Poslovni broj: 43 Gž-183/2022-3

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 43 Gž-183/2022-3

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

             

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice G. p. Z.-O. d.o.o., Z., OIB: …, protiv tuženice I. J. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-924/2021-11 od 29. listopada 2021., dana 6. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice I. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-924/2021-11 od 29. listopada 2021. pod stavcima I. i II. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-924/2021-11 od 29. listopada 2021. pod stavkom I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi I. L., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-7096/2020 od 21. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 502,10 kuna (66,64 EUR[1]) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2019. pa do isplate. Stavkom II. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 175,00 kuna (23,23 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. pa do isplate. Stavkom III. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 75,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. listopada 2021. pa do isplate.

 

2. Protiv navedene presude pod stavcima I. i II. izreke žali se tuženica zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže ukinuti presudu u pobijanim dijelovima, odnosno istu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

 

3. Žalba tuženice je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 502,10 kuna (66,64 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2019. pa do isplate, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženice temeljem računa broj … od 16. kolovoza 2019., s dospijećem 5. rujna 2019., za pruženu komunalnu uslugu opskrbe plinom nekretnine u Z., u razdoblju od 1. veljače 2019. do 31. ožujka 2019.

 

5. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanim dijelovima i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno izvatka iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), ugovora o opskrbi plinom (list 10-11, 19-20 spisa), prijepisa računa (list 21 spisa) i analitičke kartice (list 22 spisa), utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tuženica u utuženom razdoblju (od 1. veljače 2019. do 31. ožujka 2019.) bila evidentirana kao korisnik na obračunskom mjernom mjestu na adresi u Z., šifra …, i to temeljem Ugovora o opskrbi plinom (kategorija kućanstvo) br. … od 19. veljače 2013. (dalje: Ugovor),

- da je 1. travnja 2019. N. J. S. postao korisnik usluge tužiteljice na istom obračunskom mjernom mjestu,

- da se utuženi račun tužiteljice broj … od 16. kolovoza 2019., s dospijećem 5. rujna 2019., u iznosu od 502,10 kune (66,64 EUR) odnosi na razdoblje distribucije plina od 1. veljače 2019. do 31. ožujka 2019., dakle na razdoblje kada je tuženica bila korisnik usluga tužiteljice,

- da je navedeni račun izdan 16. kolovoza 2019. po reklamaciji tuženice na prvotni račun s dospijećem 3. lipnja 2019., a koji se odnosio na razdoblje od 1. veljače 2019. do 30. travnja 2019., pri čemu je reklamacija tuženice prihvaćena jer je 1. travnja 2019. došlo do promjene korisnika, slijedom čega je došlo do razgraničenja potrošnje između tuženice i novog korisnika, i to od datuma 1. travnja 2019.,

- da je neosnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženice, budući da je odredbom iz čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) propisan jednogodišnji rok zastare za tražbinu naknade za isporučeni plin kad je isporuka, odnosno usluga obavljena za potrebe kućanstva, a tužiteljica je podnijela ovršni prijedlog javnoj bilježnici unutar jednogodišnjeg roka (ovršni prijedlog je podnesen 31. kolovoza 2020., a utuženi račun je dospio na naplatu 5. rujna 2019.),

- da tuženica tijekom postupka u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da je podmirila utuženo potraživanje,

- da je slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

 

7. S obzirom na činjenično stanje utvrđeno u ovom predmetu, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredbe iz čl. 451. st. 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi I. L., javne bilježnice u Z., poslovni broj: Ovrv-7096/2020 od 21. listopada 2020. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 502,10 kuna (66,64 EUR) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2019. pa do isplate (stavak I. izreke prvostupanjske presude), s obzirom da tužiteljica navedeni iznos od tuženice osnovano potražuje u smislu odredaba iz čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18), te odredaba iz čl. 8. i 9. Ugovora, u svezi čl. 70. i 73. Općih uvjeta za opskrbu prirodnim plinom („Narodne novine“, broj: 43/09., 87/12., 28/13., 158/13., dalje: Opći uvjeti), te čl. 61. Zakona o tržištu plina („Narodne novine“, broj: 28/13., 14/14., 16/17. i 18/18., dalje: ZTP).

