1                                      Broj: Ppž-7301/2022

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. lipnja 2022., broj Pp-7564/2021, u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se žalba okr. M.K. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. M.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 EUR (trideseteura) / 226,04 HRK (dvjestodvadesetšestkunaičetirilipe)[1] u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 3. lipnja 2022., broj Pp-7564/2021, proglašen je krivim okr. M.K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme lišenja slobode 22. travnja 2021. kao 300,00 kuna, tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 2.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijelu izrečene novčane kazne. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenik u žalbi navodi da je iz iskaza žrtve nasilja vidljivo da se njihova dinamika odnosa promijenila, da su, iako nisu u braku, njihovi odnosi dobri i prijateljski i da je žrtva nasilja izjavila da joj je okrivljenik najbolji prijatelj. Ističe da sud, prilikom odmjeravanja kazne, nije uzeo u obzir da su ispunjene sve pretpostavke za oslobođenje od kazne, pri čemu ističe da ga počinjenje prekršaja teško pogađa iz razloga što je rezultiralo razvodom braka, odvojenim životom od djece, ističe da je u najvećoj mogućoj mjeri otklonio posljedice počinjenja prekršaja i to na način da maksimalno skrbi o žrtvi nasilja preko zakonske i moralne obveze te da financijski uzdržava žrtvu nasilja.

6. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjere kazne primjerene stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je, u vrijeme počinjenja djela, bila propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana, pa, prije svega, treba istaknuti da je okrivljeniku izrečena blaža vrsta propisane kazne. Osim toga, okrivljenik je u ponašanju za koje je proglašen krivim pokazao veći stupanj upornosti i agresivnosti jer je žrtvu nasilja, u 03:00 sata ujutro, uhvatio za noge i odvukao iz kreveta u dnevni boravak, nakon čega ju je podignuo na noge i udario zatvorenim dlanom u stražnji dio vrata, zbog čega se, po ocjeni ovog suda, radi o većem stupnju povrede zaštićenog dobra. Nadalje, ovaj sud smatra da okolnost da su okrivljenik i žrtva nasilja sada u dobrim i prijateljskim odnosima, iako hvalevrijedna, nema značaj naročito izražene olakotne okolnosti, koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne ili izricanje kazne u visini posebnog minimuma.

8. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud smatra da u ovom prekršajnom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu instituta oslobođenja od kazne. Naime, posljedice koje okrivljenik ističe u žalbi (razvod braka, a što je dovelo i do odvojenog života od djece) nisu posljedice koje su obuhvaćene zakonskom odredbom iz čl. 38. st. 2. t. 1. Ovo tim više što je i sam okrivljenik u obrani naveo da su između njega i supruge, i prije inkriminiranog događaja, bili narušeni obiteljski odnosi. 

9. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, dakle u visini neznatno iznad zakonom propisanog posebnog minimuma, primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. travnja 2023.

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.