Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P. 378/23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, u pravnoj stvari
tužitelja Z. Č. iz M., B. i H., O.:
… zastupanog po odvjetnicima iz O. L.-V.
& P. d.o.o. S., protiv tuženika H. U. Z. O.
Z., O.: …, zastupanog po pun. M. D.,
odvjetnicima u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave,
zaključene dana 24. veljače 2023. godine u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika,
dana 6. travnja 2023. godine,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe s naslova
naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 1.919,90 eura / 22.000,00 kn1
sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 23.travnja 2009.godine
do 31.srpnja 2015.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem
eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta
koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.kolovoza
2015.godine pa do 31.prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od
1.siječnja 2023.godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište,
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
te na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći iznos od 97,55
eura / 735,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi
koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je
obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;
dok se za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 97,55 eura / 735,00
1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450
kn od 10.srpnja 2008.godine do presuđenja, kao i za više zatraženi iznos od 74,99
eura / 565,00 kn s naslova naknade imovinske štete sa zakonskim zateznim
kamatama od 10.srpnja 2008.godine do isplate zahtjev tužitelja odbija kao
neosnovan; odbija se i zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamatama na
dosuđeni iznos neimovinske štete od 2.919,90 eura / 22.000,00 kn od 10.srpnja
2008.godine do 23.travnja 2009.godine.
r i j e š i o j e
I. Dopušta se ponavljanje postupka po prijedlogu tužitelja od 11.veljače
2013.godine, ukida se presuda Općinskog suda u Splitu broj P1-6305/09
od 16.lipnja 2011.godine.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.178,11 eura / 23.945,50 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja
se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je
ESB primijenila na svoje posljednje glavne operacije
refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg
polugodišta za tri postotna poena.
Obrazloženje
Dana 23.travnja 2009.godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se
navodi da se dana 10.srpnja 2008.godine dogodila prometna nezgoda u S.,
da je tužitelj kao vozač automobila A.-A., teg oznake i broja … B.,
zadobio tjelesne ozljede. Nezgodu da je skrivio M. K. upravljajući osobnim
automobilom V. G. bez registarskih oznaka. Tužitelj smatra da mu pripada pravo
na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno
zdravlje, s ovog osnova potražuje iznos od 22.000,00 kn, a s naslova imovinske štete
na ime troškova liječenja, tuđe njege i pomoći, oštećene odjeće, potražuje ukupan
iznos od 1.300,00 kn, dakle, potražuje od tuženika naknadu štete u ukupnom iznosu
od 23.300,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10.srpnja 2008.godine do
isplate, te ujedno potražuje i naknadu parničnog troška.
U svom odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu,
prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, protivi se osnovu
zahtjeva. Navodi da je tužitelj u prometnoj nezgodi sudjelovao kao vozač automobila
strane registarske oznake, osiguranog valjanom policom osiguranja od
autoodgovornosti kod C. O. d.d. L., B.. Tužitelj da nema pravo
potraživati naknadu štete od tuženika, već jedino od osiguravatelja drugog vozila koje
je sudjelovalo u nezgodi – V. G., a to je C.O. d.d. Z.. Navodi i
da je visina zahtjeva previsoko određena.
Tužitelj navodi da ne potražuje naknadu štete iz police svog vozila, već da
potražuje naknadu štete od tuženika iz razloga što je vozilo kojim je upravljao M.
K. bilo neosigurano i neregistrirano na dan 10.srpnja 2008.godine, pa da je
tuženik pasivno legitimiran.
Dana 16.lipnja 2011.godine donesena je prvostupanjska presuda kojom je
odbijen zahtjev tužitelja spram tuženika, u obrazloženju odluke navodi se da je
utvrđeno vozilo kojom je predmetne prigode upravljao M. K. bilo osigurano
valjanom policom osiguranja kod C.O. d.d. Z., policom broj
…/08 za razdoblje od 6.ožujka 2008.godine do 6.ožujka 2009.godine.
