1              Poslovni broj: 1 Us I-1581/2021-30

 

 

 

 

 

 

 

                                     Poslovni broj: 1 Us I-1581/2021-30

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja R. M. iz L., ..., kojeg zastupa opunomoćenik N. B., odvjetnik u P., ..., protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, kojeg zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u R., R., ..., radi priznavanja statusa HRVI iz Domovinskog rata, 5. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-02/21-01/1242, URBROJ: 522-4/1-1-2-21-8 od 1. prosinca 2021.

 

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

 

 

Obrazloženje

 

1.  Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb, KLASA: UP/I-562-02/20-01/90, URBROJ: 2163/1-06/15-20-5 od 31. srpnja 2020. odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (dalje: HRVI) po osnovi bolesti psihe (PTSP), te bolesti ovisnosti o opijatima i alkoholu, jer je u upravnom postupku utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, od 23. lipnja 2020., koji je donesen u postupku revizije prvostupanjskog nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, od 31. listopada 2019., da se bolest psihe (PTSP) i ovisnost o opijatima i alkoholu ne može uzročno-posljedično povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

 

2.  Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-02/20-01/1242, URBROJ: 522-4/1-1-2-20-4 od 7. prosinca 2020. odbijena kao neosnovana.

 

 

 

 

3.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika tužbom pokrenuo spor kod ovog Suda. Presudom poslovni broj 1 Us I-83/2021-14 od 8. rujna 2021. poništena su navedena upravna rješenja i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak jer u postupcima vještačenja nisu sudjelovali stručnjaci koji su trebali sudjelovati prema potrebi vještačenja. Stoga je dana uputa da u ponovnom postupku treba provesti novo vještačenje u kojem će tijelo vještačenja biti sastavljeno od stručnjaka prema potrebi vještačenja, odnosno doktora medicine specijaliste za bolesti psihe.  

 

4.  Tuženik je u ponovnom postupku spis dostavio Vijeću viših vještaka u postupku revizije na ponovno vještačenje te je to Vijeće cijeneći primjedbe Suda donijelo novi nalaz i mišljenje od 22. studenoga 2021. u kojem je naznačilo specijalnosti vještaka te su u tom postupku vještačenja sudjelovala dva specijalista psihijatra. Time je tuženik u ponovnom postupku postupio sukladno primjedbama Suda iz navedene presude. 

 

5.  Iz navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 22. studenoga 2021.  slijedi da kod tužitelja postoji oštećenje organizma temeljem psihičke bolesti PTSP-a sa 20 % privremeno do 30. studenoga 2023., a bolesti ovisnosti o alkoholu i opijatima ocjenjene su kao bolesti koje se ne uzimaju u obzir za priznavanje postotka oštećenja organizma jer nisu u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu s obrazloženjem da se kod tužitelja radi o odgođenom PTSP-u sa simptomatskim uzimanjem opijata i alkohola kao vid samoliječenja. Stoga je tuženik u ponovnom postupku donio rješenje KLASA: UP/II-562-02/21-01/1242, URBROJ: 522-4/1-1-2-218 od 1. prosinca 2021. kojim je djelomično usvojio žalbu tužitelja na način da je rješenje prvostupanjskog tijela od 31. srpnja 2020. poništeno, tužitelju je priznat status HRVI X. skupine s 20% oštećenja organizma od 1. rujna 2018. privremeno do 30. studenoga 2023., uslijed psihičke bolesti nastale u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, dok je odbijen zahtjev za priznavanje statusa HRVI temeljem bolesti ovisnost o alkoholu i opijatima jer nisu u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

 

6.  Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi, u bitnome, kako se iz obrazloženja osporavanog rješenja ne može utvrditi radi čega mu bolesti ovisnost o alkoholu i opijatima nisu priznate kada su te bolesti predviđene za utvrđivanje postotaka oštećenja organizma HRVI iz Domovinskog rata, te je nesporno da ista postoji, a niti je bilo gdje evidentirano da je ta bolest postojala prije njegovog sudjelovanja u Domovinskom ratu što je pretpostavka za ostvarivanje tog prava. Navodi da opet nije bio pregledan u postupku, a niti se je mogao na bilo koji način očitovati na nalaz te da mu je opet uskraćeno pravo na sudjelovanje u postupku.   Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje i sam riješi ovu upravnu stvar. Tužitelj je ujedno zatražio i naknadu troškova ovog spora.

