REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
Split P-1713/2019-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić u pravnoj stvari tužitelja
N. L. iz S., O.:…, zastupanog po
punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika Z.
B. d.d. Z., O.:…, zastupanog po
punomoćnici M. K. K., odvjetnici u O. P. & P. u
Z., zbog isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 29.
ožujka 2023. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 nadalje u tekstu: ZPP) dana 5. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj … od 25.10.2006. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno
kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti
38.450,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB, na dan isplate kredita, u
dijelu u kojem je ugovoreno kako se korisnik kredita iznos kredita iz prethodnog
stavka obvezuje vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na
način utvrđen ovim ugovorom, članak 2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako je
korisnik kredita dužan iznos kredita od 38.450,00 CHF platiti u anuitetima i sa
redovnom kamatnom stopom u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem
tečaju HNB na dan plaćanja, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako korisnik
kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 299,94
CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.
II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 2. Ugovora o kreditu broj … od 25.10.2006. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je
kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke
o kamatnim stopama ZB d.d., članak 7., stavak 2. u dijelu u kojem je
ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno odluci o
kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor snizi ili povisi iznos
anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 8.875,05
€/66.869,06 kn, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15%
do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih
poena, a od 1.8.2015. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog
pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:
-na iznos 8,59 €/64,73 kn od 15.11.2007. -na iznos 8,43 €/63,52 kn od 14.12.2007. -na iznos 8,72 €/65,72 kn od 16.01.2008. -na iznos 8,70 €/65,58 kn od 18.02.2008.
-na iznos 18,02 €/135,77 kn od 18.03.2008. -na iznos 17,66 €/133,09 kn od 16.04.2008. -na iznos 17,09 €/128,75 kn od 15.05.2008. -na iznos 17,27 €/130,09 kn od 17.06.2008. -na iznos 17,14 €/129,11 kn od 15.07.2008. -na iznos 17,10 €/128,84 kn od 18.08.2008. -na iznos 17,18 €/129,42 kn od 18.09.2008. -na iznos 20,81 €/156,79 kn od 18.10.2008. -na iznos 21,97 €/165,53 kn od 18.11.2008. -na iznos 17,69 €/133,25 kn od 18.12.2008. -na iznos 32,98 €/248,51 kn od 16.01.2009. -na iznos 36,80 €/277,29 kn od 19.02.2009. -na iznos 26,99 €/203,39 kn od 18.03.2009. -na iznos 28,98 €/218,34 kn od 16.04.2009. -na iznos 28,85 €/217,35 kn od 15.05.2009. -na iznos 25,47 €/191,90 kn od 16.06.2009. -na iznos 26,76 €/201,63 kn od 16.07.2009. -na iznos 30,74 €/231,62 kn od 16.08.2009. -na iznos 32,54 €/245,15 kn od 16.09.2009. -na iznos 30,46 €/229,53 kn od 15.10.2009. -na iznos 32,26 €/243,09 kn od 16.11.2009. -na iznos 31,98 €/240,93 kn od 15.12.2009. -na iznos 36,84 €/277,54 kn od 15.01.2010. -na iznos 39,43 €/297,08 kn od 16.02.2010. -na iznos 39,28 €/295,96 kn od 15.03.2010. -na iznos 42,38 €/319,31 kn od 15.04.2010. -na iznos 48,01 €/361,75 kn od 14.05.2010. -na iznos 89,92 €/677,53 kn od 15.06.2011.
-na iznos 104,33 €/786,05 kn od 15.07.2011. -na iznos 99,82 €/752,09 kn od 14.08.2012. -na iznos 94,28 €/710,35 kn od 14.09.2012. -na iznos 98,16 €/739,61 kn od 14.10.2012. -na iznos 98,52 €/742,30 kn od 13.12.2012.
-na iznos 98,52 €/742,30 kn od 13.12.2012. i
-na iznos 7.404,38 €/55.788,27 kn od 13.12.2012.
IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u
iznosu od 2.592,30 €/19.231,69 kn zajedno sa zateznom kamatom od dana
presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište
uvećanjem kamatne stope koju je ESB primijenila na svoje
posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog
dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 17. travnja 2019. ustao tužbom u kojoj je ustvrdio da je sa
tuženikom 25. listopada 2006. sklopio Ugovor o kreditu broj …, a temeljem
kojeg mu je tuženik, kao kreditor, stavio na raspolaganje iznos od 38.450,00 CHF
isplaćenog u kunama, prema srednjem tečaju HNB. Tuženik da je u unaprijed
formuliranom i standardiziranom Ugovoru o kreditu ugovorio valutnu klauzulu i
promjenjivu kamatnu stopu, pri čemu je u Ugovor ugradio nepoštene i ništetne
ugovorne odredbe jer je ugovorena valuta, uz koju je vezana glavnica, švicarski
franak, za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka,
dok je ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu tuženik također koristio svoj povlašteni
položaj pri čemu s tužiteljem nije pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne
parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene
kamate. Uslijed takvog ponašanja tuženika, kao i drugih banaka u RH, kod
Trgovačkog suda u Zagrebu, vođen je sudski postupak kolektivne zaštite i interesa
potrošača gdje je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima
koristio nepoštenu ugovornu odredbu i u pogledu kamate i u pogledu valute. Tužitelj
je predložio da sud provede raspravu, izvede predložene dokaze i nakon toga
donese presudu kojom bi se utvrdile ništetnima nepoštene ugovorne odredbe o valuti
i o promjenjivoj kamati, tuženiku naložilo da tužitelju isplati stečeno bez osnove kao i
kamate na pojedine iznose i prouzročeni trošak ovom parnicom.
1.1. Nakon što je u postupku proveden dokaz financijskim vještačenjem tužitelj
je ponajprije podneskom od 16. siječnja 2023. uredio potraživanje i to poglavito ono
koje se odnosilo na traženu isplatu stečenog bez osnove da bi isti tužbeni zahtjev
ponovno uredio podneskom od 16. veljače 2023. uz naglasak da se zbog zakonske
obveze iskazivanja zahtjeva u dvojnoj valuti, kako u eurima tako i kunama, vrši ovo
uređenje, također u dijelu gdje je tražena isplata stečenog bez osnove.
1.2. Na prvo uređenje tužbenog zahtjeva, nakon što je provedeno financijsko
vještačenje tuženik je istakao da se protivi preinaci učinjenoj u podnesku od 16.
siječnja 2023. no, međutim, ovaj sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o
nikakvoj preinaci već uređenju tužbenog zahtjeva obzirom da je sve traženo počivalo
na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, od početka postupka odnosno tužbe do
zaključenja glavne rasprave. No i o tome je izlišno bilo donositi odluku obzirom da se
na drugo uređenje tužbenog zahtjeva tužitelja od 16. veljače 2023. u podnesku,
tuženik nije očitovao u smislu protivljenja preinaci već je o tužbenom zahtjevu
svestrano raspravljano.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako smatra da tužitelj nema pravo
tražiti ono što tužbom traži, niti u deklaratornom niti u kondemnatornom smislu.
Tuženik smatra da je u cijelosti postupao zakonito i da nije mogao predvidjeti ono što
će se događati s valutom pa i kamatom, a uostalom da su ugovorne odredbe tužitelju
predstavljene transparentno, on ih je kao takve prihvatio i stoga one polučuju pravni
učinak između ugovornih strana. Istakao je prigovor zastare, a tijekom postupka
isticao je i činjenicu da je tužitelj u pojedinim mjesecima platio čak i manje jer su se
pojavile tzv. negativne razlike, a što bi također trebalo uzeti u obzir prilikom
odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja.
3. Tijekom dokaznog postupka pregledani su: Ugovor o namjenskom kreditu
broj …, obavijest o kreditnoj partiji … od 1. ožujka 2019.,
dokumentaciju vezanu uz zahtjev za odobrenje kredita, podatke o kreditnoj partiji
… od 19. rujna 2018., promet po kreditu tužitelja, efektivna kamatna stopa
po kreditu tužitelja, izlaganje potpredsjednika UO ŠNB,
recentnu sudsku praksu, Opće uvjete promjene kamatnih stopa tuženika, Opće
uvjete poslovanja tuženika te je provedeno financijsko vještačenje po vještaku
M. J..
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Prigovor zastare nije osnovan.
6. Stranke su popisale parnični trošak.
7. Predmet ove parnice je zahtjev za:
- utvrđenje ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj
klauzulu i
- za isplatu po osnovi ništetnosti promjenjive kamatne stope i valutne
klauzule.
8. Među strankama nije sporno:
- da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kreditu broj
… (u daljem tekstu: Ugovor o kreditu) od 25. listopada 2006.
na temelju kojeg je odobrena isplata 38.450,00 CHF u kunskoj
protuvrijednosti na rok otplate od 15 godina,
- da je člankom 2. Ugovora o kreditu određeno da kamatna stopa iznosi
4,90 % i da je promjenjiva.
