1

P Ob-65/2022-27

            

       Republika Hrvatska

  Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića br. 3

 

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

P Ob-65/2022-27

 

 

 

Općinski sud u Bjelovaru po sucu toga suda Sunčici Lovrić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. L., OIB:…, iz P., zastupanog po punomoćniku H. J., odvjetniku u Z., protiv tužene S. L., OIB:…, iz Z., zastupane po punomoćniku R. G., odvjetniku u Z., radi izmjene odluke o načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa roditelja i djece, nakon održane i zaključene glavne i tajne rasprave 2. ožujka 2023., u nazočnosti stranaka, punomoćnika stranaka, socijalnog radnika i psihologa zavoda Z., temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), 6. travnja 2023.,                      

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I.Mijenja se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-262/2016-83 od 27. lipnja 2019., preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1189/2019-4 od 10. rujna 2020., u dijelu točke II. izreke presude.

 

II.Način i vrijeme ostvarivanja osobnih odnosa mlljt. S. L., OB:… i mlljt. L. L., OIB:…, s majkom S. L., OIB:…, ostvarivat će se:

 

-svaki drugi vikend od petka do nedjelje, na način da otac doveze djecu majci u petak u 17,30 sati, a majka vrati djecu ocu u nedjelju u 20,00 sati,

-svaki drugi državni i vjerski blagdan, na način da otac doveze djecu majci u 10,00 sati, a majka vrati djecu ocu u 20,00 sati,

-30 dana tijekom ljetnih praznika, prve godine u srpnju, a druge godine u kolovozu i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu,

-7 dana tijekom prvog dijela zimskih praznika, te iduću godinu 7 dana tijekom drugog dijela zimskih praznika i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu,

-polovinu proljetnih praznika i to prvu polovinu proljetnih praznika prve godine, a iduće godine drugu polovinu proljetnih praznika i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

 

1.Tužitelj je protiv tužene podnio tužbu radi izmjene odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa roditelja i djece (list 30-32). U tužbi navodi da su stranke bivši partneri i roditelji mlljt. L. i mlljt. S. L., da su trenutno odnosi mlljt. kćeri stranaka sa majkom uređeni presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-262/2016 od dana 27. lipnja 2019., djelomično preinačenom u dijelu točke II. izreke odukom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1189/2019. Navodi da su stranke provele obavezno savjetovanje pred mjesno nadležnim Centrom radi savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka u svezi mlljt. djece. Dalje navodi da su od prekida zajednice, odnosi između stranaka visoko konfliktni, tužena kontinuirano iskazuje tendenciju izazivanju svađe i konflikta sa bivšim partnerom te ne iskazuje nikakvu volju za konsenzualnim rješavanjem pitanja vezanih uz zajedničku djecu. Obzirom na udaljenost između mjesta u kojem otac živi sa djecom i mjesta u kojem živi majka, kao i uzevši u obzir poslovne obaveze tužitelja, te školskih obaveza djece, tužitelj navodi da više nije u mogućnosti osigurati ostvarivanje kontakata po sada aktualnoj presudi. Iz tog razloga tužitelj je sa tuženom pokušao ishoditi drugačiji dogovor, ali tužena ne uvažava iznesene argumente, te opetovano koristi nemogućnost oca da postupa po sadašnjoj presudi kako bi istoga prijavljivala policiji u malicioznom pokušaju da protiv njega isprovocira kazneni progon. Navodi da tužena razumije činjenicu da otac fizički niti vremenski nije u mogućnosti realizirati sadašnji model viđanja, ali ne iskazuje nimalo svijesti ili volje da se sa istim dogovori o drugačijem modelu odnosno pomicanju termina, očito isključivo sa ciljem da mu čini štetu, a ne pronalazeći u tome bilo kakav interes djece. Dalje navodi da je okruženje u kojem borave djeca apsolutno i dalje neprimjereno, odnosno štetno za djecu, djeca sama ocu priznaju da se boje i da osjećaju nelagodu svakog puta kada odlaze majci, iste su kontinuirano psihički i fizički maltretirana od strane majke, kao i bake i djeda po majci, osim kazni sa kojima se susreću, djeca su izložena kontinuiranom negativnom atributiranju oca, klevetama i izmišljenim pričama usmjerenim ka prikazivanju oca kao negativne osobe koja ih želi ugroziti, ukućani (obitelj tužene) se kontinuirano svađaju, međusobno sukobljavaju i viču, a što kod djece također izaziva nelagodu, u kontekstu kazni, tužena djecu izlaže fizičkim kaznama, konkretnije tuče ih po rukama ukoliko su nepažljiva, vrijeđa ih se, brani im se da napuštaju dom u slučaju da ju „naljute“, a radi čega djeca cijeli vikend moraju provoditi u sobi, dakle provode vrijeme u sobi tri dana.

Navodi da iz dosadašnjeg postupanja tužene, proizlazi da ista ne posjeduje adekvatne kapacitete odnosno da, unatoč postepenoj prilagodbi, i dalje koristi boravak sa djecom isključivo za nametanje svojih negativnih stavova o bivšem partneru, a što kod djece izaziva anksioznost i nelagodu. Iz razloga opisanog ponašanja, a koje nesporno obilježava postojanje psihičkog i emocionalnog zlostavljanja djece u periodima kada se ista viđaju sa majkom, široke kontakte koji su trenutno aktualni valja revidirati, a sve u najboljem interesu djece. Navodi da ovaj širok opseg viđanja, a koji tužena zlorabi da bi tužitelja prijavljivala, dok kontakt sa djecom koristi isključivo za potenciranje obiteljskog konflikta, nije niti može biti u interesu djece, pogotovo npr. kćeri tužitelja koja ide u 5. razred, te se ne nosi dobro sa stresom koji joj opetovano nameće majka. Tužitelj navodi da je u interesu djece da ista ostvaruju kontakte sa majkom i obitelji po majci, no nije i ne može biti u interesu djece da se ista ugrožavaju zbog istih tih kontakata, baš kao što nije u interesu djece niti da se kontakti zlorabe za pokušaj malicioznog provociranja kaznene prijave na štetu njihova oca zato jer isti fizički i zbog školskih te vanškolskih obaveze djece ne može istu dovoditi u terminu predviđenom trenutnom odlukom. Stoga predlaže izmijeniti raniju sudsku odluku i odrediti osobne odnose između djece i majke na način da otac svakog drugog vikenda djecu dovodi na adresu majke u 17,30 sati, dok ih majka vraća ocu u nedjelju u 20,00 sati, svaki drugi državni blagdan na način da će majka dolaziti po djecu na adresu oca u 10,00 sati i vraćati ih po završetku osobnih odnosa na adresu oca u 20,00 sati, te 15 dana tijekom ljetnih školskih praznika u mjesecu srpnju parnih godina, a 15 dana u mjesecu kolovozu neparnih godina, te prvih 7 dana tijekom zimskih školskih praznika parnih godina i zadnjih 7 dana tijekom neparnih godina neprekidno na način da majka dolazi po djecu u 10,00 sati i vraća ih ocu u 20,00 sati.

 

2. U odgovoru na tužbu (list 49-53) tužena navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu cijeneći isti kao neosnovan, da su navodi povijesnog dijela tužbe neistiniti, paušalni i ničim dokazani, da tužitelj svoje nedostatke u roditeljskim kompetencijama pokušava uporno ne samo u ovom postupku, nego i postupcima koji su ranije vođeni pred sudom prikazati kao nedostatke na strani tužene. Navodi da su okolnosti na strani tužitelja, a na koje se tužitelj poziva u tužbi postojale i u vrijeme kada je donesena prvostupanjska odluka Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru, pa se postavlja onda pitanje zašto tužitelj nije izjavio žalbu protiv takve odluke ukoliko je znao da neće petkom moći predavati majci djecu u vrijeme utvrđeno presudom, ili zašto nije predložio zamjenu termina kada je znao o kakvoj situaciji se radi. Ne spori da postoje određeni problemi u međusobnoj komunikaciji između parničnih stranaka, ali ne zbog okolnosti na strani tužene, kako to neosnovano pokušava prikazati tužitelj, već upravo zbog okolnosti na strani tužitelja. Navodi da od kada je donesena pravomoćna presuda u predmetu P Ob-199/2020, tužitelj niti jedan put nije ispoštivao sudsku odluku kojom mu je naloženo da mora mlljt. djecu dovesti na adresu tužene u Z. u 15,00 sati, da protekle dvije godine tužitelj niti jednom nije dovezao djecu u Z. u vrijeme utvrđeno presudom, već je svaki put „primopredaja“ vršena sa zakašnjenjem od nekoliko sati. Tužena navodi da čak ima saznanja da je tužitelj petkom znao dovesti djecu u Z. i onda s njima provoditi vrijeme u Z. po shopping centrima, namjerno kasneći sa predajom djece majci. Tužena je zbog navedenog pokušala iznaći dogovor sa tužiteljem na način da ona petkom odlazi po djecu u P., a da tužitelj nedjeljom dolazi po njih u Z., međutim tužitelj niti na takav prijedlog nije pristao. Kako je tužitelj svaki petak kasnio sa predajom djece tuženoj, ista je htjela postići dogovor sa tužiteljem na način da joj se kompenzira uskraćeno vrijeme koje treba provoditi sa djecom, međutim ni u tom pogledu nije postignut dogovor sa tužiteljem, obzirom da isti pristaje na eventualni dogovor samo ukoliko je pod njegovim uvjetima, odnosno da on bude taj koji će odlučiti i odrediti kada će tuženoj nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa djecom, vodeći se samo osobnim interesima i potrebama. Obzirom na navedene okolnosti tužena nije imala izbora osim podnijeti prijavu nadležnom Centru P. i policiji, obzirom da tužitelj ne poštiva ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom. Navodi da nikakav kako to tužitelj navodi „maliciozan“ pokušaj tužene da isprovocira kazneni postupak nije postojao, te naglašava da je tužitelj pred Općinskim državnim odvjetništvom u B. podnio kaznenu prijavu protiv tužene zbog kaznenog djela zanemarivanja djece koji postupak je okončan oslobađajućom presudom, a tom prilikom je tužitelj kada je podnosio kaznenu prijavu priložio fotografije iz prekršajnog postupka koji je vođen protiv tužene na Prekršajnom sudu u P. još 2014., znajući da lažno podnosi prijavu, te da navedene fotografije vremenski i činjenično nemaju nikakve veze s njegovom prijavom, već su isključivo usmjerene ka difamaciji tužene kao majke i kao osobe. Navodi da za vrijeme trajanja postupka razvoda, tužitelj je neosnovano protiv tužene i njezinih roditelja podignuo gotovo desetak prekršajnih prijava za obiteljsko nasilje koje su sve odbijene kao neosnovane ili su donesene oslobađajuće presude. Navodi da je tužitelj upoznat s činjenicom da je tužena invalid, te da joj je također otežano ostvarivanje kontakata sa djecom zbog prostorne udaljenosti i zdravstvenog stanja. Da otac tužene koji ima preko 75 godina starosti ne vozi tuženu svaku nedjelju u P., tužena uopće ne bi bila u mogućnosti vraćati djecu u vrijeme određeno presudom. No, neovisno i o tome tužitelj i nadlaje pokušava tuženu onemogućiti u ostvarivanju svojih roditeljskih prava i obveza, sve kako bi tuženu prikazao kao lošu majku koja je prema njemu uzrok svih postojećih problema. Navodi da činjenice koje tužitelj ističe u tužbi su totalno promašene, da se odnos djece spram majke u proteklom periodu uvelike promijenio i to na gore, što je očito posljedica manipulacija tužitelja, da se emotivni, ali i svaki drugi odnos tužene i djece pogoršao u odnosu na raniji period, djeca i kada su kod majke kao da žive u strahu od tužitelja, ne žele poslušati bilo kakvu uputu ili savjet od tužene, ponašaju se neprikladno prema majci, a kada tužena i ne želi udovoljiti njihovim željama, mlljt. djeca joj se prijete da će zvati oca, koji onda koristi takvu situaciju da bi kontaktirao policiju ili pokušao tuženu prikazati kao neodgovornog roditelja koji eto, ne brine o svojoj djeci.  Navodi da tužitelj ovom tužbom pokušava smanjiti vrijeme u kojem bi tužena trebala provoditi sa mlljt. djecom, iako je takav prijedlog ne samo neosnovan, nego i u suprotnosti sa mišljenjem nadležnog centra za socijalnu skrb, kao i nalazom i mišljenjem Poliklinike čiji je nalaz i mišljenje sastavni dio predmeta POb-199/2020. Navodi da tužitelj ne navodi činjenicu da u proteklom periodu on sam nije niti jednom predao djecu u vrijeme određeno sudskom presudom, a s druge strane tužena nije nikada kasnila sa vraćanjem djece tužitelju, nego je uvijek poštivala sudsku presudu. Tužena ističe činjenice da dok mlljt. djeca vikendima borave sa njom, kvalitativnost osobnih odnosa spram djece je narušena zbog činjenice da tužitelj dnevno, nekad i preko 20 puta nazove djecu na mobitel namjerno sabotirajući druženje majke sa djecom, dok s druge strane majci omogućava da samo jednom tjedno telefonski razgovara sa djecom, na način i u vrijeme koje on odredi, bez ikakve mogućnosti dogovora. Tužena navodi kako je uočila da tužitelj ne skrbi dovoljno o osobnoj higijeni, ishrani i odijevanju mlljt. djece, pa tako svaki petak kada predaje djecu majci, predaje ih u stanju da ih je potrebno odmah okupati, dovodi ih u staroj poderanoj robi, a prema kazivanju mlljt. djece ista gotovo da i ne provode vrijeme sa ocem, nego su stalno kod tužiteljevih roditelja, niti jedan vikend kada su djeca bila kod tužene nisu imale obavljene školske zadatke, već u pravilu uvijek tužena piše sa djecom zadaću i interesira se za stanje u školi. Navodi da interes iskazan ovom tužbom kojom se traži umanjenje vremena koje bi tužena provodila sa zajedničkom djecom je jedino i isključivo interes samog tužitelja, a ne i djece, kako se to neistinito pokušava prikazati. Navodi da je odnos tužene i njezinih roditelja spram djece uvijek emotivan, pun ljubavi i razumijevanja, a ne onakav kakvim ga tužitelj prezentira, a da i iz izviješća o obveznom savjetovanu, nesporno proizlazi da je tužena ta koja je bila spremna na dogovor, uz uvjet da ne dolazi do umanjenja vremena koje provodi sa djecom, dok je s druge strane vidljivo da je tužitelj taj koji nije bio za nikakav dogovor, sve što tužitelj i naziva pokušajem dogovaranja ustvari predstavlja ultimatum tuženoj,

a ukoliko ga ona ne prihvati onda ju tužitelj prikazuje kao nekompetentnog roditelja sklonog emocionalnom i fizičkom zanemarivanju i zlostavljanju djece, što naravno ne odgovara istini. Tužena navodi da joj je uistinu namjera postizanje dogovora u ovoj pravnoj stvari, uz uvjet da ne dolazi do skraćivanja vremena u kojem može provoditi vrijeme sa djecom, te u tom smislu i nadalje ostaje kod prijedloga da ona dolazi po djecu u P. petkom u 15,00 sati, a da tužitelj dolazi po djecu u Z., na adresu tužene u 20,00 sati, a ukoliko tužitelj ne  pristaje na ovaj prijedlog, tužena predlaže da petkom dolazi u P. po djecu u 13,00 sati, a da tužitelj nedjeljom dolazi po djecu u 18,00 sati u Z., dok se svakom drugom prijedlogu koji bi došao od strane tužitelja, protivi.

 

3. Tužitelj i tužena su prije pokretanja ovog postupka sudjelovali u postupku obveznog savjetovanja pred Centrom P., sada Zavodom P., no sporazum između stranaka nije postignut (list 6-7).

 

4.Rješenjima Zavoda P. od 29. ožujka 2022. (list 37-40) mlljt. S. L. i mlljt. L. L. imenovan je posebni skrbnik D. V. iz Centra O.. 

             

5. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u izvješće o obveznom savjetovanju od 17. siječnja 2022., presudu Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-262/2016-83 od 27. lipnja 2019., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1189/2019-4 od 10. rujna 2020., podatke o obiteljskim, imovinskim i socijalnim prilikama, te mišljenje Zavoda P. od 30. ožujka 2022., izvješće Zavoda Z. T. od 14. lipnja 2022., te spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe Daruvar broj P Ob-199/2020. i svu drugu dokumentaciju u spisu predmeta.

 

6. Izveden je dokaz saslušanjem stranaka.

 

7. Dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni su u smislu odredbe čl. 8. ZPP u vezi čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19).

 

8. Između stranaka nije sporno da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Daruvaru broj P Ob-262/2016-83 od 27. lipnja 2019., djelomično potvrđenom, a djelomično preinačenom  presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1189/2019-4 od 10. rujna 2020. (list 8-25), razveden brak stranaka, odlučeno da će zajednička djeca stranaka mlljt. S. L. i mlljt. L. L. stanovati s ocem, dok će se osobni odnosi djece i majke odvijati na način da majka provodi s djecom prva tri vikenda u mjesecu od petka od 15,00 sati do nedjelje u 20,00 sati, svaki drugi vjerski i državni blagdan, 30 dana tijekom ljetnih praznika u srpnju, a slijedeće godine u kolovozu i tako naizmjence, prvih 7 dana nadolazećih zimskih praznika, a slijedeće godine drugih 7 dana zimskih praznika i tako naizmjence, prvu polovinu proljetnih praznika, a slijedeće godine drugu polovinu proljetnih praznika i tako naizmjence, na način da otac odvozi djecu na adresu majke, a majka vraća djecu ocu u 20,00 sati. 

 

9.  Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je od donošenja navedene odluke došlo do promijenjenih okolnosti, da obzirom  na udaljenost mjesta u kojima stranke i djeca žive, poslovne obveze tužitelja, te školske obveze djece, više nije održivo ostvarivanje kontakata majke i djece prema dosadašnjoj odluci, niti je to tužitelj niti fizički, niti vremenski u mogućnosti realizirati na dosadašnji način, a pored toga da su djeca psihički i emocionalno zlostavljana od majke,  da majka ne posjeduje adekvatne kapacitete za brigu o djeci, pa stoga predlaže izmijeniti odluku o ostvarivanju osobnih odnosa djece i majke na način da otac dovodi djecu na adresu majke svaki drugi vikend u 17,30 sati, a da majka djecu vraća ocu u nedjelju u 20,00 sati, da majka dolazi po djecu svaki drugi državni blagdan u 10,00 sati i vraća ih u 20,00 sati, 15 dana tijekom ljetnih školskih praznika u mjesecu srpnju parnih godina, a 15 dana u mjesecu kolovozu neparnih godina, te prvih 7 dana tijekom zimskih školskih praznika parnih godina i zadnjih 7 dana tijekom neparnih godina, neprekidno na način da majka dolazi po djecu u 10,00 sati i vraća ih k ocu u 20,00 sati.

 

10. Tužena navodi da nije došlo do promijenjenih okolnosti za izmjenu odluke o osobnim odnosima djece s njom kao majkom, jer su sve okolnosti na koje se poziva tužitelj postojale u vrijeme donošenja ranije sudske odluke. U smislu postizanja dogovora, uz uvjet da ne dolazi do skraćivanja vremena u kojem može provoditi vrijeme s djecom, predlaže da se isti ostvaruju na način da ona dolazi po djecu petkom u 15,00 sati, a da tužitelj dolazi po njih u 20,00 sati, a ukoliko na to ne pristaje tužitelj, predlaže da ona dolazi po djecu u P. u 13,00 sati, a tužitelj nedjeljom dolazi po djecu u 18,00 sati.

 

11. Iz podataka o obiteljskim, imovinskim  i socijalnim prilikama i mišljenja Zavoda P. od 30. ožujka 2022. (list 42-44) proizlazi da tužitelj sa djecom stranaka živi u vlastitom stanu u P. od 9. rujna 2016. Mlljt. S. rođena je …, učenica je ... razreda osnovne škole u P., a mlljt. L. rođena je …, učenica je ... razreda osnovne škole u P.. Zavod P.  mišljenja je da bi odluku o načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa majke i mlljt. djece trebalo izmijeniti u odnosu na vrijeme u koje otac dovodi djecu na adresu majke, tako da to bude u 17,30 sati, a sve zbog radnog vremena oca i školskih obveza djece, tj. vikend podrazumijeva vrijeme od petka u 17,30 sati do nedjelje do 20,00 sati, a ostalo regulirano vrijeme osobnih odnosa bi trebalo ostati prema pravomoćnoj presudi suda koja glasi "da majka održava osobne odnose prva tri vikenda u mjesecu od petka do nedjelje, svaki drugi vjerski i državni blagdan, 30 dana tijekom ljetnih praznika u srpnju, a slijedeće godine u kolovozu i tako naizmjence, prvih 7 dana nadolazećih zimskih praznika, a slijedeće godine drugih 7 dana zimskih praznika i tako naizmjence, prvu polovinu proljetnih praznika, a slijedeće godine drugu polovinu proljetnih praznika i tako naizmjence", te predlažu da majka vraća djecu ocu do 20,00 sati nakon provedenih osobnih odnosa.  

 

12. Iz izvješća Centra Z., sada Zavoda Z.,) od 14. lipnja 2022. (list 57-59), proizlazi kako tužena stanuje s roditeljima, u slobodno vrijeme pomaže sestri u poslu i roditeljima u obrađivanju vrta, osjeća se zdravom i spremnom preuzeti brigu o kćerkama, unazad dvije i pol godine u emotivnoj je vezi sa I. K., no još uvijek nemaju planove za zajednički suživot, isti je upoznao djevojčice koje ga vole. Tužena ističe da joj se djeca nikada nisu žalila na ništa i nema dojam da je one ne žele vidjeti, djeca imaju strah od oca, zbog čega kada ih ona ispituje preskaču teme koje bi mogle uzrujati oca, zato pažljivo bira teme razgovora, nastoji održavati blizak kontakt s djevojčicama i što više sudjelovati u njihovim životima i nastoji im omogućiti sve što im je potrebno. 

 

13. Iz iskaza tužitelja (list 64-66) proizlazi da su se do sada osobni odnosi djece i majke odvijali uz razumijevanje njegovog poslodavca za ranijim njegovim odlaskom s posla radi primopredaje djece, no nakon pravomoćnosti ranije sudske odluke više nije mogao izlaziti ranije s posla, s tuženom se pokušao dogovoriti oko drugačijeg vremena primopredaje djece, ali nije naišao na razumijevanje. Nema nikakve namjere uskraćivati majci susrete i druženja s djecom, ali bi želio da se stranke dogovore da se osobni odnosi majke i djece ostvaruju petkom od 17,30 sati a ne od 15,00 sati. Ima želju i motiva i nadalje se brinuti o djeci što za njega nije upitno, no nema niti vremenskih, niti financijskih kapaciteta odvoženja i dovoženja djece i jako mu nedostaje zajedničko druženje s djecom. Predlagao je tuženoj da se osobni odnosi nje i djece ostvaruju svakog drugog vikenda, obzirom na promijenjene okolnosti, jer djeca imaju izvanškolske aktivnosti u kojima ne sudjeluje majka i sve veće obveze u školi. Navodi da mlljt. L. ima … godina, ide u … razred, a mlljt. S. … godina i ide u … razred osnovne škole obje, obje se bave plesom oko 8 godina u plesnoj skupini D. u P. koju pohađaju srijedom i petkom i to mlađa grupa od 18 do 19 sati u koju ide kćerka L., a starija grupa od 19 do 20 sati u koju ide kćerka S., gdje djeca imaju jako dobre rezultate, imaju takmičenja koja se održavaju petkom. Navodi da majka niti jedanput nije odvela djecu na takmičenja, niti pokazuje interes za to, da djeca tri petka u mjesecu nisu pohađala niti jedan sat plesa zbog ostvarivanja osobnih odnosa s majkom, na što ga je upozorila i trenerica. Na sva takmičenja je vodio on djecu. Djeca su izostala i sa rođendana druge djece kako bi održavala osobne odnose s majkom. Navodi da je njegov prijedlog stoga da djeca provode s majkom svaki drugi vikend, a da on odvozi i dovozi djecu u jednom navratu. Smatra da je 30 dana ljetnih praznika predugo vrijeme da djeca provode s majkom obzirom na ranija iskustva koja su pokazala da kod majke dolazi do zasićenja kad su djeca kod nje duže vrijeme, za njih nema strpljenja, smeta ju svaka sitnica kod djece, pa su djeca u kazni i djeca imaju neku vrstu straha kada trebaju ići kod majke petkom, a on ih ohrabruje i upućuje da tako mora biti, jer ne želi majci oduzeti vrijeme da provodi s djecom. Navodi da su djeca uskraćena u svojim aktivnostima i druženju s prijateljima kada u to vrijeme moraju ići kod majke. Navodi da on ima vrijeme provoditi s djecom samo jedan vikend  za neko putovanje, sportsku aktivnosti ili druženje. Ističe da tužena  nije  podmirivala  uzdržavanje djece po pravomoćnoj sudskoj odluci, pa se isto naplaćuje putem ovrhe i to zaostale obveze, dok se tekuće obveze ne ispunjavaju.

 

14. Iz iskaza tužene (list 67-68) proizlazi da prema ranijoj sudskoj odluci ima pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa djecom prva tri petka u mjesecu na način da tužitelj dovozi djecu, a ona ih vraća k njemu u nedjelju. Navodi da bi htjela više vremena provoditi s djecom, kada su djeca kod nje organiziraju igre, potiče ih da nešto izrađuju, modeliraju, stvaraju, traži ih da čitaju i recitiraju, podučava ih, pišu zadaće, lektire, odlaze u luna park ili park ili kod njene sestre u trgovinu, potiče ih da same razmišljaju pri rješavanju nekog zadatka, a one navode da trebaju pitati tatu. Navodi da djeca ne iskazuju nikakvo nezadovoljstvo što su s njom. Slabo pričaju o svojim slobodnim aktivnostima, niti iskazuju nekakvo oduševljenje za to, ona im daje do znanja da ju zanima da li i kako ispunjavaju svoje školske obveze, potiče ih da prvo riješe svoje školske zadatke, iako one to odgađaju i ne dozvoljavaju da im pregleda zadaće, pokušava ući im u život, ali joj ne daju. Ne zna kako im se zovu razrednice, ali ima zapisana njihova imena. Navodi da djeci dopušta da odu na ples svaki puta kada joj kažu da imaju ples za vikend i nastoji sa tužiteljem dogovoriti zamjenu vikenda. Navodi da joj se do sada nikada nije dalo do znanja da djeca imaju satove plesa i petkom, pri tom ističe da se radi o slobodnoj aktivnosti, ali ako djeca žele ići na satove plesa petkom, ona ih u tome ne želi sprječavati. Nikada do sada nije dobila informaciju o nekakvim natjecanjima, osim što je jednom bilo predloženo da ih vodi iz P. u P. u subotu na natjecanje, a onda u Z., pa natrag u P. u nedjelju što joj nije bilo prihvatljivo, jer se svodilo samo na vožnju. Navodi da se suglasila sa zamjenom vikendima kada su djeca željela ići na proslavu rođendana, ne zna kako se zovu njihove prijateljice, zaboravila je njihova imena. Tužena navodi da se djeca zatvaraju u sobu kad su kod nje većinu vremena kada se ne igraju ili nešto ne rade zajedno. Poriče da bi se ona i njezina obitelj svađali, već oni glasno pričaju, dok se kćerke znaju posvađati. Pristala bi na izmjenu sudske odluke na način da petkom odlazi po djecu poslije nastave, a da tužitelj dolazi po djecu nedjeljom, jer je i njoj, pa i njemu, premalo vremena da bude s djecom. Navodi da plaća uzdržavanje putem ovrhe, ima mirovinu od 2.000,00 kn i rentu na ime izgubljene zarade od osiguravajućeg društva oko 700,00 kn do 800,00 kn, a u uzdržavanju pomažu joj i roditelji, te i ona ima troškova koliko i tužitelj na ime voženja djece.

 

15. Temeljem odredbe čl. 86. Obiteljskog zakona posebna skrbnica je provela razgovor sa mlljt. S. L. i mlljt. L. L..

 

16. Iz podneska posebne skrbnice od 1. veljače 2023. (list 78-79) proizlazi da je s djecom razgovor obavljen 24. siječnja 2023., da je djeci objašnjena uloga posebnog skrbnika i sukladno dobi upoznati su s predmetom postupka. Sa svakom djevojčicom pojedinačno je obavljen razgovor. Napominje da je na početku uočila kao posebno pozitivno i što je rijetko, kako su djevojčice smireno i opušteno razgovarale o temi predmeta postupka, te je vidljiva neopterećenost cijelom situacijom. Djevojčice su fokusirane na lijepe stvari u svom životnom razdoblju i svoje interese, imaju slobodne aktivnosti i prijatelje koje ih čine sretnima, te su privržene obitelji. Vidljiva je velika povezanost i lijep odnos između sestara. Cijelu obiteljsku situaciju prihvaćaju i razumiju i vidljiva je i podrška šire obitelji. Posebna skrbnica je izložila sadržaj razgovora i mišljenje djece, te navodi da se obje djevojčice dugi niz godina bave plesom, a L. i manekenstvom. Obveze djevojčica su se povećale kao i njihove potrebe za slobodnim vremenom s vršnjacima, te ističu i jedna i druga u svojim razgovorima kako bi željele svakako viđati majku i to ni u jednom trenutku ne spore ili su imale potrebu nešto ružno komentirati, već bi htjele razumijevanje zbog svojih obveza i želje da vikend provode i kod kuće sa prijateljima, ocem, te da odlazak kod majke bude u vrijeme i na način kao i do sada, ali da to bude svaki drugi vikend. Tako bi stigle vikend kada od petka do nedjelje ne idu kod majke otići petkom na trening plesa od 18 do 19 sati, kao i taj vikend s ocem otići na izlet ili u šoping. Ono zbog čega su obje djevojčice pomalo tužne što ne mogu sa vršnjacima ponekad provesti proslave dječjih rođendana, te se pomalo zbog toga osjećaju izolirano iz društva i htjele bi da se to promijeni, a na način da odlazak kod majke bude svaki drugi vikend bi to bilo moguće. Djevojčice odlazak kod majke u smislu načina i organizacije putovanja od mjesta do mjesta kako se sada odvija prihvaćaju kao nešto normalno, ali bi htjele da se sukladno dobi ipak uvaže i njihovi zahtjevi kako bi se osjećale slobodnije i ispunile svoje želje sukladno dobi. Posebna skrbnica navodi da su djevojčice upoznate sa pravom da svoje mišljenje izraze i na sudu, kao i načinom na koji se to odvija, ali za sada bi htjele da to ona učini u njihovo ime, a o eventualnoj potrebi suda ponovo razgovaraju.

 

17. Na glavnoj raspravi 2. ožujka 2023. stručni radnici Zavoda Z. navode da se pridružuju mišljenju Zavoda P.. Navode da imajući u vidu cjelokupnu situaciju, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i izvješće i mišljenje posebnog skrbnika, smatraju da bi bilo u interesu djece da ostvaruju osobne odnose s majkom kako su iskazale svoju želju svaki drugi vikend, a da se nadoknade ti dani na način da djeca provode s majkom praznike i blagdane u većem obimu, te da se o tome stranke dogovore (list 82).

 

18. Na glavnoj raspravi 2. ožujka 2023. tužitelj je predložio udovoljiti tužbenom zahtjevu, pri tom sukladno izraženom mišljenju djece, dok je tužena predložila prihvatiti mišljenje Zavoda P. (list 82). 

 

19. Odredbom čl. 95. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj koji stanuje s djetetom ima dužnost i odgovornost omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

 

20. Odredbom čl. 119. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

 

21.Odredbom čl. 121. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom, dok je st. 2. istog zakonskog članka propisano da osobni odnosi s djetetom mogu se ostvarivati neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava, slanjem pisama, darova i slično.

 

22. Prema odredbi čl. 86. st. 4. Obiteljskog zakona mišljenje djeteta uzima se u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću.

 

23. Sud mora procijeniti najbolji interes djeteta, a ispred svega, najbolji interes djeteta je da uživa skrb i jednog i drugog roditelja i osobne odnose sa roditeljem kod kojeg ne stanuje.

 

24. Konvencija o pravima djeteta propisuje da najbolji interes djeteta mora imati prednost i da se isti procjenjuje i uzima u obzir prilikom poduzimanja svih aktivnosti i donošenja svih odluka koje se odnose na dijete, a u čl. 3. je propisano da se pri poduzimanju svih akcija u vezi s djecom mora prvenstveno voditi računa o interesima djeteta.

 

25. Prilikom donošenja odluke koje se tiču prava djeteta, potrebno je procijeniti i utvrditi najbolji interes djeteta uzimajući u obzir konkretne okolnosti u kojima se dijete nalazi. Između ostalog te okolnosti se odnose i na kvalitete odnosa djeteta i njegove obitelji, okolinu, sigurnost. U procjenu najboljeg interesa djeteta mora biti uključeno poštivanje prava djeteta da uživa skrb svojih roditelja (čl. 7. Konvencije o pravima djeteta), da redovito održava neposredne osobne odnose s oba roditelja, ako se time ne ugrožava njegova dobrobit (čl. 9. Konvencije o pravima djeteta.).

 

26. Konvencija o pravima djeteta u čl. 31. propisuje pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, igru i razonodu primjerenu njegovoj dobi, kao i na slobodno sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnosti, te poticanje ostvarenja primjerenih i jednakih uvjeta za provođenje kulturnih, umjetničkih, rekreativnih i slobodnih djelatnosti.

 

27. Odredbom čl. 94. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je kako roditelji imaju dužnost brinuti o svestranom, redovitom, a prema svojim mogućnostima i daljnjem obrazovanju svojeg djeteta i poticati njegove umjetničke, tehničke, sportske i druge interese.

 

28. Člankom 18. Konvencije o pravima djeteta je propisano da roditelji snose najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta i da dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna briga.

 

29. Nesporno je da stranke zbog dugotrajnih poremećenih partnerskih odnosa nemaju dobru pozitivnu komunikaciju. Činjenica je da djeca od razvoda braka stranaka neprekidno stanuju s ocem u P., dok majka stanuje u Z. sa svojim roditeljima, da su djeca veća, mlljt. S. L. ima … godina, ide u … razred osnovne škole, a mlljt. L. L. ima … godina, ide u ... razred osnovne škole, a u vrijeme donošenja ranije sudske odluke mlljt. S. L. bila je u dobi od .. godina, a mlljt. L. L. u dobi od … godina. Mlljt. djeca ostvaruju osobne odnose s majkom sukladno ranijoj sudskoj odluci prva tri vikenda u mjesecu od petka od 15,00 sati do nedjelje do 20,00 sati, praznicima, blagdanima. Činjenica je da su djeca školski obveznici, imaju izvanškolske aktivnosti, bave se plesom, imaju satove plesa dva puta tjedno i to srijedom i petkom u večernjim satima od 17,00 sati do 18,00 sati, odnosno 18,00 sati do 19,00 sati, te idu na plesna takmičenja petkom i vikendom.

 

30. Iz provedenih dokaza proizlazi kako ne postoje nikakvi ugrožavajući elementi na strani majke koji bi negativno utjecali na život i zdravlje djece, njihov pravilan rast i razvoj, o kojima navodi otac, a niti na strani oca, o kojima navodi majka, već su međusobna optuživanja stranaka o načinu kako skrbe o djeci posljedica njihovih poremećenih partnerskih odnosa. Iz izraženog mišljenja djece upravo proizlazi kako djeca cijelu obiteljsku situaciju prihvaćaju i razumiju i niti u jednom trenutku nisu istaknule da ne žele viđati majku ili da bi u vezi toga nešto negativno komentirale, a isto tako da žele stanovati s ocem, provoditi i s njim vrijeme i u dane vikenda, više vremena provoditi sa svojim vršnjacima, družiti se sa svojim prijateljima u mjestu u kojem žive.

 

31. Činjenica je da djeca trebaju uživati skrb svojih roditelja, da je djeci potrebna ljubav, pažnja i prisutnost i majke i oca, što se u odnosu na majku realizira kroz ostvarivanje osobnih odnosa djece i majke. Napominje se kako međusobna zdrava i pozitivna komunikacija roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalni razvoj djece, te kako je uključenost i jednog i drugog roditelja u sve aktivnosti djece bitna za psihološko i emocionalno stanje djece. 

 

32. Mlljt. djeca izražavaju pred posebnim skrbnikom želju ostvarivati osobne odnose s majkom svaki drugi vikend kako bi vikendom kad nisu kod majke petkom odlazile na trening plesa od 18,00 do 19,00 sati, te taj vikend provodile s ocem, kao i s vršnjacima.

 

33. Razgovor mlljt. djece pred posebnim skrbnikom nije doveden u pitanje, isti je proveden sukladno odredbi čl. 86. i čl. 360. st. 1. do 3., st. 5. Obiteljskog zakona, kao i Pravilnika o načinu pribavljanja mišljenja djeteta, te Konvencije o pravima djeteta.

 

34. Spomenuto vještačenje roditeljske skrbi od strane tužene (list 81), sud ocjenjuje kao neoportuno provoditi u ovom postupku, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, izraženo mišljenje mlljt. djece pred posebnim skrbnikom, kao i prijedlog i suglasnost Zavoda Z., koji upravo poznaju okolnosti u kojima živi majka i njene osobne prilike, a osim toga, dokazni prijedlog da se provede vještačenje roditeljske skrbi nitko nije niti predlagao (list 82). 

 

35. Sud ocjenjuje kako izraženo mišljenje Zavoda P. i Zavoda Z. nije u suprotnosti, obzirom na činjenicu da je mišljenje Zavoda P. dato prije nego je proveden razgovor posebnog skrbnika sa mlljt. djecom, a osim toga Zavod P. nije niti proveo razgovor sa mlljt. djecom, bio je upoznat sa podneskom posebnog skrbnika, te nije izražavao nikakvo protivljenje istome, te sud ističe kako izraženo mišljenje djece prvenstveno treba imati prednost, sa čime je suglasan kako posebni skrbnik, tako i Zavod Z., budući je to u interesu djece.

 

36.Imajući u vidu provedene dokaze, sve utvrđene okolnosti, pravo djece na ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, pravo i dužnost roditelja ostvarivati osobne odnose s djecom s kojom ne stanuje, dosadašnji način i vrijeme održavanja osobnih odnosa djece i majke, to sud ocjenjuje kako postoje pretpostavke za izmjenu dosadašnje sudske odluke o načinu i vremenu ostvarivanja osobnih odnosa djece s majkom u dane vikenda, te sud ocjenjuje kako je u interesu i za dobrobit mlljt. S. L. i mlljt. L. L. ostvarivati neposredne, osobne, kontinuirane, sadržajne osobne odnose s majkom s kojom ne stanuju svaki drugi vikend u mjesecu od petka u 17,30 sati do nedjelje u 20,00 sati, kako bi mlljt. djeca uredno i redovito ispunjavala i svoje školske aktivnosti i izvanškolske aktivnosti kojima se bave duže vrijeme, u kojima postižu uspjeh, te kako bi mogla podjednako provoditi dane vikenda i s jednim i s drugim roditeljem, te u dane vikenda kada nisu s majkom družiti se i sa vršnjacima, što je dio socijalnog i zdravog odrastanja. 

 

37. Sud nadalje ocjenjuje da je u interesu djece ostvarivati osobne odnose s majkom kako je to određeno ranijom sudskom odlukom i to svaki drugi državni i vjerski blagdan, te sud  određuje vrijeme od 10,00 sati do 20,00 sati, zatim kao i do sada 30 dana tijekom ljetnih praznika, naizmjenično u srpnju jedne godine, a druge godine u kolovozu, 7 dana tijekom zimskih praznika, naizmjenično prvih 7 dana prve godine praznika, a druge godine praznika drugih 7 dana i tako naizmjenično, kao i polovinu proljetnih praznika naizmjenično iz jedne u drugu godinu u prvoj polovici, odnosno drugoj polovici praznika, sve na način da otac dovodi djecu k majci, a majka vraća djecu k ocu. Sud smatra da svaki roditelj treba jednako podnositi teret odvoženja i dovoženja djece drugom roditelju. 

 

38. Na navedeni način postiže se ravnoteža između potrebe djece za ostvarivanjem osobnih, kontinuiranih, neposrednih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuju, njihovi  interesi i dobrobiti, kao  i potrebe i prava roditelja s kojim djeca ne stanuju na uživanje roditeljske skrbi.

 

39. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je da mlljt. S. L. i mlljt. L. L. ostvaruju osobne odnose s majkom:

 

-svaki drugi vikend od petka do nedjelje, na način da otac doveze djecu majci u petak u 17,30 sati, a majka vrati djecu ocu u nedjelju u 20,00 sati,

-svaki drugi državni i vjerski blagdan, na način da otac doveze djecu majci u 10,00 sati, a majka vrati djecu ocu u 20,00 sati,

-30 dana tijekom ljetnih praznika, prve godine u srpnju, a druge godine u kolovozu i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu,

-7 dana tijekom prvog dijela zimskih praznika, te iduću godinu 7 dana tijekom drugog dijela zimskih praznika i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu,

-polovinu proljetnih praznika i to prvu polovinu proljetnih praznika prve godine, a iduće godine drugu polovinu proljetnih praznika i tako naizmjenično, na način da otac dovozi djecu majci, a majka vraća djecu ocu.

 

40. Napominje se kako će zbog raznih životnih okolnosti postojati potreba da se roditelji dogovaraju o drugačijem načinu i vremenu održavanja osobnih odnosa djece i roditelja, te da se sve životne situacije ne mogu obuhvatiti sudskom odlukom, a pri tome roditelji moraju voditi računa o dobrobiti svoje mlljt. djece, te da sud minimalno intervenira u odnose roditelja i djece kada je to nužno, kao i da su sve bitne odluke za djecu roditelji dužni rješavati sporazumno.

 

41. Napominje se kako su odredbom čl. 417. st. 3. Obiteljskog zakona propisane pravne posljedice nepoštivanja obveze omogućavanja ostvarivanja osobnih odnosa djeteta sa drugim roditeljem:

1.              mogućnost izricanja novčane kazne u iznosu od tridesettisućakuna,

2.              mogućnost izricanja zatvorske kazne od jednog dana do šest mjeseci te

3.              mogućnost promjene odluke s kojim će roditeljem dijete stanovati.

 

42.Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

 

 

43. Stranke nisu potraživale troškove postupka, pa o istima nije niti odlučivano.

 

U Bjelovaru, 6. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                                   Sudac

                                                                                                                         Sunčica Lovrić 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave iste presude, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.