REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca
Mirte Matić, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i Ružice
Omazić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LUKE VORFIA, OIB 38316143861,
Novigrad, Rivarela 21, kojeg zastupa punomoćnik Anton Nulleshi, odvjetnik u Rijeci,
Titov trg 8, protiv 1. tuženika CASSA DI RISPARMIO DELLA REPUBBLICA DI SAN
MARINO S.p.a., OIB 49100696810, San Marino, Piazzeta del Titano, 2. tuženika
BANKA KOVANICA d.d., OIB 33039197637, Varaždin, Petra Preradovića 29, koje
zastupa punomoćnica Dora Horvatović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva
Hanžeković & partneri d.o.o., u Zagrebu, Radnička cesta 22 i tuženika 3. TIM 90 d.d.
u stečaju, OIB 63062784520, Poreč, Vukovarska 19, radi proglašenje ovrhe
nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja i prvo i drugo tuženika protiv presude i
rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza

2022., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada

2022., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2023.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog
suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljena
rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022.

r i j e š i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog
suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljeno
rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022. u točki I.
izreke i u točki II. izreke za parnični trošak u iznosu od 995,42 EUR / 7.500,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovana žalba prvo i drugo tuženika i potvrđuje rješenje
Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19. kolovoza 2022.,
ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj P-313/2019-53 od 10. listopada 2022.

______________________________

Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2 2

u točki II. izreke u dijelu u kojem je odbijen njihov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.070,02 EUR / 15.596,56 kn.

III. Preinačuje se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj
P1313/2019-45 od 19. kolovoza 2022., ispravljeno rješenjem toga suda poslovni broj
P-313/2019-53 od 10. listopada 2022. u točki II. izreke i rješava:

Nalaže se tužitelju naknaditi prvo i drugo tuženicima parnični trošak u iznosu od 211,15 EUR / 1.590.94 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-313/2019-45 od 19.
kolovoza 2022. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na tuženika 2. i 3.
kojim se zahtijeva proglašene nedopuštenom ovrhe u predmetu Trgovačkog suda u
Rijeci poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011. na nekretnini upisanoj u
zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, zemljišnoknjižni
odjel Poreč u listu A kao k.č.br. 574, u naravi trokatna poslovno-stambena zgrada u
Poreču, P. Kandlera 6, 8a, 8b i 8c te Obala maršala Tita 3a, upisana iz z.k.ul. 377
k.o. Poreč-etažna knjiga, u listu B redni broj 27. suvlasnički dio s neodređenim
omjerom Etažno vlasništvo (E-27) pod 1. poslovni prostor u prizemlju zgrade
površine 33,55 m2 u planu zgrade označen sa P27 zabilježene pod poslovni broj
4163/2011 od 23. kolovoza 2011.

2. Rješenjem toga suda u točki I. njegove izreke odbačena je tužba u odnosu
na prvo i treće tuženika kojim se zahtijeva proglašenje nedopuštenom ovrhe u
predmetu Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011.
na nekretnini upisnoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u
Poreču, zemljišnoknjižni odjel Poreč u listu A kao k.č.br. 574, u naravi trokatna
poslovno-stambena zgrada u Poreču, P. Kandlera 6, 8a, 8b i 8c te Obala maršala
Tita 3a, upisan iz z.k.ul. 377 k.o. Poreč-etažna knjiga, u listu B redni broj 27,
suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-27) pod 1. poslovni
prostor u prizemlju zgrade površine 33,55 m2 u planu zgrade označen sa P27
zabilježene pod poslovni broj 3455/2011 od 7. srpnja 2011. Točkom II. izreke
rješenja naloženo je tužitelju prvo i drugo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu
od 7.500,00 kn, dok je odbijen kao neosnovan zahtjev prvo i drugo tuženika u
preostalom dijelu troška u iznosu od 17.187,50 kn.

3. Rješenjem poslovni broj P-313/2019 od 10. listopada 2022. ispravljena je
presuda poslovni broj P-313/2019 od 19. kolovoza 2022. u uvodu tako da umjesto
upisanog imena tužitelja „LUKA“ treba pisati „LUKE.“

4. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju
izvedenih dokaza utvrdio da je nekretnina koja je predmet ovrhe u zemljišnoj knjizi
upisana na trećetuženika, da su prvo i drugo tuženik protiv trećetuženika podnijeli
prijedlog za ovrhu radi ovrhe na toj nekretnini pri Trgovačkom sudu u Rijeci poslovni
broj Ovr-1574/2011 i Ovr-1692/2011 i da je tužitelj upućen na parnicu rješenjem
Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču poslovni broj Ovr-579/2019 od 23.