Dakle, da se nije radilo o neosiguranom i neregistriranom vozilu, prigovor promašene
pasivne legitimacije da je osnovan. Protiv ove presude tužitelj je podnio žalbu, dana
22.prosinca 2011.godine donesena je presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžnš-
272/11, kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđena je
prvostupanjska presuda od 16.lipnja 2011.godine, sve iz razloga što je vozilo kojim je
upravljao M. K.. bilo osigurano kod C. O. d.d. Z., valjanom
policom, tužitelj da je naknadu štete mogao ostvariti samo protiv tog osiguravajućeg
društva, ne i protiv tuženika.
Dana 11.veljače 2013.godine zaprimljen je prijedlog tužitelja za ponavljanje
postupka, navodi da je respektirajući pravomoćno presuđenje da ovaj tuženik nije
pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, pokrenuo parnicu protiv društva C.
O. d.d., u predmetu broj Pi-654/11, u tom postupku taj tuženik da je priznao u
odgovoru na tužbu pasivnu legitimaciju, međutim, na ročištu koje je održano dana
6.veljače 2013.godine u tom predmetu, taj tuženik da je priložio dokumentaciju iz koje
proizlazi kako vozilo štetnika ne bi uopće bilo osigurano u vrijeme štetnog događaja,
dakle, da je jasno kako su ispunjeni uvjeti za ponavljanje ovog postupka. Tuženik se
usprotivio ovom prijedlogu za ponavljanje postupka, prijedlog za ponavljanje
postupka sud je rješenjem prihvatio, isti je pravovremen i osnovan.
Dakle, nakon što je pravomoćno odbijen zahtjev tužitelja spram tuženika u
ovom postupku, tužitelj je zaista ustao tužbom protiv tuženika C. O. d.d.
u predmetu istog suda broj Pi-654/11, naknadno je u tom postupku taj tuženik
istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, priložio je dokumentaciju na tu
okolnost i dana 29.travnja 2019.godine donesena je presuda kojom je odbijen zahtjev
tužitelja spram tuženika CO d.d. Z., jer, kratko rečeno, taj tuženik
ne bi bio pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari, da je vozilo kojim je upravljao
M. K. nije bilo osigurano vozilo. Ova presuda potvrđena je drugostupanjskom
presudom. Dakle, u tom postupku utvrđeno je da je dana 10.srpnja 2008.godine
tužitelj zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi upravljajući osobnim
automobilom A. A. 62 inozemnih registarskih oznaka. U prometnoj nezgodi da je
sudjelovalo i nezgodu skrivilo drugo vozilo V. G., na tom vozilu da su se nalazile
registarske tablice koje nisu pripadale tom automobilu, prije štetnog događaja, dana
15.lipnja 2008.godine vozilo G. da je ukradeno, da je I. V. istog dana to
prijavio u P. M., to vozilo je bilo vlasništvo njegove majke M. V..
Dakle, osobni automobil V. G. jest bio osiguran policom od autoodgovornosti kod
društva CO d.d. za razdoblje od 6.ožujka 2008.godine do 6.ožujka
2009.godine, ali je nakon krađe vozila ugovor o osiguranju prestao danom odjave –
18.lipnja 2008.godine, a vlasniku je vraćen razmjerni dio premije.
Dakle, konačno je utvrđeno da u trenutku predmetne prometne nezgode,
štetnog događaja, osobni automobil V. G. nije bio osiguran policom osiguranja od
automobilske odgovornosti, radi se o neosiguranom vozilu, te je radi navedenog
upravo tuženik odgovoran naknaditi tužitelju štetu koju je pretrpio krivnjom vozača neosiguranog vozila.
Dana 16.rujna 2022.godine donesena je prvostupanjska presuda broj
P.1782/21, tužitelju je dosuđen iznos od 22.000,00 kn na ime naknade neimovinske
štete sa zakonskim zateznim kamatama, a na ime imovinske štete iznos od 735,00
kn sa zakonskim zateznim kamatama, za više zatraženo zahtjev tužitelja odbijen je
kao neosnovan, obvezan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od
16.758,00 kn sa kamatama. Protiv ove presude tuženik je podnio žalbu, dana
19.siječnja 2023.godine doneseno je rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-
7/23 kojim je prihvaćena tuženikova žalba, prvostupanjska presuda je ukinuta i
predmet je vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje. U obrazloženju
drugostupanjske odluke navodi se da prvostupanjska odluka ne sadrži odluku o
prijedlogu za ponavljanje postupka, da je potrebno odlučiti izrekom svoje odluke o
tom prijedlogu za ponavljanje postupka i tu odluku obrazložiti, pa ovisno o toj odluci,
ukoliko se dopusti ponavljanje postupka, ponovno odlučiti i o samom zahtjevu
tužitelja.
Sud je o prijedlogu za ponavljanje postupka odlučio raspravnim rješenjem na
ročištu održanom dana 7.svibnja 2021.godine, po prijedlogu za ponavljanje postupka,
doneseno je rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka, ukida prvostupanjska
presuda broj P1-6305/09 od 16.lipnja 2011.godine te je sud odlučio da se odmah
otpočne sa raspravljanjem o glavnoj stvari. Sada je, nakon donošenja ukidnog
drugostupanjskog rješenja, tč.I. izreke odlučeno o prijedlogu tužitelja za ponavljanje
postupka. Naime, sukladno odredbi čl. 427. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,
123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje: ZPP), protiv rješenja kojim se
dopušta ponavljanje postupka nije dopuštena posebna žalba ako je sudac pojedinac
odlučio da se odmah otpočne raspravljanje o glavnoj stvari, što je ovdje bio slučaj.
Radi navedenog je ovo rješenje kojim se dopušta ponavljanje postupka i ukida
odluka donesena u prijašnjem postupku, sukladno uputi drugostupanjskog suda i
citiranoj odredbi ZPP-a, unesena u odluku o glavnoj stvari. Dakle, dana 11.veljače
2013.godine zaprimljen je prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka vezano za
odredbu čl.421.st.1.tč.10. ZPP-a, u prijedlogu se navodi da je razlog za donošenje
presude ovog suda od 16.lipnja 2011.godine, koja je potvrđena drugostupanjskom
presudom, kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja, stav sudova da bi vozilo štetnika
bilo osigurano kod društva CO d.d., odnosno da tuženik ne bi bio
pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Respektirajući stav sudova tužitelj da je
pokrenuo postupak pred istim sudom protiv tog društva jer bi po stavu suda vozilo
kojim je upravljao M. K. bio osigurano kod tog društva po polici broj
012001953186, ta parnica da se vodi pod brojem Pi-654/11, a u tom postupku
tuženik da je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju. Međutim, na ročištu u
tom predmetu koje je održano dana 6.veljače 2013.godine tuženik u tom predmetu
CO d.d. da je priložio dokumentaciju iz koje proizlazi kako vozilo
štetnika ne bi bilo osigurano, dakle, da je jasno kako su ispunjeni uvjeti za
ponavljanje ovog postupka jer postupanje oba tuženika da je suprotno svrsi zakona o
osiguranju. Tuženik se usprotivio ovom prijedlogu tužitelja i to obrazložio navodeći
kako je tužitelj propustio rok za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka, 30
dana, da je još 2008.godine odjavljeno vozilo koje je pričinilo štetu te izvršen povrat
ostatka premije od strane društva CO d.d..
Prema odredbi čl.421.st.1.tč.10. ZPP-a, postupak koji je odlukom suda
pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti ako stranka sazna za
nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju
kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi
bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se
u roku od 30 dana, u ovom slučaju, od dana kada je stranka mogla iznijeti sudu nove
činjenice odnosno nova dokazna sredstva. Sud je pribavio predmet ovog suda Pi-
654/11, isti je u potpunosti preslikan i preslik prileži ovom sudskom spisu. Dakle, u
predmetu ovog suda koji se vodio pod brojem Pi-654/11, pun.tužitelja je na ročištu
održanom 6.veljače 2013.godine doznao za nove činjenice i nove dokaze, zaprimio
je dokumentaciju iz koje proizlazi da tuženik u tom predmetu (CO d.d.)
ne bi bio pasivno legitimiran, da je u biti pasivno legitimiran ovaj tuženik – HUO. Tužitelja je u oba postupka zastupao isti punomoćnik, dakle, dan
saznanja tužitelja za nove činjenice, odnosno nove dokaze, vezano za pasivnu
legitimiraciju u pogledu štetnog događaja, jest upravo dan 6.veljače 2013.godine, na
tom ročištu je došlo do ovog saznanja na strani tužitelja, koji to prije nije znao.