 

7.  Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno istaknuo da je u izvršenju navedene presude tuženik ponovo uputio spis drugostupanjskom tijelu vještačenja Vijeću viših vještaka koje je donijelo nalaz i mišljenje od 22. studenoga 2021. u kojem je navedeno da je Vijeće mišljenja da se kod tužitelja radi o odgođenom PTSP-u sa simptomatskim uzimanjem alkohola i opijata kao vida samoliječenja te da mu se priznaje status HRVI zbog oštećenja organizam od 20 % privremeno, dok se ovisnost o alkoholu i opijatima ne dovodi u uzročno-posljedičnu vezu sa sudjelovanjem tužitelja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

 

8.  U tijeku spora održana je rasprava na ročištima dana 26. travnja 2022., 20. prosinca 2022. i 28. ožujka 2023. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

 

9.  Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora te je Sud na traženje tužitelja u tijeku ovog spora proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku psihijatrijske struke, a vještakom je imenovan P. M., dr. med. specijalist psihijatar, te je Sud pribavio medicinski karton tužitelja. 

 

10.  Sud je odlučio u ovom sporu provesti dokaz medicinskim vještačenjem jer je predmet već jednom bio vraćen na ponovni postupak pa je stoga Sud ocijenio da bi se nepristranim sudskim vještačenjem utvrdile odlučne činjenice u ovom predmetu te bi se ujedno omogućilo tužitelju da usmeno postavlja pitanja vještaku na raspravi u ovom sporu, kao i da se osobno pregleda prilikom vještačenja, čime bi se otklonili prigovori tužitelja iz tužbe. 

 

11.  Međutim, Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja, jer je Sud ocijenio da se na temelju postojeće dokumentacije u spisu i provedenih dokaza može utvrditi stvarno činjenično stanje, kako će se to nastavno obrazložiti. 

 

12.  Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

13.  Čl. 12. st. 1. t. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj 121/17 i 98/19, dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski ratni vojni invalid iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata kojem je organizam oštećen najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je zadobio u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

 

14.  Čl. 180. ZHB propisano je da prema ovom Zakonu, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz čl. 3. st. 2. ovoga Zakona dokazuje se, između ostalog, sljedećim: 

f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske;

h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.

 

15.  Čl. 181. st. 1. ZHB propisano je da se, pored ostaloga, činjenica o uzroku i postotku oštećenja organizma radi ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata, utvrđuje se na temelju nalaza i mišljenja liječničkog vijeća iz čl. 182. tog Zakona.

 

16.  Prema točki 238. Liste postotaka oštećenja organizma - Liste II, koja čini sastavni dio Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18, dalje: Uredba), osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine psihički poremećaji vezani uz ratnu traumu (posttraumatski stresni poremećaj i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP), ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja, te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim onih zadobivenih za vrijeme sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Kod odgođenog PTSP, koji se pojavio nakon šest mjeseci ili kasnije od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, visina postotka ocjene oštećenja organizma ovisi o kontinuitetu i primjerenosti liječenja uz protokol sukladan medicinskoj znanosti, i to: lakog stupnja – manje od 20% (t. a/); srednjeg stupnja – od 20% do 30% (t. b/); teškog stupnja – od 30% do 40% (t. c/); teškog stupnja s komorbiditetom (psihički i psihosomatski) – od 30% do 40% (t. d/). Tjelesno oštećenje se utvrđuje privremeno do tri godine, a nakon toga trajno za točke b), c) i d).

 

17.  Prema točki 239. te Liste II, osnovu za utvrđivanje tjelesnog oštećenja čine bolesti ovisnosti, ako se utvrdi da prije rata nije od toga bolovao te ukoliko se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva.