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2 3

svibnja 2019. Sud je utvrdio da je 7. srpnja 2011. upisana zabilježba ovrhe na
temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 i da je 23.
kolovoza 2011. upisana zabilježba ovrhe na temelju rješenja Trgovačkog suda u
Rijeci poslovni broj Ovr-1692/2011. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj u posjedu
predmetne nekretnine od veljače 1992. do danas na temelju Ugovora o prodaji
nekretnine od 23. siječnja 1992., aneksom toga Ugovora od 23. siječnja 1992. i 15.
lipnja 2010. te tabularne izjave koju je zamijenila presuda zbog ogluhe Općinskog
suda u Poreču-Parenzo poslovni broj P-306/1013 od 6. studenog 2013. Međutim,
kako je tužitelj državljanin Republike Srbije, sud je primjenom odredbe članka 356.
stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i
90/10; dalje: ZVDSP), zaključio da je tužitelj pravo vlasništva stekao 27. siječnja

2017. kada je pribavio suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa
Republike Hrvatske. Stoga je sud zaključio da predmnijevani vlasnik može uspješno
štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio
nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo (sjednica
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 22. veljače 2018. poslovni
broj Su-IV-4/17-4) što tužitelj nije dokazao. Osim toga sud je zaključio da kako je
zabilježba ovrhe provedena 2011. godine tužitelj nije ovlašten zahtijevati da se ovrha
proglasi nedopuštenom. Sud je odbacio tužbu u odnosu na prvo i treće tuženika
primjenom odredbe članka 194. stavka 3. u vezi s člankom 301. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u dijelu
koji se odnosi na ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci
poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011.

5. O naknadi troškova prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe
članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: Tarifa).

6. Protiv označene presude i rješenja žalbu je podnio tužitelj, a prvo i drugo
tuženici protiv rješenja u točki II. njegove izreke.

7. Tužitelj pobija presudu i rješenje u dijelu u kojem nije uspio u sporu zbog
bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog
činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud
ukine odnosno preinači presudu i rješenje. U žalbi navodi da ne postoji dvostruka
litispendencija jer su dva suda uputila tužitelja na parnicu te da je kao neuka stranka

1992. godine postupio bez dovoljno pažnje. Isto tako navodi da je prije ovdje
prvotuženika, Republika Hrvatska upisala osiguranje na nekretnini pa je prijedlog za
ovrhu podnesen da se zauzme bolji položaj u budućoj ovrsi na nekretnini, a
prvotuženik je morao znati da je zemljišnoknjižno stanje različito od izvanknjižnog
stanja. Stoga se prvotuženiku pa i drugotuženiku, smatra tužitelj, može pripisati
nesavjesnost. Smatra da je povrijeđen Ustav Republike Hrvatske („Narodne novine“
broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14; dalje: Ustav) i Konvencija za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97,
6/99,14/02, 1/06 i Protokol broj 1. uz Konvenciju. Traži trošak sastavljanja žalbe u
iznosu od 165,90 EUR / 1.250,00 kn.

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2 4

8. Prvo i drugo tuženici pobijaju rješenje u točki II. njegove izreke zbog bitne
povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s
prijedlogom da ovaj sud preinači odnosno ukine rješenje u pobijanom dijelu. U žalbi
navode da je sud propustio primijeniti Tbr. 36. Tarife, da im pripada pravo na trošak
ročišta održanog 20. siječnja 2022. Traži trošak sastavljanja žalbe u iznosu od
254,66 EUR / 1.918,75 kn.

9. Odgovor na žalbe nije podnesen.

10. Žalba tužitelja nije osnovana.

11. Žalba prvo i drugo tuženika je djelomično osnovana.

12. Ispitavši presudu i rješenje u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a
u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne
povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9.,

13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je
prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu, dok je prvostupanjsko
rješenje djelomično nepravilno.

13. U konkretnom slučaju radi se o parnici koju pokreće treća osoba na
temelju odredbe članka 59. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj:
112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ) radi proglašenja ovrhe
nedopuštenom. Iz rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-
Parenzo, poslovni broj Ovr-579/2019 od 23. svibnja 2019. proizlazi da je tužitelj
upućen na parnicu protiv ovrhovoditelja ovdje prvo i drugo tuženika te ovršenika
ovdje trećetuženika radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o
ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. i
rješenjem o ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr- 1692/2011 od 20.
srpnja 2011. Predmet ovrhe je poslovni prostor E-27 u prizemlju zgrade površine
33,55 m2 u planu zgrade označen s „P27“.

14. U prigovoru protiv navedenih rješenja Trgovačkog suda u Rijeci kao
razloge nedopuštenosti ovrhe tužitelj navodi (1) da je predmetnu nekretninu kupio od
trećetuženika 23. siječnja 1992., (2) da je presudom Općinskog suda u Poreču-
Parenzo od 6. studenog 2013. ishodio tabularnu ispravu podobnu za upis prava
vlasništva, (3) da je rješenjem Ministarstva pravosuđa od 27. siječnja 2017. kao
strani državljanin dobio suglasnost za stjecanje prava vlasništva i (4) da je Odbor
vjerovnika trećetuženika priznao njegovo izlučno pravo na sjednici od 29. ožujka

2018.

15. Polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda da predmnijevani vlasnik
može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je
ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo,
pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako prvo i drugo tuženici nisu bili nesavjesni
kada su pokrenuli postupak ovrhe na nekretnini trećetuženika niti su mogli znati da
tužitelj ima pravo koje može spriječiti ovrhu.

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2 5

16. Naime, tužitelj je Ugovor o kupoprodaji sklopio 23. siječnja 1992., a
suglasnost Ministarstva pravosuđa ishodio je tek 27. siječnja 2017. Kako je rješenje o
ovrsi Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-1574/11 od 16. lipnja 2011.
zabilježeno u zemljišnoj knjizi 7. srpnja 2011 (Z-3455/11), a rješenje o ovrsi toga
suda poslovni broj Ovr-1692/2011 od 20. srpnja 2011. zabilježeno je 23. kolovoza
2011 (Z-4163/11), prvo i drugo tuženici nisu mogli znati za pravo tužitelja na
predmetnoj nekretnini koje je valjano stečeno tek 27. siječnja 2017.

17. Neosnovano tužitelj smatra da se nesavjesnost prvo i drugo tuženika
može tumačiti kroz izostanak stručnosti u poslovanju financijske institucije, jer je
trebala znati da trećetuženik loše posluje. Te okolnosti se ne mogu smatrati, u
odnosu na tužitelja, nesavjesnim postupanjem prvo i drugo tuženika.

18. Neosnovano se tužitelj poziva na Ustav Republike Hrvatske i Konvenciju,
budući da je kupujući kao strani državljanin nekretninu u Republici Hrvatskoj, trebao
znati da je za stjecanje prava vlasništva mjerodavna odredba članka 356. ZVDSP
prema kojoj strane fizičke i pravne osobe mogu ako zakonom nije drukčije određeno,
pod pretpostavkom uzajamnosti, stjecati vlasništvo nekretnina na području Republike
Hrvatske, ako suglasnost za to da ministar nadležan za poslove pravosuđa
Republike Hrvatske.

19. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev pa je presudu valjalo potvrditi prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.

20. Točkom I. izreke pobijanog rješenja odbačena je tužba u odnosu na prvo i
treće tuženika radi proglašenja ovrhe određene rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci
poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16. lipnja 2011. Sud je odbacio tužbu iz razloga što
je tužitelj protiv prvotuženika i trećetuženika vodio parnični postupak pred
Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj P-51/22 (ranije P-551/15 i P-322/19) radi
proglašenja ovrhe određene rješenjem toga suda poslovni broj Ovr-1574/2011 od 16.
lipnja 2011., a koji postupak je dovršen nepravomoćnom presudom od 8. travnja

2022.

21. Na takvo utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno
primijenio odredbu članka 194. stavka 3. u vezi s odredbom članka 301. ZPP-a pa je
rješenje u tom dijelu valjalo potvrditi prema odredbi članka 380. točke 2. ZPP-a, kako
je odlučeno u točki I. izreke ovog rješenja.

22. Pravilna je i zakonita i odluka o parničnom trošku za iznos od 7.500,00 kn
sadržana u dijelu točke II. izreke rješenja.

23. Osnovano prvo i drugo tuženici navode da je sud kod dosuđivanja
troškova parničnog postupka trebao voditi računa o Tbr. 36. Tarife kojom je određeno
da kada odvjetnik u istom postupku brani ili zastupa više osoba, pripada mu pravo na
povišenje tarifnih stavaka za drugu i svaku sljedeću osobu za 10% - uz uvjet da to
povišenje može iznositi najviše 50% te da je trebao odmjeriti trošak i za ročište od

20. siječnja 2022. prema Tbr. 9. točka 5. Tarife.

Poslovni broj: 75 Pž-4891/2022-2 6

24. Stoga prvo i drugo tuženicima pripada pravo na daljnji trošak prema
navedenim Tbr. u iznosu od 1.437,50 kn, što uvećano za trošak žalbenog postupka
(8% uspjeha sa žalbom) čini trošak u iznosu od 211,50 EUR / 1.590,94 kn pa je
odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2023.

Predsjednica vijeća
Mirta Matić

Broj zapisa: 9-30857-366de

Kontrolni broj: 0f65a-990bd-1ec11

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Mirta Matić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost
dokumenta.