Prijedlog za ponavljanje postupka podnesen je 11.veljače 2013.godine, dakle, unutar
roka od 30 dana od dana kada je tužitelj mogao iznijeti sudu nove činjenice, ovaj
prijedlog tužitelja za ponavljanje postupka je i osnovan i pravovremen, te je radi
navedenog odlučeno kao u tč.I. izreke ovog rješenja, ova odluka je unesena u odluku
o glavnoj stvari, upravo je ovaj tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari
vezano za predmetni štetni događaj, sud je odlučio da se odmah otpočne sa
raspravljanjem o glavnoj stvari, s obzirom da je prijedlog tužitelja za ponavljanje
postupka pravovremen i osnovan. Dakle, saznanje tužitelja sa ročišta od 6.veljače
2013.godine u predmetu ovog suda Pi-654/11 vezano za okolnost da vozilo štetnika
u biti ne bi bilo osigurano, jer je na tom ročištu društvo CO to navelo i
priložilo dokumentaciju na tu okolnost (a prije je priznalo svoju pasivnu legitimaciju u
odgovoru na tužbu), jest prema stavu ovog suda nova činjenica za koju je tužitelj tek
tada saznao, 6.veljače 2013.godine, a da je to ranije znao, za njega je mogla biti
donesena povoljna odluka, da je to upotrijebljeno u prijašnjem postupku (P1-
6305/09).
U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta ovog suda broj P-
5089/18; IK-1096/08; medicinske dokumentacije za tužitelja, te je izveden dokaz
vještačenjem po stalnim sudskim vještacima medicinske struke dr. D. T. i
dr.M. J., pregledom potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S.
iz 2003.godine.
Stranke su popisale parnični trošak.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Dakle, u ovom postupku dokazano je da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj
pravnoj stvari, vozilo V. G. predmetne prigode nije bilo osigurano policom
obveznog osiguranja, pa je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz
ove nezgode, ukoliko je upravo M. K. krivac na nastanak predmetne nezgode.
Tuženik se istaknuo prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja od 30%,
tužitelj da se kretao znatno prekoračenom brzinom koja je u uzročnoj vezi sa
nezgodom. Stranke su bile suglasne da nema potrebe izvoditi dokaz saslušanjem
tužitelja kao parnične stranke, te su se složili da se osnov odgovornosti ocijeni
temeljem provedenog vještačenja u kaznenom postupku.
Tužitelj je naveo da nikakvog doprinosa tužitelja nastanku prometne nezgode
nema, da je on bio u fazi zaustavljanja, da se kretao brzinom od 5-6 km/h, a da je
drugi sudionik vozio 81 km/h i pri toj brzini da je ušao u kolničku traku tužitelja.
Dakle, u kaznenom predmet ovog suda broj IK-1096/08 dana 25.listopada
2010.godine donesena je presuda kojom je M. K. proglašen krivim što je dana
10.srpnja 2008.godine oko 21,10 u S., upravljajući osobnim vozilom V. G.,
vozeći automobil u alkoholiziranom stanju brzinom oko 81 km/h, iako na toj
prometnici vrijedi opće ograničenje brzine kretanja vozila u naseljenom mjestu od 50
km/h, poduzeo radnju pretjecanja kolone vozila iako je na kolniku bila oznaka pune
crte i to približavajući se raskrižju, pri čemu je prednjim desnim dijelom svog vozila
udario u prednji dio osobnog vozila A. (kojim je upravljao tužitelj), isti je osuđen na
kaznu zatvora; ova presuda drugostupanjskom presudom preinačena je samo u
pogledu odluke o kazni.
U tom predmetu sud je izveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom
vještaku za strojarstvo, promet i motorna vozila dipl.ing.V. U., stranke su se
suglasile da se to vještvo koristi u ovom postupku. Dakle, sudski vještak u svom
nalazu i mišljenju navodi da se osobni automobil V. G. kretao od pravca O.
prema S. cestom …, u mjestu S., nakon izlaska iz blagog desnog
zavoja, u jednom trenutku da se izbacio na lijevu prometnu traku i ulazi u putanju
kretanja automobila A. koji se kreće iz suprotnog smjera. Osobno vozilo G. da se
pred nesreću kretalo brzinom oko 81 km/h, ista brzina da je i u mjestu sraza,
automobil A. da je poduzelo radnju kočenja, vozač tog vozila, kada je vidio da
automobil G. prelazi na njegovu prometnu traku reagira na kočnicu, u trenutku
sraza da je u fazi zaustavljanja. Ako bi vozač vozila G. reagirao na kočnicu i
poduzeo intenzivno kočenje kada automobil počinje sa prelaženjem iz desne u lijevu
prometnu traku, automobil da bi se zaustavio do mjesta sraza da se kreće brzinom
od oko 52,7 km/h ili bilo kojom manjom od ove.
