1

Poslovni broj: Gž Ovr-375/2022-

 

Poslovni broj: Gž Ovr-375/2022-

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić  toga suda kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja G. H. d.o.o., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz OD S. & V. odvjetnicima iz Z., protiv ovršenika T. L. iz Z., OIB:…, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja  Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr 3391/20 od 9. svibnja 2022., 6. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika T. L., te se potvrđuje rješenje Općinskog  građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr 3391/20 od 9. svibnja 2022., u točki I. izreke.

 

 

Obrazloženje

 

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke, naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 146,65 eur[1]/1.105,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, točkom II. izreke odbijen je ovrhovoditelj sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška.

 

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, točke I. izreke, žalbu podnosi ovršenik, ne konkretizirajući žalbene razloge sadržane u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a), koji se propis primjenjuje sukladno čl. 21. st.1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj  112/12 i dr., dalje: OZ-a/96).

 

              3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4.Žalba ovršenika nije osnovana.

 

5.Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljenih žalbi na postojanje neke od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354. st.2. t.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl.365. st.2. ZPP-a, u vezi s čl.21. st.1. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem prvostupanjskog rješenja nije ostvarena ni jedna od tih povreda.

 

              6.Nisu osnovani navodi kojima ovršenik pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja sadržane u točki I. izreke rješenja.

 

              7.Naime iz stanja u spisu proizlazi:

 

-da je povodom prijedloga za ovrhu, rješenjem suda prvog stupnja od 29. siječnja 2021. radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, određena ovrha na pokretninama ovršenika,

-da je u 4 navrata bezuspješno pokušana pljenidba pokretnina  na adresi ovršenika (22.04.2021., 2.09.2021., 29.10.2021., 22.12.2021., 8.03.2022.),

-da je prvostupanjskim rješenjem od 1. ožujka 2021. obustavljena ovrha na pokretninama ovršenika, iz razloga jer je ovrhovoditelj povukao ovršni prijedlog,

-da je podneskom od 31. ožujka 2022 ovrhovoditelj zatražio troškove postupka, kojem je zahtjevu prvostupanjski pobijanim rješenjem djelomično udovoljio.

 

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, pravilno je sud prvog stupnja primjenom čl. 14. st.6. OZ-a dosudio ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka, točnije troškove sudskog ovršitelja, troškove rezervacije bravara, te trošak  sudske pristojbe, odnosno sveukupno 146,65 eur/1.105,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO-a), budući su za to i prema uvjerenju ovog suda ispunjene potrebne zakonske pretpostavke.

 

9.U kontekstu prednje izloženog, nisu ovome sudu prihvatljive žalbene tvrdnje ovršenika da nije u obvezi snositi dosuđeni trošak jer da nije ništa napravio, odnosno da bi sporni trošak trebao snositi sam ovrhovoditelj.

Protivno tome, prosudba je i ovog suda, da u situaciji kada pljenidba pokretnina na kojima je određena ovrha, u cilju namirenja tražbine ovrhovoditelja, a temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi, nije uspješno provedena u 4 navrata, iako je ovrhovoditelj sa svoje strane sve osigurao, da isti nikako nije dužan snositi nastale troškove, već protivna strana, dakle ovršenik, koji je u konkretnom slučaju dužnik, odnosno protiv kojeg je pokrenut sudski postupak radi prisilnog namirenja postojeće tražbine.

 

10.Kako ovršenik svojim žalbenim navodima ni na koji način nije doveo u dvojbu zakonitost odluke sadržane u točki I. izreke, to se ista ukazuje pravilnom i utemeljenom na zakonu.

 

11.Zbog navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu ovršenika, te potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke, primjenom čl. 380.t.2. ZPP-a u svezi čl. 21.st.1. OZ-a.

 

12.Rješenje suda prvog stupnja u točki II. izreke, kao nepobijano ostaje neizmjenjeno.

 

 

U Rijeci 6. travnja 2023.

 

 

   Sutkinja                                                 Svjetlana Pražić v.r.