1

Poslovni broj: Gž-304/2023-2

 

Poslovni broj: Gž-304/2023-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB:..., iz K., P. K., kojeg zastupa punomoćnik I. Z., odvjetnik u K. protiv tuženika D. M., OIB:.., iz R., R., kojeg zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik u K., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: P-208/2020-24 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj: P-208/2020-24 od 15. prosinca 2022. - u točki I. i II. izreke.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja, toč. I., prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnina k.č. br. 2251, oranica M., površine 2859 m² i k.č. br. 2252, livada M., površine 529 m², obje upisane u posjedovni list 387, katastarska općina R.. Toč. II. naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.897,80 kuna/ 1.711,83 eura u roku od 15 dana. Toč. III. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem se tuženiku nalaže izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva tužitelja na nekretninama iz točke I. ove presude, a koju će za slučaj neizdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

 

2. Protiv te presudu u njenom dosuđujućem dijelu (točkama I. i II. izreke) pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da u konkretnom slučaju postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka  2. točke 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022. dalje: ZPP) jer tuženik nije upisani vlasnik spornih nekretnina, već su to treće osobe koje nisu stranke ovog postupka, a da i je pasivno legitimiran, tužbeni zahtjev bi se mogao odnositi samo na 1/4 dijela suvlasničkog dijela jer je tuženiku kao zakonskom nasljedniku pripao upravo toliki suvlasnički udio. Smatra da je počinjena bitna povreda odredaba članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostatka zbog kojih se ne može ispitati te je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da je tužitelj imao posjed spornih nekretnina kao i da ima valjan pravni temelj za vršenje tog posjeda, pored nesporne činjenice da tužitelj (kao kupac) i majka tuženika (kao prodavateljica) nisu zaključili glavni ugovor o kupoprodaji, a tužitelj nije sredio zemljišnoknjižno stanje koje je bilo preduvjet zaključenja tog ugovora. Ističe da nije životno i logično da ugovorne strane ne sastave pisanu potvrdu o isplati preostale ugovorene kupoprodajne cijene od 35.000,00 kuna, a pored činjenice da su za prvu isplatu dijela kupoprodajne cijene od 15.000,00 kuna sastavili takvu potvrdu. Također, da su predmetne nekretnine prodane tužitelju ne bi bile navedene u ugovoru o darovanju iz 2012. temeljem kojeg je majka tuženica te iste nekretnine darovala tuženiku. Nejasno je temeljem čega je sud prvog stupnja uzeo kao utvrđenim činjenicu da je tužitelj u posjedu od 31. prosinca 2008, a nije životno ni logično da je tužitelj tuženika tek 2019. pozvao na zaključenje ugovora o kupoprodaji nekretnina. Smatra da predugovor ne može biti valjan osnov za stjecanje posjeda te je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je posjed tužitelj zakonit kao i da je tužitelj sporne nekretnine stekao dosjelošću. Pogrešna je i ocjena iskaza parničnih stranaka te svjedoka A. T. i M. M.. Sporna je i odluka o trošku postupka jer je tužitelj uspio samo s tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva dok je odbijen sa tužbenim zahtjevom na izdavanje tabularne izjave pa bi svakoj parničnoj stranci trebalo pripasti 50% troška. Predlaže preinačenje presude u pobijanom dijelu odbijanjem preostalog tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje. Traži naknadu troška žalbe.

 

3.  Žalba je dostavljena tužitelju na očitovanje prema odredbi članka 359. ZPP-a.

 

4.  Odgovor na žalbu nije podnesen.

5.  Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da je izvanknjižni vlasnik nekretnina k.č. br. 2251, oranica M., površine 2859 m² i k.č. br. 2252, livada M., sve k.o. R. te da tuženik izda tužitelju ispravu podobne za upis prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama.

