1                            Poslovni broj: I Kž-407/2022-8

Poslovni broj: I Kž-407/2022-8

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 8. lipnja 2022., broj K-33/2021-68, u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženika, odvjetnice Z. B., dana 5. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi M. K., za kazneno djelo iz članka 246 stavak 2. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

II Žalba optuženog M. K. odbija se kao neosnovana te se u ostalom pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu, proglasio je krivim optuženog M. K., da je na način opisan u izreci presude, počinio kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabu povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., te je, na temelju članka 246. stavak 2. uz primjenu članka 48. i 49. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, dok mu je na temelju članka 56. KZ/11., izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju 11 (jedanaest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi M. K. u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 158. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenom trgovačkom društvu K. d.o.o. iz Z., …, OIB … dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 390.831,92 kune, dok je preostalim imovinskopravnim zahtjevom oštećenik upućen na parnični postupak. Naloženo je optuženom M. K. platiti iznos od 390.831,92 kuna u roku od 15 dana od dostave pravomoćne sudske odluke.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 2. točke 1. i 6. ZKP/08., optuženom M. K. naloženo je naknaditi troškove kaznenog postupka za provedeno vještačenje kaznenog postupka u iznosu od 7.693,50 kuna te troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „pobijanu presudu preinači te optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.“

 

2.2. Optuženi M. K. žali se po braniteljici, odvjetnici Z. B., zbog “pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o kazni“, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske „preinači prvostupanjsku presudu, a podredno da je ukine i vrati na ponovni postupak.“

 

3. Odgovor na žalbu optuženika podnio je oštećenik K. d.o.o., po punomoćnici, odvjetnici G. G., međutim s obzirom da se žalbe optuženika, u skladu s odredbom članka 473. ZKP/08. dostavljaju na odgovor državnom odvjetniku, osim ako je riječ o žalbi na odluku o imovinskopravnom zahtjevu, taj odgovor nije razmatran.

 

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednica vijeća održana je, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika uz prisutnost braniteljice optuženika, odvjetnice Z. B..

 

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženog Muharema Kadića nije osnovana.

 

O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni

 

7. Iako optuženik žalbom ističe žalbenu osnovu „pogrešne primjene materijalnog prava“, istu dodatno ne argumentira, pa je ovaj sud pobijanu presudu ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., te nisu utvrđeni oblici povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. U sklopu istaknute povede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik pobija samo pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da iz sadržaja punomoći koje prileže spisu, a na kojima se temelji sva ovlast optuženika u trgovačkom društvu K. d.o.o. nema vođenja poslovanja društva, već da se radi o specijalnim punomoćima o pravu potpisa dokumenata vezanih za poslovanje društva te pravu zastupanja društva u svim pravnim predmetima pred sudom i ostalim upravnim organima, a ne o generalnim punomoćima. Međutim, protivno ovim žalbenim navodima u postupku je nespornim utvrđeno (točka 7. razloga presude) da je u inkriminiranom razdoblju optuženik bio zastupnik trgovačkog društva K. d.o.o. i to temeljem izdanih punomoći (koje ističe žalitelj), i povjerenih mu ovlaštenja za vođenje poslova. Dakle, optuženiku se i stavlja na teret da je postupao u svojstvu zastupnika društva te povjerenih mu ovlaštenja za vođenje društva koja proizlaze upravo iz tih izdanih specijalnih punomoći, a ne u svojstvu zastupnika društva za vođenje svih poslova društva temeljem generalnih punomoći, kako pogrešno zaključuje žalitelj.

