- 1 -              Poslovni broj: Usž-4248/22-2

Poslovni broj: Usž-4248/22-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Ljiljane Karlovčan-Đurović, članica vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz T., kojeg zastupa opunomoćenik B. M., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Z., radi prestanka djelatne službe,  odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o   j e

              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022.

i

r i j e š i o  j e

I.              Odbacuje se žalba izjavljena protiv točke 1. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022

II.              Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje točka 2. rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/l-805-12/21-05/115, urbroj: 512-21-22-43 od dana 10. ožujka 2022. Rješenjem Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 14 UsI-881/22-6 od 20. lipnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za naknadu troška upravnog spora.

2.              Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U opširnoj žalbi, u bitnome ponavlja tužbene navode. Navodi da je obrazloženje presude i rješenja potpuno nerazumljivo i kontradiktorno s izrekom presude, ispravama koje prileže spisu i provedenim dokazima. Dodaje da sud nekritički prihvaća rješenje tuženika i poziva na obrazloženje tuženika u cijelosti. Sud nije prihvatio obranu tužitelja da nije konzumirao kokain, niti da postoji mogućnost da mu ga je netko usuo u piće te da je tijekom postupka uzimanja uzorka bilo propusta. Sud na temelju obrazloženja rješenja tuženika, a bez provođenja ijednog predloženog dokaza nekritički utvrđuje da je tuženik na jasan i nedvojben način obrazložio koji su razlozi uslijed kojih tuženik smatra da je tužitelj svojim postupanjem počinio stegovni prijestup opisan u članku 175. stavku 3. točki 9. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Nadalje, sud zaključuje da ne može ulaziti u pravilnost pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene već samo u njezinu zakonitost, granice ovlasti i svrhu radi koje je ta ovlast dana. Tužitelj navodi da ni u izreci niti u obrazloženju rješenja tuženika nije utvrđen stupanj odgovornosti tužitelja, odnosno stupanj namjere, a niti je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi otklonio taj nedostatak. Navedeno je odlučna okolnost da bi se nekog uopće proglasilo odgovornim za počinjenje stegovnog prijestupa, a što je izričito propisano u članku 177. stavku 1. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Prvostupanjski sud nije prihvatio niti jedan navod tužitelja niti je obrazložio zašto ih ne prihvaća. Odbijen je prijedlog da se vještakinja dodatno ispita na okolnost načina uzimanja uzoraka. Dodaje da je uz stegovnu prijavu dostavljena fotodokumentacija iz koje proizlazi da su uzeta dva testa i prema opisu fotografija F2 prikazuje prednju stranu testera s pozitivnim rezultatom na prisutnost metabolita droge COC, dok fotografija F3 pokazuje stražnju stranu testera s negativnim rezultatom na prisutnost metabolita droge COC. Ističe da prvostupanjski sud okolnost dvostrukih elaborata nije razjasnio. Izrečenu stegovnu kaznu prestanka službe smatra drakonskom, nepravičnom i pogubnom za njega i njegovu obitelj te nezakonitom. Smatra da sud nije cijenio brojne olakotne okolnosti koje su odlučne činjenice za donošenje odluke o stegovnoj kazni, koje se spominju, ali sadržajno nisu ocijenjene. Kao otegotnu okolnost sud ističe da se droga nabavlja na nezakonit način pa se time i vojne osobe koje sudjeluju u takvim radnjama izravno izlažu brojnim rizicima. Navedeno predstavlja insinuacije suda, a ne utvrđene otegotne okolnosti budući da tužitelj nije u dugovima, nije prekršajno ni kazneno osuđivan, niti je u kontaktu s dilerima. Tuženik zaključuje da tužitelj na opisani način ugrožava urednost, točnost i pravodobnost obavljanja poslova i zadaća u Hrvatskoj vojsci. Smatra neshvatljivim kako osoba koja je pohvaljena od strane zapovjednika Dočasničke škole i zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga, nagrađena knjigom od strane zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga, ocijenjena ocjenom "ističe se", ranije stegovno nekažnjavana može ugrožavati urednost, točnost i pravodobnost obavljanja poslova i zadaća u Hrvatskoj vojsci. Takav zaključak smatra neživotnim, nelogičnim i nespojivim s olakotnim okolnostima, ali i u proturječju s izrekom rješenja. Dodaje i da je opojna droga obilježje stegovnog prijestupa i stoga ne može biti otegotna okolnost. Ovakvim pogrešnim isticanjem otegotnih okolnosti, tužitelj je dvostruko kažnjen, jer je zbog opojne droge prvo nađen stegovno odgovornim, a potom mu je to tretirano kao otegotna okolnost prilikom izricanja stegovne kazne. Ističe da zakonodavac nije propisao određene kazne za pojedinačno određene prijestupe niti za povredu načela nulte stope tolerancije na opojne droge, niti kroz zapriječenu kaznu, niti kao pravilo pri izboru stegovne kazne. Razumljivo je da se opojne droge ne toleriraju u oružanim snagama, međutim istaknuta nulta stopa tolerancije na opojne droge, može biti izražena kroz izbor neke druge stegovne kazne iz široke lepeze od 12 stegovnih kazni koja ne mora biti pogubna po egzistenciju odgovorne vojne osobe. Ponavlja da uzimanje uzorka nije provedeno pravilno na temelju Pravilnika o uvjetima i načinu uzimanja krvi i urina od okrivljenika i drugih osoba te uvjetima koje ovlaštene ustanove i tijela moraju ispunjavati da bi mogle obavljati poslove analize krvi i urina kojim je propisan način i procedura uzimanja urina. Stoga je predlagao da se u sporu provede vještačenje na okolnost je li kod tužitelja uzorak uzet sukladno navedenom Pravilniku. Ne izvođenjem predloženog dokaza, tužitelju je povrijeđeno pravo iz članka 19. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i pravo iz članka 29. Ustava. Predlaže da Visoki upravni sud usvoji žalbu i ukine pobijanu presudu i rješenje.

