1

Poslovni broj Gž -2924/2020-3

Poslovni broj Gž-2924/2020-3

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

            R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika A. b. d.d. Z., sada Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. i P. u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-994/2019-24 od 30. lipnja   2020., u sjednici vijeća 6. travnja 2023.

 

r i j e š i o  j e

              I Prihvaćaju se žalbe stranaka te se ukida  presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-994/2019-24 od 30. lipnja  2020.  u točki I., II. izreke, točki 2/I., 2/II i 2/3 izreke, te rješenje u točki II. izreke i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              II Ostavlja se o naknadi žalbenog troška stranaka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan glavni (prvopostavljeni) tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se utvrdi da je  Ugovor o kreditu (od 20. travnja 2007.) sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između stranaka ništetan i da ne proizvodi pravne učinke i naloži tuženiku vratiti tužitelju iznos od  616.678,90 kn s zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao izreci presude; odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, točkom 2. izreke prihvaćen je kao osnovan podredni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe istog Ugovora o kreditu o promjenljivoj kamatnoj stopi iz članka  3. i članka 6. kao i odredba o valutnoj klauzuli, naloženo je tuženiku isplatiti – vratiti tužitelju po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 24.149,20 kn  te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 101.145,30 kn s zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude (toč. 2/I, 2/II)

 

2. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tužba djelomično povučena u odnosu na točku II. podrednog (eventualnog) tužbenog zahtjeva za 64.705,50 kn dok je točkom II. izreke odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

3. Protiv te presude i rješenja žalbe su podnijele obje stranke.

 

4. Tužitelj pobija presudu u točki 1. izreke i rješenja u toč. II izreke zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.  353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i u cijelosti prihvati kao osnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno  u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje.

 

5. Tuženik pobija presudu u točki 2. izreke te rješenje u točki II. izreke također zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se presuda preinači odbijanjem drugopostavljenog tužbenog zahtjeva kao neosnovanog, te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno da se presuda i rješenje u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

6. Tuženik je odgovorio na  žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba tužitelja odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda u točki 1. izreke potvrdi u cijelosti.

 

7. Žalbe su osnovane.

 

8. Predmet spora je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim u cijelosti ugovora o kreditu od 20. travnja 2007. zaključenog između stranaka, tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita te za isplatu iznosa od 616.678,98 kn s zateznom kamatom te drugo postavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetne odredbe istog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz članka 3. i  6. Ugovora te za isplatu iznosa od  24.149,20 kn po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te iznosa od 101.145,30 kn po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.

 

9. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su stranke sklopile navedeni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, da je tužitelj otplatio kredit u cijelosti 24. rujna 2010. sukladno Ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporno je je li pravilno odbijen kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, zbog ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ima li tužitelj pravo na isplatu iznosa od 616.678,90 kn , odnosno je li pravilno prihvaćen kao osnovan drugopostavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev za utvrđenje da su djelomično ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora o kreditu u člancima  3. i 6. te za isplatu dosuđenog iznosa od  24.149,20 kn po osnovi promjenjive kamatne stope te iznosa od  101.145,30 kn po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno posljedično tome ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara utužene tražbine.

 

10. Imajući u vidu prethodno navedene činjenice kao i činjenicu da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen postupak radi  zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača u kojem je donesena pravomoćna presuda broj P-1401/2012 od  4. srpnja 2013. prvostupanjski sud pozivajući se na temelju odredbe čl. 502 c. ZPP-a i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP) na pravna utvrđenja iz navedene presude u odnosu na tuženika, odnosno njegovog pravnog prednika odnosno pravomoćno utvrđenu ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zaključuje da su navedene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne. Pritom zaključuje da djelomična ništetnost ovih  ugovornih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu slijedom čega prvopostavljeni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu, kao i za isplatu navedenog novčanog iznosa odbija kao neosnovan.

 

11. Zbog istih  razloga prihvaća kao osnovan drugopostavljeni (eventualni) tužbeni zahtjev utvrđujući na temelju nalaza i mišljenja  vještaka knjigovodstvene struke, kojim niti tuženik u pogledu pravilnosti matematičkog obračuna nije prigovorio, zaključuje da je tuženik dužan isplatiti tužitelju zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od 24.149,20 kn te po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 101.145,30 kn s zateznom kamatom.

 

12. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, isti ocjenjuje kao neosnovan te navodi da je podnošenjem kolektivne tužbe  4. travnja 2012. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) došlo do prekida zastare koja je ponovno počela teći pravomoćnošću odluke u tom postupku tj. 13. lipnja 2014. u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, a u odnosu na valutnu klauzulu  od 14. lipnja 2018. cijeneći da je tužba podnesena 19. travnja 2019. zaključio je da zastara nije nastupila.

 

13. Slijedom toga je drugopostavljeni tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan, dok je  o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, zaključujući da su stranke podjednako uspjele u parnici, te je odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

 

14. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih  žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

15. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a na koje stranke ukazuju u žalbama.

 

16. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki 1. izreke kojom je odbijen njegov prvopostavljeni tužbeni  zahtjev, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda da ništetnost ugovornih odredbi  iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i  valutnoj klauzuli nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora o kreditu, iznosi suprotno stajalište, te smatra da predmetni ugovor o kreditu zbog ništetnosti tih ugovornih odredbi ne može opstati slijedom čega da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan prvopostavljeni tužbeni zahtjev.