 

18.  Pisanim nalazom i mišljenjem navedenog stalnog sudskog vještaka od 29. rujna 2022. i dopunama tog nalaza i mišljenja od 15. listopada 2022. i 12. ožujka 2023. potvrđena su utvrđenja Vijeća viših vještaka od 22. studenoga 2021. kojeg je tuženik pribavio u ponovnom postupku. Naime, iz tog pisanog nalaza i mišljenja, njegovih dopuna te usmenog iskaza vještaka slijedi da se samo bolest PTSP može povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, dok se ovisnosti o alkoholu i opijatima ne mogu povezati s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu jer su te bolesti postojale i prije rata te su nastavljene za vrijeme i nakon rata. Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju te na raspravi održanoj u ovom sporu na upit Suda dodatno pojasnio da je gledajući Tablicu postotaka oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a postotak od 20 % kod tužitelja realan, ali da bi se bez te Tablice teško mogao odrediti točan postotak, dok je u odnosu na ovisnost o alkoholu i opijatima naveo da mu je sam tužitelj prilikom osobnog pregleda nedvosmisleno rekao da se je prije rata "navukao" na droge i alkohol, a kada je došao na ratište da su mu govorili da uzme i tamo i da je uz drogu i alkohol mogao funkcionirati, dakle ponovni susret s tim supstancama na ratištu je bio nastavka želje da ih ponovo konzumira, a nakon rata je nastavio koristiti psihoaktivne tvari radi ublažavanja simptoma PTSP-a umjesto da se je javio psihijatrijskoj službi te je naveo da je u Tablici navedeno da će se ovisnost vrednovati ukoliko nije postajala prije početka rata.  

 

19.  Opunomoćenik tužitelja je imao primjedbu na navedeni nalaz i mišljenje u dijelu koji se odnosi na postotak tjelesnog oštećenja, jer da sudski vještak nije sam utvrđivao postotak tjelesnog oštećenja već da ga je samo prepisao iz nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka, a to da je vještak i potvrdio u svom pismenom nalazu i mišljenju od 29. rujna 2022. i u svom usmenom iskazu kada je rekao da postotak oštećenja organizma utvrđuju vještaci invalidske komisije. Nadalje istaknuo je primjedbu i na navod vještaka da mu je sam tužitelj iskazao da je bio ovisan o opijatima prije nego što je otišao na ratište. Naveo je da se to može nedvojbeno utvrditi iz medicinske dokumentacije tužitelja - zdravstvenog kartona te je predložio da Sud pribavi zdravstveni karton tužitelja ili da se na tu okolnost provede dokaz saslušanjem tužitelja.  

 

20.  U odnosu na primjedbu opunomoćenika tužitelja u svezi postotka oštećenja tužiteljevog organizma po osnovi bolesti PTSP-a navodi se da je točno da je vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju i u svom usmenom iskazu naveo da postotak oštećenja organizma na osnovi bolesti određuju vještaci invalidske komisije, međutim nakon primitka pisanog nalaza i mišljenja Sud je ovosudnim rješenjem od 10. listopada 2022. pozvao vještaka da u tom dijelu dopuni svoj nalaz i mišljenje jer mu je i to bilo zadano u zadaći vještačenja, a vještak je dostavio dopunu svog nalaza i mišljenja od 15. listopada 2022. u kojoj se je očitovao da prema priloženoj Listi postotka oštećenja organizma tužiteljevo oštećenje organizma na osnovi ratne traume i bolesti PTSP-a iznosi 20 % te je to dodatno pojasnio na raspravi održanoj u ovom sporu. Naime na upit Suda radi čega smatra da utvrđivanje postotka tjelesnog oštećenja nije u nadležnosti vještaka, naveo je da to smatra iz razloga što postoje liječničke komisije koje su za to educirane i koje utvrđuju postotak tjelesnog oštećenja prema Tablicama, te je na daljnji upit Suda da li ostaje kod svog mišljenja da oštećenje tužiteljevog organizma iznosi 20 % odgovorio da je gledajući Tablicu postotak od 20 % realan i da ga je zato i potvrdio, ali da bi bez te Tablice teško mogao odrediti točan postotak.     

 

21.  U odnosu na drugu primjedbu opunomoćenika tužitelja, Sud je pribavio zdravstveni karton tužitelja od njegovog obiteljskog liječnika, a u tom zdravstvenom kartonu nigdje nije evidentirano da se je tužitelj ikada ranije prije Domovinskog rata  javio zbog ovisnosti o alkoholu ili opijatima, a to je potvrdio i navedeni sudski vještak u svojoj dopuni nalaza i mišljenja od 12. ožujka 2023. nakon što mu je Sud naknadno dostavio zdravstveni karton tužitelja na uvid. Sudski vještak je još dodatno naveo kako je vidljivo da je prva zabilježba metadonske terapije koja se daje heroinskim ovisnicima zabilježena krajem 1999. ili početkom 2000. pa nadalje, dakle nakon Domovinskog rata, dok ranijih podataka o liječenju ovisnosti, šifriranju bolesti ovisnosti ili propisivanju za to adekvatne terapije u zdravstvenom kartonu nema. Uvidom u medicinsku dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka utvrđeno je da se u istoj također nigdje "izričito" ne navodi da je tužitelj postao ovisan o alkoholu i opijatima prije sudjelovanja u Domovinskom ratu. Međutim, vještak je prilikom svog usmenog iskazivanja na upit opunomoćenika tužitelja iskazao da je njemu tužitelj prilikom osobnog pregleda nedvosmisleno rekao da se je prije rata navukao na droge i alkohol te da on nije tu da utvrđuje je li tužitelj lagao kada je to rekao i da ne zna zašto bi tužitelj i lagao kada je to rekao. 

 

22.  Okolnost da u zdravstvenom kartonu tužitelja do 1990. nije evidentirano da je tužitelj ovisan o alkoholu i opijatima ne znači da stoga tužitelj nije bio ovisan. Naime, općepoznata je činjenica da se u zdravstvenom kartonu evidentiraju bolesti samo ukoliko se osoba javi svom obiteljskom liječniku, međutim ukoliko se tužitelj nije javio svom obiteljskom liječniku zbog tih zdravstvenih poteškoća tada se to niti nije moglo evidentirati u njegovom zdravstvenom kartonu. Nadalje, logično je i da ta činjenica nije navedena niti u medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu upravnog postupka, jer se ta medicinska dokumentacija odnosi na liječenje tužitelja od PTSP i ovisnosti o alkoholu i opijatima nakon ratnih okolnosti kada se je tužitelj javio radi liječenja te je iz te medicinske dokumentacije vidljivo da postoji kontinuitet liječenja od 2013. pa nadalje. Stoga se u toj medicinskoj dokumentaciji samo navodi liječenje tužitelja od opijata i alkohola nakon rata. Slijedom navedenoga, po ocjeni Suda relevantna je izjava koju je tužitelj dao imenovanom stalnom sudskom vještaku prilikom osobnog pregleda, jer vještak nema razloga davati netočne izjave u ovom sporu budući da on ni na koji način nije zainteresiran za ishod ovog spora, dok je tužitelj zainteresiran za ishod ovog spora pa stoga ima interes tvrditi da nije dao takvu izjavu vještaku. Stoga je Sud ocijenio da u sporu nije bilo potrebno saslušavati tužitelja na okolnost je li dao navedenu izjavu vještaku ili nije.

 

23.  Pored navedenog, iz navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 22. studenoga 2021. slijedi da tužitelj uzima opijate i alkohol kao vid samoliječenja, odnosno kako bi ublažio simptome PTSP, dok je primarna bolest PTSP na osnovu koje je tužitelju i priznato oštećenje organizma od 20 %. Dakle, da bi se bolesti ovisnosti mogle priznati kao oštećenje organizma zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu, mora se raditi o bolestima koje su direktna i isključiva posljedica traumatskih iskustava iz Domovinskog rata, što u konkretnom slučaju nedostaje. To stoga što je tužitelj bio ovisnik o opijatima i alkoholu i prije rata te je s tim ovisnostima nastavio tijekom rata kako bi se lakše nosio s ratnim okolnostima, a nakon rata je nastavio s tim ovisnostima kako bi ublažio simptome PTSP-a koja bolest je jedina isključiva posljedica tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu.          

 

24.  Postotak od 20 % odgovara srednjem stupnju psihičkog poremećaja vezanog uz ratnu traumu, a iz navedenog nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka od 22. studenoga 2021. te sudskog vještačenja ne slijedi da bi se kod tužitelja radilo o težim oblicima psihičkog poremećaja, radi čega Sud taj postotak prihvaća realnim kako je to iskazao i sam sudski vještak prilikom usmenog saslušanja na raspravi održanoj u ovom sporu.  

 

25.  Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim iz svih razloga iznesenih u obrazloženju ove presude pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

26.  Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.   

 

27.  Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju čl. 135. ZHBDR.

 

U Rijeci 5. travnja 2023.

 

                                                                                                             Sutkinja

 

                                                                                                                                         Vesna Perić

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).