1             Poslovni broj: Kžzd-13/2023-4

                                                                                                                         

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću za madež sastavljenom od sutkinja za mladež toga suda i to Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Milenke Slivar kao članice vijeća i izvjestiteljice i Sanele Horvat kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika F. C., zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (“Narodne novine” broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-96/2020 od 22. prosinca 2022.,  u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Općinski sud u Puli-Pola na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu: ZKP/08.) oslobodio je optužbe optuženika F. C. da bi počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11.

 

2. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08., nužni izdaci optuženika, te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

3. Protiv ove presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Optuženik je po branitelju D. K., odvjetniku iz U., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana, te da se potvrdi prvostupanjska presuda

 

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen na razgledanje Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, koje ga je dopisom broj KŽ-DO-119/2023 od 29. ožujka 2023., vratilo na nadležni postupak.

 

6. Žalba nije osnovana.

 

7. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., jer da su razlozi presude o odlučnim činjenicama potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Međutim, u žalbi državni odvjetnik ne obrazlaže u pogledu kojih odlučnih činjenica su razlozi nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, već se ova žalbena osnova samo paušalno ističe. Ovaj sud kao drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud o svim bitnim činjenicama dao jasne i neproturječne razloge, tako da se žalba ustvari podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7.1. Državni odvjetnik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze. Posebno se ističe nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka psihologa dr. A. L., koja je razgovarala sa djetetom A. C., te prvostupanjski sud nedovoljno cijeni mišljenje vještaka da maloljetna oštećenica nije sklona preuveličavanju ili iznošenju neistine, niti postoje elementi koji bi upućivali na njenu izloženost manipulaciji od strane roditelja. Vještakinja je također na raspravi iskazala da je dijete ispitivala bez nazočnosti majke, a očitovala se i na novu okolnost, tj. da je protiv majke pokrenut kazneni postupak zbog nasilja upravo nad istim djetetom, te navela da njeno mišljenje ne bi bilo promijenjeno. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihologa, tako i ostale provedene dokaze i to svaki zasebno, a i u međusobnoj vezi. Također je provedene dokaze doveo u vezu i sa obranom optuženika. Prvostupanjski sud je pažljivo ocjenjivao i vrednovao iskaz svjedokinje A. C., bivše supruge optuženika, a majke maloljetne oštećenice, te taj iskaz doveo u vezu i sa podacima Centra B. iz kojih je razvidno da je majka prijavljena zbog nasilja u obitelji u odnosu na maloljetnu kćerku, oštećenicu u ovom kaznenom postupku jer je istu napadala verbalno i fizički, te joj je izrečena i mjera zabrane prilaska i uspostavljanja kontakta s maloljetnom kćerkom. Stručni tim Centra B. je ocijenio da je u interesu maloljetne oštećenice da nastavi živjeti s optuženikom i starijim bratom R., te se oštećenica i sada nalazi kod optuženika, a iz medicinske dokumentacije u spisu je vidljivo da otac maloljetnu oštećenicu redovito odvodi na preglede i kontrole u Kliniku Kliničkog bolničkog centra R.. Iz te medicinske dokumentacije je vidljivo da maloljetna oštećenica, rođena 2006., ima dijagnozu miješane anksioznosti i depresivnog poremećaja, te uzima propisanu terapiju, te dolazi uvijek u pratnji oca prema dogovoru. Također je prvostupanjski sud pravilno ocijenio i podatke koji proizlaze iz dopisa škole E. D. A. koji je upućen Policijskoj postaji B., a iz kojeg proizlazi da je maloljetna oštećenica na zahtjev svoje majke A. C. razgovarala s razrednikom M. B. koji je djetetu postavio nekoliko pitanja i ona je samo potvrdno klimala glavom istaknuvši da je oca vidjela u kuhinji sa spuštenim hlačama pri čemu se samozadovoljavao s mobitelom u rukama. Međutim, prilikom provođenja intervjua sa psihologijskim vještakom oštećenica nije spominjala spolovilo oca u kontekstu masturbacije, niti je spominjala da bi joj otac pokazivao neprimjerene seksualne sadržaje. Pred vještakom je također oštećenica rekla da ona to nije spominjala niti u Centru B., već da je to rekla njena mama A. C..

