Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu Marisi Matić kao sucu pojedincu, uz
sudjelovanje Astrid Bajto kao zapisničarke, u kaznenom postupku protiv
okrivljenika F. R. zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 4. Kaznenog
zakona u vezi sa čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine", 110/97, 27/98, 50/00,
129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12., dalje
u tekstu; KZ/97.)nakon javno održane rasprave dana 6. travnja 2023. godine u
nazočnosti zamjenika ODO u Splitu Željana Branice te zamjenika branitelja
okrivljenika I. P., odvj. u S., a izočnosti okrivljenika, objavio je i
p r e s u d i o
OKRIVLJENIK: F. R. -sin I. i L. rođ. S., rođ u S., s prebivalištem u P., tehničar
cestovnog prometa, zaposlen u zaštitarskoj firmi u svojstvu teklića, s osobnim
dohotkom od 3.000,00 kn, u izvanbračnoj zajednici tri godine, otac jednog mldb.
djeteta, OIB:…,
k r i v j e :
I.što je 2. listopada 2011.godine oko 03,20 sati u S. u …, u caffe baru P. k. nakon verbalne prepirke s I. B.,
pristupio istom i u nakani da ga teško povrijedi najprije ga udario glavom o glavu ,a
potom mu zadao više udarca u glavu otvorenom šakom odnosno dlanom, kada je
I. B. pao na tlo nastavio ga je i dalje udarati šakam u glavu i nogama po
tijelu, uslijed čega je I. B. zadobio puknuće bubnjića lijevog uha koja
povreda je lake naravi,
II.dakle, s namjerom započeo ali nije dovršio da drugog teško tjelesno ozlijedi,
II.čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom
ozljedom u pokušaju – opisano u čl. 99. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, a u svezi s čl.
33. st. 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 99. st. 1. u svezi s čl. 33. Kaznenog
zakona/97.
III.Stoga se na temelju članka 99. st. 1. u svezi s članka. 33. Kaznenog
zakona ("Narodne novine", 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04,
84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 143/12., dalje u tekstu; KZ/97) okrivljeniku F.
R. izriče kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci nakon čega mu se na
temelju članka 67.Kaznenog zakona/97 primjenjuje
UVJETNA OSUDA
IV.time da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci prema
okrivljeniku neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti
presude ne počini novo kazneno djelo.
V.Na temelju članka 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku
(„Narodne novine „ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, odluka Ustavnog suda i 143/12 i
145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu : ZKP/08) dužan je okrivljenik F.
R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 150,00 Eura (stotinu i pedeset) u
roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
Obrazloženje:
1.Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom
optužnicu broj K-DO-2218/11 od 03. srpnja 2012. g. protiv okrivljenika F.
R. zbog kaznenog djela iz čl. čl.99. st. 1. i 4. u svezi sa čl. 33. Kaznenog
zakona/97.
2. Sud je protiv okrivljenika F. R. donio presudu broj K-869/2012
od 11. veljače 2020. godine, a koja je temeljem uloženih žalbi, ukinuta rješenjem
Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj 3 Kž-158/2020-4 od 10. veljače 2021.
te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
3. U ponovljenom postupku, sud je raspravu dana 6. travnja 2023. godine
smislu čl.404. st. 5. ZKP/08 proveo u izočnosti okrivljenika F. R. , a s
obzirom da se kazneni postupak vodi za kazneno djelo za koje je propisana kazna
zatvora do pet godina, okrivljenik je ranije ispitan i očitovao se o osnovanosti
optužbe te je uredno obaviješten o održavanju rasprave.
4. Pročitano je okrivljenikovo očitovanje o krivnji sa rasprave od 12.
listopada 2022. godine kada je F. R. izjavio da se ne smatra krivim te da
će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
5. Sud je na temelju članka 431. st. 1. točka 8. ZKP/08 odbio prijedlog
branitelja okrivljenika za pozivanje i ponovnim ispitivanjem oštećenika - svjedoka
I. B., a svjedok A. K. ,a s obzirom da bi činjenice koje bi se
njihovim ispitivanjem već ranije utvrđene te bi njihovo pozivanje samo doprinijelo
odugovlačenju postupka. Naime, svjedok B. je pred ovim sudom iskazivao u
dva navrata te pred ODO Split jednom dok ispitani svjedok A. K. u svom
iskazu je naveo kako defakto nije vidio nikakav sukob te je njegovo sudjelovanje u ovom incidentu svedeno na to da je osobno izveo oštećenog iz kluba.
6. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitan je specijalistički nalaz
KBC S. za I. B. od 2. listopada 2011. godine,
specijalistički nalaz KB S., Hitnog kirurškog prijema pod brojem 27932/11 od 2.
listopada 2011. za I. B., obavijest o ozljedama KB S., Klinike za
kirurgiju broj 193/11 od 23. studenog 2011. godine za I. B., zapisnik o
ispitivanja svjedoka B. B. Š. od 9. siječnja 2012. g. obavijest o
ozljedama KBC S. , Klinike za bolesti uha, nosa i grla s
kirurgijom glave i vrata pod brojem 2181-147-2012-01-KP/21-01 od 5. siječnja
2012. g, Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za sudsku medicinu prof. dr.
sci . Š. A. od 5. veljače 2012.g. i 5. ožujka 2012. godine,
medicinska dokumentacija KB S. o ozljedama I. B., čita se iskaz
svjedoka B. B. Š. sa rasprave od 27.listopada 2016.g., iskaz
svjedoka G. D. i A. K. sa rasprave od 25. travnja 2018., iskaz
svjedoka A. B. od 16. lipnja 2014 i 11. veljače 2020., svjedoka
B. B. Š. 16. lipnja 2014. i 8. veljače 2017., iskaz oštećenog I.
B. sa rasprave od 17. listopada 2017. godine, kao i vještačenje po vještaku
Š. A. sa rasprave od 18. rujna 2014. čita se zapisnik o prvom
ispitivanju okrivljenika F. R. pred ODO u Splitu te se čita izvadak iz KE
za okrivljenika iz kojega proizlazi da isti nije osuđivan.
7.Stranke nisu imale prijedloga radi dopune dokaznog postupka kao i
primjedbi na provedeni dokazni postupka.
8. Na kraju dokaznog postupka pročitana je obrana okrivljenika koju je iznio
11. veljače 2020. kada je naveo da je točno da je kritične prigode radio u svojstvu
zaštitara u disco klubu P. K. neko kraće vrijeme jer koliko se sjeća klub se
tek bio otvorio, a godinu dana prije bio je radno nesposoban zbog prometne
nesreće zbog koje i danas ima šipku u nozi i poslali su ga na taj posao čisto da
ima od čega živjeti. Nije konfliktna osoba, uvijek nastoji smiriti situaciju riječima,
međutim na žalost ovdje to nije bilo moguće. Točno je da je zapazio I.
B. kada je ušao u P. K. " jer je bio u alkoholizirano stanju, vidio je
kada se prvi put popeo na barsku stolicu te mu je konobar po imenu T.
signalizirao da se spusti. B. se vrlo brzo opet popeo natrag, prišao mu je,
pokušao ga zazvati čak ga i povukao za majicu, ali bez obzira na to B. je
nastavio skakati po stolici na što ga je on povukao sa stolice na pod, a B.
onako pijan ga je uhvatio za glavu i privukao k sebi i tu je došlo do kontakta čelom
o čelo, a on ga je spustio na pod, a B. njega uhvatio za glavu, on mu je
maknuo ruku i onda se B. njemu unio u lice i tu je došlo do kontakta čelo u
čelo na što je reagirao i udario ga dva puta otvorenim dlanom (šamar) s jedne i
druge strane po licu. U svakom slučaju on s obzirom da je bio alkoholiziran, pao je
na pod te koliko se može sjetiti, a dobro se sjeća, A. K. koji je bio u
neposrednoj blizini, veći i jači od njega ga je pokupio s poda i izveo izvan disko
kluba. Apsolutno ne dolazi u obzir da bi u trenutku kada se B. našao na
podu, on njega tukao, riječ je o disko klubu gdje je velika gužva, njegovi prijatelji
bi odmah skočili, a on i nije osoba koja se tako ponaša. Nakon što ga je K.
