REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI              

Rijeka, Erazma Barčića 5               Poslovni broj: 10 Us I-146/2023-6

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. V. iz O., K. 1, koju zastupaju opunomoćenice iz Z. odvjetničkog ureda Đ. L. i T. B. B. u O., I. G. K. 8, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 3. travnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II471-02/22-01/105, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. prosinca 2022.  

 

Obrazloženje

 

1.               Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog Karlovac, KLASA: UP/I-471-02/22-01/1, URBROJ: 513-07-04-22-01 od 4. siječnja 2022., tužiteljici je utvrđen manje obračunati porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti za 2018. u iznosu od 49.494,11 kn, te kamata do 4. siječnja

2022. u iznosu od 6.985,85 kn; manje obračunati porez i prirez na dohodak od samostalne djelatnosti za 2020. u iznosu od 59.338,40 kn, te kamata do 4. siječnja 2022. u iznosu od 2.824,02 kn, te je naloženo tužiteljici da uplati naprijed navedene obveze i da obračuna i uplati daljnje kamate od 5. siječnja 2022. do dana uplate, da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje pobijanog rješenja jer će se u protivnom naplata izvršiti ovrhom.

 

2.                 Tužiteljica je protiv rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu kojom osporava zakonitost tuženikova rješenja, te u bitnome navodi da je u tijeku svojeg rada odnosno obavljanja navedene djelatnosti postupala isključivo po napucima službenih osoba koje su nad njenim radom vršili nadzor i donosili rješenja na koje ona nije imala nikakve primjedbe i tako kroz ovaj dulji period, pa se pita što se to u međuvremenu zapravo dogodilo između kvalitete i zakonitosti rješenja koje je donosio Područni ured Karlovac, Ispostava Ogulin, Ministarstva financija RH, odnosno u čemu su se promijenile one bitne okolnosti na temelju kojih je sada utvrđena sasvim drugačija situacija od one koja je bila prezentirana navedenim službenim osobama u Ogulinu. Ovo tim više što da je nakon izvršenog nadzora prvostupanjsko tijelo u

Ogulinu odlučilo poništiti svoje rješenje i donijeti novo rješenje za 2019., a što da je sve tužiteljicu zbunilo jer da je bilo drugačije ona bi u suradnji sa istima svoje financijsko poslovanje uskladila sa njihovim traženjima i tim više što je redovito usmeno kontaktirala sa voditeljem područnog ureda i dr. službenim osobama te isključivo postupala po njihovim traženjima i odlukama. Posebno ističe da joj je  kao poreznom obvezniku sada porezna obveza utvrđena pod pretpostavkom da se ista bavila obrtom, dakle samostalnom djelatnošću za koju postoji obveza vođenja poslovnih knjiga, dok suprotno tome da je razvidno kako se porezna obveznica suštinski bavila samo najmom prostora za koje poslovanje nije bila dužna voditi poslovne knjige, te da je tužiteljica kao porezna obveznica u okviru objekta u kojem se pretpostavljeno bavila samostalnom djelatnošću uopće nije imala mogućnost pružanja dodatnih usluga poput pripremanja hrane, održavanja obuće i odjeće te raznih drugih svakodnevnih aktivnosti koje proizlaze iz potreba korisnika najma u starijoj dobi. Sve ovo da je bilo itekako znano službenim osobama područnog ureda u Ogulinu jer da su i oni zaključili da je žaliteljica stvarno funkcionirala na način da je najmoprimcima pružala samo uslugu smještaja i istu naplaćivala sukladno Ugovorima, koje je imala sa korisnicima i koji su svi bili zaključeni u pisanoj formi. Stoga novčana razlika koju su najmoprimci ili netko iz njihovih obitelji uplaćivali na tekući račun žaliteljice ili plaćali u gotovini nije u uzročnoj vezi sa bilo kakvom samostalnom djelatnosti, već da se stvarno radilo refundaciji troškova, jer da je tužiteljica isto pribavljala od strane ugostiteljskih objekata, trgovina i uslužnih radnji što je plaćano za potrebe svakog najmoprimca ponaosob.  Svemu naprijed navedenom da ide u prilog i činjenica da je između takvih uplata utvrđena razlika, da je isto obavljano sa individualnim pristupom ovisno o potrebama i traženju svakog najmoprimca zasebno, pa da su neki korisnici plaćali više jer su pušili, neki su zahtjev ali drugačiju vrstu hrane i posebne vrste napitaka, dok su neki korisnici sve ovo pribavljali sami, pa iz podataka o svim privijenim dokumentima se vidi da oni nisu plaćali za tu uslugu ništa.  Nadalje da se u obrazloženju pobijanog rješenja opet uočava ona razlika između zatečenih osoba kod tužiteljice jer se najprije navodi da je zatečeno 11, a zatim prilikom nadzora 12 osoba što da također ukazuje na nedosljednost provedenih nadzora i utvrđenja prilikom takvih kontrola.  Navodi kako je svjesna da je njezina poslovna aktivnost bila zaista specifična, ali opet za osobu koja ima završenu SSS medicinske struke u obavljanju te svoje djelatnosti da je gotovo svakodnevno bila u kontaktu sa tijelom Ministarstva financija odnosno sa službenim osobama iz Ispostave Ogulin kroz cijelo vremensko razdoblje i to od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., pitajući se u čemu je sada njezin krimen koji joj je pred mirovinom stavio na pleća plaćanje nekog novčanog iznosa koji je za nju veliko opterećenje i gotovo joj ga je nemoguće podmiriti jer da se u početku odmah tako postupilo prema njoj, da bi svakako odustala od obavljanja te djelatnosti, te se zaposlila u Domu zdravlja u Ogulinu bez ovih trauma koje sada proživljava zaista pred mirovinu, a što već ulazi u pitanje osobnosti tužiteljice, te predlaže da se poništi rješenje tuženika.  