Sud prihvaća ovo vještvo kao stručno, logično i uvjerljivo, isto je u skladu sa
iskazima tužitelja i M. K. iz kaznenog spisa, te iskazima svjedoka u tom
kaznenom predmetu. Niti iz jednog jedinog dokaza ne proizlazi da bi tužitelj kao
vozač vozila A. predmetne prigode doprinio nastanku prometne nezgode, da bi
način njegove vožnje doprinio nastanku nezgode. Prema stavu ovog suda tužitelj nije
suodgovoran za nastanak nezgode, isti nije vozio na takav način i takvom brzinom da
bi izbjegao sraz, da nije vozio onako kako je vozio. Dapače, tužitelj je upravljao vozilo
na pravilan način i reagirao je kočenjem čim je to mogao, kada je vidio da G. ulazi u
njegovu prometnu traku, u ovom slučaju iznimno velikom brzinom. Dakle, uzrok
nezgode je isključivo vožnja K. koji je predmetne prigode vozio brzinom mnogo
preko dopuštene na tom dijelu ceste, pretjecao je kolonu vozila, izbacio se na
prometnu traku koja je služila za kretanje vozila iz suprotnog smjera, vozio je pod
utjecajem alkohola, a radnju je poduzeo na mjestu gdje to nije smio napraviti i na
način koji je nedopustiv. Dakle, isključivi krivac za nastanak nezgode je M. K.,
tužitelj ni na kakav način nije doprinio nastanku štetnog događaja. Radi navedenog
tuženik je u obvezi naknaditi tužitelju štetu koju isti trpi iz ove prometne nezgode, u
potpunosti.
Na okolnost visine štete koju je tužitelj pretrpio i trpi sud je izveo dokaz
medicinskim vještačenjem po sudskim vještacima spec. ortopedu i spec. neurokirugu
(a koji je dao procjenu i iz domene psihijatra).
Sudski vještak spec. ortoped u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj
dana 10. 07. 2008. godine imao prometnu nezgodu kao vozač osobnog automobila.
Dana 11. 07. 2008. odmah nakon ponoći da se javio na HKP te da mu je zbog bolova
u vratu i otežane pokretljivosti te u desnom prsištu napravljen RTG vratne kralježnice
te glave, nije bilo znakova traume. Zbog bolova i otežane pokretljivosti da je dobio
imobilizaciju S. ovratnikom, da su preporučeni analgetici, mirovanje te
kontrola u neurokirurškoj ambulanti. Tužitelj da se javio 23. 10. 2008. godine za kolor
dopler karotidnih arterija i vertebralnih. Nalaz da je bio uredan, a da se javio i na
pregled kod neurologa 16. 10. 2008. godine jer je imao ograničene kretnje u vratu uz
bolove. Na EMNG da su očitane lezije o kojima će se izjasniti vještak neurokirurg te
da je upućen na fizikalni tretman. U spisu da je još priložen i nalaz ortopeda od 19.
11., na pregledu da je ustanovljen spazam vratnih mišića te funkcijski kapacitet
vratne kralježnice da je reduciran, oslabljena snaga stiska obje šake, preporučene
vježbe za razgibavanje i antireumatici. Navodi da je pregledala i osobni zdravstveni
karton tužitelja koji je fotokopiran i pečatiran, a prvi nalazi u kartonu da su napisani
od 2006. i od tada da se ne spominje neka slična ozljeda prije štetnog događaja.
Navodi da je mišljenja da se kod tužitelja radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi koja je dovela
do umanjenja životnih aktivnosti u blažem stupnju kod težih tjelesnih radova, zatim
kod potrebe okretanja glave u prometu u punom iznosu te kod držanja glave u
prisilnom položaju duže vrijeme pognutom ili zabačenom odostraga, taj iznos
umanjenja životnih aktivnosti zbog ograničene pokretljivosti da će iznositi 2 %.