iznio iz kluba,krenuo je prema izlazu i dok je stajao na vratima B. mu je sa
udaljenosti od nekih 60 metara prijetio da će dovesti G. i na taj način mu
se osvetiti, međutim on na to nije reagirao niti je i mogao s obzirom na
udaljenost, a morao se vratiti u klub jer je morao ostati na radnom mjestu i
održavati sigurnost. S obzirom da je godinu dana trenirao boks u boksačkom klubu
P. B., a u blizini je bio drugi klub u kojem je kao trener radio otac tog
G. kojim mu je prijetio B. to je otišao do kluba i raspitao se o čemu
je riječ pa su mu G. mlađi kojim mi je B. prijetio kao i njegov otac,
rekli da je riječ o momku koji je neko vrijeme trenirao kod njih ali da s njim nemaju
nikakve veze. To je sve što mu je osobno poznato, a istakao je da je B. tada
bio pijan, a on nije te je iz njegova dosadašnjeg ponašanja razvidno da nije
upotrijebio silu nikada kako bi smirio određenu situaciju, a vrlo je teško kontrolirati
veliki broj ljudi od kojih su većina pod alkoholom u nekom Klubu bez da dođe do
određenog konflikta. I dalje radi u istoj firmi, a zbog ovih ozljeda koje je ranije
spomenuo, nema izbora, a pogotovo zbog ovog postupka pa ne može izvaditi
potvrdu o nekažnjavanju i zatražiti drugi posao. Oženjen je, ima jedno dijete od
šest godina, supruga radi kao asistent na nastavi te ima jako mala primanja kao i
on. Žive kod njenih bake i djeda jer nemaju novaca i u svakom slučaju zbog ovog
postupka godinama stoji na mjestu, a sve zbog momka koji je došao pijan, izazvao
nered, sam se doveo u ovu situaciju i njega onda optužio. Kaje se što ga je
udario, međutim, nije bilo drugog rješenja u tom trenutku kako bi se očuvao mir
iako je kao što je opisao to pokušao , dakle, povukao ga sa sjedalice i to mu je
trebalo biti dovoljno da nakon konobarovog i njegova verbalnog upozorenja shvati
da se ne može ponašati tako, ali on je tada krenuo napadati njega na način da ga
hvatao za glavu te je to dovelo do ovog događaja.
9.U skladu s gore navedenim sud smatra utvrđenim da je okrivljeni F.
R. svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja
kaznenog djela protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju –
opisano u čl. 99. st. 1. i 4. Kaznenog zakona, a u svezi s čl. 33. st. 1. Kaznenog
zakona, a kažnjivo po čl. 99. st. 1. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona/97 zbog
čega ga je Sud proglasio krivim jer je poduzeo radnje koje prostorno i vremenski
neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede.
Dakle, nesporno je riječ o kaznenom djelu teška tjelesna ozljeda u pokušaju iz čl.
99. St. 1.i 4. KZ u svezi sa čl. 33 KZ/97.
10.Ispitani pred ODO svjedoci A. B. i B. B. Š., prijatelji
oštećenika iskazali su kako je F. R. kritične prigode u noći ½. Listopada
2011. godine u caffe baru P. K. u S. došao do I. B. koji se
popeo na stolicu na kojoj je plesao, s iste ga nasilno spustio , potom udario
glavom o glavu, nakon toga mu zadao par lakših udaraca po glavi, a potom jaki
udarac šakom u predjelu glave uslijed čega je B. pao na pod, nakon čega da
ga je muškarac nastavio udarati nogom u predjelu noge i trbuha, a potom nakon
što je jedan momak izvukao B. iz P. K., R. izašao za njim gdje
ga je uhvatio u zahvat tzv. kravata nakon čega ga je ponovo udario šakom u glavu
u predio iza uha.
11. Ispitani na raspravi pred ovim sudom u više navrata i to A. B.
16. lipnja 2014, 11. veljače 2020. te B. B. Š. 16. lipnja 2014., 8.
