- 1 -              Rev 1190/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1190/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja stvari S. d.o.o. u stečaju S., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik M. A., odvjetnik u V., protiv prvotuženika R. d.o.o., S., D., OIB: … i drugotuženika M. Š. iz S., koje zastupa M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i P. u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3028/12-4 od 11. prosinca 2015. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu broj P-2427/2010 od 11. listopada 2011., u sjednici održanoj 5. travnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              "Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "Nalaže se tuženicima ad.1. i ad.2. da solidarno, a s naslova duga povrata kratkoročnih pozajmica, isplate tužitelju iznos od 2.000.000,00 kn, zajedno s kamatom u visini od 4% godišnje, tekućom na dužni iznos od 2.11.2008.g. pa do isplate,

 

              te se nadalje nalaže prvotuženiku da isplati tužitelju

- iznos od 750.000,00 kn zajedno s kamatom o u visini od 4% godišnje, tekućom na dužni iznos od 30.11.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 1.200.000,00 kn zajedno s kamatom u visini od 4% godišnje na dužni iznos od 1.9.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 160.000,00 kn zajedno s kamatom u visini od 4% godišnje, tekućom na dužni iznos od 18.8.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 370.000,00 kn zajedno s kamatom u visini od 4% godišnje, tekućom na dužni iznos od 24.11.2009.g. pa do isplate,

- iznos od 15.000,00 kn zajedno s kamatom u visini od 4% godišnje tekućom na dužni iznos od 8.4.2010.g. pa do isplate,

 

              te se nadalje nalaže tuženicima ad.1. i ad.2. da tužitelju solidarno naknade i prouzrokovane parnične troškove u iznosu od 59.200,00 kn a tuženik ad.1. dodatne troškove od 49.015,50 kn, sa zateznom kamatom po čl. 29 ZOO (NN 35/05) u visini eskontne stope HNB, kako je određena zadnjeg dana polugodišta kojeg prethodi tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude 11.10.2011.g. pa do isplate, a sve nabrojeno u roku od 15 dana od pravomoćnosti."

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              "I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2427/10 od 11. listopada 2011. u dijelu kojim je naloženo tuženicima 1. i 2. solidarno platiti tužitelju iznos od 2,000.000,00 kn sa zateznom kamatom u visini od 4% godišnje od 2. listopada 2008. do isplate, te u dijelu kojim se nalaže prvotuženiku platiti tužitelju iznos od 750.000,00 kn s kamatom od 30. studenog 2009., iznos od 1,200.000,00 kn s kamatom od 1. rujna 2009., iznos od 160.000,00 kn s kamatom od 18. kolovoza 2009., iznos od 370.000,00 kn s kamatom od 24. studenog 2009. i iznos od 15.000,00 kn s kamatom od 8. travnja 2010. u visini od 4% godišnje, a sve do isplate; te u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim se nalaže tuženicima 1. i 2. solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.120,00 kn, a prvotuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 23.369,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 11. listopada 2011. do 31. srpnja 2015. uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

 

              II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-2427/10 od 11. listopada 2011. u odluci o parničnom trošku u dijelu kojim je naloženo tuženicima 1. i 2. solidarno naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 40.080,00 kn, i u dijelu u kojem je naloženo prvotuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 25.646,50 kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 11. listopada 2011. do isplate; te u dijelu u kojem je tuženicima naloženo plaćanje opisanih zateznih kamata na trošak u iznosu od 19.120,00 kn i 23.369,00 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate i sudi:

 

              1. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog trošak da mu tuženici 1. i 2. solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 40.080,00 kn (četrdeset tisuća osamdeset kuna), te da mu prvotuženik naknadi parnični trošak u iznosu od 25.646,50 kn (dvadeset pet tisuća šesto četrdeset šest kuna i pedeset lipa) sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od 11. listopada 2011. do isplate.