 

8. Neosnovano tuženica u žalbi ponovno ističe da je za utuženo potraživanje nastupila zastara. Naime, tuženica ističe da je prema čl. 215. ZOO-a, tužiteljica kao vjerovnik imala pravo zahtijevati ispunjenje obveze 1. travnja 2019., pa da je zastara počela teći 2. travnja 2019. i završila 2. travnja 2020. No, valja istaknuti da je odredbom iz čl. 61. st. 1. ZTP-a propisano da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca. Odredbom iz čl. 8. st. 1. Ugovora propisano je da će na temelju očitanih stanja plinomjera, opskrbljivač, u skladu s propisanim tarifnim stavkama, načiniti obračun te ispostaviti kupcu račun s navođenjem dospijeća plaćanja, dok je odredbom iz čl. 8. st. 3. Ugovora propisano da iznos mjesečne novčane obveze (akontacijsku ratu) za isporučeni plin određuje opskrbljivač na temelju prosječne mjesečne potrošnje plina iz odgovarajućeg obračunskog razdoblja prethodne godine, a pojedine mjesečne novčane obveze dostavljaju se kupcu za cijelo obračunsko razdoblje. Nadalje, odredbom iz čl. 9. st. 1. Ugovora propisano je da je račun za obračunsko razdoblje kupac dužan platiti u roku od deset dana od dana izdavanja računa sukladno čl. 70. st. 9. Općih uvjeta, dok je odredbom iz čl. 73. st. 1. Općih uvjeta propisano da krajnji kupac koji koristi javnu uslugu može pisanim putem osporiti iznose mjesečnih novčanih obveza u roku od 15 dana od dana njihova izdavanja, a da, ako je prigovor krajnjeg kupca koji koristi javnu uslugu opravdan, opskrbljivač u obvezi javne usluge izdaje novi iznos mjesečne novčane obveze ili novi račun za obračunsko razdoblje (čl. 73. st. 4. Općih uvjeta).

 

9. Sukladno ranije navedenim odredbama Općih uvjeta, u konkretnom slučaju tuženica je uložila prigovor na prvotni račun koji je bio izdan 15. svibnja 2019., s datumom dospijeća 3. lipnja 2019., a odnosio se na obračunsko razdoblje od 1. veljače 2019. do 30. travnja 2019. Prigovor tuženice je uvažen jer je 1. travnja 2019. došlo do promjene korisnika, nakon čega je tužiteljica, u skladu s odredbama Općih uvjeta, izdala novi račun dana 16. kolovoza 2019., s datumom dospijeća 5. rujna 2019., koji račun se odnosi na obračunsko razdoblje u kojem je tuženica bila korisnik plina za konkretno obračunsko mjerno mjesto, i koji račun je tuženici uredno dostavljen, a na koji tuženica nije istaknula nikakav prigovor.

 

10. Iz svega navedenog proizlazi da je tužiteljica prilikom izdavanja utuženog računa postupala sukladno odredbama Ugovora i Općih uvjeta kojima je regulirano da se račun ispostavlja za cijelo obračunsko razdoblje, i da se u slučaju uvažavanja reklamacije izdaje novi račun za konkretno obračunsko razdoblje, koji račun je kupac dužan platiti u roku deset dana od izdavanja. S obzirom da je datum dospijeća utuženog računa 5. rujna 2019., a da je ovršni prijedlog javnoj bilježnici podnesen 31. kolovoza 2020., iz navedenog proizlazi da je isti podnesen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 232. st. 1. toč. 1. ZOO-a, slijedom čega je prigovor zastare istaknut od strane tuženice neosnovan.

 

11. U pogledu odluke o troškovima postupka (stavak II. izreke prvostupanjske  presude) valja reći da se ista žalbom posebno ne osporava, a ovaj sud, sukladno odredbi iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

 

12. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

 

U Zagrebu 6. travnja 2023.

 

              Sutkinja:

                                                                                                                                    Jadranka Travaš, v.r.