu tuženik duguje. Tužitelju kao novom vjerovniku nije bilo moguće napraviti novi obračun po već plaćenim iznosima u bilo kojem obliku, iz razloga što on ne raspolaže podacima odnosno uplatnicama koje je tuženik platio davatelju zajma i nema uvida u njegove evidencije osim ukoliko su to povezane osobe pa da raspolaže sa podacima ustupitelja potraživanja. Sve uplate koje su navedene u tablici nalaza da je tuženik platio, tužitelj je priznao tuženiku kao uplaćene svote, a isto je vidljivo na knjigovodstvenoj kartici koju je dobila od tužitelja. Knjigovodstvena kartica se odnosi na cijelo razdoblje od dana kada je tuženiku isplaćen zajam, te sadrži sve uplate neovisno kome su uplaćene, da li davatelju zajma ili primatelju ustupljene tražbine ili navedenim primateljima uplata, ali je tužitelj sve uplate priznao. Vještak navodi da se nije se upuštao u ocjenjivanje pravnog odnosa, nego je kao vještak bio dužan utvrditi koliko je tuženik bio dužan prema tužitelju, a iz raspoložive dokumentacije nije imao utvrđen iznos koliko je tužitelj preuzeo tražbina Ugovorom o cesiji jer isti nije naveden. Izračun duga je proizišao iz odnosa tuženika prema odobrenom zajmu, a ne prema tužitelju, jer knjigovodstvenim karticama koje su vještaku dostavljene nije razdvojen dio odnosno period koji se odnosi na tužitelja, a koji se odnosi na davatelja zajma.

 

11.              Tužitelj je ostao kod uređenog tužbenog zahtjeva od 8. kolovoza 2018., predlažući sklapanje sudske nagodbe na način da tuženik tužitelju isplati ukupan iznos od 46.770,34 kn, u ratama kako je to predloženo u tekstu nagodbe koju je dostavio tuženiku, no tuženik se na prijedlog nagodbe nije očitovao.

 

12.              Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik s prednikom tužitelja dana 13. lipnja 2011., sklopio Ugovor o zajmu broj DB/2011-06-13, dana 13. lipnja 2011., u visini od 60.100,00 kn s godišnjom kamatom od 5,95%, s rokom otplate do 13. lipnja 2013., odnosno u 24 mjesečnih rata u iznosu od po 2.662,20 kn. Dana 30. svibnja 2012., tužitelj je kao cesionar s prednikom tužitelja kao cedentom sklopio Ugovor o prijenosu potraživanja – cesiji, a odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim, prenijeti na ovoga, svoju tražbinu osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili ona koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, stavka 2. istog članka, propisano je Ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su dužnik i vjerovnik ugovorili da vjerovnik neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Iz Ugovora o zajmu broj DB/2011-06-13, ustupitelj i tuženik nisu ugovorili bilo kakvo ograničenje glede ustupanja u smislu odredbi članka 80. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, iz čega je razvidno da je ustupitelj bio ovlašten svoje potraživanje prema tuženiku iz predmetnog Ugovora o zajmu prenijeti na treću osobu, ovdje tužitelja, što je isti i učinio temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja – cesiji od 30. svibnja 2012. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju, a okolnost da tuženik prethodno ne bi bio obaviješten o ustupanju potraživanja ne utječe na valjanost samog ustupa potraživanja. Pokretanje ovog parničnog postupka protiv tuženika, radi prisilne naplate predmetnog potraživanja može se smatrati obavještavanjem dužnika o ustupanju tražbine.

 

13.              Tuženik je nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu, na ime istog isplatio ukupan iznos od 26.676,00 kn, od 13. lipnja 2011., do 9. svibnja 2012., kao i iznos od 792,00 kn, za procjenu vozila dana 13. lipnja 2011., odnosno ukupno 27.468,00 kn, a što je utvrđeno provedenim vještačenjem kao i uvidom u priloženu dokumentaciju, no nalaz vještaka je sačinjen s pretpostavkom da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora  o zajmu od zajmodavca primio iznos od 60.100,00 kuna, a ne iznos od 25.000,00 kuna, kako to tvrdi tuženik.

 

14.              Sud je u cijelosti prihvatio iskaze tuženika i svjedoka M. B., kao logične, vjerodostojne, okolnosne, detaljno obrazložene, te ih je sud iz navedenih razloga prihvatio u cijelosti i to i u dijelu u kojem navode da su otplaćivali rate kredita i otplatili kredit u iznosu od ukupno 36.000,00 kuna, odnosno da su davali određene iznose na ime otplate rata kredita djelatniku tuženika iz Zagreba i drugim osobama, za koje od istih nisu dobivali potvrde, kao i u dijelu da je tuženiku isplaćen samo iznos od 25.000,00 kuna, a ne iznos od 60.100,00 kuna. 

 

15.               Iako je tužitelj dostavio presliku Ugovora o prijenosu potraživanja između zajmodavca kao cesionara i tužitelja kao cedenta, od dana 30. svibnja 2012., tužitelj nije dostavio dokaz koliko je u trenutku sklapanja tog ugovora, tuženik isplato zajmodavcu, a koliko je temeljem ove cesije još u obvezi isplatiti tužitelju odnosno koliki se dio tražbine zajmodavca kao cesionara prenosi na tužitelja kao cedenta.

 

16.              Kako tužitelj sa sigurnošću nije dokazao da je tuženiku izvršena isplata novca u iznosu od 60.100,00 kuna, a tuženik je dokazao tijekom postupka da mu je isplaćen iznos od 25.000,00 kuna na ime zajma, te da je isti u cijelosti vratio, to je slijedom navedenog valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, pobliže opisan pod I/izreke presude, stoga odluka kao pod I/izreke presude.

             

17.              Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., u svezi s člankom 151. i člankom 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP), a koji trošak se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku u osobi odvjetnika sukladno važećoj Odvjetničkoj tarifi.

18.              Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu, u iznosu od 1.000,00 kuna, zastupanje na ročištima od 3. srpnja 2017., 5. rujna 2017., 26. listopada 2017., 1. veljače 2018., 13. veljače 2018., 25. listopada 2018., 11. siječnja 2019., u iznosu od 1.000,00 kuna za svako ročište, te 21. studenog 2022., i 23. veljače 2023., u iznosu od 199,08 eura za svako ročište, sastav obrazloženog podneska 24. rujna 2018., u iznosu od 1.000,00 kuna (132,72 eura), sastav obrazloženih podnesaka 20. prosinca 2022., i 24. siječnja 2023., u iznosu od 199,08 eura za svaki podnesak, na koje iznose je obračunat PDV od 25%, u ukupnom iznosu od 497,70 eura, što čini ukupno priznat trošak u ukupnom iznosu od 2.488,50 eura/18.749,60 kuna, stoga odluka kao pod II/izreke presude.

 

19.              U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom parničnog troška tuženik se odbija i to za sastav podneska od 16. siječnja 2018., u iznosu od 500,00 kuna, uz pripadajući PDV od 25%, budući je isti nepotreban trošak, kao i zahtjev za trošak sudske pristojbe budući tuženik nije platio sudsku pristojbu nit navodi na što se ista odnosi i u kojem iznosu, stoga odluka kao pod III/izreke presude. 

 

U Osijeku, 6. travnja 2023.

 

SUTKINJA

Lidija Šmit,v.r.

             

 

                           

             

 

 

POUKA O PRAVNOM  LIJEKU

              Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude rok za žalbu teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

 

           DOSTAVITI:

           1. Pun. tužitelja

           2. Pun. tuženika

 

Fiksni tečaj konverzije 7,53450