9. Među strankama je sporno jesu li odredba Ugovora o kreditu o promjenjivoj
kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba, što bi je činilo ništetnom, kao i je li
odredba o valutnoj klauzuli ništetna, o čemu ovisi osnovanost tužiteljevog zahtjeva za
isplatom.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12.
od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31.
prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita (u
CHF), tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu
odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja
ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se
nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. U navedenom dijelu citirana presuda
je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13.-4 od 13. lipnja
2014., a Vrhovni sud R. H. svojom odlukom broj Revt-249/14.-2 od 9.
travnja 2015. odbio je revizije tuženika od 1. do 7. kao neosnovane. Nadalje,
presudom Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. od 4.
srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca
2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem
ugovora o kreditnima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako
da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta
uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja
tih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim
parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a
tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu
neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. U navedenom dijelu citirana
presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem
Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a Vrhovni sud RH svojom odlukom pod
poslovnim brojem Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. odbio je reviziju kao
neosnovanu.
11.Naprijed navedeni postupak pokrenut po tužbi HSU za
zaštitu potrošača - POTROŠAČ protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik,
predstavlja kolektivni sudski postupak, a sukladno odredbi članka 502. c) Zakona o
parničnom postupku ("NN" broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05.,
2/07., 84/08., 57/11., 25/13. – dalje: ZPP), pravomoćna presuda u kolektivnom
sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama
sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u
kolektivnom sporu. Također, u skladu s odredbom članka 138. a Zakona o zaštiti
potrošača ("NN" broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.,
78/12. i 56/13.) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona u smislu postojanja povrede propisa
zaštite potrošača iz članka 131. stavak 1. Zakona, obvezuje ostale sudove u
postupku, koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana
postupanjem tuženika.
12. U odluci Vrhovnog suda R. H. br. Revt-249/14.-2 od 9.
travnja 2015. između ostaloga je navedeno da nije sporno da su odredbe u
ugovorima o kreditu koji su sklapani u spornom razdoblju između banaka kao
trgovaca i korisnika kredita kao potrošača, a koje su se odnosile na ugovornu kamatu
i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive, jer je
formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je postojala u
ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila takva da su na temelju
nje potrošači jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o
kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom
budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa. Stoga buduća kamatna stopa
ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva. Vrhovni sud RH se u
svojoj odluci Rev-2221/2018-10. od 3. rujna 2019. u odnosu na nepoštenost i
ništetnost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima vezano za ugovorenu valutu uz
koju je vezana glavnica bio švicarski franak u cijelosti se pozvao na obrazloženje
presude Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017-2010. Visoki trgovački sud je
utvrdio da se o ugovornim odredbama kojim se glavnica veže uz valutu švicarski
franak nije pojedinačno pregovaralo, da su odredbe kojima se glavnica veže uz
valutu švicarski franak jasne iako ne sadrže sintagmu "valutna klauzula u švicarskim
francima". Nadalje, Visoki trgovački sud utvrđuje i da se ugovorne odredbe kojima se
glavnica veže uz valutu švicarski franak nalaze na prvim stranicama ugovora, nisu
pisane sitnim slovima pa su zbog toga lako uočljive, ali prosječnom potrošaču nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja. Suprotno navodima tuženika u
odluci Trgovačkog suda u Zagrebu, a koja je potvrđena u odnosu na dio koji se tiče
promjenjive kamatne stope, odlukom Visokog trgovačkog suda R. H. i
Vrhovnog suda R. H., je već utvrđeno da je između ostalih upravo i
tuženik postupao suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona
o obveznim odnosima i to koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u
ugovorima o potrošačkom kreditiranju, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja
nije pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu
izračuna tih parametara, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana.
13. Naime, tuženik ponavlja u ovom postupku svoje navode i tvrdnje iz
postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim
sudom u Zagrebu i to navodi da se pojedinačno pregovaralo sa strankama, da se
radi o razumljivoj odredbi, ali u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača je
utvrđeno da službenici tuženih banaka prilikom pregovaranja nisu na valjan i
razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope odnosno da potrošači
nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u
budućem razdoblju, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva,
nije bila razumljiva pa time niti poštena. Također je utvrđeno da je uloga javnog
bilježnika u postupku solemnizacije ugovora, ocijeniti ako je to moguće, jesu li
ugovorne stranke ovlaštene i sposobne poduzeti i sklopiti taj pravni posao, objasniti
im smisao tog posla i uvjeriti se o postojanju njihove prave volje za sklapanje tog
pravnog posla, a što su javni bilježnici i učinili. Utvrđeno je i da tijekom postupka
solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim bilježnicima očito nisu izrazili
svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa ni sporne odredbe, iz čega je
jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti ovlaštenje iz članka 58. Zakona o
javnom bilježništvu. Pravomoćno je utvrđeno i to da je priroda i specifičnosti valute
švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže
stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu
informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i
sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak
i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama
ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer
banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom
u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću
klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima
povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora
uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta. Neravnoteža u pravima i
obvezama koja postoji ugovaranjem predmetne odredbe nedvojbeno je na štetu
potrošača i značajna je. Naime, neizvjestan je i iznos glavnice kredita kojeg potrošač
kao dužnik ima obvezu vratiti banci, i cijena, jer se i kamata plaća u istoj valuti, u
švicarskim francima. Dakle, promjenjivi su i neizvjesni bitni elementi ugovora, a
ugovori o stambenim kreditima su u pravilu dugoročni, s tim da banka, koja je u tim
ugovorima vjerovnik, zna da je uz tu valutu vezan poseban rizik zbog činjenice da je
švicarski franak valuta utočišta, koji rizik preuzima potrošač, a da to ne zna.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za
valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje
ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje
davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu
potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
13.1. Tijekom postupka sud je saslušao predloženu svjedokinju tuženika
A. L. kao i tužitelja N. L.. Očekivano je A. L., zaposlenica
tuženika iskazivala o uvjetima sklapanja konkretnog ugovora. Pri tome sud naravno
koristeći riječ očekivano podrazumijeva iskaz svjedokinje kao zaposlenice tuženika u
smislu davanja iskaza koji ide in favorem tuženiku. No i uz ovakvo favoriziranje
tuženika ostaje činjenica da je svjedokinja izjavila da tužitelj nije mogao intervenirati u
pojedine uglavke ugovora već je prihvatio već unaprijed pripremljen i standardiziran
ugovor. Indikativno je da ni ova svjedokinja, kao stručna osoba banke, bankarska
referentica, koja je kritične prigode obrađivala zahtjev tužitelja za davanje kredita,
kazala da s tužiteljem nije pričala o tečaju valute jer da tečaj ovisi o čitavom
mehanizmu nakon kojeg se on formira. Drugim riječima rečeno, svjedokinja je i sama
priznala da o ovome dijelu ugovornih obveza sa tužiteljem nije pregovarala, time nije
pregovarala ni banka. U nekoliko navrata svjedokinja je potvrdila da je u konkretnom
ugovoru ugovorena promjenjiva kamata, međutim,niti ona nije znala objasniti
parametre po kojima se ona određuje. Stoga iskaz ove svjedokinje sud nije mogao
prihvatiti ni kao uvjerljiv ni kao vjerodostojan, a pri čemu je u mnogome doprinijela
činjenica da je ona zaposlenica tuženika i da njezin radni odnos ovisi o ocjeni
tuženika. Za razliku od ove svjedokinje iskaz tužitelja sud je ocijenio iskrenim,
logičnim i vjerodostojnim jer je u svome iskazu prvenstveno naglasio da je u to
vrijeme, kada se odlučio na podizanje kredita kredi u francima bio izuzetno povoljan,
odnosno neki njegovi poznanici već su ga koristili. Kada je došao u banku nije došao
tražiti ugovor baš u CHF već vidjeti svoje mogućnosti, na što su mu službenici
tuženika dali ponudu u CHF. O niti jednoj odredbi ugovora, kazao je tužitelj dalje, nije
pregovarao sa tuženikom. Njega je isključivo zanimalo kolika će mu biti rata. Stanja
na tržištu novca on ne prati i ne razumije. Sve ovo učinilo je iskaz tužitelja logičnim i
iskrenim što je dodatno utjecalo na sud da njegov iskaz prihvati kao vjerodostojan.
14. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja, sud je utvrdio da je ništetna
odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jer je odredba o ugovorenoj
kamati utvrđena nepoštenom s obzirom da nije određena, odnosno odrediva u smislu
odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO-a pa se u smislu odredbe članka
87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (2003), odnosno članka 102. Zakona o
zaštiti potrošača te ugovorene odredbe ništetne, odredbe o valutnoj klauzuli nisu
razumljive, protivne su načelu savjesnosti i poštenja te su kao takve ništetne pa je
odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.
14.1. S obzirom da je odredba ugovora o kreditu, a odnosi se na promjenjivu
kamatnu stopu i valutnu klauzulu utvrđena ništetnom, to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom ugovoru u skladu s propisom članka 1111. ZOO-a.
15. Na okolnost utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je proveo vještačenje
po vještaku za financije M. J. koji je svoj nalaz i mišljenje dao 16. prosinca
2022. na način da je vještak naglasio da je prilikom izrade vještva koristio priloženu
dokumentaciju u spisu iz čega je utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o
kreditu, a gdje je u razdoblju od 1. listopada 2007. do 31. prosinca 2012. tuženik
mijenjao kamatnu stopu na više u odnosu na ugovorenu, te je za plaćanje anuiteta
korišten srednji tečaj CHF /KN HNB važeći na dan plaćanja. Tužitelj da je stoga, kao
korisnik kredita, zbog mijenjanja kamatne stope platio veće iznose u ukupnom iznosu
od 10.143,69 kuna ili 1.346,30 €. Osim toga, tužitelj da je kao korisnik kredita zbog
primjene valutne klauzule i mijenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu isplatio više i to
56.725,37 kuna ili 7.528,75 €.
15.1. Nalaz i mišljenje vještaka Jovića u cijelosti je akceptirao tužitelj te je
sukladno nalazu i mišljenju vještaka uredio tužbeni zahtjev. Tuženik je prigovarao
nalazu i mišljenju vještaka o čemu se vještak očitovao u podnesku od 8. veljače
2023. navodeći da je pitanje tzv. negativne razlike pravno pitanje, jer oni nisu ni bili
uključeni u izračun odnosno tužbeni zahtjev. Ocijenio da bi o tome završnu riječ
trebao dati sud.
16. Tuženik se, prema motrištu ovog suda, neosnovano poziva na tzv.
negativne razlike koje su posljedica promjene tečaja CHF/HRK kada je bio niži od
inicijalnog tečaja u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu. Tuženik nije iskazao
postojanje ikakvog potraživanja, prijeboj, protutužbu ili bilo kakav zahtjev u tom
smislu. Sukladno tomu ne postoji nikakav osnov da bi se vršilo umanjivanje iznosa
koje je tuženik nesporno temeljem nepoštene ugovorne odredbe o valuti CHF i
nepoštene odredbe o kamati stekao od tužitelja. Sve da takav zahtjev i postoji, a ne
postoji, odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a bi diskvalificirala tuženika u njegovom
zahtjevu koji bi proizlazio iz takvog ništetnog ugovora. Naime, odredba članka 323.
stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora
odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj
nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a
što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa
primila pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primila, što znači
da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.
17. Slijedom iznesenog sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev na isplatu
iznosa od 66.869,06 kuna ili 8.875,05 € pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove
presude.
18. Naprijed navedeno i iz razloga što je sud zaključio neosnovanim prigovor
zastare kojeg je tuženik isticao. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskih zahtjeva
koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, odnosno u
povodu pokretanja parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača
počinje teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu kolektivne
tužbe, jer je pokretanjem te parnice došlo do prekida zastare te je zastara počela teći
iz početka. Takav stav izražen je u objedinjenom pravnom shvaćanju sjednice
Vrhovnog suda R. H. od 1. ožujka 2022.
19. Stoga, budući da se odredbe o ništetnosti ugovora primjenjuju i u slučaju
djelomične ništetnosti ugovora tj. nišetnosti pojedinih ugovornih odredbi, zahtjev za
povrat preplaćenih iznosa nije u zastari jer je tužba podnesena prije isteka roka od 5
godina od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi
presudom Visokog Trgovačkog suda R. H. pod poslovnim brojem Pž-
7129/13. od 13. lipnja 2014. i od dana utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o
valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog Trgovačkog suda R. H. pod
poslovnim brojem Pž-6632/17. od 14. lipnja 2018.
20. Slijedom svih utvrđenja nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni
postupak jer bi u suprotnom s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i
odredbu članka 502. c) ZPP-a, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno,
neekonomično i previše tegobno za potrošača i u suprotnosti s odredbama ZPP-a i
Zakona o zaštiti potrošača radi čega je sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za
saslušanje samog tužitelja i dokazni prijedlog tuženika za pribavu određenih
podataka. Naime, u naprijed navedenim pravomoćno okončanim postupcima je
utvrđeno da tijekom solemnizacije ugovora o kreditu, korisnici kredita javnim
bilježnicima očito nisu izrazili svoje dvojbe vezano za sadržaj i značaj tih ugovora pa
ni spornih odredbi, iz čega je jasno da javni bilježnici nisu imali razloga primijeniti
ovlaštenja iz članka 58. Zakona o javnom bilježništvu. Isto tako, sukladno članku 57.
Zakona o javnom bilježništvu ("NN" broj 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i
75/09. – dalje ZJB) javni bilježnici koji solemniziraju ugovor potpisnicima obrazlažu
smisao i posljedicu ugovora, a ne smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredbi te
da javni bilježnik stranke upozorava samo na nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene
izjave stranaka (članak 58. ZJB), a ne ugovorne odredbe. Osim toga, takva ugovorna
odredba utvrđena je ništetnom ranije navedenom pravomoćnom presudom
Trgovačkog suda u Zagrebu. U tom pogledu nesporno je da je Ugovor o kreditu br.
44206/06. od 6. lipnja 2006. koji je tužitelj sklopio s tuženikom obuhvaćen razdobljem
iz pravomoćnih presuda u citiranom kolektivnom sporu te da je u predmetnom
Ugovoru o kreditu tuženik koristio odredbe o kamatnoj stopi promjenjivoj na temelju
jednostrane odluke tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koje je pravomoćno u
kolektivnom sporu utvrđeno da su ništetne i nepoštene.
20.1. Isto tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. ističe da nižestupanjski sudovi nisu bili dužni provoditi dokazni postupak
neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na
općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i članka 106. ZZP-a u smislu
postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. tog Zakona
obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu
je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118.
ZZP-a, a o čemu se radi u ovom slučaju.
21. Prema odredbi članka 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez
osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to, ako je stjecatelj
nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
21.1. U konkretnom slučaju sasvim je evidentno da je tuženik nesavjesni
stjecatelj od dana stjecanja uzimajući u obzir da je isti bio svjestan sadržaja
predmetnog ugovora, njegovih odredbi kao i što svaka od njih propisuje, a koji
ugovor uz sve navedeno predstavlja i tipski ugovor te je sasvim razvidno da tuženik
nije poštovao sadržaj istoga. Naime radi se o formalnom (tipskom) ugovoru te je
tuženik ugovorna stranka predmetnog Ugovora sklopljenog s ovdje tužiteljem.
Slijedom navedenoga, kao ugovorna stranka Ugovora tuženik je bio dužan poštivati
sve odredbe Ugovora pa tako i uvjete kreditiranja, a što isti nije učinio. Ovaj sud
stoga smatra da je tuženik u konkretnom slučaju bio nepošteni stjecatelj te tužitelj
ima pravo na kamate od dana isplate svakog pojedinog anuiteta (Gž Zd-1477/2016-
4).
21.2. Dakle, tužitelju pripadaju kamate na dosuđeni iznos od dana stjecanja.
22. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 3., 155., i 164. ZPP-a te
na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("NN" 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: OT). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe,
sastava obrazloženih podnesaka od 27. kolovoza 2021. te 16. siječnja i 16. veljače
2023. kao i za zastupanja na ročištima od 13. listopada 2022., 3. veljače i 3. ožujka
2023. te 29. ožujka 2023. – svaka radnja po 100 bodova. Ukupan zbir bodova
pomnožen je s iznosom od 15,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, te je
tako dobiven iznos od 12.000,00 kuna. Tome iznosu pridodali su se još i iznosi
3.000,00 kuna na ime 25% PDV-a, 2.500,00 kuna na ime predujma za vještačenje,
1.013,00 kuna na ime sudske pristojbe na tužbu i 1.018,69 kuna na ime sudske
pristojbe na presudu. Zbrajanjem naprijed navedenih iznosa dobiven je iznos od
2.592,30 €/19.231,69 kuna koliko će tuženik morati isplatiti tužitelju, obzirom da je
postupak u cijelosti izgubio.
22.1. Kamate na tako dosuđeni trošak su temeljem odredbe čl.30.st.2.
Ovršnog zakona ("NN" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17)
dosuđene od presuđenja do isplate.
23. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao pod točkom IV. izreke ove presude.
U Splitu, 5. travnja 2023.
S U D A C
Dunja Ljubičić v.r.
Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku 15 dana od
dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a za viši,
županijski sud.
Dna:
- punomoćniku tužitelja
- punomoćniku tuženika
- u spis
