Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 841/2021-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. D. iz D., …, OIB …, koju zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženika D... u D., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u O., radi utvrđenja i raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-394/2019-2 od 18. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-295/2017-15 od 8. ožujka 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Revizija tužiteljice podnesena protiv odluke o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. ništetna.
Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 1. ožujka 2015. godine za radno mjesto odgojitelj predškolske djece između tužiteljice G. D. i tuženika D. … D., s danom 22. ožujka 2018. godine.
Nalaže se tuženiku D…, D., OIB:…, da tužiteljici G. D., OIB:…, iz D., …,isplati na ime naknade štete 3 (tri) prosječne bruto mjesečne plaće radnog mjesta odgojiteljice u ukupnom iznosu od 14.612,31 kn (četrnaesttisućašestodvanaestkunatridesetjednalipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku 8 dana.
Nalaže se tuženiku da plati tužiteljici parnične troškove u iznosu od 17.500,00 kn uz zateznu kamatu počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 8 dana."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr-295/2017-15 od 8. ožujka 2019. na način da se kao neosnovan odbija tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja:
„I Utvrđuje se da je Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. ništetna.
Raskida se ugovor o radu sklopljen dana 1. ožujka 2015. godine za radno mjesto odgojitelj predškolske djece između tužiteljice G. D. i tuženika D…., D., s danom 22. ožujka 2018. godine.
Nalaže se tuženiku D…., D., OIB:, …, da tužiteljici G. D., OIB:…, iz D., …, isplati na ime naknade štete 3 (tri) prosječne bruto mjesečne plaće radnog mjesta odgojiteljice u ukupnom iznosu od 14.612,31 kn (četrnaesttisućašestodvanaestkunatridesetjednalipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom počev od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, u roku 8 dana."
2.1. Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
"Uvažava se žalba tuženika te se ukida odluka o parničnom trošku iz izreke presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: Pr - 295/2017-15 od 8. ožujka 2019., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak."
3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu na način da žabu tuženika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a njoj dosudi trošak revizijskog postupka ili ukinuti presudu i rješenje drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjske presude je neosnovana.
6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. ništetna, da se raskida ugovor o radu koji su stranke sklopile 1. ožujka 2015. za radno mjesto odgojitelj predškolske djece s danom 22. ožujka 2018. te zahtjev za naknadu štete radi utvrđenja sudskog raskida ugovora o radu.
7. U postupku je utvrđeno:
- da su tuženik kao poslodavac i tužiteljica kao radnica sklopili ugovor o radu 1. ožujka 2015., kojim je ugovoreno da će tužiteljica obavljati poslove ravnateljice tuženika (20 sati tjedno) i poslove radnog mjesta odgojiteljice predškolske djece (20 sati tjedno) za koji je posao ugovoren probni rad,
- da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu 31. kolovoza 2015., kojom je otkazao tužiteljici ugovor o radu sklopljen za radno mjesto odgajateljice jer nije zadovoljila na probnom radu,
- da je Općina D. 7. rujna 2015., kao osnivač tuženika, razriješila tužiteljicu s radnog mjesta ravnateljice tuženika,
- da u vrijeme donošenja sporne odluke nije postojala osoba koja zamjenjuje ravnatelja,
- da kod tuženika nije osnovano radničko vijeće,
- da tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici za radno mjesto odgajateljice nije proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom,
- da je odluku o otkazu ugovora o radu potpisala članica Upravnog vijeća tuženika A. Đ..
8. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu tuženik donio protivno čl. 32. Statuta tuženika, kojim je propisano da upravno vijeće, odlučuje o zasnivanju i prestanku radnog odnosa, na prijedlog ravnatelja D…., sukladno Zakonu. Nadalje, sud prvog stupnja je zaključio da je predmetnu odluku o otkazu potpisala neovlaštena osoba, A. Đ. koja je bila članica Upravnog vijeća tuženika međutim po Statutu tuženika nije bila osoba ovlaštena za potpisivanje tave vrste odluka. Stoga je ocjena suda prvog stupnja da tuženik postupak otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije proveo u skladu s odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014 – dalje: ZR) i čl. 53. st. 1. ZR u vezi s čl. 120. ZR i Statutu tuženika jer prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radnu nije proveden postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, odluka o otkazu nije donesena u skladu s čl. 32. Statuta tuženika jer nije donesena na prijedlog ravnatelja dječjeg vrtića te je odluku potpisala neovlaštena osoba, pa je takva odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice za radno mjesto odgojitelja, ništetna. S obzirom da je tužiteljica zasnovala novi radni odnos kod novog poslodavca i radi se o narušenim međuljudskim odnosima, prihvatio je tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora s 22. ožujka 2018. kao i zahtjev za naknadu štete u visini tri prosječne bruto mjesečne plaće radnom mjesta odgajateljice.
8.1. Sud drugog stupnja je, na temelju odredbe čl. 373. točka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev jer je ocijenio da predmetni otkaz nije ništetan iz razloga koje ističe tužiteljica i koje prihvaća prvostupanjski sud. Drugostupanjski sud je, polazeći od činjenice da je tužiteljica u vrijeme kad je donesena odluka o otkazu ugovora o radu za radno mjesto odgojitelj, bila ravnateljica tuženika i nije postojala osoba koja je bila zamjenik ravnatelja, zaključio da se ne može smatrati da je odluka ništetna jer nije donesena na prijedlog ravnatelja. Nadalje, na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku, drugostupanjski sud je zaključio da je A. Đ. bila ovlaštena potpisati spornu odluku o otkazu ugovora o radu jer je imala ovlaštenje zamjenjivati predsjednika Upravnog vijeća tuženika. Osim toga, zaključak drugostupanjskog suda je da nije postojala zakonska obveza tuženika kao poslodavca savjetovati se sa sindikalnim povjerenikom, prije namjeravanog otkaza tužiteljici za radno mjesto odgojiteljice jer je za te poslove bio ugovoren probni rad tužiteljice, pa se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. ZR na otkaz tog ugovora ne primjenjuju odredbe ZR osim čl. 120. ZR, čl. 121 st. 1. ZR i čl. 125. ZR.
9. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP pobijana presuda je ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. Tužiteljica u reviziji podnesenoj zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP navodi da drugostupanjska odluka sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati jer je nerazumljiva i proturječna te su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Sadržajno također ukazuje na bitnu povredu odredaba postupak iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP te odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.
11. Suprotno tvrdnji revidentice, tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP na koju ukazuje revizijom. U obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Navedeni razlozi nisu nejasni niti proturječni pa pobijana drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužiteljice da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.
11.1. Tužiteljica u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP dovodi u pitanje činjenična utvrđenja i osporava zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva što predstavlja prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tužiteljica zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tužiteljice iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati njihovu osnovanost.
11.2. U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP na koju revidentica sadržajno ukazuje jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
12. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
13. Odlučujući o tužbenom zahtjevu, prema ocjeni vijeća, drugostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 53. st. 3. i 4. ZR u vezi s čl. 120. ZR, kad je ocijenio da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 31. kolovoza 2015. nije ništetna iz razloga koje tužiteljica navodi.
14. Odredbom čl. 53. st. 1. ZR propisano je da se prilikom sklapanja ugovora o radu može ugovoriti probni rad. Prema čl. 53. st. 3. ZR nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu. Na temelju čl. 53. st. 4. ZR na otkaz iz st. 3. tog članka ne primjenjuju se odredbe ZR o otkazu ugovora o radu, osim čl. 120. ZR (oblik, obrazloženje i dostava otkaza), čl. 121. st. 1. ZR (otkazni rok) i čl. 125. ZR (sudski raskid ugovora).
15. Slijedom navedenog proizlazi da se u slučaju otkaza zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu, ne primjenjuju odredba čl. 150. st. 1. ZR o obvezi savjetovanja prije donošenja odluke niti odredba čl. 153. st. 3. ZR (odnos sa sindikatom), pa sporna odluka nije ništetna iz tog razloga.
16. Imajući u vidu da je u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici, upravo tužiteljica bila ravnateljica dječjeg vrtića, pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da predmetna odluka nije ništena jer nije donesena na prijedlog ravnateljice. To iz razloga jer nije niti očekivano niti logično da tužiteljica, kao ravnateljica, predloži prestanak radnog odnosa za sebe kao odgajateljicu, pa je neutemeljeno pozivanje revidentice na čl. 33. st. 1. točka 1. Statuta tuženika.
17. Nadalje, treba navesti da je radni odnos ugovorni odnos, zasniva se na ugovoru o radu kojim se suglasnošću volja stranaka uređuju prava i obveze zaposlenika i poslodavca. Svrha probnog rada je provjeravanje radnikovih stručnih sposobnosti, znanja i učinkovitosti za uspješno obavljanje određenog posla, pa kad poslodavac ocjeni da radnik nije zadovoljio njegove potrebe i zahtjeve za konkretno radno mjesto, može mu osnovano otkazati ugovor o radu zbog neuspjeha probnog rada (čl. 53. st. 4. ZR), osim ako je ocjena poslodavca posljedica diskriminacije ili šikaniranja, što u konkretnom slučaju u odnosu na razloge koje tužiteljica navodi kao razloge ništetnosti odluke o otkazu, nije utvrđeno. Samom činjenicom otkazivanja ugovora o radu, zbog ocjene da nije zadovoljila na probnom radu, tužiteljica nije šikanirana niti diskriminirana od strane tuženika.
17.1. U preostalom dijelu činjenični navodi tužbe o šikanoznom i diskriminatornom postupanju tuženika odnose se na alternativno postavljeni tužbeni zahtjev, kojim je tužiteljica zahtijevala utvrđenje spornog otkaza nezakonitim i nedopuštenim iz razloga što je netočno da nije zadovoljila na probnom radu. Stoga isti nisu odlučujući za predmetnu odluku, već za odluku o alternativnom tužbenom zahtjevu o kojem će sukladno uputi drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud odlučiti u nastavku postupka.
18. Navodima da je sud drugog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kad je zaključio da je A. Đ. imala ovlaštenje potpisati predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, revidentica u okviru revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U svezi navedenog valja ponoviti da prema odredbi čl. 386. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tako se navodi revidentce kojima osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u razmatranje.
19. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
20. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija protiv drugostupanjske presude podnesena, na temelju članka 393. st. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.
21. Revizija tužiteljice podnesena protiv drugostupanjskog rješenja o troškovima postupka, kojim je ukinuta odluka prvostupanjskog suda i predmet je u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak, nije dopuštena. Naime, rješenje drugostupanjskog suda protiv kojeg je izjavljena revizija nije rješenje kojim je postupak pravomoćno završen, pa protiv istog nije dopuštena revizija u smislu čl. 400. st. 2. ZPP.
21.1. Stoga je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP revizija tužiteljice podnesena protiv odluke o troškovima postupka odbačena kao nedopuštena.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Šarić, v.r.