 

7. Sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je tužitelj izvanknjižni vlasnik k.č.br. 2251 i 2252, k.o. R. uz zaključak kako se tužitelj od kraja 2008. nalazi u njihovom poštenom, istinitom i zakonitom posjedu te da je protekom roka od deset godina neprekidnog samostalnog i kvalificiranog posjedovanja dosjelošću stekao vlasništvo na tim nekretninama. Odbijen je tužbeni zahtjev za izdavanje isprave podobne za upis prava vlasništva na tim nekretninama iz razloga što tuženik nije upisan kao zemljišnoknjižni vlasnik kč.br. 2251 i 2252, k.o. R., već su kao zamljišnoknjižni vlasnici upisane treće osobe F. M. u 2/4 dijela, S. M. u 1/4 dijela i M. M. u ¼ dijela i jer je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj pravo vlasništvo na predmetnim nekretninama stekao na temelju zakona, dosjelošću, čime je sukladno odredbi članka 130. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010.,143/2012. i 152/2014.) ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud ocjenjuje da žalba tuženika nije osnovana.

 

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu u kojem ukazuje na  bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika,  zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

 

10. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

10.1. Nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke. 8. ZPP-a jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je tužitelj legitimiran voditi ovaj spor protiv tuženika iz razloga što je tuženik osporio izvanknjižno pravo vlasništva tužitelja smatrajući da je on, a ne tužitelj, izvanknjižni vlasnik nekretnina koje su predmet spora u ovom postupku. Protivno žalbi, tuženik je pasivno legitimiran u ovome postupku budući da je Ugovorom o darovanju od 23. siječnja 2012. izvanknjižna vlasnica pok. M. M. darovala tuženiku nekretnine koje su predmet spora u ovom postupku te su ujedno te nekretnine pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj: O-1127/19 UPP/OS-94/19 od 13. kolovoza 2019. uvrštene u ostavinsku imovinu iza pok. M. M. dok je tuženik utvrđen kao njezin zakonski nasljednik.

 

11. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 8. ZPP-a jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

 

12. Sud prvog stupnja je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, savjesne i brižljive ocjene svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, utvrdio sljedeće odlučno (dijelom i nesporno) činjenično stanje:

- da je tužitelj kao kupac s izvanknjižnom vlasnicom pok. M. M. (majkom tuženika) kao prodavateljicom 16. svibnja 2008. zaključio predugovor o kupoprodaji nekretnina k.č. br. 2251 i 2252, k.o. R.;

- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 50.000,00 kuna;

- da je dogovore oko kupoprodaje tih nekretnina vodio tuženik koji je živio u zajedničkom kućanstvu s majkom M. M.;

- da je tužitelj tuženiku isplatio kaparu u iznosu od 15.000,00 kuna (potvrda od 25. travnja 2008.), a naknadno i preostali iznos kupovine od 35.000,00 kuna;

- da su predmetne nekretnine u posjedovnom listu upisane na ime pok. M. M., a u zemljišnim knjigama kao vlasništvo trećih osoba i to F. M., u 2/4 dijela, S. M. u ¼ dijela i M. M. u ¼ dijela ;

- da je pokojna M. M. ugovorom o darovanju nekretnina od 23. siječnja 2012. darovala tuženiku kao daroprimatelju i nekretnine k.č. br. 2251 i 2252, k.o. R.;

- da je tuženik, prema pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju poslovni broj: O-1127/19 UPP/OS-94/19 od 13. kolovoza 2019. proglašen nasljednikom iza pokojne M. M. pri čemu je utvrđeno da njezinu ostavinsku imovinu čine i nekretnine koje su predmet spora u ovom postupku;

- da je tužitelj o svom trošku, a sukladno sporazumu koji je sklopio s M. M. prilikom kupoprodaje predmetnih nekretnina, uredio grobno mjesto na Mjesnom groblju u R. u njezinu korist;

- da tužitelj od 2008. u posjedu tih kupljenih nekretnina te da ih redovito održava i plaća košnju i malčanje;

- da je tužba u ovome predmetu podnesena 21. lipnja 2020.

- te da tuženik nije u posjedu predmetnih nekretnina te da se počeo ponašati kao vlasnik predmetnih nekretnina tek nakon što je sporne nekretnine naslijedio i to nakon 13. kolovoza 2019.;

 

11. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih dokaza i njihove ocjene izvršene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

 

12. Na utvrđeno odlučno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj izvanknjižni vlasnik nekretnina k.č. br. 2251 i 2252, k.o. R..

 

13. U pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje kako su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Takav zaključak suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

 

14. Naime, za razrješenje odnosa između stranaka ima se primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa te sud prvog stupnja pravilno ocjenjuje da je to u konkretnom slučaju Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010.,143/2012. i 152/2014., dalje: ZV).