veljače 2017. svoje iskaze su izmijenili na način da je A. B. iskazao da
je vidio kako okrivljenik oštećenog pokušava udarati šakama i nogama dok se isti
uslijed udaraca koje je prethodno zadobio od okrivljenika, nalazio na podu, a
B. B. Š. da se B. u jednom trenutku našao na podu, a okrivljenik
R. stajao iznad njega i pridržavao ga na podu, držeći obje ruke pritisnute na
prsa oštećenika, isti su također pred sudom iskazali kako je okrivljeni oštećenom
zadao jedan jaki udarac, misle otvorenom rukom uslijed čega je isti pao na pod
kao i da je B. u stvarnosti prijetio okrivljeniku nakon što su izašli iz Kluba, a
ne suprotno. Sud je poklonio vjeru njihovom iskazu danom pred ODO-om kada se
tvrdili da su vidjeli kako je okrivljenik više puta udario oštećenog u glavu lakšim
udarcima, a potom jedim jakim uslijed čega je oštećeni pao na pod te potom
nastavio udarati oštećenog na podu , a sve jer su isti tada i iskazivali neposredno
nakon događaja dok su protekom vremena ili zaboravili ili pokušali umanjiti težinu
događaja. Uostalom i sam oštećeni tvrdi da se našao u jednom trenutku na podu
kao i da ga je okrivljeni nastavio udarati dok se nalazio na podu uslijed čega je u
jednom trenutku izgubio svijest. Svjedok A. B. različito iskazuje o
događajima po izlasku iz kluba, međutim, ispitani svjedok A. K. kao i
B. B. Š. decidirani su da se nakon izlaska iz kluba sukob između
redara okrivljenika i oštećenog nastavio samo verbalno jer su bili na udaljenosti od
10 metara i to na način da je oštećeni prijetio okrivljeniku da će dovesti nekoga
tko bi ga istukao.
11.1.Ipak, bez obzira na ove različitosti u iskazima, u bitnom su isti suglasni
i to da je R. došao u sukob s oštećenim B., što u ostalom i sam u
svojoj obrani iskazuje, jedini je imao motiv za počinjenjem ovog kaznenog djela
jer je kao redar bio zadužen za mir u klubu, a oštećeni se nije ponašao u skladu s
pravilima ponašanja u Klubu stoga ne postoji drugo logično životno objašnjenje da
bi tjelesna ozljeda kod B. nastala na drugi način osim udaraca koje mu je
nanio okrivljenik. Naime, nepobitno je iz iskaza oštećenog B. i svjedoka pa i
iz obrane okrivljenika kako je kritične prigode s oštećenim I. B.
sukob imao jedino okrivljenik F. R. , da ga je upravo R. povlačenjem
za majicu spustio sa stolice, udario ga glavom čelo o čelo, a zatim više puta
otvorenim dlanom u predjelu glave, točnije uha, a koje ozljede su uostalom i
verificirane liječničkom potvrdom sa hitnog prijema KBC.
12.Također iz Nalaza i mišljenja dr. Š. A. spec. sudske
medicine od 5. veljače 2012.g., nadopune istog Nalaza od 5. ožujka 2012. te
njegovim usmenim kazivanjem na raspravi 18. rujna 2014. godine proizlazi da je
I. B. od ozljeda u sudsko medicinskom smislu zadobio puknuće bubnjića
u lijevom uhu, a koje je nastalo kao posljedica jakog udarca tupo tvrdim
sredstvom,u konkretnom slučaju, isti su mogli nastati udarcem otvorenom šakom,
odnosno dlanom ili obučenom nogom. Ovo puknuće bubnjića je u kasnijem tijeku
liječenja zaraslo te nisu ostale posljedice u vidu gubitka sluha koje su bile
privremeno izražene. Stoga se ova ozljeda u sudsko medicinskom smislu
klasificira kao laka, odnosno tjelesna ozljeda. Za nastanak ovakve ozljede
potreban je udarac plosnatim dijelom šake ili obučenom nogom koji dovodi do
povećanja tlaka i puknuća bubnjića. Ostale ozljede u vidu sumnje na potres mozga
kao i udarac – nagnječenje glave i lica te nosa i gornje usne, nisu objektivno
medicinski utvrđene. Po mišljenju vještaka da bi nastala ovakva vrsta tjelesne
ozljede potreban je udarac srednje jakog do jako intenziteta. Vještak posebno
ističe da je postojala objektivna mogućnost da ovakva ozljeda ne zacijeli, iako u
većini slučajeva zacijeli ako ne dođe do komplikacije, a koje se odnose na upalu
koja poremetit zacjeljenje, a isto tako zacjeljenje je otežano kod osoba koje imaju
sistemske bolesti kao što je šećerna bolest i sl. U kojem slučaju bi sluh te osobe
bio oštećen. Sudsko medicinski kriteriji uvijek polaze od funkcije sluha i ukoliko je
gubitak 40 decebila ostaje za trajno i u tom slučaju se radi o teškoj tjelesnoj ozljedi
što ovdje nije slučaj. Vještak je također naveo da je sudsko medicinski moguće da
je ozljeda mogla nastati jednim udarcem. Iz specijalističkog nalaza KB S.,
Hitnog prijema kao i obavijesti o ozljedama KB S.,Klinike za kirurgiju te klinike
za bolesti Uha, nosa i grla i kirurgije vrata, proizlazi da je oštećeni nakon ovog
događaja stvarno pristupio na hitni prijem i to zbog udaraca u lice zadobivenih u
tuči kao i zbog udarca u glavu i gornju usnu kao i da mu je utvrđeno puknuće
bubnjića.
