Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679
- 1 - Revd 1144/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. P. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. Š. iz Z., OIB ... kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M. & K. d.o.o., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-6/2022-2 od 7. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-630/2017-59 od 8. studenog 2021., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-6/2022-2 od 7. studenog 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-630/2017-59 od 8. studenog 2021., a u kojem je istaknuo kako mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik nije odgovorio na prijedlog tužitelja.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. Naime, tužitelj je u prijedlogu naveo kako su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, i to pravo da su svi pred zakonom jednaki (čl. 14. st. 2. Ustava RH), kao i to da svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela(čl. 29. st. 1. Ustava RH). Međutim, obrazlažući gore navedene povrede temeljnih ljudskih prava, tužitelj prikazuje odlučno činjenično stanje drukčijim od onog utvrđenog u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a što nije dopušteno u revizijskoj fazi postupka. Također, tužitelj daje svoju ocjenu provedenih dokaza, kao i onih dokaza koji nisu provedeni. U predmetnom prijedlogu tužitelj osporava oba grafološka vještačenja koja su provedena u postupku pred prvostupanjskim sudom, (a u kojima je utvrđeno kako je potpis tuženika na ugovoru o zajmu vrlo vjerojatno krivotvoren, odnosno da navedeni potpis vrlo vjerojatno nije potpis tuženika) navodeći između ostalo kako „vještaci nisu ocjenjivali vrstu tinte na potvrdi, niti su uzeli u obzir da je donekle iskrivljenja vitica mogla biti namjeran potez tuženika ili potez uzrokovan neravninom na podlozi na kojoj se potpisivalo“. S obzirom na to da je osporio utvrđenja iz provedenih grafološki vještačenja, tužitelj u prijedlogu navodi da je prvostupanjski sud trebao provesti i druge predložene dokaze, međutim upravo je u smislu odredbe čl. 220. st. 2. ZPP ovlast suda ocijeniti koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
5. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir razloge zbog kojih tužitelj smatra da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, valja reći da tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno neko od temeljnih ljudskih prava. Podredno, valja reći i to da tužitelj uz prijedlog za dopuštenje revizije nije dostavio i žalbu, a što je bio dužan u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP, pa samim time nije moguće ni provjeriti je li gore navedene povrede temeljnih ljudskih prava isticao i u žalbenom postupku, tj. je li prethodno iscrpio pravni put u smislu odredbe čl. 389. a st. 3. ZPP.
6. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 5. travnja 2023.
Renata Šantek, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.