Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2892/2017-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz D. R., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. Ć., odvjetnik u OD G.&P., u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-727/16-3 od 17. srpnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-449/10-51 od 2. veljače 2016., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-727/16-3 od 17. srpnja 2017. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženika i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-449/10-51 od 2. veljače 2016. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti na dosuđeni iznos od 90.150,00 kn zakonske zatezne kamate za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 1. veljače 2016., te zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 80.000,00 kn za vremenski period od 8. prosinca 2009. do 17. studenoga 2014. i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P-449/10-51 od 2. veljače 2016. suđeno je:
„I. Tuženik E. o. d.d., Z. dužan je platiti tužitelju B. I. na ime povrede prava osobnosti iznos od 90.150,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana postavljanja odštetnog zahtjeva tj. od 08.12.2009. godine pa do konačne isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, naknaditi mu na ime tuđe njege i pomoći do dana 01.06.2013. godine iznos od 4.200,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od presuđenja tj. 02. veljače 2016. godine, do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, platiti zakonsku zateznu kamatu na nesporno isplaćeni iznos od 80.000,00 kuna tekuće od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 08. prosinca 2009. godine, pa do isplate 17. studenog 2014. godine po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, te mu naknaditi parnični trošak isplatom iznosa 15.744,26 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena tekućom od dana presuđenja, tj. 02. veljače 2016. godine pa do konačne isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se tužitelj s viškom tužbe i tužbenog zahtjeva.''.
2. Presudom Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-727/16-3 od 17. srpnja 2017. suđeno je:
''Odbijaju se, kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj:P-449/10-51 od 2. veljače 2016.''.
3. Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) jer da odluka o sporu, ovisi o rješenju postupovnopravnog i materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga, tuženik predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik potražuje trošak sastava revizije.
4. U odgovoru na reviziju, tužitelj osporava revizijske navode i predlaže da se revizija odbije. Tužitelj potražuje trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija tuženika je dopuštena i osnovana.
6. U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP, stranka ima pravo prema st. 2. istog članka, podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Prema st. 3. istoga članka, u reviziji iz st. 2. stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje radi kojeg se revizija podnosi, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na reviziju odnose te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Sve navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.
9. Revident je kao procesnopravno pitanje naznačio sljedeće pitanje:
„Je li u smislu čl. 375. st. 1. ZPP drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o žalbi tuženika dužan očitovati se o odlučnim i konkretnim žalbenim prigovorima koji proturiječe stajalištima prvostupanjske presude i je li u tom smislu prihvatljivo paušalno očitovanje ponavljanjem razloga prvostupanjske presude bez davanja valjanih i argumentiranih razloga iz kojih bi bilo moguće izvesti zaključak zašto žalbeni prigovori i tumačenja tuženika nisu osnovani, te je li pobijana drugostupanjska presuda obuhvaćena gore navedenom bitnom povredom u situaciji kad ne daje bilo kakve razloge o žalbenim prigovorima koji se tiču nesporne činjenice da je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja tek započelo i da njegovo stanje nije bilo stabilizirano, odnosno da u tom smislu šteta nije niti nastala, jer je opseg štete i dosuđena visina naknade utvrđena uzimajući u obzir okolnosti intenzivnog i dugotrajnog liječenja provedenog nakon podnošenja odštetnog zahtjeva i temeljem obilne liječničke dokumentacije sačinjene nakon podnesenog odštetnog zahtjeva u tom, te u vezi s tim činjenicama pravilne primjene odredaba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) i čl. 1103. u vezi s čl. 1100., čl. 19. te čl. 26. i 29. ZOO?".
10. Revident u reviziji postavlja i tri materijalnopravna pitanja koja glase:
„1. Da li se obveza plaćanja zatezne kamate na neimovinsku štetu, osnovom Ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, temelji na odredbi čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) i da li u tom smislu zatezna kamata može teći i na utvrđeni iznos naknade štete koja u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije nastala, niti je bila predvidiva, obzirom je daljnje intenzivno liječenje oštećenika bitno utjecalo na sve okolnosti temeljem kojih je utvrđen konačni opseg štete i visina dosuđene naknade te da li su u tom smislu pobijane nižestupanjske odluke obuhvaćene pogrešnom primjenom materijalnog prava gore navedenih odredbi kad je istima dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva iako u tom trenutku šteta koja je dosuđena nije bila niti nastala obzirom je visina dosuđenog iznosa štete utvrđena i na temelju liječenja provedenog nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno na temelju obilne liječničke dokumentacije sačinjene povodom tog liječenja, a koja je tuženiku dostavljena tijekom sudskog postupka?