12.1.Istina je kao što se i u vještvu navodi da kritične prigode oštećeni nije
zadobio tešku tjelesnu ozljedu, međutim iz vještva je razvidno da je s obzirom na
intenzitet udarca , srednje jaki i jaki kao i mjesto udarca, oštećeni mogao zadobiti
tešku tjelesnu ozljedu. Naime, sud je tijekom postupka nespornim utvrdio da je
okrivljenik kritične prigode, oštećenom zadao najmanje dva udarca srednje jakog li
jakog intenziteta otvorenim dlanom i to po glavi u predjelu lica od kojih je udaraca
oštećenik zadobio tjelesne ozljede u vidu udarca u glavu i gornju usnu kao i da mu
je utvrđeno puknuće bubnjića.
13.Upravo temeljem nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. Dr. Š.
A. ovaj sud je mišljenja, a s obzirom da je glava osjetljiv dio tijela gdje
se nalazi niz vitalnih funkcija te je vrlo često ozljeđivanje glave ima za posljedicu
tešku tjelesnu ozljedu da je okrivljenik postupao s namjerom da oštećenom
nanese teške tjelesne ozljede, a do teškog ozljeđivanja nije došlo samo iz razloga
jer nije došlo do daljnjih komplikacija.
14.Nelogična i je i neuvjerljiva obrana okrivljenika da je on kritične prigode
postupao na način da je pazio da oštećeniku ne nanese teške tjelesne ozljede jer
po ocjeni ovog suda s obzirom na sve okolnosti događaja gdje okrivljenik prvo
nasilno spustio oštećenog sa stolice, a zatim ga udario u čelo i gornju usnu
glavom, a potom udarcem srednjeg ili jakog intenziteta po uhu ukazuje da je
okrivljenikovo ponašanje bilo takvo da je on želio oštećenika teško ozlijediti.
Naime, on je fizički jači od oštećenika, udarao ga je u vitalne dijelove tijela s tim da
je od posljednjeg udarca predjelu uha, oštećenik pada na pod. Ovo pogotovo kad
se uzme u obzir da je okrivljeni kritične večeri radio kao zaštitar te je u tom
svojstvu trebao izbjegavati bilo kakav vid fizičkog sukoba, a naročito jer se radi o
osobi koja se profesionalno bavi borilačkim sportovima te se kao takav dužan
suzdržati od ovakvog ponašanja.
15.Slijedom iznijetog, sud smatra nespornim da je okrivljenik F. R.
počinio ovo kazneno djelo na način opisan u izreci.
16.S obzirom da je sud nespornim utvrdio da je počinitelj kaznenog djela
F. R. kritične prigode zadao oštećenom tjelesnu ozljedu na način da je
istog više puta udario u glavu, a potom udarcem otvorenim dlanom srednje jakog
ili jakog intenziteta uslijed kojeg je isti pao na pod to je Sud u činjenični opis u
odnosu na ovo kazneno djelo dodao riječi " više udaraca" jer tako proizlazi iz
iskaza kako samog okrivljenog tako i ispitanih svjedoka. Preciziranje činjeničnih
navoda u skladu je sa rezultatima dokaznog postupka, a izmjena se odnosi sam
ona okolnost koja konkretizira djelo, a nije pravno relevantna za izmjenu predmeta
optužbe. To nije izmjena u odnosu na konstitutivno odnosno kvalifikatorno obilježje
djela, time se ne mijenja suština djela iz optužbe. Izmijenjeni činjenični opis ostao
je u granicama pravne kvalifikacije djela i događaja iz optužnog akta, niti jedna
odlučna činjenica nije izmijenjena. Izmjene ne utječu na sastavnice kaznenog
djela, bez utjecaja su na subjektivan i objektivnu istovjetnost činjeničnog opisa
optuženja i presuđena i ne predstavljaju nepovoljno preinačenje za okrivljenika.