Bolove jakog intenziteta da je imao 1 dan, srednjeg 1 tjedan i slabog 1 mjesec. Zbog
nošenja ovratnika tuđa njega i pomoć da je bila potrebna prvi tjedan 2 sata dnevno,
te još jedan tjedan 1 sat dnevno.
Sudski vještak spec. neurokirurg dr. M. J. u svom nalazu i mišljenju
navodi da je s neurokirurškog gledišta od značaja za procjenu posljedice nalaz
EMNG što je učinjen u KBM otprilike 3 mjeseca nakon prometne
nesreće. U tom nalazu da se bilježi živčano korijensko oštećenje za 5 i 6 te dijelom 7
vratni živčani korijen lijevo, da se pridaje ovom traumatskom oštećenju atribut
poslijetraumatski. S neurokirurške strane da mu je oštećeno tjelesno zdravlje trajno
za 3 %. U pogledu pretrpljenih bolova da se usuglašava s procjenom vještakinje za
ortopediju što se tiče intenziteta i trajanja. Također da je suglasan sa procjenom
potrebe pomoći i njege kod kuće. Navodi da se može još spomenuti da je poradi
ovog ozljeđivanja imao neugodnosti, da se to odnosi na prvi pregled, rendgensko
snimanje, nošenje okovratnika, a potom odlazak na kontrolne preglede kroz iduća
3,5 mjeseca i ujedno odlazak na pretragu EMNG koja je neugodna pretraga.
Ortopedsko traumatološko mišljenje o posljedici za 2 % i neurokirurško za 3 % da se
sugerira pripojiti odnosno pribrojiti jer se radi o posljedicama nakon traumatskog
oštećenja dva različita organska sustava, ti postoci umanjenja životnih aktivnosti da su maleni.
Suglasnošću stranaka, vještak neurokirurg dao je i procjenu sa naslova
psihijatarske specijalnosti, navodi da je po njemu tužitelj doživio i povredu njegovog
osobnog prava na duševno zdravlje, da se to ispoljilo se to u trpljenju straha. Nakon
doživljenja prometnog incidenta da je mogao imati strah u jakom intenzitetu u trajanju
od 2-3 minuta, da je to tzv. primarni strah, on da se javlja i nije pod utjecajem volje.
Potom da se prolongirao primarni strah u srednjem intenzitetu narednih otprilike 1-2
sata, da je slijedio tzv. sekundarni strah u srednjem stupnju što je potrajalo otprilike
24-36 sati. Nadalje da je sekundarni strah u blagom intenzitetu trajao još idućih
otprilike 15 dana. Atribut sekundarni da se pridaje strahu onda kad kod osobe koja je
ozlijeđena je prisutna bojazan od mogućih komplikacija i trajnih posljedica. Tužitelj da
je imao i tzv. uvjetni strah od prometa koji je bio u manjem intenzitetu i trajao je od 2-
3 mjeseca, a atribut uvjetni da se pridaje stoga što se taj strah mogao javiti samo u
uvjetima vožnje bilo da je u prometu sudjelovao kao vozač ili putnik. Trajnih
posljedica po osnovi pretrpljenog straha da nema.
Sud prihvaća nalaze i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke kao
stručna, logična i uvjerljiva, vještaci su odgovorili kvalitetno na sva potrebna pitanja,
nije preostalo neriješenih okolnosti u ovom slučaju.
Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a, svaka fizička i pravna osoba ima pravo na
zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom, pod pravima
osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno
zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr..
Tužitelju je radi predmetnog događaja nastala šteta, temeljem odredbe čl.
1046. Zakona o obveznim odnosima šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta),
sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti
(neimovinska šteta).
Odredba čl. 1100. ZOO-a propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti
sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema. Pri
odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju
povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada,
ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i
društvenom svrhom.
Neimovinska šteta sastoji se u povredi prava osobnosti, temelj prava na
naknadu štete je upravo povreda prava osobnosti, u ovom događaju tužitelju je
povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, temeljem nalaza i
mišljenja sudskih vještaka medicinske struke, sud je stava da tužitelju na ime
naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od
22.000,00 odnosno sada 2.919,90 eura po fiksnom tečaju konverzije, (odnosno na
ime fizičkih bolova iznos od 8.000,00 kn; duševnih bolova radi smanjenja životnih
aktivnosti iznos od 10.000,00 kn i na ime pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn).
