- 1 -              Poslovni broj: I Kž-6/2023-10

Poslovni broj: I Kž-6/2023-10

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Tomislava Juriše i dr. sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. J. zbog kaznenog djela iz članka 34. stavak 1. Krivičnog zakona Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 25/1977., 50/1978., 25/1984., 52/1987., 43/1989., 8/1990., 54/1990., 9/1991., 67/1991., 71/1991., 25/1992., 33/1992., 39/1992., 77/1992., 91/1992., 37/1994., 28/1996., 30/1996., 175/2004., dalje: KZ RH) u vezi s člankom 20. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 53/1991., 71/1991., 39/1992., 91/1992., 58/1993., 37/1994., 108/1995. i 28/1996., dalje: OKZ RH) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 25. studenog 2022., broj K-25/2022., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023. u prisutnosti, u javnom dijelu sjednice optuženika i branitelja M. M., odvjetnika u O.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Županijski sud u Osijeku, presudom od 25. studenog 2022., broj K-25/2022., presudio je da se prema optuženiku S. J. ostavlja na snazi presuda Županijskog suda u Osijeku broj K-28/00-51 od 5. rujna 2000. kojom je optuženik oglašen krivim zbog kaznenog djela protiv života i tijela – ubojstvo iz članka 34. stavak 1. KZ RH u vezi s člankom 20. OKZ RH, a kojom presudom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina.

 

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno na izdržavanju kazne kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. srpnja 2021. pa nadalje.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavak. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., i 126/19. – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženik je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka.

 

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženik po branitelju M. M., odvjetniku u O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe a podredno da pobijanu presudu ukine u cijelosti i vrati predmet na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Postupajući po zahtjevu optuženika i njegovog branitelja, na temelju članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici su izvješteni optuženik i njegov branitelj jer su to zahtijevali, kao i nadležni državni odvjetnik.

 

6. Sjednica je održana u prisutnosti optuženika osobno i njegovog branitelja, u skladu s odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08. a u odsutnosti državnog odvjetnika u skladu s odredbom članka 475. stavak 4. ZKP/08.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. Optuženik u žalbi smatra da je postupanjem suda grubo povrijeđeno optuženikovo pravo na pravično suđenje kao i načelo kontradiktornosti zajamčeno odredbom članka 420. stavak 2. ZKP/08.

 

8.1. Naime, optuženik ukazuje da je na raspravi održanoj nakon ukidnog rješenja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske provedeno čitanje dokaza u spisu, a s čim se obrana suglasila, osim čitanja nalaza balističkog vještačenja provedenog po MUP-u SAP V.. Po stavu obrane radi se o dokazu na kojem je prvostupanjski sud temeljio svoju presudu, a što je pokušao prikriti pogrešnim tumačenje tzv. balističkog vještačenja po vještaku V. N. iz C. za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V.. Time niti u ponovljenom postupku nije zadovoljeno konfrontacijsko načelo jer je obrani suštinski onemogućeno pravo provjeriti balistički nalaz i mišljenje na kojem se temelji osuđujuća presuda. Preostali žalbeni navodi vezani uz prethodno navedeno vještačenje se sadržajno odnose na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa će kao takvi biti razmatrani.

 

8.2. Naime, rješenjem Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj: I Kž-182/2022. 14. rujna 2022. kojim je prihvaćena žalba optuženika i ukinuta prvostupanjska presuda utvrđeno je da je zapisnik o vještačenju pokrajinskog Sekretarijata za unutrašnje poslove, odjela za kriminalističku tehniku od 14. siječnja 1992. (list 28–32) imao objektivno odlučujući značaj a to ima i za prvostupanjsku presudu koja se ovdje ispituje. Sukladno uputi prvostupanjski sud je proveo balističko vještačenje u smislu članka 308.-328. ZKP/08., pri čemu je vještak bio ovlašten koristiti se dokumentacijom koja prileži spisu pa tako i prethodno navedenim zapisnikom. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske uputio je prvostupanjski sud na provođenje prethodno navedenog dokaza upravo radi afirmacije  konfrontacijskog prava kao sastavnice prava na pravično suđenje, sadržanog u članku 29. stavka 2. alineji 6. Ustava Republike Hrvatske(„Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst, 5/14. i 13/17. – dalje: Ustav RH) i člankom 6. stavak 3.(d)  Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (,,Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.). Postupajući po uputi Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, sukladno postojećim okolnostima (smrt S. Č. koji je u ime Pokrajinskog Sekretarijata za unutrašnje poslove, odjeljenja za kriminalističku tehniku, tada SAP V., a sada sastavni dio Republike Srbije, od 14. siječnja 1992.) i provedenim a jedino mogućim procesnim rješenjima (provođenje vještačenja sukladno članku 308.-328. ZKP/08. te ispitivanje vještaka V. N. na raspravi) u dostatnoj  mjeri je ostvareno konfrontacijskog pravo kao sastavnica prava na pravično suđenje pa nije došlo do bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. a niti čitanjem zapisnika (list 28-32 spisa) iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., jer se u formalnom smislu radi o dokumentaciji na temelju koje je vještak V. N. izradio nalaz i mišljenje (list 286-291 spisa).

 

9. Optuženik u žalbi sadržajno, u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatra da vještak V. N. nije proveo balističko vještačenje jer nije raspolagao s potrebnim materijalom (oružjem, čahurom, udarnom iglom ili fotografijama) već je samo iznio svoj stav, i to na razini vjerovanja, u odnosu na vještačenjem u provedenom po MUP – u SAP V.. Također ukazuje da se sud nije uopće bavio pitanjem tko je i kada pronašao čahuru i gdje se sada ta čahura nalazi.

