Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-3288/22-4

Poslovni broj: Usž-3288/22-4

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš i Borisa Markovića, članova vijeća, te višeg sudskog savjetnika – specijalista Srđana Papića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja C. V. d.o.o., S1., zastupanog po direktoru D. V1., a on po G. L., odvjetniku u S1., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Z., zastupanog po D. V2., službenoj osobi, radi zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti izvan radnog vremena, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3630/21-8 od 20. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj dana 6. travnja 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-3630/21-8 od 20. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1.              Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-334-09/21-02/8, urbroj: 443-01-17-01-21-5 od 13. listopada 2021., kao i zahtjev za naknadom troškova upravnog spora.

2.              Protiv označene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - „Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS).

3.              Tužitelj u žalbi navodi kako mu je osporenim rješenjem tuženika zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje gostiju na otvorenom ugostiteljskog objekta kavane i disko kluba u S1., ali ističe kako za to nije bilo uvjeta, s obzirom da se radi o objektu koji se ne nalazi u naseljenom području, radi čega je dopušten rad C. V., te je obrazloženje prvostupanjske presude neosnovano i nezakonito. Poziva se na generalni urbanistički plan Grada S1., iz kojeg je razvidno da se tužitelj nalazi u zoni namjere športski centri u kojoj je moguća i ugostiteljska namjena, te kako je došlo do oprečnih tumačenja naseljenog mjesta, odnosno položaja kluba tužitelja. Zatražio je i dostavio sudu očitovanje stručnih osoba na okolnost utvrđenja lokacije C. V. U obrazloženju pobijane presude sud navodi kako tužitelj tijekom postupka nije dostavio dokaz iz kojeg bi nesporno proizlazilo da se ugostiteljski objekt nalazi izvan naseljenog područja, odnosno da se nalazi na udaljenosti manjoj od 500 m od naseljenog dijela naselja. Smatra da izuzev dostavljenih dokaza na koje se ponovno poziva i u žalbenom postupku, ni na koji drugi način to nije mogao dokazati, i poziva se na rješenje Grada S1. u kojem se navodi kako je za potrebe ovog postupka izvršen uvid u prostorni plan Grada S1., gdje je utvrđeno da se radi o objektu koji se ne nalazi u naseljenom području, pa bi se u ovom konkretnom slučaju mogao primijeniti članak 9. Odluke o radnom vremenu ugostiteljskih objekata, prema kojem objekti izvan naseljenih područja mogu raditi od 00 do 24 sata. Slijedom navedenog ukazuje kako je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, te nije bilo mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva, radi čega predlaže da Visoki upravni sud poništi prvostupanjsku presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar uz dosudu troškova postupka i podnošenja ove žalbe.

4.              U odgovoru na žalbu tuženik ističe da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud nesporno utvrdio da je tuženik u predmetu inspekcijskog nadzora, u predmetu kontrole provedbe odredbe članka 9. a) Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i odredbi točke III. stavka 1. podstavka 6. i točke 4. stavka 1. Odluke stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke, radi sprečavanja prijenosa bolesti Covid-19, pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio odredbe materijalnog prava na temelju kojih je riješena ova upravna stvar. Predlaže žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

5.              Žalba nije osnovana.

6.              Iz spisa predmeta je razvidno da je osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja više turističke inspektorice Državnog inspektorata, Službe za ugostiteljsko, pružanje usluga u turizmu i za boravišnu/turističku pristojbu, Područnog ureda S1. od 12. kolovoza 2021., kojim rješenjem je tužitelju zabranjeno obavljanje ugostiteljske djelatnosti na prostoru za usluživanje na otvorenom ugostiteljskog objekta kavane i disko bara naziva C. V. u S1., izvan radnog vremena određenog u trajanju od 6:00 do 24:00 sati. Također je utvrđeno da ta mjera traje do okončanja važenja odluke Stožera civilne zaštite RH o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavanju okupljanja i uvode druge nužne epidemiološke mjere i preporuke, radi sprečavanja bolesti Covid-19 putem okupljanja ("Narodne novine", 67/21., 80/21. i 84/21.).

7.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje s kojim je i ovaj Sud suglasan.

8.              Odredbom članka 9. a) Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15., 121/16., 98/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20. i 126/21. dalje: Zakon) propisano je u stavku 1. da Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske može odlukom privremeno urediti ili zabraniti rad svih ili pojedinih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata ili ograničiti radno vrijeme pojedinih ili svih skupina i/ili vrsta ugostiteljskih objekata propisanih člankom 9. ovog Zakona, te pružatelja ugostiteljskih usluga iz članka 41. ovog Zakona na cijelom ili pojedinom području Republike Hrvatske u uvjetima posebnih okolnosti.

Stavkom 2. propisano je da "posebne okolnosti" podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.

              Stavkom 3. citiranog članka je propisano da za vrijeme važenja odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske iz stavka 1. ovog članka na ugostiteljske objekte koji su obuhvaćeni tom odlukom ne primjenjuju se odredbe članka 9. ovoga Zakona.

9.              Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske donio je Odluku o uvođenju nužnih epidemioloških mjera za područje D.-n., S.-d., Š.-k., Z., P.-g. i I. županije, te za područje Grada N., Grada S2. i Općine K. ("Narodne novine", 84/21.) od 23. srpnja 2021., kojom je u točki 2. propisao da su, između ostalog, nužne epidemiološke mjere iz točke 1. ove Odluke i javna događaja, te okupljanja i svečanosti svih vrsta mogu trajati najdulje do 24:00 sati.

10.              S obzirom na činjenicu da je inspekcijski nadzor kod tužitelja nad kontrolom provedbe odredbi Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti proveden 7. kolovoza 2021., kada je navedena Odluka i dalje bila na snazi, to je pravilno postupila viša turistička inspektorica Državnog inspektorata, kada je tužitelju zabranila obavljanje gospodarske usluge izvan radnog vremena određenog u trajanju od 6:00 do 24:00 sati, s obzirom da je inspekcijski nadzor obavljen nakon 24:00 sati o čemu je prvostupanjsko tijelo dalo valjane razloge.

11.              S obzirom na naprijed citirane zakonske i podzakonske odredbe, prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio tuženik kada je odbio žalbu tužitelja, a prvostupanjski sud potvrdio zakonitost osporenog rješenja tuženika, uz obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud. Pri takvom stanju stvari, prema ocjeni ovoga Suda, nije bilo potrebe detaljno raspravljati o tome da li se objekt tužitelja nalazi u naseljenom ili nenaseljenom području, imajući u vidu odredbu članka 9. a) stavak 1. naprijed citiranog Zakona, koji propisuje mogućnost zabrane svih ili pojedinih vrsta ugostiteljskih objekata i ograničavanja njihovog radnog vremena u uvjetima posebnih okolnosti.

12.              Temeljem iznijetog, valjalo je žalbene navode kao neosnovane odbiti, te kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

13.              Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, s obzirom da je tužitelj upravni spor izgubio u cijelosti.

 

U Zagrebu 6. travnja 2023.

 

     Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu