- 1 -              Revd 4719/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4719/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V. i p. d.o.o. R., protiv tuženika L. R. H. d.d. O., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva K., K. i p. d.o.o. R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1136/2021-5 od 30. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-9/2019-38 od 25. lipnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9/2019-46 od 2. svibnja 2022., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1136/2021-5 od 30. lipnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-9/2019-38 od 25. lipnja 2021., ispravljena rješenjem istog suda broj P-9/2019-46 od 2. svibnja 2022., u kojem postavlja sljedeća pitanja:

 

„1. Može li se montažni objekt koji nije moguće ukloniti bez piljenja čeličnih konstrukcijskih elemenata koji su usađeni (zabetonirani) u armirano-betonsku podlogu i koji nije moguće ukloniti bez rastavljanja na sastavne dijelove smatrati pokretninom, a budući da takvim radnjama montažni objekt prestaje postojati kao takav te ostaje nakupina elemenata i građevnog materijala koji se mogu iskoristiti za gradnju sličnog montažnog objekta?

 

2. Je li prilikom ocjene (ne)pokretnosti objekta mjerodavan kriterij očuvanja biti (supstance) podloge na kojoj se objekt nalazi ili kriterij očuvanja biti (supstance) samog objekta?

 

3. Može li osoba koja nema koncesiju niti koncesijsko odobrenje gospodarski iskorištavati pomorsko dobro na način da daje u zakup pokretni objekt koji se nalazi na pomorskom dobru te jesu li takvi ugovori ništetni?

 

4. Predstavlja li valjano koncesijsko odobrenje, izdano od ovlaštenog upravnog tijela, prepreku za provođenje ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed prostora na pomorskom dobru za koji je izdano koncesijsko odobrenje?

 

5. Može li osoba koja nije koncesionar pomorskog dobra, na temelju ugovora o zakupu u formi ovršne isprave, imati aktivnu legitimaciju za provođenje ovrhe radi ispražnjenja i predaje u posjed poslovnog prostora koji je bio predmetom zakupa kada je poslovni prostor trajno povezan s pomorskim dobrom?“

 

2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4200/2020 od 15. prosinca 2021., broj Pž-6991/2016 od 19. prosinca 2019. i broj Pž-847/2017 od 16. srpnja 2020.

 

3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

4. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

5. Naime, odgovor na postavljena pitanja (prvo, drugo i peto pitanje) ovisi o posebnim okolnostima svakog pojedinog slučaja. Naime, navedena pitanja su činjenične naravi i potpuno su vezana za predložene dokaze i utvrđene okolnosti ovog slučaja, a takva pitanja, koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog predmeta, nisu važna pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Treće i četvrto postavljeno pitanje, nije važno za odluku u sporu jer u konkretnom slučaju na pravni odnos ovopredmetnih stranaka nije od značaja činjenica ima li ili nema tuženik kao zakupodavatelj koncesijsko ovlaštenje za gospodarsko korištenje pomorskog dobra već se to tiče odnosa između Republike Hrvatske i tuženika, a ne ovopredmetnih stranaka. S druge strane, koncesijska odobrenja dana tužitelju kao vlasniku obrta za obavljanje djelatnosti u objektu koji se nalazi na pomorskom dobru ne može imati utjecaja na pravni odnos stranaka i njihova prava i obveze proizašle iz predmetnog ugovora o zakupu.

 

7. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz članka 387. stavak 3. ZPP, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. i 6. ZPP, riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.