17.U odnosu na oblik krivnje, sud je stava kako je okrivljenik F. R.
predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom. Okrivljenik je svjestan
svoje radnje, svjestan je i posljedice kao i visokog rizika ostvarenja i želi to
ostvarenje. Dakle, okrivljenik je bio svjestan da će udaranjem oštećenog doći do
posljedice, njegovo ponašanje kritične prigode je bilo usmjereno ka izazivanju
teške tjelesne ozljede oštećenog, a ista je izostala uslijed faktora koji se ne mogu
pripisati voljnoj i svjesnoj komponenti okrivljenog jer su oštećenog iz kluba iznijeli
drugi ljudi. Kod izvršenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede postupao je s
izravnom namjerom jer je više puta oštećenog udarao rukama i nogama po glavi i
tijelu uslijed čega je oštećeni zadobio ovu ozljedu bubnjića te je okrivljenik bio
svjestan da na taj način oštećenog može teško tjelesno ozlijediti jer je i
prosječnom čovjeku poznato da ovakvi udarci mogu dovesti do teške tjelesne
ozljede što se samo slučajni nije dogodilo. Izravnu namjeru potvrđuju i način
udaranja oštećenika, mjesto udaranja kao i jačina udarca.
18.Nadalje, prema okrivljeniku je primijenjen Zakon koji je bio na snazi u
vrijeme počinjenja kaznenog djela i to je Kazneni zakon/97, a obzirom da iako se
u međuvremenu Zakon mijenjao, KZ/97 je povoljni je zao okrivljenika . Naime, sud
je prihvatio pravnu kvalifikaciju ovlaštenog tužitelja jer iako je utvrdio da postoji
pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. KZ/97 i 118. st. 1. KZ/11,
sud je stava da je KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja ovog kaznenog
djela, blaži za okrivljenika od KZ/11 koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013.
godine, sve stoga jer je predviđena kazna zatvora za okrivljenika u čl. 99. st. 1.
KZ/97 šest mjeseci do tri godine dok je člankom 118. st. 1. KZ/11 za isto djelo
opisana kazna zatvora od pest mjeseci do pet godina iz čega kao nepobitno
proizlazi da bi KZ/97 za okrivljenika bio povoljniji pa ga je sud stoga i primijenio.
19.Što se tiče ubrojivosti okrivljenika, ona je tijekom trajanja cijelog postupka nije bila upitna niti isticana kao sporna.
20.Nakon što je na ovaj način utvrđena krivnja i protupravno ponašanje okrivljenika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, uzimajući u
obzir sve okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje
su od značenja za donošenje ove odluke.
21.Olakotnom okolnosti ocjenjeno je okrivljenikovo korektno ponašanje i
držanje pred sudom, dulji protek vremena od počinjenja djela, njegove osobne i
obiteljske prilike kao i činjenicu ranije neosuđivanosti dok posebnih otegotnih
okolnosti na strani okrivljenika nije pronašao.
22.Uzimajući u obzir sve okolnosti, zapriječenu kaznu za kazneno djelo za
koje je okrivljenik proglašen krivim, stupanj krivnje, procjenu ličnosti okrivljenika, a
vodeći računa o ciljevima kažnjavanja ovaj sud je temeljem odredbe čl. 99. st. 1. u
svezi s čl. 33. Kaznenog zakona /97 okrivljeniku F. R. izrekao kaznu
zatvora u trajanju od 6 (šest), a potom je temeljem odredbe čl. 67.Kaznenog
zakona (KZ/97) istome primijenio uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na
koju je okrivljenik osuđen neće biti izvršena ako okrivljenik u roku od 2 (dvije)
godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Po ocjeni ovog
suda ovako odmjerena sankcija, odnosno dana prilika okrivljeniku na njega će
preventivno djelovati te će on svoje ponašanje uskladiti sa Zakonom, odnosno
ukazati ostalim građanima na pogubljenost činjenja kaznenih djela i pravednost
kažnjavanja njihovih počinitelja.
23.Na temelju članka 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku
(„Narodne novine „ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, odluka Ustavnog suda i 143/12 i
145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu : ZKP/08) dužan je okrivljenik F.
R. naknaditi troškove postupka u iznosu od 150,00 Eura (stotinu i pedeset) u
roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a sve imajući u vidu duljinu trajanja i
složenost ovog postupka kao i materijalne prilike okrivljenika.
24.U skladu s naprijed iznijetim, odlučeno je kao u izreci presude.
U Splitu,6. travnja 2023.godine
S U D A C
Marisa Matić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u
roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 primjerka
ovom sudu, a o istoj odlučuje Županijski sud.