- 1 -              Rev 690/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 690/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. H., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženice B. J., OIB ... iz Z., koju zastupaju punomoćnici Z. B., D. B. i Z. G. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1969/2015-3 od 13. rujna 2018. kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-804/12 od 22. prosinca 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se revizija tuženice podnesena protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1969/2015-3 od 13. rujna 2018.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 31.500,00 Eura u protuvrijednosti u kunama s pripadajućim zateznim kamatama te joj je naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 46.458,66 kuna.

 

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvoga stupnja u dijelu kojim se nalaže isplata iznosa od 31.500,00 Eura u protuvrijednosti u kunama sa zateznim kamatama tekućim od 18. lipnja 2012. do isplate, dok je preinačena za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos od 20.000,00 Eura od 1. veljače 2010. i na iznos od 11.500,00 Eura od 31. listopada 2010. do 17. lipnja 2012 te je u tom dijelu zahtjev odbijen. Preinačena je i odluka o troškovima postupka.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Podnosi i reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. ZPP-a. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U ovoj je pravnoj stvari dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (redovna revizija) pa sud nije odlučivao o reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (izvanrednoj reviziji) čiji se navodi sadržajno svode na one istaknute u redovnoj reviziji.

 

7. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

8. Predmet ovoga postupka jest isplata iznosa od ukupno 31.500,00 Eura s pripadajućim zateznim kamatama po osnovi vraćanja zajma.

 

8.1. U prvostupanjskom postupku je u bitnome utvrđeno da je tužitelj u više navrata pozajmio tuženici novac te da su stranke bez ikakve prisile 29. prosinca 2009. sačinile sporazum o vraćanju duga i ovjerile potpise prema kojem sporazumu se tuženica obvezala vratiti tužitelju iznos od 20.000,00 Eura te je utvrđeno da se iznos od 3.000,00 kuna koji je vratila ne odnosi na dug. Nadalje je utvrđeno da je i nakon sastavljanja sporazuma tužitelj pozajmljivao tuženici novac koji je u vrijeme sastavljanja izjave o pozajmici od 16. rujna 2010. iznosio 11.500,00 Eura. Utvrđeno je i da je tuženica na prijevaru od tužitelja ishodila potpise na papiru da bi 21. ožujka 2010. svojom rukom napisala tekst izjave prema kojoj joj tužitelj otpisuje dug od 21.000,00 Eura. Isto tako je utvrđeno da je tuženica u vrijeme potpisivanja sporazuma i izjave znala da dug ne može vratiti. Konačno je utvrđeno da je tužitelj pravomoćno osuđen zbog počinjenja kaznenog djela protupravne naplate i protupravnog oduzimanja slobode kretanja jer je pod prisilom odveo tuženicu u svoj stan gdje je potpisala izjavu o pozajmici. Na temelju takvih utvrđenja sud prvoga stupnja zaključuje da je tuženica u obvezi vratiti tužitelju ukupan iznos od 31.500,00 Eura jer da joj je taj iznos tužitelj doista i pozajmio pa da u odnosu na postojanje duga nije od utjecaja činjenica što je tužitelj pravomoćno kazneno osuđen kao i da je na prijevaru ishodila izjavu o oprostu duga.

 

8.2. Drugostupanjski sud odbija žalbu tuženice i potvrđuje presudu suda prvoga stupnja u odnosu na povrat iznosa od 31.500,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti dok njezinu žalbu prihvaća u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata te u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinačuje.

 

9. Tuženica u reviziji navodi da presudu suda drugoga stupnja pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, iz sadržaja revizije proizlazi da istu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a.

 

9.1. U postupku pred sudom drugoga stupnja nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. Naime, u postupku je na jasan i nedvojben način utvrđeno postojanje duga tuženice pri čemu je ocijenjena i činjenica što je tužitelj počinio kazneno djelo na štetu tuženice. Međutim, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza ispravno je zaključeno da to ne utječe na postojanje duga koji je tuženica u obvezi vratiti.

 

9.2. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentici valja odgovoriti da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo koje izvire iz ugovora o zajmu sklopljenog između stranaka prema kojem se tuženica navedeni iznos obvezala vratiti.

 

10. S obzirom na navedeno u točki 9.1. i 9.2. obrazloženja i u nedostatku isticanja drugih revizijskih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.

 

                                      Predsjednik vijeća:

                                                                                                          Đuro Sessa, v.r.