3.              Tuženik u odgovoru na žalbu ostaje kod svih navoda iznesenih tijekom spora te smatra da je pobijana presuda zakonita i da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem pobijane prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke te na temelju svih podataka spisa predmeta i cjelokupno provedenog postupka, i prema ocjeni ovog Suda, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za donošenje zakonite odluke.

7.              Iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu proizlazi da je rješenjem tuženika od 10. ožujka 2022. utvrđeno da je tužitelj, do udaljenja bio raspoređen na dužnost logistički dočasnik, Desetina za potporu, Zapovjedni vod, 2. grupa specijalnih snaga, Zapovjedništvo specijalnih snaga, rješenjem zapovjednika 2. GSS od 28. srpnja 2021. razriješen dužnosti zbog udaljenja iz službe s nadnevkom 28. srpnja 2021., u OS RH od 5. prosinca 2011., odlikovanja i medalja nema, pohvaljen od strane zapovjednika Dočasničke škole 6. svibnja 2015. i zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga 25. srpnja 2017. te nagrađen knjigom od strane zapovjednika Zapovjedništva specijalnih snaga 24. svibnja 2018., ocijenjen službenom ocjenom za 2020. „Ističe se“, ranije stegovno nekažnjavan, te se protiv istog ne vodi koji drugi stegovni postupak odgovoran što je 13. srpnja 2021. u 18:00 sati, u vojarni A. flote S. L. B. S., provedenim preliminarnim ispitivanjem na prisutnost droga i njihovih metabolita u organizmu, preliminarnim testom za opojne droge marke ,,DOA MULTIGNOST 10. ver. B“ od strane djelatnika Odsjeka kriminalističke VP S., kod istog u mokraći utvrđena prisutnost droge kokain, a što je naknadno i potvrđeno toksikološkim vještačenjem u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja MUP-a I. V,, dana 30. kolovoza 2021., kada je u uzorku njegove mokraće utvrđena prisutnost kokaina i njegovih metabolita, dakle, doveo se u stanje pod utjecajem droge, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 9. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19.; dalje: ZSOS) pa mu se temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“, 122/15; dalje: Pravilnik) i članka 181. stavka 1. točke 12. ZSOS-a izriče stegovna kazna-prestanak djelatne službe.

8.              Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud prihvatio činjenično utvrđenje tuženika u odnosu na ocjenu radnje koja ima obilježje pobliže navedenog stegovnog prijestupa i u odnosu na izrečenu kaznu. To stoga jer je tuženik po cjelokupno provedenom postupku na temelju svih izvedenih dokaza pravilno zaključio da je tužitelj počinio navedeni stegovni prijestup. Prihvaćajući zaključak tuženika pravilnim prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud u cijelosti. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio valjanom odluku o sankciji budući da je odluka o sankciji donesena uzimajući u obzir kriterije propisane člankom 179. stavkom 6. ZSOS-a. U rješenju je detaljno obrazloženo koje su okolnosti uzete kao olakotne, kao i razloge za takvu ocjenu te svrha i cilj izrečene stegovne kazne.

