- 1 -              Rev 742/2020-2

Broj: Rev 742/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB ... iz G., kojeg zastupa poseban skrbnik I. D., a njega punomoćnica M. H., odvjetnica u Z. protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3252/2017-2 od 14. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru poslovni broj P-35/15 od 14. rujna 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-3252/2017-2 od 14. veljače 2019.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 744.000,00 kuna, za isplatom mjesečnih iznosa od 18.600,00 kuna i za isplatom mjesečnih iznosa od 3.000,00 kuna sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači nižestupanjske presude, odnosno iste ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak za sastav revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik se istoj protivi i predlaže je odbiti uz naknadu troška za sastav odgovora.

5. Revizija nije osnovana.

6. Revizijski sud je pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet ovoga postupka jest isplata naknade štete po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu i po osnovi rente za izgubljenu zaradu a koja šteta da je nastala u prometnoj nezgodi prouzročenoj nepoznatim vozilom.

8. U nižestupanjskim postupcima zaključeno je da tužitelj nije dokazao da bi uzrok slijetanja njegovog vozila bila zaslijepljenost svijetlima nepoznatog vozila koje mu je išlo u susret zbog čega to drugo vozilo nije bilo uzrok prometne nezgode koja se dogodila 25. svibnja 2009. u jutarnjim satima oko 5,10 sati. Slijedom toga njegov je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.

9. Tužitelj u reviziji izričito ističe počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Iz sadržaja revizije proizlazi da presudu pobija i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. 

9.1. U nižestupanjskim postupcima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Naime, pobijana presuda je jasna, razumljiva i neproturječna što joj oduzima narav paušalnosti koju ističe revident. Upravo suprotno, sud prvoga stupnja, a što je s pravom prihvatio sud drugoga stupnja, iznosi valjane i jasne razloge o tome zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen, dok sud drugoga stupnja jasno i nedvosmisleno odgovara na sve žalbene navode tužitelja. U takvim presudama navedeni su razlozi o svim odlučnim činjenicama što pobijanu presudu čini ispitljivom u ovom stadiju postupka. Pritom nije osnovan revizijski navod o navodnoj proturječnosti utvrđenja sudova sa činjenicama iz zapisnika o očevidu jer je i u istom jasno naznačeno da se nezgoda dogodila u 5,10 sati i da je u vrijeme prometne nezgode bilo svitanje (list 16-17 spisa). Stoga se navod revidenta o počinjenju opisane bitne povrede ukazuje neosnovanim.

9.2. Kao što je već navedeno iz sadržaja revizije može se zaključiti da u pretežitom dijelu revident odluku pobija zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a. U suštini se isticanje takve povrede svodi na neslaganje revidenta sa ocjenom dokaza koji su tijekom postupka izvedeni i činjeničnim stanjem koje je na temelju takvih dokaza utvrđeno. U ovom se stadiju postupka činjenično stanje ne može preispitivati (arg. a. cont. čl. 385. ZPP-a) pa se takvi navodi kojima se ustvari osporava utvrđeno činjenično stanje nisu mogli uzeti u obzir. Što se pak tiče ocjene dokaza revidentu valja ukazati da su svi dokazi izvedeni tijekom postupka ocijenjeni u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a savjesno i brižljivo te u međusobnoj povezanosti. Sasvim je opravdano prvostupanjski sud odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka A. Š. koji je predložen više od osam godina nakon nezgode i koji je naišao na nezgodu kada se ova već dogodila. Isto tako, pravilno su sudovi ocijenili iskaz tužitelja koji nisu prihvatili jer je nelogičan i u suprotnosti sa stanjem na mjestu i u vrijeme prometne nezgode (iskaz dan u ovom predmetu i u predmetu Pn-17/15). To što je vještak tehnički dopustio mogućnost nastanka štetnog događaja na način kako ga opisuje tužitelj jest nešto što, samo za sebe, postojanje nepoznatog vozila može učiniti vjerojatnim ali ne i izvjesnim. U našem procesnom pravu činjenice se utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti a što tužitelj u ovom postupku nije učinio imajući u vidu upravo ocjenu svih izvedenih dokaza. Pritom revidentu još valja i odgovoriti da se utvrđenja u ovom postupku temelje na izvedenim dokazima a ne na obrazloženju presude Pn-17/15 kako to pogrešno smatra revident. U svijetlu gore naznačenog valja zaključiti da revident iznosi svoje viđenje kvalitete izvedenih dokaza koje ne odgovara njihovoj stvarnoj kvaliteti pa slijedom toga nije počinjena niti ova bitna povreda odredaba parničnog postupka.

10. U odnosu na pogrešnu primjenu materijalnog prava revidentu valja odgovoriti da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo koje izvire iz općeprihvaćenog zahtjeva za primjenu instituta izvanugovorne odštetne odgovornosti po osnovi krivnje prema kojem je na strani tužitelja teret dokaza o postojanju svih pretpostavki postojanja takve odgovornosti.

11. S obzirom na navedeno u točkama 9., 9.1., 9.2. i 10. obrazloženja i u nedostatku isticanja drugih revizijskih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.

12. Kako odgovor na reviziju nije bio potreban za donošenje odluke, tako je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadom takvog troška (čl. 155. ZPP-a).

Zagreb, 5. travnja 2023.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.