 

3.                 U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.   

 

4.                 U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 27. ožujka 2023. u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

 

5.                 Opunomoćenica tužiteljice je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod predloženih dokaza iz tužbe, te je priložila u spis presudu Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajnog odjela iz kojeg da je vidljivo da je tužiteljica postupala po nalozima službenih osoba Porezne uprave.

 

6.                 U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti predložene dokaze, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

 

7.                 Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da  tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

8.                 Odredbom članka 30. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj  115/16, 106/18, 121/19, 32/20, u nastavku teksta: ZPD), propisano je da je dohodak od samostalnih djelatnosti razlika između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka nastalih u poreznom razdoblju.

 

9.                 Odredbom članka 31. ZPD-a, propisano je da primici po osnovi samostalnih djelatnosti (dalje u tekstu: poslovni primici) su sva dobra (novac, stvari, materijalna prava, usluge i drugo) koja su poreznom obvezniku u okviru njegove samostalne djelatnosti pritekla u poreznom razdoblju (stavak 1.). Poslovni primici iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se prema njihovoj tržišnoj vrijednosti (stavak 2.). U poslovne primitke ulaze i primici ostvareni od prodaje i izuzimanja stvari i prava koja služe za obavljanje samostalne djelatnosti i koja se vode ili su se trebala voditi u popisu dugotrajne imovine, kao i primici ostvareni od otuđenja ili likvidacije djelatnosti. Ako stjecatelj cijele djelatnosti nastavlja poduzetničku djelatnost, primici od otuđenja se ne oporezuju ako je osigurano kasnije oporezivanje skrivenih pričuva (stavak 3.). Poslovnim primicima smatraju se i izuzimanja osim izuzimanja financijske imovine (stavak 4.).

 

10.             Odredbom članka 34. ZPD-a, propisano je da porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost iz članka 29. ovoga Zakona dužni su upisati se u registar poreznih obveznika poreza na dohodak i utvrđivati dohodak na temelju podataka iz poslovnih knjiga i evidencija (stavak 1.). Poslovne knjige i evidencije iz stavka 1. ovoga članka su knjiga primitaka i izdataka, popis dugotrajne imovine, knjiga prometa i evidencija o tražbinama i obvezama (stavak 2.). Porezni obveznik za svaku prodaju, odnosno obavljenu uslugu, mora izdati račun, osim ako je zakonom kojim je uređen opći porezni postupak i zakonom koji uređuje fiskalizaciju propisano drukčije (stavak 4.).

 

11.             Odredbom članka 46. stavak 4. ZPD-a, propisano je da porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja poreznom obvezniku. Porezni obveznici koji obavljaju samostalnu djelatnost plaćaju porez na dohodak po godišnjoj poreznoj prijavi s danom podnošenja godišnje porezne prijave.

 

12.             Odredbom članka 48. stavak 1. točka 1. ZPD-a, propisano je da godišnju poreznu prijavu obvezno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 29. ovoga Zakona i djelatnosti po osnovi kojih se dohodak utvrđuje i oporezuje kao dohodak od samostalne djelatnosti prema člancima 30. - 35. ovoga Zakona. Stavkom 4. je propisano da obveznicima poreza na dohodak koji su obvezni podnijeti godišnju poreznu prijavu, a istu ne podnesu ili ako su podaci iz godišnje porezne prijave netočni ili nepotpuni, porez na dohodak utvrđuje se procjenom.