 

17. Tuženik u žalbi također ustraje kod prigovora koje je iznio u odgovoru na tužbu te tijekom postupka, te suprotno stajalištu prvostupanjskog suda smatra da je sud pogrešno odbio kao neosnovan prigovor zastare. Uz to navodi da standarde nepoštenosti pojedine odredbe pa tako i odredbi za koje tužitelj u postupku tvrdi da su ništetne treba procjenjivati u vezi s konkretnim činjeničnim utvrđenjima, odnosno da nije dovoljno pozvati se na presudu donesenu u kolektivnom sporu. U vezi s tim ukazuje da je u odgovoru na tužbu na okolnost da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama odnosno da je tuženik, prije i prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu s tužiteljem pregovarao o svim pojedinačnim ugovornim odredbama i da su tužitelju bili vrlo dobro poznati svi elementi ugovora, i u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, da je na ove okolnosti predložio saslušanje svog zaposlenika koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog ugovora, a isto tako da je na iste okolnosti predložio i saslušanje javnog bilježnika, te uz to  priložio u spis  Metodologiju promjene kamatnih stopa s fizičkim osobama H. A. A. b. d.d., gdje su jasno definirani parametri koji utječu na promjenjivost kamatnih stopa na kreditne proizvode tuženika, a u Metodologiji da je jasno navedeno pojašnjenje svakog pojedinog parametra, datumi na koje tuženik utvrđuje promjene istih kao i informacija o načinu provjere vrijednosti svakog pojedinog parametra od strane potrošača, tužitelja.

 

18. Smatra da je prvostupanjski sud, odbijajući ove dokazne prijedloge, te okolnost da nije ocijenio priloženu metodologiju počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

19. Tuženik neosnovano smatra da je odbijanjem ovih dokaznih prijedloga sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, jer ovime, sud nije  tuženiku onemogućio raspravljanje, već je ovime ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

20. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu, između ostalih predložio i dokaz saslušanjem njegovog bivšeg radnika M. Š. uz navođenje njegove adrese, u svojstvu svjedoka kao  i javne bilježnice N. M. koja je izvršila solemnizaciju predmetnog ugovora. Naime imajući u vidu odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/5458/2021 od 30. lipnja 2022. treba reći da je Ustavni sud prihvatio argumentaciju banaka da je odbijanje dokaznih prijedloga radi slušanja zaposlenika banke koji su sudjelovali u obradi kredita ostvarena povreda načela jednakosti oružja, te je zaključio da unatoč učinku presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom čl. 502.c ZPP-a o sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima treba omogućiti banci dokazivanje da bi određenom potrošaču u postupku sklapanja konkretnog ugovora o kreditu dala odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama a o čemu nije pravomoćno odlučeno u kolektivnom sporu.

 

21. Stoga su, ovi žalbeni navodi tuženika osnovani, međutim prema shvaćanju ovoga suda saslušanjem javnog bilježnika prema shvaćanju ovog suda, ne može se dokazivati činjenica obaviještenosti potrošača budući da javni bilježnik prema postojećim zakonskim propisima nije imao ovlasti, odnosno dužnost upozoriti potrošača na rizike fluktuacije tečaja CHF ili pak objasniti parametre promjene kamatne stope (citirana odluka Ustavnog suda, kao i odluka istog suda broj U-III-42223/2021 od 1. prosinca 2021.).

 

22. Sukladno navedenom, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud u okolnostima konkretnog slučaja pravilno odbio dokazni prijedlog tuženika za saslušanje javnog bilježnika, međutim odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje bivšeg radnika tuženika koji je sudjelovao u obradi kredita, činjenično stanje je za sada  ostalo nepotpuno utvrđeno zbog čega se ne može prihvatiti kao pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se u konkretnom slučaju nije pregovaralo.

 

23. Zbog tih razloga  bilo je nužno  pobijanu presudu ukinuti u cijelosti, te rješenje u točki  II. izreke s time da će prvostupanjski sud u ponovnom suđenju provesti dokaz saslušanjem bivšeg djelatnika tuženika te njegov iskaz ocijeniti zajedno sa svim ostalim izvedenim dokazima u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a. Prilikom ponovnog odlučivanja o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud će imati u vidu citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbu čl. 502 c. ZPP-a o učincima presude donesene u kolektivnom sporu kao i odredbe ZOO-a o stjecanju bez osnove i zastari tražbine koje sve odredbe dolaze u primjenu radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu s time da će dati ponovnu ocjenu o ništetnosti navedenih spornih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Pritom, ovome sudu prihvatljivo je stajalište prvostupanjskog suda da ukoliko utvrdi ništetnim odredbe  ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to nema za posljedicu ništetnost cijelog  ugovora o kreditu o čemu ovisi odluka o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu, a o svemu navedenom, ovisi i zaključak o pravu tužitelja na isplatu, odnosno restitucijskom zahtjevu.

 

24. Zbog tih razloga, uvaženjem  žalbi stranaka pobijanu presudu trebalo je ukinuti primjenom odredbe čl. 370. ZPP-a te rješenje u točki II. izreke u odluci o naknadi parničnog troška, s time da će  prvostupanjski sud, donoseći novu odluku, istom odlučiti i o troškovima cijelog postupka, kao i o troškovima žalbenog postupka.

 

25. Prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

                                                        U Rijeci, 6. travnja 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner v.r.