2. Da li je st. 4. čl. 12. ZOOP-a propisana obveza plaćanja zatezne kamate kao sankcija za nepoštivanje propisane procedure postupanja osiguratelja iz st. 1. toč. 1. i 3. čl. 12. istog Zakona te da li postoji obveza plaćanja zateznih kamata u slučaju kad je od strane osiguratelja poštovana propisana procedura na način da je u zakonskom roku dostavio utemeljeni odgovor kojim je oštećenika obavijestio o nemogućnosti donošenja odluke o visini štete zbog nepotpunog odštetnog zahtjeva u vezi s činjenicom da je liječenje tek započelo i da zdravstveno stanje oštećene osobe nije stabilizirano i je li stajalište nižestupanjskih sudova o tome da kamate na neimovinsku štetu, koja nije bila nastala u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva i čiju visinu je utvrdio sud temeljem liječenja i dokumentacije nastale nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, počinju teći od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, obuhvaćeno pogrešnom primjenom materijalnog prava gore navedenih odredbi?
3. Da li zatezna kamata na neimovinsku štetu u smislu čl. 1103. u vezi s odredbama čl. 1100., čl. 19. te čl. 26. i 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u slučaju kad je neimovinska šteta nastala nakon toga dana i kad u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva nije bio predvidiv njen konačni opseg, odnosno kad u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva zdravstveno stanje oštećenog nije bilo stabilizirano jer je daljnje intenzivno liječenje značajno utjecalo na konačno stanje i smanjenje opsega zaostalih posljedica, te je konačni opseg štete sa svim kvalifikatornim okolnostima utvrđen na način da su cijenjene i okolnosti liječenja provedenog nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, te da li su u tom smislu pobijane nižestupanjske odluke obuhvaćene pogrešnom primjenom materijalnog prava gore navedenih odredbi kad je istima dosuđena zatezna kamata na neimovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva iako u tom trenutku šteta koja je dosuđena nije bila niti nastala obzirom je visina dosuđenog iznosa štete utvrđena na temelju liječenja provedenog nakon podnošenja odštetnog zahtjeva i na temelju obilne liječničke dokumentacije sačinjene povodom tog liječenja, a koja je tuženiku dostavljena tijekom sudskog postupka?".
11. Kao razlog važnosti postavljenog procesnopravnog pitanja, tuženik se poziva na odluke ovoga suda poslovni broj Rev-x-1174/11-2, Rev-539/03-2 i Rev-1073/1998-2, Rev-72/10 od 21. veljače 2012., Rev-522/06-2 od 20. lipnja 2007., Rev-1011/79, ističući da je o postavljenom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.
12. Prema ocjeni ovog suda, postavljeno procesnopravno pitanje, je važno pitanje za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi zbog štetnog događaja - prometne nezgode od 10. kolovoza 2009., za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
14. Tuženik je u žalbi protiv prvostupanjske presude (u kojoj osporava dosuđeni tijek zakonskih zateznih kamata) naveo niz prigovora, između ostalog, da je neimovinska šteta tužitelja nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, da je liječenje tužitelja s rehabilitacijskim postupkom nastavljeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, da je tužitelj u više navrata u postupku, a sve nakon odštetnog zahtjeva dostavljao liječničku dokumentaciju, da je u vrijeme podnošenja odštetnog zahtjeva liječenje tužitelja tek započelo i da stoga njegovo zdravstveno stanje nije bilo stabilizirano, niti je bilo predvidivo kad će se stabilizirati i kakvo će biti u trenutku stabilizacije, da su opseg štete i dosuđena visina štete utvrđeni s obzirom na okolnosti i liječniku dokumentaciju nastalu nakon podnošenja odštetnog zahtjeva (a što da je tijekom postupka utvrđeno usmenim očitovanjem vještaka dr. O.).
14.1. Stoga, tvrdi tuženik da je neimovinska šteta tužitelja nastala nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a slijedom toga da niti zatezne kamate ne mogu početi teći na tako dosuđeni iznos štete od podnošenja odštetnog zahtjeva.
15. U odnosu na navedene konkretne žalbene navode tuženika, u obrazloženju pobijane presude nije iznesena ocjena tih žalbenih navoda. Obrazloženje u pobijanoj odluci u kojoj se navodi - da je pri dosuđivanju zakonskih zateznih kamata na iznose pravične novčane naknade štete pravilno primijenjeno materijalno pravo od strane prvostupanjskog suda, počevši od dana podnošenja odštetnog zahtjeva - prema shvaćanju ovoga suda nije dostatno.
16. Osnovano tuženik u reviziji ističe da je ovakvim obrazloženjem, u kojem je drugostupanjski sud propustio iznijeti razloge i svoj stav u odnosu na konkretne prigovore i stajalište tuženika iznesene u žalbi, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP.
17. Stoga je, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
18. U ponovnom postupku drugostupanjski će sud ukloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka i donijeti novu odluku.
19. S obzirom da nije poznat uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti drugostupanjsku odluku o daljnjem parničnom trošku, pri čemu je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP valjalo ostaviti da se o troškovima revizije odluči u konačnoj odluci.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražen Jakovina, v.r.