 

8.1. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da bi oštetio trgovačko društvo za ukupno 390.831.,92 kune, jer da je to ujedno i sav novac koji mu je doznačen u inkriminiranom periodu što je obavljao poslove za trgovačko društvo K. d.o.o. Međutim, sam optuženik u svojoj obrani navodi da je plaću primao od trgovačkog društva „E.“, jer je formalno u tom društvu bio zaposlen, s time da je dogovorio da od trgovačkog društva K. d.o.o. dobiva plaćene putne troškove te da je za trgovačko društvo  K. d.o.o. radio pro bono. S obzirom da je provedenim vještačenjem utvrđeno da su troškovi za službena putovanja optuženiku plaćani sa žiro-računa trgovačkog društva K. d.o.o., dok novčane transakcije uplaćene na račun optuženika u inkriminiranom razdoblju nisu dokumentirane, a što potvrđuju i svjedokinje T. Š. i J. M., ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je optuženik oštetio trgovačko društvo za ukupno 390.831.,92 kune, jer uplaćeni novac nije potrošio na putne troškove odnosno na trošak poslovanja društva, već u privatne svrhe.

 

8.2. Stoga su u cijelosti neosnovani daljnji žalbeni navodi kojima se osporavaju iskazi svjedoka E. M., T. Š. i J. M., s argumentacijom da je „neživotno i nelogično da bi knjigovodstvo godinama knjižilo isplate za koje nema osnove ni pokrića u putnim nalozima te da direktor godinama o tome nije obaviješten" te da je "sve stavljeno na teret optuženika, jer se radi o knjigovodstvenim akrobacijama učinjenim radi izbjegavanja oporezivanja drugog dohotka.“ Naime, iskaze svo troje svjedoka ispravno je prvostupanjski sud ocijenio vjerodostojnima, jer su iskazivali međusobno suglasno te u skladu sa materijalnim dokazima i provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Kako u dokaznom postupku nije izveden niti jedan, kako materijalni tako i personalni dokaz, koji bi doveo u pitanje iskaze ovih svjedoka, odnosno potvrdio obranu optuženika, žalbeni navodi koji nisu činjenično argumentirani, već preocjenjuju iskaze tih svjedoka sa stajališta „životnosti i logičnosti“, nisu od utjecaja na ispravne zaključke prvostupanjskog suda.      

 

8.3. Stoga se žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

 

O žalbama zbog odluke o kazni

 

9. Žalbenu osnovu odluke o kazni ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, kao i optuženik, koji tu žalbenu osnovu ne argumentira, međutim s obzirom da se optuženik žalio zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ta povreda u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, sukladno članku 478. ZKP/08., pa je pobijana presuda ispitana i iz navedene žalbene osnove i po žalbi optuženika.

 

9.1. Državni odvjetnik smatra da izrečena kaznena sankcija ne predstavlja dovoljnu društvenu osudu zbog počinjenja djela, niti se optuženiku i građanima šalje poruka o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja te smatra da je optuženiku trebalo izreći bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

 

9.2. Prilikom donošenja odluke o kazni prvostupanjski sud nije našao otegotnih okolnosti, dok je olakotnom okolnošću cijenjena optuženikova neosuđivanost u Republici Hrvatskoj za ista ili istovrsna kaznena djela, životna dob te da je otac jednog djeteta, protek vremena od počinjenja kaznenog djela te uredno odazivanje pozivima suda. Ocjenjujući sve utvrđene olakotne okolnosti (uslijed izostanaka otegotnih), naročito olakotnim okolnostima, prvostupanjski sud je primijenio odredbe o sudskom ublažavanju kazne optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju 11 mjeseci te izrekao uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja u trajanju 4 godine.

 

9.3. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da su olakotne okolnost precijenjene, te da ne opravdavaju primjenu odredbi za ublažavanje kazne, kao i da optuženiku nije otegotnim cijenjena duljina inkriminiranog perioda kaznenog djela, visina ostvarene protupravne koristi te da je kazneno osuđivana osoba u Republici Sloveniji (list 903 spisa).

 

9.4. Stoga je, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, smatrajući da će upravo takvom kaznom biti ostvarena svrha kažnjavanja i svrha izricanja kazneno pravnih sankcija uopće, te da upravo ta kazna predstavlja pravednu osudu za ovo kazneno djelo.

 

10. Slijedom navedenog, s obzirom na to da je žalba državnog odvjetnika osnovana, a žalba optuženika nije osnovana te da pri ispitivanju pobijane presude nisu utvrđene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.