 

              2. Nalaže se tuženicima 1. i 2. platiti solidarno tužitelju zateznu kamatu na iznos od 19.120,00 kn, a tuženiku 1. zateznu kamatu na iznos od 23.369,00 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi od 8,14% godišnje."

 

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda, reviziju su podnijeli tuženici na temelju odredbe čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložili su reviziju prihvatiti, preinačiti nižestupanjske odluke i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti obje nižestupanjske odluke i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija tuženika je neosnovana.

 

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/08, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu novčanih iznosa po osnovi više ugovora o kratkoročnim pozajmicama, koje ugovore su stranke sklapale u razdoblju od 2. studenoga 2007. do 8. travnja 2009.

 

8. U postupku je utvrđeno:

 

- da su stranke sklopile ugovore o kratkoročnim pozajmicama: 2. studenoga 2007., 30. travnja 2008., 1. kolovoza 2008., 18. kolovoza 2008., 24. studenog 2008. i 8. travnja 2009., u kojima su definirale iznose pozajmica i rokove vraćanja,

 

- da su pozajmice učinjene radi potreba tekućeg poslovanja prvotuženika te su isplate između pravnih osoba izvršene s računa na račun dok je gotovinske isplate preuzimao osobno drugotuženik M. Š., koji bio i jamac po jednom od ugovora,

 

- da dugovani iznosi nisu vraćeni u cijelosti, niti u ugovorenim rokovima.

 

9. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev, primjenom odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) do čl. 508. ZOO jer su ocijenili da je između stranaka postojao ugovorni odnos reguliran odredbama ZOO o zajmu, a ne odnos poslovne suradnje i zajedničkog ulaganja.

 

10. U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici u reviziji navode da su nižestupanjski sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer presude imaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati odnosno da u presudama nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da su navedeni razlozi nejasni i proturječni. Navode i da nisu provedeni svi dokazi koje su tuženici predložili čime sadržajno ukazuju da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te da je počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP.

 

11. Suprotno navodima revidenta, prema ocjeni vijeća u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP jer razlozi o odlučnim činjenicama u obrazloženjima nižestupanjskih presuda nisu niti nejasni, niti proturječni pa prvostupanjska niti drugostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Osim toga, obrazloženje drugostupanjske presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

12. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, na koju sadržajno ukazuje revident jer se ocjena dokaza temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

 

13. U odnosu na navode revidenta iznesene u reviziji kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba navesti da ovaj sud takve, činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje jer reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 385. stavak 1. ZPP).

 

14. Zbog navedenih razloga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

15. U odnosu na revizijske navode tuženika, da je u drugom predmetu vođenom između istih stranaka, pred istim sudom, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske zauzeo drugačiji pravni stav, te sadržajno ukazivanje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u pobijanoj presudi, treba navesti da ti navodi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude. To iz razloga što se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na činjeničnom stanju utvrđenom u nekoj drugoj parnici vođenoj među istim strankama, kako to čini revident u ovom predmetu. Tvrdnja revidenta o nepravilnost pobijane odluke pozivanjem na ukidno rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-3029/12-3 od 11. prosinca 2015. ne utječe na pravilnosti i zakonitost pobijane drugostupanjske presude jer iz tog rješenja proizlazi da je predmet postupka, u parnici u kojoj je doneseno, bila isplata duga s osnova ugovora o poslovnoj suradnji sklopljenog između tužitelja S. d.o.o. u stečaju i tuženika M. Š., a ne vraćanje po osnovi ugovora o zajmu, dakle radi se o drugačijim činjeničnim i pravnim okolnostima od onih u ovoj parnici.

 

16. Stoga niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji revident sadržajno ukazuje u podnesenoj reviziji, nije ostvaren.

 

17. Slijedom navedenog, revizija tuženika podnesena protiv drugostupanjske presude odbijena je kao neosnovana, pa je na temelju članka 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 5. travnja 2023.

 

              Predsjednik vijeća:

              Željko Šarić, v.r.