 

15. Prema odredbi članka 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (odredba članka 160. stavak 1. ZV-a).

 

16. Tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik te će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (odredba članka 11. stavka 1. do 2. ZV-a). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), istinit je ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom i zloupotrebom te je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda se predmnijeva (članak 18. stavka 1. do 5. ZV-a).

 

17. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

 

18. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužitelj ima valjani pravni temelj za posjedovanje predmetnih nekretnina budući da je po predugovoru o kupoprodaji nekretnina od 16. svibnja 2008. kupio nekretnine k.č. br. 2251 i 2252, k.o. Radoboj od izvanknjižne vlasnice pokojne M. M. (majke tuženika) kao i da joj je iste godine putem njezinog sina (ovdje tuženika) isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 50.000,00 kuna. Kako su ugovorne stranke ugovorile i predmet i cijenu, zaključeni predugovor ima sve elemente glavnog ugovora o kupoprodaji.

 

19. Pravilno prvostupanjski sud zaključuje i kako je tužitelj u postupku dokazao da je su se još tijekom 2018. ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću budući da je tužitelj po sklapanju predugovora o kupoprodaji nekretnine od 16. svibnja 2008. i isplati kupoprodajne cijene, krajem 2008. stupio u posjed kupljenih mu nekretnina. 

 

20. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja ocjenom iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja, utvrdio i da je pregovore glede prodaje tih nekretnina vodio upravo tuženik iako je izvanknjižna vlasnica tih nekretnina bila njegova majka zbog čega tuženiku nije mogla ostati nepoznata činjenica da su te nekretnine još tijekom 2008. prodane tužitelju.

 

21. Žalitelj, neosnovano ističe kako je sud prvog stupnja propustio na pravilan način ocijeniti provedene dokaze, iskaze svjedoka S. Š., A. T. i M. M. te tužitelja i tuženika. Naprotiv, sud prvog stupnja je savjesno i brižljivo ocijenio i spomenute iskaze, kako zasebno, tako i zajedno sa svim drugim provedenim dokazima i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Obrazložio je jasno razloge zbog kojih dijelom ne prihvaća iskaze svjedoka S. Š., A. T. i M. M., kao i iskaz tužitelja i tuženika. Takvu ocjenu suda u svemu prihvaća i ovaj sud, a žalitelj je svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

 

22. S time u svezi pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj od kraja 2008. u samostalnom posjedu kupljenih mu nekretnina, a što je potvrdio i svjedok A. T., čija nekretnina se nalazi odmah do spornih nekretnina i koji je potvrdio da je bio upoznat s činjenicom da su sporne nekretnine prodane tužitelju, da se kroz navedeno razdoblje obraćao tužitelju kao vlasniku tih nekretnina kao i da tuženika nikada nije vidio da nešto radi na tim nekretninama. Pravilno je i utvrđenje da je tužiteljev posjed istinit jer nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja te da je pošten jer tužitelj kao posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed budući da mu tuženik nikada nije prigovarao te je tek nakon smrti majke M. M. počeo problematizirati posjed tužitelja.

 

23. Konačno, sud prvog stupnja pravilno je primijenio mjerodavno materijalno pravo, pravilno zaključivši kako je tužitelj najkasnije krajem 2008. započeo posjedovati kupljene mu nekretnine od kada je u poštenom, istinitom i zakonitom posjedu tih nekretnina kao i da su u konkretnom slučaju, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a kroz desetogodišnji rok dosjedanja, nastupile istekom 2018., dakle prije nego što je tuženik počeo činiti spornim tužiteljevo (izvanknjižno) pravo vlasništva na tim nekretninama (kraj kolovoza 2019.)

 

24. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavku 1. ZPP-a pravilno odlučio i o svim troškovima postupka te pri tome pravilno zaključio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelj nastale parničnih troškova budući da tužitelj nije uspio samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog kojeg parničnim strankama nisu nastali posebni troškovi.

 

25. Zbog izloženog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu (točka I. i II. izreke) sve prema odredbi članka 368. stavak  1. ZPP-a, kao u izreci ove presude.

 

26. Kako tuženik nije uspio sa svojom žalbom u ovom postupku njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe je valjalo odbiti (članak 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a).

 

 

U Puli – Pola 6. travnja 2023.

 

Predsjednica vijeća

Marija Sošić, v.r.