1                  Poslovni broj: Kž-26/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika B. B., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika po branitelju G. G. iz O. društva M.&L. iz Z., protiv presude Općinskog suda u Varaždinu broj K-292/2022-48 od 24. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,

p r e s u d i o   j e

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika B. B., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se optuženiku uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci na koju je osuđen prvostupanjskom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11., te se temeljem čl. 56. KZ/11. izriče uvjetna osuda tako da se određuje da se kazna zatvora u trajanju od  11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od  3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko uvjetna osuda bude opozvana u kaznu zatvora će se na temelju čl. 54. KZ/11. uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2022. do 28. prosinca 2022.

II. Povodom žalbe optuženika B. B., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri, tako da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11. ukida, a sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11. izvršavat će se do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, pod nadzorom nadležnog tijela za probaciju.

III. U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Varaždinu proglasio je krivim optuženika B. B. zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11., te ga temeljem čl. 139. st. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci. Na temelju čl. 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se na temelju čl. 69. st. 2. i 3. KZ/11. izvršavati u okviru zatvorskog sustava i traje do isteka izdržavanja kazne zatvora. Na temelju čl. 68. KZ/11. optuženiku je izrečena i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja će se na temelju čl. 68. st. 4. KZ/11. izvršavati do prestanka izvršenja kazne zatvora. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 2. lipnja 2022. pa nadalje.

2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) optuženik B. B. se oslobađa dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-6. ZKP/08. u cijelosti.

3. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik B. B. po branitelju G. G., odvjetniku iz V., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i  nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je odgovor na žalbu optuženika sa prijedlogom da se ista odbije i da se potvrdi prvostupanjska presuda. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je dostavljen na znanje optuženiku i njegovom branitelju

4. U skladu sa čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-32/2023 od 20. siječnja 2023., na nadležni  postupak.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. Nije u pravu optuženik kada tvrdi u žalbi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su razlozi koji su navedeni nejasni i proturječni, tako da se pobijana presuda po stajalištu žalbe ne bi mogla ispitati. Dakle, optuženik tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., ali tu žalbenu osnovu uopće ne precizira već ju samo paušalno iznosi. Ovaj sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. nije utvrđeno postojanje povreda odredaba kaznenog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, kao i obranu optuženika, te na temelju takvih pogrešnih zaključaka utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti. Prije svega u žalbi se tvrdi da je prvostupanjska presuda utemeljena isključivo na po ocjeni žalbe, neistinitom i nelogičnom iskazu oštećenice Đ. B., sa kojom je optuženik u lošim odnosima, te ga je ona već i ranije lažno prijavljivala. Međutim, navodi iz žalbe optuženika koji se odnose na neprihvatljivost iskaza oštećenice nisu osnovani. Prvostupanjski sud je pažljivo ocijenio sve provedene dokaze, svestrano ih analizirao, a uključivši i obranu optuženika. Iskaz oštećenice je potvrđen iskazima svjedoka koje opravdano prvostupanjski sud smatra objektivnima i nepristranima, a radi se o svjedoku L. K., vozaču gradskog autobusa u kojem se dogodio predmetni događaj, te svjedokinje M. N., koja je također bila putnica u tom istom autobusu. Oboje svjedoka su potvrdili da su čuli povišene tonove, ne sjećaju se točno riječi koje su izgovarali optuženik i oštećenica, ali su čuli da oštećenica viče "pusti me, boli me", a što je u skladu sa njenim iskazom. Naime, oštećenica je navela da je ušla u predmetni autobus, te nakon što je kupila kartu i spremila ju u torbicu, iznenada ju je optuženik koji je sjedio na sjedalu u autobusu, povukao za ruku govoreći "tu si sedni, došla si mi, tu ti je mjesto", a potom i "ti si moja žena, tako bude ili te ne bu". Oštećenica navodi da se pokušavala osloboditi od stiska optuženika i vikala da ju pusti, te da je pri tome osjećala intenzivan strah. Iz podataka u spisu također proizlazi da je oštećenica istog dana prijavila događaj policiji, a obratila se i liječniku zbog intenzivnog osjećaja straha, a što je potvrdila i svjedokinja S. M. E., a isto proizlazi i iz liječničke dokumentacije za oštećenicu. Stoga su neosnovane tvrdnje u žalbi da se pobijana presuda temelji isključivo na iskazu oštećenice, a koja je po stajalištu optuženika neobjektivna i njen iskaz je sračunat da optuženiku našteti. Stoga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Optuženik se žali i zbog odluke o kazni, te smatra da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, dok je precijenio otegotne okolnosti. Ovaj sud kao drugostupanjski sud ocjenjuje da je doista kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom prestroga ako se imaju u vidu sve okolnosti vezane za proces individualizacije kazne, a koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Olakotne okolnosti koje se tiču ličnosti optuženika doista pretežu kod odmjeravanja kaznene sankcije. Radi se o osobi koja nije do sada osuđivana, starije je životne dobi, u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio je bitno smanjeno ubrojiv, a također je i znatno narušenog zdravstvenog stanja, boluje od niza bolesti koje su posljedica dugogodišnjeg konzumiranja alkohola, ali i životne dobi. Uz to treba imati u vidu cjelokupnu obiteljsku situaciju koja je teška zbog narušenih odnosa između optuženika i oštećenice, kao i zbog smrti djeteta. Cijeneći sve ove okolnosti, kao i težinu i posljedice počinjenog kaznenog djela ovaj drugostupanjski sud nalazi da će se i uvjetnom osudom kojom je određeno da se kazna zatvora u trajanju od jedanaest mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri  godine ne počini novo kazneno djelo ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Izrečenom kaznenom sankcijom će se u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, te utjecati na optuženika i sve ostale da ne čine nova kaznena djela. Stoga je djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika preinačena prvostupanjska presuda u odluci o kazni kao pod točkom I. izreke ove presude

9. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika odlukom o sigurnosnoj mjeri. Naime, prvostupanjski sud je optuženiku izrekao dvije sigurnosne mjere medicinskog karaktera tj. obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11., te obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11. Iako načelno zakon ne isključuje mogućnost kumulacije sigurnosnih mjera u konkretnom slučaju nije bilo zakonske osnove za izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja. Svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućuju ili poticajno djeluju na počinjenje kaznenog djela, dakle svrha je isključivo specijalna prevencija. Iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka dr. M. V.-G., proizlazi da je optuženik osoba koja boluje od kronične ovisnosti o alkoholu. Osim ove dijagnoze optuženik boluje od miješanog poremećaja osobnosti, paranoidnog poremećaja osobnosti i emocionalne nestabilnosti. Uz ove dijagnoze kod optuženika su utvrđeni i  brojni komorbiditeti kao što je dijabetes melitus, hipertenzija, kronični pankreatitis, gastritis, osteoartritis, kronični lumbalni sindrom te varikoziteti donjih ekstremiteta. S obzirom na razinu alkohola u krvi koja je izmjerena od 1,75 g /kg vještakinja je zaključila da je optuženik bio akutno opit, te s obzirom na podatke o ranijem liječenju i podatke iz medicinske dokumentacije postavljena je dijagnoza kronične ovisnosti o alkoholu. Također je mišljenje vještakinje da postoji realna opasnost da bi zbog te ovisnosti optuženik mogao počiniti novo kazneno djelo, pa je radi otklanjanja te opasnosti doista opravdano primijeniti sigurnosnu mjeru iz čl. 69. KZ/11. Međutim, po ocjeni ovog suda nije bilo osnove da se istovremeno odredi i sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 68. KZ/11., neovisno o preporuci psihijatrijske vještakinje, jer će sigurnosna mjera iz čl. 69. KZ/11. otkloniti opasnost od počinjenja novog kaznenog djela, te postići svrhu izricanja sigurnosnih mjera. Stoga je povodom žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti preinačena prvostupanjska presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da je sigurnosna mjera iz čl. 68. KZ/11. ukinuta, a sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 69. KZ/11. primijenit će se uz uvjetnu osudu najdulje do isteka roka provjeravanja, a pod nadzorom nadležnog tijela za probaciju u skladu sa čl. 69. st. 2. i st. 3. KZ/11.

10. Iz navedenih razloga na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 6. travnja 2023.

                                                                                                                    Predsjednica vijeća

                                                                                                                Dajana Barberić-Valentić, v.r.