REPUBLIKA HRVATSKA              

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5               Poslovni broj: 10 Us I-174/2023-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja A. S. iz B., A. 77, zastupan po opunomoćenicima iz Z. odvjetničkog ureda K. L. i V. J. P. u O., M. T. 28, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeke, Ispostave Opatija, Opatija, Zert 3, radi brisanja brodice, 6. travnja 2023.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-342-12/22-01/23092, URBROJ: 530-04-22-2 od  28. prosinca 2022.

Obrazloženje

1.  Osporavanim               rješenjem               tuženog               Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Lučke kapetanije Rijeka, Ispostave Opatija, KLASA: UP/I-342-12/2201/23092, URBROJ: 530-04-22-2 od  28. prosinca 2022., u točki I. izreke određen je upis brisanja brodice oznake: …, NIB: …, dužina: 9,40, širina: 3,85, materijal izrade: stakloplastika, porivni uređaj: nepoznato, iz uloška broj 228952 glavne knjige upisnika brodova Ispostava Opatija, sa upisanim pravom vlasništva u korist 1/1  dijela u korist sljedeće osobe: ime i prezime/naziv: A. S., OIB: 21823105574; u točki II. izreke rješenja poništen je upisni list/dozvola za plovidbu iz točke I. izreke rješenja, dok je u točki III. izreke rješenja određeno, da točke I. i II. izreke rješenja će se provesti odmah po njegovu donošenju.

2.  Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporavaju zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da suprotno utvrđenjima tuženika, tužitelju nije nikada obračunata naknada sukladno odredbama Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja (“Narodne novine” broj: 116/16 i 14/20) te da mu nije nikada dostavljena odluka kojom se utvrđuje navedena naknada, iz koje bi bili vidljivi kriteriji temeljem kojih je ta odluka donesena, rokovi za plaćanje i slično. Štoviše, prije rješenja od 28. prosinca 2022., da tužitelj nije primio ni jedan poziv tuženika na plaćanje, opomenu ili bilo što slično temeljem čega bi mogao zaključiti kako je pao u zakašnjenje s podmirenjem određene obveze, u ovom slučaju s plaćanjem naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja.  Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3.  Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, navodeći da je račun za 2020. izdan 12. listopada 2020., na ime Ivan Jerman koji je u trenutku izdavanja računa bio upisan u svojstvu punomoćnika, a račun za 2021. da je izdan 27. prosinca 2021. na također Ivana Jermana koji je u trenutku izdavanja računa bio upisan u svojstvu punomoćnika. Navodi kako tužitelj do danas nije podmirio svoja plaćanja za predmetna dugovanja I stoga predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4.  Kako su pravno odlučne činjenice u ovom upravnom sporu nesporne, tužitelji osporavaju primjenu materijalnog prava, a stranke nisu izrijekom zahtijevale održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS).

5.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.  Odredbom članka 51. stavak 6. Pomorskog zakonika (“Narodne novine”, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19, dalje: PZ) propisano je da za obavljanje poslova od javnog interesa iz članka 50. stavak 1., točaka d), e) i h) istog zakonika vlasnici ili korisnici jahti i brodica te plovila unutarnje plovidbe plaćaju naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja kada plove ili borave u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske.

7.  Odredbom članka 192. stavka 3. PZ-a propisano da se jahta i brodica brišu iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce na plati naknadu iz članka 51. stavka 6. Zakonika.

8.  Odredbom članka 192. stavak 1. PZ-a propisano je da se brod briše iz upisnika brodova:

              1. po službenoj dužnosti:

a)  ako je propao ili se pretpostavlja da je propao,

b)  ako prestane udovoljavati uvjetima za upis broda u upisnik brodova propisanima tim Zakonikom,

              2. na zahtjev vlasnika.

U stavku 3. istog članka je propisano da se osim temeljem odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka, jahta i brodica brišu iz upisnika brodova ako vlasnik ili korisnik jahte ili brodice dvije godine uzastopce ne plati naknadu iz članka 51. stavak 6. toga Zakonika. U stavku 5. istog članka je propisano da je vlasnik broda dužan o okolnostima iz stavka 1. točka 1. tog članka obavijestiti lučku kapetaniju u roku od 15 dana od dana njihova nastanka.

9.  Odredbom članka 3. stavak 1. Pravilnika o naknadi za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja („Narodne novine“, broj 116/16 i 14/20, dalje: Pravilnik) propisano je da obveza plaćanja naknade nastaje u trenutku kada plovni objekt plovi ili boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske, a stavkom 2. da se smatra da plovni objekt hrvatske državne pripadnosti plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama ili teritorijalnom moru Republike Hrvatske dokle god je upisan u hrvatski upisnik, osim ako se ne dokaže suprotno. Ovo je proizlazi iz odredbe članka 4. i 9. Pravilnika kojom je propisano da se naknada plaća za plovni objekt za godišnje razdoblje.

10.  Imajući u vidu da je neplaćanje naknade za sigurnost plovidbe temeljem gore propisane izričite zakonske odredbe razlog za brisanje brodice, to je tuženik po službenoj dužnosti pravilno donijelo osporavano rješenje o brisanju predmetne brodice, jer tužitelj nije platio naknadu za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2020. i 2021. Stoga se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a sama činjenica da tužitelj nije primio račune za naknadu za 2020. i 2021. ne oslobađa ga obveze plaćanja istih, jer ukoliko tijekom 2020., odnosno 2021. nisu primili račune za naknadu, bili su dužni to prijaviti najkasnije do kraja siječnja 2021. u odnosu na 2020., odnosno do kraja siječnja 2022. u odnosu na 2021. Naime, iz spisa proizlazi da su računi izdani na I. J., opunomoćenika tužitelja za primanje pismena, kojemu su upućene i opomene pred ovrhu, dok je tužitelj vlasnik predmetne brodice.

11.  Odredbom članka 9. stavka 1. Pravilnika propisano je, ako je u odnosu na plovni objekt nastala obveza plaćanja naknade, a niti jedan vlasnik niti korisnik plovnog objekta tijekom godine na koju se naknada odnosi nije primio račun za naknadu, zadnji vlasnik ili korisnik plovnog objekta u godini u kojoj je nastala obveza plaćanja dužan je to prijaviti najkasnije do kraja siječnja iduće godine. Stavkom 3. citiranog članka 9. Pravilnika propisano je da prijava iz stavka 1. ovog članka podnosi se lučkoj kapetaniji ili ispostavi lučke kapetanije u kojoj je plovni objekt upisan u trenutku podnošenja prijava.

12.  Dakle, tužitelj je obveznik plaćanja predmetne naknade sve dok je brodica upisana u upisnik brodova. S obzirom da ne osporava da je brodica 2020. i 2021. bila upisana u upisnik brodova, osnovano je tuženik utvrdio da je tužitelj kao vlasnik brodice bio obvezan platiti predmetnu naknadu za navedeni vremenski period,  pa je stoga na temelju članka 57. stavak 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 6. travnja 2023.

            S u t k i nj a 

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude.