Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3648/22-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja P.-E. d.o.o., iz R., kojeg zastupa B. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga, Z., kojeg zastupa M. Š. M., viša savjetnica, radi oglašenja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-344/22-6 od 21. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 6. travnja 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-344/22-6 od 21. srpnja 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-976-02/21-03/05, urbroj: 326-01-60-62-22-4 od 10. veljače 2022. Tim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za oglašavanje ništavim rješenja tuženika, klasa: UP/I-976-04/21-02/01, urbroj: 326-01-60-62-21-8 od 15. travnja 2021., kojim je utvrđeno da je za G. P. i I. B. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva P. d.o.o., naloženo da u roku od 90 dana podnesu tuženiku zahtjev za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva, ponudu za preuzimanje i isprave iz članka 22. stavak 3. Zakona o preuzimanju dioničkih društava, te da dostave predmetno rješenje dioničarima P. d.d. ili omoguće dostavu putem S. k.d.d. d.d. i dostave tuženiku dokaz o učinjenom u roku od 15 dana od zaprimanja rješenja.
2. Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi ističe da iz argumentacije prvostupanjskog suda iz obrazloženja presude jedno proizlazi kako bi trebalo postupiti po rješenju koje nije utemeljeno na zakonu. Suprotno navedenom, tužitelj ističe da je posljedica povrede materijalnog zakona, odnosno nezakonitosti rješenja upravo nemogućnost pravnog i stvarnog izvršenja navedenog rješenja, radi čega je i podnio zahtjev za oglašavanje ništavim. Drugim riječima, samo postupanje po navedenom nezakonitom rješenju u protivnosti je s prisilnim važećim zakonskim odredbama, te stoga navodi da je mogućnost izvršenja rješenja, bila pravna ili stvarna, direktna posljedica zakonitog donošenja rješenja. U konkretnoj situaciji Agencija pogrešno zaključuje da su adresati odredbe članka 42. stavka 7. i 8. Zakona o preuzimanju dioničkih društava G. P. i I. B., te pažljivim iščitavanjem navedene odredbe, proizlazi da su adresati navedenih odredbi samo one osobe za koje obveza davanja ponude za preuzimanje nastala do 15. prosinca 2013., dakle do stupanja na snagu zakona, a obveza davanja ponude za preuzimanje za koju Agencija tvrdi da je nastala za tužitelja, veže se uz datum 13. veljače 2019., te u konkretnom slučaju ne postoji obveza za davanje ponude za preuzimanje. Takvo izvršenje spornog rješenja nije pravno i stvarno moguće, radi čega postoji razlog za oglašavanje rješenja ništavim, jer njegovo izvršenje nije pravno, niti stvarno moguće. Tužitelj predlaže Visokom upravnom sudu da po provedenom postupku njegovu žalbu uvaži, te pobijanu presudu preinači tako da u cijelosti prihvati tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, te tuženika obveže na podmirenje nastalih troškova postupka i troškova ove žalbe.
4. U odgovoru na žalbu tuženik, sumirajući navode žalbe tužitelja, ističe kako ništavost predstavlja najteži oblik nezakonitosti rješenja, te su radi zaštite prava stranaka, ali i zaštite javnog interesa slučajevi ništavosti izričito propisani i vrlo strogi. Stoga, javnopravno tijelo, a ni sud ne može oglasiti ništavim rješenje izvan slučajeva navedenih u zakonskoj odredbi članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te je vidljivo da je navedena eventualna nezakonitost rješenja radi pogrešne primjene materijalnog prava nije navedena kao jedan od razloga iz kojih se rješenje može oglasiti ništavim. Razlozi koje tužitelj ističe odnose se upravo na pogrešnu primjenu materijalnog prava, a koji ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih razloga iz članka 128. ZUP-a, pa stoga nije bilo uvjeta za oglašavanje rješenja ništavim, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Tuženik drži da je prvostupanjski sud ispravno i zakonito postupio kada je donio obijanu presudu, te predlaže da Visoki upravni sud žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi pobijanu presudu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Suprotno tvrdnji tužitelja, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Naime, upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a, a tužitelj određeno niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda pravila sudskog postupka. U obrazloženju svoje presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a, radi čega je ovaj prigovor kao neosnovan valjalo odbiti.
7. Među strankama upravnog spora bilo je sporno pitanje je li rješenje od 15. travnja 2021., naprijed navedeno, ništavo sukladno odredbi članka 128. stavak 3. i 6. ZUP-a, odnosno je li izvršenje predmetnog rješenja pravno ili stvarno moguće i je li ono sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja uz utvrđenje prvostupanjskog suda da je navedeno rješenje već postalo pravomoćno.
8. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.
8. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da rješenje čije je oglašenje ništavim tužitelj tražio, ne ispunjava niti jedan od zakonom propisanih uvjeta iz članka 128. ZUP-a, koji razlozi su taksativno navedeni za njegovo oglašavanje ništavim, radi čega je pravilno postupio tuženik kada je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke iz članka 128. stavak 1. točka 3. ZUP-a za oglašavanje predmetnog rješenja ništavim, jer njegovo izvršenje nije protivno zakonu, niti je objektivno nemoguće. Pored navedenog, sud je pravilno naveo da navedeno rješenje ne ispunjava uvjete iz članka 128. stavak 1. točka 6. ZUP-a, jer da ne sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja. Sud nije utvrdio da postoji nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja, radi čega je pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
9. Temeljem svega iznijetog, valjalo je žalbene navode kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.
U Zagrebu 6. travnja 2023.
Predsjednica vijeća
Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.