Na dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate,
temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva
danom podnošenja zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon. Tužitelju u
ovom slučaju zakonske zatezne kamate pripadaju od podnošenja tužbe – 23.travnja
2009.godine, dok mu je pripadaju zakonske zatezne kamate na ovaj dosuđeni iznos
od 10.srpnja 2008.godine, u tom dijelu zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan.
Što se tiče zahtjeva tužitelja na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe
njege i pomoći, ista, sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka spec. ortopeda i
neurokirurga tužitelju pripada za ukupno 21 sat. Sud prihvaća cijenu sata tuđe njege
i pomoći u iznosu od 35,00 kn za onu nemedicinskog karaktera, sukladno podacima
iz potvrde D. za starije i nemoćne osobe L., S. iz 2003.godine, te
Ministarstva socijalne skrbi. Dakle, tužitelju sa ovog osnova pripada iznos od 735,00
kn odnosno sada 97,55 eura po fiksnom tečaju konverzije sa zakonskim zateznim
kamatama od presuđenja do isplate, a ne od podnošenja 10.srpnja 2008.godine, jer
se radi o naknadi nenovčane imovinske štete, visina koje se utvrđuje u vrijeme
presuđenja, a tužitelj nije dokazao da je ovaj izdatak već imao. Dakle, s naslova
naknade imovinske štete tužitelju je dosuđen iznos od 97,55 eura / 735,00 kn sa
zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate, kamate od 10.srpnja
2008.godine do presuđenja na ovaj iznos tužitelju nisu dosuđene, u ovom dijelu
zahtjev je odbijen, kao i za više zatraženi iznos od 565,00 kn odnosno 74,99 eura sa
kamatama od 10.srpnja 2008.godine do isplate, jer tužitelj nije dokazao da je
imovinsku štetu u ovom iznosu pretrpio.
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154.st.3 i čl.155. ZPP-a,
sporan je bio i osnov i visina zahtjeva, sud je tužitelju priznao sav trošak koji je imao,
a koji je bio potreban za vođenje postupka, budući isti nije uspio u razmjerno
neznatnom dijelu zahtjeva, radi čega nisu nastali posebni troškovi. Obistinjeni trošak
tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; sastava
podneska od 25.svibnja 2022.godine u iznosu od 100 bodova; sastava prijedloga za
ponavljanje postupka u iznosu od 100 bodova; sastava žalbe protiv rješenja u iznosu
od 100 bodova; zastupanja na 6 ročišta u iznosu od po 100 bodova (19.siječnja
2011.godine, 31.svibnja 2011.godine, 3.studenog 2021.godine, 10.ožujka
2022.godine, 31.svibnja 2022.godine i 24.veljače 2023.godine); pristupa na dva
odgođena ročišta u iznosu od po 25 bodova (25%- 15.veljače 2011.godine i 5.svibnja
2011.godine); zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo i odlučivalo o
procesnim pitanjima u iznosu od po 50 bodova (50% - 27.siječnja 2021.godine i
7.svibnja 2021.godine); što po vrijednosti boda od 15,00 kn ukupno zbrojeno daje
iznos od 17.250,00 kn; 25% PDV-a u iznosu od 4.312,50 kn; sudsku pristojbu
presude u iznosu od 583,00 kn (sudska pristojba tužba je zastarjela pa nije priznata,
a nije ni plaćena); trošak vještačenja u iznosu od 1.800,00 kn; što ukupno zbrojeno
daje iznos od 23.945,50 kn odnosno sada 3.178,11 eura po fiksnom tečaju
konverzije, koliko je tuženik obvezan na ime naknade parničnog troška isplatiti
tužitelju, sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Preostali
trošak tužitelju nije priznat jer nije bio potreban za vođenje postupka.
U Splitu, 6. travnja 2023. godine
S U D A C
Julijana Ponoš v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti
žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi nadležnom
županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
odluke obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se odluka objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje
smatra se da je dostava odluke obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
1. Pun. tužitelja
2. Pun. tuženika