 

13.             Odredbom članka 62. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: , dalje: OPZ), propisano je da su porezni obveznici dužni izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (stavak 1.). Porezni obveznici koji isporuku dobara ili obavljanje usluga naplaćuju u gotovini obvezni su promet iskazivati potpuno, točno, pravodobno i uredno putem naplatnih uređaja ili na drugi odgovarajući način (stavak 4.).

 

14.             Odredbom članka 65. OPZ-a, propisano je da se knjigovodstvo mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenom roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika te nastankom, razvojem i okončanjem poslovnih događaja.

 

15.             Odredbom članak 66. OPZ-a, propisano je da knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno (stavak 1.). Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama (stavak 2.). Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj (stavak 4.). Smatra se da se poslovne knjige, osim evidencija o dnevnom gotovinskom prometu, vode pravodobno ako se njima

osiguravaju podaci bitni za pravodobno utvrđivanje i prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza (stavak 7.).

 

16.             Odredbom članka 92. OPZ-a, propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti

(stavak 1.). Porezno tijelo procijenit će poreznu osnovicu ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno (stavak 2. točka 2.).

 

17.             Odredbom članka 44. OPZ-a, propisano je da je poduzetnik u smislu ovoga Zakona svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi (stavak 1.).

Gospodarskom djelatnošću u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarski procjenjivih koristi (stavak 2.).

 

18.             Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je kod tužiteljice izvršen nadzor poreza na dohodak za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2020., u kojem razdoblju je ista pružala usluge smještaja za starije osobe i osobe sa invaliditetom na adresi u Ogulinu, Nova cesta 43, iako nije imala odobrenje za pružanje navedenih usluga.

 

19.             Prilikom provođenja nadzora i neposrednim nadzorom carinskih službenika je utvrđeno da je u nadziranom razdoblju tužiteljica zapošljavala tri djelatnice koje su se brinule o održavanju prostora, dijeljenju hrane, a i sama tužiteljica je brinula o štićenicima obzirom da je medicinska sestra. Korištena je i poslovna dokumentacija kao što su Ugovori o doživotnom uzdržavanju, Ugovor o najmu prostora, Ugovor o raskidu Ugovora o najmu, Ugovori o podnajmu prostora, Raskidi Ugovora o podnajmu, izvodi sa računa, te su korišteni i podaci iz Informacijskog sustava Porezne uprave i podaci prikupljeni od drugih institucija.

 

20.             Provedenim nadzorom je utvrđeno da tužiteljica knjiženja primitaka i izdataka u poslovnim knjigama nije obavljala potpuno, točno i uredno jer nije iskazala sve poslovne primitke ostvarene od obavljanja svoje djelatnosti, sve kako je to opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Tužiteljica nije izdavala račune za obavljene usluge jer osima plaćanja na tekući račun, korisnici smještaja su obavljali i plaćanja u gotovini za koja nisu izdani računi. Uplate na tekući račun su izvršene i od strane korisnika za koje nisu predočeni Ugovori o podnajmu. Stoga su se stekli uvjeti za procjenom porezne osnovice, odnosno procjenu poslovnih primitaka tužiteljice i poslovnih izdataka za predmetno razdoblje, kojom prilikom je vršena usporedba sa podacima fizičkih osoba, poreznih obveznika koji obavljaju istu djelatnost na istoj ili sličnoj lokaciji, sve detaljno opisano u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Također su zatražene i informacije o izdacima za zaposlene djelatnike, podaci o izdacima s osnove doprinosa za obvezna osiguranja od samostalne djelatnosti, podaci o izdacima amortizacije z razdoblje 2018. i 2020., a sve radi isključenja ukupnih izdataka.

 

21.             Prigovori tužiteljice koji se odnose na broj zatečenih osoba u 2019. su neosnovani obzirom da je prvostupanjsko tijelo obavilo nadzor za razdoblje koje nije bilo predmet poreznog nadzora od strane Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

 

22.             Činjenica da je okrivljenica u prekršajnom postupku oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz članka 30. stavak 1. točka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, nije od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari obzirom da se radio postupcima koji su međusobno odvojeni i nezavisni, tako da ishod jednog postupka ne utječe na tijek drugog, tim više što se u prekršajnom postupku utvrđuje da li je počinitelj počinio prekršajno djelo, dok se porezni postupak vodi sukladno poreznim zakonima.  

 

23.             Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, ocjenjuju se zakonitim, te je stoga na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a  odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U Rijeci 3. travnja 2023.

 

            S u t k i nj a 

 

Danica Vučinić, dipl. iur.

 

 

             

 

 

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

           Protiv presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike

Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. a i članak 66. stavak 5. ZUS).