 

8. Optuženiku se stavlja na teret optužnicom da je u inkriminiranom razdoblju od početka 2018. pa do 6. siječnja 2019. u prisutnosti maloljetne oštećenice stavljao ruku u svoje hlače, te se dodirivao po spolovilu, a posebno 6. siječnja 2019. u obiteljskoj kući u K., dok se maloljetna oštećenica nalazila u njegovoj neposrednoj blizini oko pet minuta masturbirao stavljajući ruku u svoje hlače i gledajući u mobitel. Međutim, tijekom dokaznog postupka svi dokazi su se provodili na okolnost događaja od 6. siječnja 2019. kada je oštećenica doista boravila u kući svoga oca optuženika, ali su u kući bili i njena baka, majka optuženika, te stariji brat R.. Doista je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da niti jedan od izvedenih dokaza sam za sebe, a niti u međusobnoj vezi ne potvrđuje izvan svake razumne sumnje da bi se optuženik upravo kritičnog dana 6. siječnja 2019. pred maloljetnom kćerkom nekoliko minuta samozadovoljavao dok je ležao na kauču pokriven dekom. Prvostupanjski sud također opravdano zaključuje da je iskaz svjedokinje A. C., majke maloljetne oštećenice, a bivše supruge optuženika, krajnje proturječan i nevjerodostojan, jer je evidentno mijenjala iskaz o tome što joj je navodno kćerka ispričala nakon boravka kod optuženika. Ako se takav iskaz dovede u vezu sa izvješćem nadležnog centra za socijalnu skrb, te okolnošću da je ova svjedokinja prijavljena zbog nasilja usmjerenog prema maloljetnoj oštećenici, te da se upravo radi toga promijenila i odluka o tome s kim će oštećenica živjeti, te sada ista živi s ocem koji se o njoj primjereno brine, doista se ne može prihvatiti kao istinit iskaz ove svjedokinje.

 

9. Državni odvjetnik u žalbi također dovodi u pitanje stručno mišljenje više stručne savjetnice suca za mladež I. Š., koja je po struci socijalni pedagog, a koja je također razgovarala s maloljetnom oštećenicom, te opisala da je oštećenica navela da je u vrijeme dok je živjela s majkom imala šest pokušaja suicida, da je bila anoreksična, da nije htjela ili nije imala što jesti, a u odnosu na inkriminacije koje se stavljaju na teret optuženiku je navela da je optuženik stavio ruku u hlače, ali da ona ne zna da li se on dirao ili ga je svrbilo i da je ona bila mala i nije te stvari razumjela. Majci je po dolasku kući ispričala i mama je ocijenila da je to ozbiljno, te su potom to ispričale u centru za socijalnu skrb, a i razredniku u školi. Viša stručna savjetnica je izrazila mišljenje da s obzirom na psihičko stanje maloljetne oštećenice koje je razvidno iz medicinske dokumentacije Klinike KBC R., ne bi bilo preporučljivo oštećenicu ispitivati na sudu, a niti putem video linka. Državi odvjetnik u žalbi ističe da je takovo mišljenje po njegovom stavu mogao dati samo psiholog. Takav stav državnog odvjetnika nije opravdan, jer viša stručna savjetnica suda ima iskustva i znanja u kaznenim postupcima na štetu djece i maloljetnika, te nema nikakovih razloga njezino mišljenje ne prihvatiti. Osim toga, državni odvjetnik tijekom kaznenog postupka nije predlagao neposredno ispitivanje maloljetne oštećenice, iako je to mogao ukoliko bi smatrao da bi isto doprinijelo pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja.

 

10. Prema tome, zaključno se može ocijeniti da žalba državnog odvjetnika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana. Prvostupanjski sud je nakon pažljive i pomne analize dokazne građe pravilno i zakonito ocijenio da nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti, te ga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08. oslobodio optužbe.

 

11. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08. ovaj sud ne nalazi povrede zakona na koje se pazi po službenoj dužnosti, a s obzirom da je žalba državnog odvjetnika neosnovana, to je u smislu čl. 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 6. travnja 2023.

 

 

                                                                                                                   Predsjednica vijeća

                                                                                                               

                                                                                                                Dajana Barberić-Valentić, v.r.