9.              Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim prigovore tužitelja da nije konzumirao kokain, da postoji mogućnost da mu je netko kokain usuo u piće te da je tijekom postupka uzimanja uzorka bilo propusta uz obrazloženje koje prihvaća ovaj Sud u cijelosti. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je nakon provedenog ispitivanja uzorka utvrđena prisutnost kokaina i njegovih metabolita te da iz nalaza i mišljenja vještakinje proizlazi da je tužitelj nedvojbeno konzumirao kokain, i to 1-2 dana od uzimanja uzorka mokraće. Nalaz i mišljenje vještakinje u suglasju je i s izjavom tužitelja da je večer prije testiranja bio u kafiću na plaži s društvom gdje da se konzumirao i alkohol, a budući da iz nalaza i mišljenja raspravi proizlazi da je u mokraći utvrđen i metabolit kokaetilen koji nastaje u organizmu ako se uz kokain konzumirao alkohol. Slijedom navedenog, pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio obranu tužitelja da nije konzumirao kokain. Prvostupanjski sud dodaje da nije životna obrana da postoji mogućnost da mu je netko nešto usuo u piće, imajući na umu da se radi o skupoj drogi, a osim toga za navedenu tvrdnju tužitelj nije ponudio nikakvu argumentaciju zašto bi to netko bez njegovog znanja učinio. Nadalje, pravilno sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja da je tijekom postupka uzimanja uzorka mokraće bilo propusta koji su mogli dovesti do kontaminacije uzorka mokraće jer je utvrdio da su postupak provodile ovlaštene službene osobe Vojne policije, koje su prošle odgovarajuću obuku za provedbu preliminarnog testiranja prisutnosti droga ili lijekova u organizmu, u skladu s odredbom članka 109. stavka 4. Pravilnika o vojnopolicijskim ovlastima i provedbi ovlasti ovlaštenih službenih osoba Vojne policije („Narodne novine“ 44/14. i 89/17.)

10.              Prigovor tužitelja da je iz fotodokumentacije razvidno da su uzeta dva testa i da prema opisu fotografija F2 prikazuje prednju stranu testera s pozitivnim rezultatom na prisutnost metabolita droge COC, dok fotografija F3 pokazuje stražnju stranu testera s negativnim rezultatom na prisutnost metabolita droge COC nije osnovan. Uvidom u fotodokumentaciju izvršenog preliminarnog ispitivanja metabolita droga u urinu dostavljenu uz stegovnu prijavu razvidno je da je na fotografiji F2 prikazana prednja strana testera s pozitivnim rezultatom na prisutnost metabolita droge kokain (COC). Fotografija F3 prikazuje stražnju stranu testera s negativnim rezultatima prisutnosti metabolita drugih droga (BAR, BZO, MOP, BUP, MTD). Stoga se ne radi o različitim rezultatima u odnosu na prisutnost metabolita droge COC. Osim toga nakon izvršenog preliminarnog ispitivanja, uzorci su poslani na analizu u Centar za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. kojom je potvrđena prisutnost metabolita droge kokain.

11.              Neosnovan je prigovor tužitelja, istaknut u žalbi, da  je  prvostupanjski sud trebao izvesti predložene dokaze, s obzirom da je člankom 33. ZUS-a propisano da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio. Stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se oni mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Iz obrazloženja presude razvidno je da je prvostupanjski sud postupio na temelju članka 60. stavka 4. ZUS-a, navodeći razloge odbijanja dokaza, a žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud.

12.              Tužitelj neosnovano smatra da su mu povrijeđena prava iz članka 19. i članka 29. stavka 1. Ustava. Prvostupanjski sud je održao raspravu te je omogućio strankama pristup sudu, svoju je odluku donio u razumnom roku, poštujući načela i procesna pravila upravnog spora te se uz to očitovao i na sve tužbene prigovore slijedom čega žalbeni prigovor povrede prava na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava nije osnovan. Sud je u postupku pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne u ovom upravnom sporu i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo. Pri tome, prvostupanjski sud je u obrazloženju presude iznio valjane i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te je, navodeći koje odredbe materijalnog prava primjenjuje u sporu, obrazložio koje su činjenice u smislu mjerodavnog zakona odlučne za konkretnu upravnu stvar te otklonio sve prigovore tužitelja. Na navedeni način prvostupanjski sud je izvršio sudsku kontrolu zakonitosti rješenja tuženika slijedom čega je i taj prigovor tužitelja ocjenjen neosnovanim.

13.              Ostale prigovore tužitelja istaknute u žalbi, ovaj Sud smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari, a pogotovo zbog toga što se radi o prigovorima koje je isticao i u postupku pred prvostupanjskim sudom, o kojima se prvostupanjski sud detaljno i jasno očitovao, a s čijim zaključcima se u potpunosti slaže i ovaj Sud.

14.              Prihvaćajući u cijelosti stajalište prvostupanjskog suda izraženo u presudi ovaj Sud ocjenjuje da se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

15.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao niti onih na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba tužitelja je odbijena i potvrđena je prvostupanjska presuda.

16.              Tužitelj je izjavio žalbu i protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je odbijen njegov zahtjev za određivanje odgodnog učinka tužbe i zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

17.              Žalba izjavljena protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno članku 26. stavku 1. ZUS-a uz vezi s člankom 67. stavkom 1. ZUS-a, nije dopuštena pa je stoga žalbu izjavljenu protiv točke 1. izreke rješenja trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

18.              Odluka prvostupanjskog suda o trošku upravnog spora sadržana u točki 2. izreke rješenja donesena je na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a s obzirom da je tužitelj izgubio spor u cijelosti slijedom čega je žalbu izjavljenu protiv točke 2. izreke rješenja valjalo odbiti.

U Zagrebu 5. travnja 2023.

                                                                                                     Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.