 

9.1. Naime, nesporno je da je vještak za balistiku i mehanoskopiju V. N., dipl.inž., u izradi nalaza i mišljenja bio limitiran svim prethodno navedenim okolnostima te da je nalaz i mišljenje temeljio na dostupnoj dokumentaciji (list 287 spisa) od koje posebno izdvaja kao značajan zapisnik o vještačenju (list 28-32 spisa) i nalaz sudskomedicinskog vještaka dr. M. M. (list 96 i 105 spisa). Također je od izuzetnog značaja dio nalaza i mišljenja (list 290-291 i 297 spisa) koji se odnosi na način provođenja vještačenja, proceduru i primijenjene protokole u vrijeme kad je vještačenje provođeno (1992. godina). Sve navedeno je prvostupanjski sud, u pogledu vjerodostojnosti i dokazne vrijednosti nalaza i mišljenja vještaka V. N. u dovoljnoj u mjeri obrazložio (točka 6.1., 10. i 18.1.) i te zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

10. Nadalje, optuženik u žalbi osporava da je automatska puška serijskog broja … oduzeta od optuženika, jer ne postoji potvrda sukladno odredbama članka 196 .- 207. Zakona o krivičnom postupku već samo dopis Pokrajinskog sekretarijata za unutrašnje poslove (list 19 – 21 spisa ) od 6.1.1992. u kojem je navedeno da su puške određenih serijskih brojeva oduzete od osumnjičenika.

 

10.1. Međutim, valja ukazati da prvostupanjski sud (točka 18.1. i 22.)  osnovano upućuje na zapisnik o vještačenju (list 28-32 spisa) gdje je navedeno da je automatska puška call 7,62 broja … oduzeta od S. J., a što proizlazi ne samo iz dopisa Pokrajinskog sekretarijata za unutrašnje poslove od 6. 1. 1992 (list 19 – 21 spisa)  kojeg spominje optuženik u žalbi,  nego i iz druge dokumentacije pročitane u dokaznom postupku, npr. „krivične prijave“ od 31.12. 1991. (list 7 spisa) gdje se navodi da je od osumnjičenika (između ostalih i S. J.) oduzeto dugo i kratko oružje, automatske puške i pištolji te se navode i brojevi odgovarajući potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, što upućuje da je oružje oduzeto (suprotno stavu žalitelja) sukladno tada važećim propisima i pravnim standardima i to Zakonu o krivičnom postupku ("Službeni list SFRJ", br. 4/77, 13/85, 36/77, 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, Zakonom o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91.). Uostalom, optuženik u obrani  navodi da mu je policija oduzela pušku i to iz stanice „milicije“ gdje je bila i niti u jednom trenutku ne navodi da je tu pušku zaduživao i netko drugi (tek u žalbi navodi da ne postoji dokaz da je on jedini zaduživao to oružje).

 

11. Optuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li ubijeni S. P. tjelesne ozljede zadobio u Č., u dvorištu kuće broj …. ili negdje drugdje te je li optuženi S. J. uopće bio prisutan događaju i pritom  selektivno citira iskaz svjedokinje S. Đ. i ukazuje da ga ista kao jedina svjedokinja nije identificirala.

 

11.1. Prvostupanjski sud je, povezujući iskaz svjedokinje S. Đ. u dijelu u kojem ista navodi da je čula pucnje kada su četvorica policajaca, od kojih dvojicu poznaje, otišli u kuću S. P. (točka 9.), činjenice da je u susjednoj kući, dakle u neposrednoj blizini pronađena čahura metka ispaljena iz automatske puške koja je oduzeta od optuženog S. J. (točka 18.1.) kao i obranu optuženika u kojoj navodi da je ponekad bio na zadacima s C., Č. i K. (pronađena čahura ispaljenog metka iz njegove automatske puške na adresi S. P.), zaključio (točka 19.) da je upravo optuženik bio kritične zgode s ostalim pripadnicima „milicije SAO Krajine“ gdje su S. P. zadali ozljede koje su rezultirale smrću. Upravo brojnost (više od 15 udaraca) i lokacije ozljeda utvrđenih po sudskomedicinskom vještaku M. M. (točka 8.), zadobivenih u relativno kratkom vremenu ukazuje da su u ozlijeđivanju sudjelovali svi policajci pa tako i optuženik. Prethodno navedene zaključke u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

11.2. Pritom valja ukazati da činjenica da su prethodno navedeni policajci zajedno sa optuženikom bili procesuirani i pritvoreni od strane nadležnih tijela na okupiranom dijelu Republike Hrvatske (u dopisima se spominje SAO „Slavonija, Baranja i zapadni Srem, „Srpska republika Krajina“, „Republika Srpska Krajina“ te SFRJ) upravo vezano uz događaj opisan u optužnici, ima u dokaznom smislu samo periferni značaj i to upravo na okolnost međusobne veze prethodno navedenih policajaca i optuženika.

 

12. Budući da je sud prvog stupnja u obnovljenom postupku našao da je optuženik počinio kazneno djelo na način kako je bilo utvrđeno u pravomoćnoj presudi, osnovano je tu presudu u cijelosti ostavio na snazi. Ovo se odnosi i na pravomoćno izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) godina, u koju je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 07. srpnja 2021 nadalje.

 

13. Slijedom navedenog, s obzirom da nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., a na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

 

Zagreb, 5. travnja 2023.